BILO JEDNOM NA BALKANU | KOMMUNALKA, autor D. Nakir

Drago Nakir, rođen 1966. godine u Splitu. Diplomirao je filozofiju i sociologiju na Univerzitetu u Sarajevu. Jedan je od osnivača Književne omladine Splita. Od osnutka je bio novinar lokalnog glasila «Trogirski list».

U književnosti se pojavljuje knjigom poezije «Okovan u sebi», koja u svome proširenom i izmijenjenom izdanju dobiva naslov «Usta su ime i križ čovjeka». Također izdaje epsko djelo «Obrana Klisa» o junačkoj borbi kliških uskoka protiv Turaka. Jedini roman «Djeca jednoga Boga,» izmijenjen i dopunjen, postao je prvi dio trilogije «BILO JEDNOM NA BALKANU.» Istovremeno izdaje i drugi roman «KOMMUNALKA» o životu s one strane Željezne zavjese, u negdašnjem Sovjetskom Savezu.

Izdavačka kuća Redak iz Splita objavila je dva romana ovog suvremenog hrvatskog autora. Ovo je četvrta i peta knjiga spomenutog autora. Do sada je izdao knjigu poezije, epsko dijelo OBRANA KLISA te roman DJECA JEDNOGA BOGA.

BILO JEDNOM NA BALKANU sociološki roman u tri dijela, koji kroz glavne likove prati urušavanja obitelji u turbulentnim vremenima devedesetih godina 20. stoljeća.

Prvi dio romana je vezan za vrijeme raspada Jugoslavije praćen kroz opis konvoja Libertas, kojim je odveden izbjeglički val iz ratnim vihorom zahvaćenog Dubrovnika. Ako prvi dio romana govori o sociološkom vihoru pravde devedesetih godina 20. stoljeća, drugi i treći dio opisuje poslijeratno vrijeme kada je tiha voda prava brisala brojeve sa kućnih pragova. Vaga prava ne poznaje krvnu sliku, domoljublje, religiju ni pravdu.

Ratno oružje je bilo tek prvo zvono poslijeratne sociološke apokalipse ovršenih i blokiranih, bez i jedne suze susjeda. „Optužuju nas da smo sami krivi za svoju sudbinu. A mi se povlačimo u prošlost moleći Boga da i nas zacementira i prekrije crnom bojom kao da nikad nismo ni živjeli na zemlji.»

Tamo gdje ovršni zakon nije obrisao kućne brojeve, jednakom tišinom susjedske samilosti izbrisani su zakonima novonastalih država, samo zato što nisu bili rođeni pod njihovom bakljom iz grba umiruće države.

Knjiga je dokument jednog vremena, premda pisana kroz izmišljene likove i događaje, koji previše ne odstupaju od stvarnih životnih drama, objavljenih u javnim medijima.

KOMMUNALKA – IZ CIVILIZACIJE SE NE VRAĆA epska je priča s one strane željezne zavjese nakon Drugog svijetskog rata kada je domovina Sovjeta zbog zelenih američkih dolara isušila šesto more po veličini – Aralsko more. A sve kako bi podigla zemlju iz ratnog pepela te gradila stanove za proletere koji su do tada živjeli u kommunalkama, stanovima od desetak kvadratnih metara, nastali pregrađivanjem šperpločom nekadašnjih buržujskih stanova.

Kommunalka nije bio samo komunalni stan namijenjen zbrinjavanju ljudi nakon Drugog svjetskog rata, već i cijela domovina Sovjeta iza željezne zavjese. Zajednički hodnik, zajednička kupaonica, zajednička kuhinja, zajednički otirač ispred ulaznih vrata kommunalke. I kolektivna duša što je silovala i ubijala u stanju potpune alkoholiziranosti. Ali ujedno i soborno familijarna u svijetu defamilijarnosti, ikonografije i retorike.

«Kommunalka je bila sociološko Aralsko more ljudskih sudbina nasukanih na bijedu, siromaštvo, glad. A komunalni stanovi u kommunalki dno ljudskog ponosa gdje su i snovi lopovi.»

Kupite direktno od nakladnika Redak Split