IN MEMORIAM
.............................................................


SLOVO O DOBROM ČOVJEKU...

...O TOMICI..

 Čovjeka širokog brzog hoda kako ulazi na Mladost s torbom na ramenu više nećemo vidjeti. Nema više Čovjeka s vječitim osmjehom na licu, blage naravi, dobre duše. Nema više uzvika tvog imena čim te ugleda i pitanja: "Kak si ?" Nema više Čovjeka koji je obožavao tenis i volio ljude.
 U srijedu, 01.08.2001. godine umro je Tomislav Marković. Tomica. Tom.

Tenis je Tomici bio sastavni dio života.Bio je pravi sportaš u punom smislu te riječi. Čovjek koji je ljude gledao kroz sport,kroz tenis. Nikad iz njegovih usta se nije čula gruba riječ o nekome. Nikad ni slova mržnje. Kad je bio na Mladosti, čim je kročio u klub, posao više nije postojao, probleme je ostavljao pred vratima. Postojali su samo reket i lopta,"Loptica" i prijatelji. Prijatelji koji su ga neizmjerno voljeli zbog njegove jednostavnosti, dobrote, humora, zbog Njegovih priča uz čašu piva o jurišanju na mrežu, o meču na pet dobivenih setova, o želji da živi na teniskom igralištu.
 Tomica je bio plemenit čovjek kakvih na ovom svijetu ima malo a u našem klubu tek nekoliko. Bio je dobra duša kluba. Njegov dar zemaljski je bio,biti dobar.

 I što dalje? Bez Tomice. Klub je izgubio jednu istinsku ljudsku i sportsku vrijednost a dobio prazninu koju nitko ne može popuniti. Možda,jednom kad mu djeca odrastu, na Mladost se vrati i on kroz njihov lik. Možda.
 Ni jedan klupski turnir više neće biti isti ni jedna veselica tako vesela bez Tomice
ali uspomena na njega mora živjeti. Njegove vrijednosti moraju nama ostalima koji čitaju ovaj nevješto sročen tekst biti poruka a nekim pouka što dalje.

  Stoga, najmanje što možemo učiniti za svoga prijatelja je da organiziramo turnir u tenisu: Memorijal Tomislav Marković. Tomici u spomen.
U svijetu svakakvih ljudskih djela i nedjela, čudnih moralnih načela,potjere za materijalnim i veličanjem vlastitog ega, Tomica je svjetionik, osvijetljen put svima nama kako dalje.

  I za kraj,negdje je napisano da je Bog stvorio pustinju da bi se ljudi divili palmama. Kako bi se ljudi osjećali dobro u njihovoj blizini, kako bi se osjećali životno.
Tako smo se mi osjećali uz Tomicu.
 Ne zaboravimo Ga.

 Nikad

Miljenko Marjanović