| STRUČNI
TEKSTOVI U pozitivnom ozračju,ugodnoj i veseloj atmosferi puno lakše
je ostvariti zadane ciljeve.U turobnoj i konfliktnoj, nemoguće.Evo nekoliko
savjeta što možete učiniti igračima odnosno trenerima te popraviti atmosferu
unutar grupe. Kad je Englez W.
Wingfield 1874.godine prijavio uredu za patente novi sport nije ni slutio
da će ta igra biti popularna do današnjeg dana gotovo u svakom kutku
svijeta. Djeca već od 6.godine života prolaze kroz teniske škole obvezno u grupi a takva rutina ne prestaje praktički sve dok nadareni tenisači ne krenu u profesionalne vode.Djeca se kroz rad u grupi osim tehnike tenisa nauče i komunikaciji unutar grupe/društva,steknu kvalitetnije radne navike,postaju sposobniji riješavati probleme u suradnji s drugima,više uživaju u treningu.Samomotivacija ,upornost, ljubaznost i omiljenost se povećavaju.Sve ovo nabrojeno itekako će poslužiti u svim drugim sferama našeg života. Poslovni ljudi na putovanju u neku stranu zemlju,često nose tenisku opremu sa sobom.Odu u neki teniski klub,kažu da bi željeli odigrati partiju tenisa i vrlo brzo nađu partnera sličnog znanja.Jezična barijera nije prepreka jer tenis govori tisuću jezika. Kasnije takva poznanstva vrlo često prerastu u prava prijateljstva. Da bi mogli u potpunosti uživati u tenisu,važno je znati:nikad nije kasno uzeti poduku od stručne osobe.Trener će vam pomoći u otkrivanju tenisa kakvog dosad niste poznavali.Osim tehnike udaraca i tehnike kretanja naučit će vas kako da ispravno razmišljate na igralištu,preciznim savjetima će vam pomoći pri kupnji adekvatne opreme i biti će najbolja spona između Vas i najljepše igre na svijetu. Miljenko Marijanović,tenis trener VRH Važnost kretanja odnosno trčanja je vrlo bitna za naš organizam.Trčanje pospješuje izmjenu tvari u organizmu(metabolizam),podiže imunološki sustav,smanjuje udio masnog tkiva u organizmu,osjećamo se bolje i sebi fizički prihvatljivije. Dakle kako i koliko trčati? Vašem djetetu trčanje može biti izazov i zabava.Omogućite mu to pazeći na sljedeće: dijete nije “smanjeni odrastao čovjek“,nije dovoljno samo smanjiti količinu trčanja,već razmislite što bi mu bilo zanimljivo.Za početak neka ne trči samo pravocrtno od točke A do točke B.Neka staze budu zanimljivije njemu, a ne Vama.Dopustite mu da ostvari neku svoju viziju trčanja uz vaše korekcije.Možda trčanje niz brijeg za početak? Ne forsirajte. Jedna tako ugodna stvar kao trčanje ,djetetu može vrlo brzo prijeći u neugodnu i dosadnu.Stvorit će se otpor, emotivni naboj će opasti a vi ćete izgubiti jedan od sigurnih puteva ka zdravlju i obiteljskoj povezanosti. I dok je ŠKOLA TRČANJA u mnogim zemljama uobičajna pojava kod nas nažalost tom osnovnom elementu se ne pridaje previše pažnje.Deset sati škole trčanja bi bilo dovoljno da dijete nauči pravilno trčati i disati.Tih deset sati ostaje za cijeli život i koristit će bez obzira s čim se kasnije bavili. Miljenko Marijanović,tenis trener VRH
Stupnjevite faze treninga je metoda treninga koja kategorizira praktične vježbe u tri faze, Tehničku, Taktičku i Stratešku. Da biste utvrdili svoje specifične obrazovne potrebe u ta tri područja, važno je objektivno vrednovati Vašu igru. Profesionalan pristup znači analizirati Vašu dosadašnju igru a potom Vam preporučiti trening iz područja u kojima ste slabiji. Ili, zbog toga što nitko ne zna vaše slabe i jake strane bolje od Vas samih, napravite sami kritiku svoje igre. Video snimka jednog od Vaših matcheva pružit će besplatan uvid i dat će Vam prespektivu tehnike Vaših udaraca, koje inače ne biste mogli vidjeti. Možete čak i nakon matcha zamoliti svoh protivnika da Vam kaže svoje mišljenje na čemu trebate raditi da biste bili bolji. Jedan od najboljih načina da si pomognete u utvrđivanju središnje točke Vašeg osobnog programa treninga, je da pogledate klasifikaciju Nacionalnog programa teniskog rangiranja (National Tennis Rating Program – NTRP) i prema njoj utvrdite svoju trenutačnu razinu i pratite daljnji rad na usavršavanju svoje tehnike, taktike i strategije. Nakon što ste utvrdili kritična područja na kojima morate raditi, potrebno je da odaberete drilove i vježbe kojima ćete utjeloviti svoje Stupnjevite faze treninga. U fazi razvoja tehnike, prvoj od tri područja treninga, odabirete bazične drilove i vježbe kojima se usredotočujete na tehniku pojedinog udarca kao što su spin servis ili forehand drive. Svrha drilova u toj fazi je razvoj timinga i pamćenja mišića kroz ponavljanje određenog udarca. Općenito je bolje prvo vježbati najjednostavnije i najčešće udarce prije napredovanja prema težim ili udarcima koji se rjeđe koriste u igri. Osim stroja za izbacivanje loptica, drugi dobar način usavršavanje tehnike izvođenja osnovnih udaraca je izmjena paralela ili dijagonala s partnerom u treningu. Počnite sporim ritmom i pokušajte uspostaviti ritam u izmjeni. Forma svakog ponavljanja treba isto izgledati kao i ona prethodna. Kada jednom dosegnete visoku razinu konzistentnosti i tehničke dotjeranosti u toj vježbi, dodajte više kretanja. To se postiže vraćanjem na centar područja osnovne crte nakon udaranja loptice. Ovo kretanje simulira vraćanje u položaj nasuprot protivnika koji može lopticu udariti bilo gdje. Općenito, prva sekvenca napretka je postizanje dosljednosti u smještanju loptice u određeni dio terena, nakon toga veća rotacija a posljednje je povećanje brzine loptice. Kada ne mođete uživati u luksuzu stroja za loptice a nemate niti raspoloživog partnera, još uvijek možete vježbati tu fazu treninga. Jednostavno serviranje u skup loptica ili igranje protiv zida može učiniti čuda za te udarce. Taktička zaza, druga faza treninga, utjelovljuje brojne teniske udarce u jednu vježbu kao što je udaranje osnovnih udaraca i voleja. Cilj te faze treninga je dati vam pouzdanost i sigurnost u taktiku osvajanja boda. To se postiže korištenjem drilova koji vam omogućuju fluidan prijenos različitih teniskih udaraca. Evo dobre vježbe za igrača koji uvježbava napadački stil igre po cijelom terenu: započnite igru ubacivanjem loptice s osnovne crte i pokučajte je duboko odigrati držeći je u igri i iza zadnje servisne crte. Izmjena udaraca se može završiti ili odigravanjem pristupnog udarca izlaskom na mrežu nakon svake slabije ili kraće loptice koja prizemlji između mreže i zadnje servisne crte. Za partnere koji igraju u paru, a posebice kada ne možete pronaći protivnike protiv kojih biste igrali, evo jednog izvrsnog taktičkog drila za uvježbavanje igre servis/volej i return/volej. U toj vježbi parova u kojoj sudjeluju dva igrača, primatelj servisa se postavlja kao da vraća sa strane na kojoj normalno igra (deuce ili advantage dio terena). Server ubacuje lopticu u igru servisom s odgovarajuće double sevice položaja s druge strane mreže. Primatelj servisa mora pokušati odigrati return prema serveru koji trči prema duoble položaju na mreži nakon servisa. Idealno bi bilo da server također zauzima dobru poziciju na mreži nakon returna. Kada god igrač odigra slabi volej, odigrajte winnera u otvoreni teren. Mijenjanjem uloge servera i primatelja servisa nakon svakih deset poena, ova vježba se bez nekih problema može igrati pola sata, pa i duže. Dok se tehnička faza bavi tehnikama pojedinih udaraca a taktička faza naglašava pojeidnačni poen, strateška faza se usredotočuje na naglašavanje match igre i veću važnost nekih poena u odnosu na druge. Trening u strategijskoj fazi je kreiran za oponašanje stresnih situacija koje se javljaju u matchu stvaranjem natjecateljskog okruženja sličnog ili jednakog stvarnom natjecanju. U teniskom matchu je prirodno da se osjeća veći pritisak što raste važnost poena. Izjednačenja i prednosti su važniji nego prvi poeni u igri i obično su puni napetosti. Break poeni kod servisa će uistinu uzbuditi nerve napose ako ste izgubili četiri igre za redom u završnom setu. No ako su vaše tijelo i um već bili izvrgnuti toj torturi, reagirat će na stres sa puno pozitivnijim ishodom. Ta mentalna postojanost da se osvoje “veliki” poeni često se naziva “čvrstoća u matchu”. Jednostavan i učinkovit način stjecanja čvrstoće je da igrate što više matcheva. Ako vam je vrijeme problem, koristite brojanje rezultata bez “prednosti” ili igrajte tie-break kod fiktivnog rezultata 4- svi. Ili vježbajte igrajući samo tie-breakove. Pokušajte pronaći partnera za igru koji je otprilike vaše razine i tako možete stvoriti napetost blisku pravom matchu. Ako nema nikoga tko igra kao vi, pronađite nekoga tko će igrati matcheve s nešto promijenjenim pravilima. Možete koristiti ove metode: ubacite dodatni servis ili jedan izbacite, započnite igru s rezultatom 30-ništa ili čak udvostručite vrijednost poena i igara za jednog igrača. Budite kreativni i pronaći ćete način da razvijete i unaprijedite čvrstoću tijekom matcha. Količina vremena koju ćete posvetiti svakoj od navedenih faza općenito ovisi o razini vaše igre i vremenu koje imate na raspolaganju. Igrači početnici trebaju većinu vremena raditi na vježbanju Tehničke faze i jedan dio vremena se baviti Strategijskom kako bi postigli napredak u igri. Kod naprednih igrača, istina je obratna: glavnina treninga se treba temeljiti na oštrenju njihove čvrstoće tijekom matcha dok će se manje vremena baviti tehnikama pojedinih udaraca. Drilovi i vježbe koji su kategorizirani u Tehničku i Taktičku fazu će za manje od sat vremena tjelesno i mentalno umoriti većinu igrača. Dril ako što je vježbanje forehand dijagonale pomoću stroja za izbacivanje loptica će obično vrlo brzo dovesti do umora, posebice ako se njoj doda i kretanje uzduž osnovne crte. Zapravo, kada se vježbaju udarci sa strojem za loptice, dobra je ideja napraviti jednominutnu stanku nakon svake dvije do tri minute. Ova stanka će igraču omogućiti da povrati dah i ponovo usredotoči svoju pozornost na udarac koji se vježba. Pametno koristite vrijeme i planirajte sesije treninga. napose kada nemate na raspolaganju puno vremena. Pamtite da je tenis sjajan sport najviše zbog uživanja koje proizlazi iz jednostavnog zadovoljstva igranja igre. Dok će mnogi ljudi uživati u vježbama i drilovima povezanim sa sustavom Stupnjevitih faza treninga, bit će i onih koji će misliti drugačije. Poanta svega je da vježbamo kako bismo mogli igrati, a ne obratno. Nemojte se toliko okupirati treningom da pri tome zaboravite na strast igre. Budite kreativni i učinite trening zabavnim i uzbudljivim. Koristite
drilove koje usvajate tijekom treninga i razvijajte ih da biste stvorili
drilove po mjeri svakog igrača što će vam omogućiti da poboljšate svoje
teniske vještine i sposobnosti. Posvetite vrijeme svakoj fazi treninga
i oblikujte ga prema vlastitim potrebama i razini igre. Prihvatite filozofiju
Stupnjevitih faza treninga da biste stvorili i primjenili vlastiti personalizirani
program treninga i moći ćete igrati svoj najbolji tenis! “Puno sam radila na svojoj koncentraciji i sada počinjem poboljšavati taj aspekt svoje igre. (…) Vjerujem da ključ nije u brizi o budućnosti i prošlosti, niti u razmišljanju o tome hoćete li dobiti ili izgubiti. Ranije nisam mogla pobjeći od takvih misli. Sada je jedina stvar o kojoj razmišljam da dam sve od sebe. I kada mogu to postići, igram dobro.” (L´Equipe – 12/05/97) OSTATI USREDOTOČEN Zapravo, to znači jedinstvo tri entiteta: 1. Entitet osobe: Ja sam usredotočen na sebe. Nije rijetkost čuti igrače kako objašnjavajući svoj manjak koncentracije govore ovako: “Posvetio sam previše pažnje publici”, ili “Danas sam bio negdje drugdje”, ili “Za vrijeme čitavog drugog seta, potpuno sam izgubio koncentraciju jer nisam mogao prestati razmišljati o laganom voleju koji sam promašio na kraju prvog seta.” U ova tri primjera, entitet osobe (ja), entitet mjesta (ovdje), entitet vremena (sada) nije se poštovao. Zbog toga je pažnja igrača postala upitnom. Zbilo se ono što nazivamo gubitkom koncentracije. Sljedeća skica sažima mentalno ustrojstvo koncentracije: KONCENTRACIJA
Svaki put kada se ne uspijem usredotočiti tijekom matcha, to znači da mi manjka jedan od tri entiteta. Tada je važno tome utvrditi uzrok . • Zaokupljaju li moju pažnju ljudi koji me okružuju: publika, protivnik, sudac, igrači na susjednom terenu, moji roditelji, prijatelji, moj trener i sl.? • Lutaju li moje misli s matcha na različita mjesta: susjedni teren, moju kuću, školu, ured, klub i sl.? • Odlazim li ja mislima u prošlost (na poen koji sam upravo izgubio-la) ili sam usmjeren-a na budućnost (ako izgubim neću biti izabran-a da igram na sljedećem turniru )? Uviđajući da neki od tri entiteta manjka i otkrivajući mu uzrok, napravili smo prvi korak prema ponovnom stjecanju koncentracije. Drugi korak se sastoji u povratku na Kako može nešto tako teško opipljivo kao što je koncentracija imati takav utjecaj na igru? Kakvu ulogu ima koncentracija za tenisača? Jednostavno rečeno, uloga koncentracije je potpuno usredotočenje na tehničke, taktičke, fizičke i mentalne resurse koje igrač posjeduje. Uzmite za primjer jednu zraku svjetlosti. Usmjerite se na jednu točku svjetlosti. Kondenzirajte je. Usredotočite se na nju maksimalno: ono što ćete dobiti je laserska zraka. Laser je tako jak da može probiti i rezati čelik. Snaga mentalne koncentracije može se usporediti s onom laserske zrake. Koncentracija pomaže u desetorostrukom povećanju mentalne svjesnosti i čini vezu sa zonom podsvjesnog, kreativnog i intuitivnog koja samo treba biti pokrenuta. Kada igrač kaže: “Bio sam u transu” ili “Bilo je kao u snu” to ne znači ništa drugo nego da su on ili ona iskusili razinu krajnje koncentracije. Uistinu veliki igrači dostižu taj stupanj koncentracije češće nego ostali igrači. Tu je razlog zašto su sposobni nadmašiti sami sebe, ići iza svojih svjesnih ograničenja. Što je potrebno učiniti da bi se dosegao taj stupanj koncentracije? Bi li to mogao biti dar poslan s neba? Naravno, svaka osoba je rođena s mentalnom konfiguracijom koja je čini sklonom ili nesklonom koncentarciji. Ali kao što bi rekla Mary Pierce, moguće je raditi na koncentraciji i poboljšati je. Jedino što vam je potrebno je vježba. VJEŽBA Za vrijeme matcha možete se usredotočiti na različite objekte: Dok je loptica u igri: Između poena: Mentalna sfera igrača treba biti potpuno zaokupljena objektom na koji je usmjerena njegova/njezina pažnja. VJEŽBE Vježba 2 Vježba 3 Vježba 4 Vježba 5 Pet vježbi za poboljšanje koncentracije na terenu Vježba 2 Vježba 3 Vježba 4 Vježba 5
Da bi netko bio dobar tenisač, mora imati darovitost i želju. Teško je u određenom vremenu reći što je važnije – očito je da su tenisači koji su dosegnuli više juniorske razine dokazali da imaju oboje. Ali puno puta vidim da igrači, treneri, roditelji imaju iskrivljenu sliku o juniorskom natjecateljskom tenisu. Tenis je definitivno sport kojim se netko može baviti cijeli život i za koji će vam uvijek biti drago da ste ga savladali i naučili. Ali samo učenje igre iz zabave i bavljenje tenisom na natjecateljski način, dvije su potpuno različite stvari. Dobar teniski profesionalac će moći sjesti zajedno s roditeljima i djetetom i postaviti realne ciljeve. Oni trebaju biti stupnjeviti i pratiti plan razvoja igre juniora. S druge strane, junior mora imati želju da postane bolji igrač/igračica i da napreduje. Moje osobno mišljenje je da ako igrač u sebi nema želju da pobijedi drugog igrača, onu unutarnju vatru, treneri tu onda mogu vrlo malo učiniti. Sada ću jako uzburkati duhove, ali smatram da junior također mora u određenoj mjeri preuzeti odgovornost za njegove/njezine rezultate na terenu. Dopustite da iznesem primjer situacije koja se dogodila jednom mom igraču prije nekoliko godina. Na važnom državnom natjecanju moj igrač je izgubio match od boljeg protivnika. To je bio dobar match, moj je igrač igrao prilično dobro ali je izgubio u dva teška borbena seta od darovitijeg i iskusnijeg igrača. Zahvaljujući toj pobjedi, protivnik se kvalificirao na veće natjecanje na kojem je pobijedio u drugih pet matcheva u narednom tjednu. Nakon poraza, moj igrač je otišao doma na tjedan dana kako bi uživao u plivanju prije svog narednog turnira. Ono što želim reći je da je iskustvo drugog igrača koje je on dobio igrajući onih narednih pet matcheva bilo daleko vrednije nego stotine lekcija! Što mislite što se dogodilo sljedeći put kada su se ta dva igrača ponovo srela na terenu? Moj igrač je izgubio s daleko većim omjerom. Procjep između ta dva igrača se produbio. Ako moj igrač nije mogao pobijediti protivnika u prvom matchu, onda je morao biti spreman puno više i teže trenirati od svog protivnika. To bi za mnoge mogla biti teško prihvatljiva novost ali to je tako – od natjecateljskog tenisa ćete dobiti samo onoliko koliko budete u njega uložili. Mislim da se većina juniora obeshrabruje i odustaje jer njihovi ciljevi nisu u skladu s njihovim očekivanjima. «Mislite da ako redovito odlazim na svoje tjedne treninge da sam na dobrom putu da postanem profesionalac?» To nisam niti u ludilu mislio reći! Morate imati silnu želju da budete sve bolji i morate situaciju okrenuti u svoju korist. Odrastao sam u gradu s jedva pet igrača juniora. Sada imate ogromne gradove sa stotinama igrača ali oni svi kažu «nema nikoga tko bi igrao sa mnom» Ako igrač žarko želi s nekim igrati, on će si i naći suigrača. Pokušat će telefonskim putem dogovoriti match, otići će na igralište i udarati o zid, uzet će mašinu za izbacivanje loptica, vježbat će svoj servis itd. To su sve stvari koje se mogu napraviti IZVAN redovitog treninga. Sigurno je da ima iznimaka u slučaju izvanrednih sportaša koji mogu malo trenirati pa ipak pobjeđivati u matchevima. Ali i oni će u jednom momentu svoje karijere početi nazadovati. Uistinu mogu reći da postoje određene smjernice koliko je potrebno trenirati da bi se dosegnula određena razina. Je li moguće da igrač koji radi 20 sati na tjedan na svojoj igri izgubi od onog koji trenira 1 sat tjedno? Moguće je ali nije vjerojatno. Da bi se moglo pobjeđivati na turnirima u mojoj saveznoj državi potreban je minimum treninga od 10 do 12 sati tjedno. Netko će možda pomisliti da je 12 sati previše, drugi neće s tim fondom sati treninga moći doći među prvih 50 u svojoj saveznoj državi. Unutar tih treninga potrebno je igrati natjecateljske matcheve. Većina juniora izbjegava igrati međusobno jer ne vole gubiti. Ali to je jedini pravi način stjecanja osjećaja i doživljaja igre pod pritiskom. Naravno, uvijek postoje i drugi čimbenici kao što su rad nogu, brzina, spretnost, snaga koji se mogu poboljšavati. To treba raditi u dodatku onih 12 sati na terenu! Imao sam igrače koji su gubili match s 6-1, 6-1 i nakon povratka s terena govorili:»Mogao sam ga lako pobijediti.» Sviđa mi se taj stav ali on nije realan. Ako izgubite s takvim rezultatom, vi ste gubitnik, i baš me briga ako je u svakom gemu odlučila deuce igra. Na čemu sada mora raditi taj igrač? Što je taj igrač naučio od protivnika? Kakvu promjenu u rutini treninga će taj poraz izazvati? Na ta pitanja samo igrač može dati odgovore. Ali kao što kaže poslovica: «Ako želiš zadržati ono što si stekao, tada trebaš nastaviti na isti način.» Ako vježbate dva sata tjedno i niste dobili match dva mjeseca, vjerojatno je da će se trend poraza nastaviti sve dok ne promijenite navike treniranja. Moja nakana nije odvratiti juniore od natjecateljskog tenisa. Ono što sam naučio pomoglo mi je u mom kasnije životu. Osim toga, stekao sam desetke prijatelja koje još viđam od vremena do vremena. Nedavno sam susreo u avionu momka s kojim sam igrao u prvom kolu jednog turnira prije 20 godina. Ja samo želim ohrabriti igrače, roditelje i trenere da budu na sličnoj razini očekivanja. Ponekad je bolje napraviti korak unatrag u postavljanju ciljeva. Koliko je igrač spreman trenirati? Dva sata tjedno? Četiri sata tjedno? Postavite ciljeve temeljene na onome što je realno za postići u datom broju sati treninga. Reći da želim biti #1 u svojoj sekciji a trenirati četiri sata tjedno, to nikako neće ići. Po mom mišljenju, većina juniora postiže rezultate odgovarajuće njihovoj razini znanja, premda se oni vjerojatno tu neće sa mnom složiti. Gube od onih igrača koji više rade i koji imaju više iskustva. Ja sam profesionalni trener i razumijem osjećaje igrača i njihovih roditelja. Ne možete ni zamisliti koliko puta uzrujani roditelj ili igrač ima izrazito negativan odnos prema porazu od 6-3, 6-3 a ja sam, s druge strane, sretan zbog 6 dobivenih gemova jer znam koliko moj igrač trenira! Roditelji, ovo se tiče vas --- pustite svoje dijete da odluči što želi i koliko to jako želi. Učinite sve što možete da biste ga ohrabrili i pomogli mu da ostvari svoje želje. Ali ne pokušavajte se natjecati kroz svoju djecu --- to jednostavno ne ide. Jednako kao i u školi, domaće zadaće pripremaju učenika za provjeru znanja. U natjecateljskom tenisu, provjera je turnir a domaća zadaća je trening. Što se više domaćih zadaća napiše to će učenik biti bolje pripremljen za test. Veselim se vašim komentarima o juniorskom tenisu. A za moju vlastitu informaciju, želio bih da mi se obratite putem maila i napišete mi kakva su očekivanja vašeg djeteta, koliko često trenira i koji je njegov trenutačni rang, ako ga ima. Moj e-mail je: mwhittington@tennisserver.com. «How Good is Junior» www.tennisserver.com, June 2002. VRH 1) pozitivan stav prema pobjeđivanju, sposobnost brzog oporavka nakon
gubitka matcha Prva sposobnost je dugotrajnija i individualnije utemeljena. Treneri i roditelji imaju ključnu ulogu u formiranju kvalitete tog aspekta koji je dio šireg osobnog profila igrača. Posljednje dvije sposobnosti su vidljive na samom terenu. Promatrajući rad trenera kroz dugi niz godina, točno je da dosljedno
činimo pogrešku kada propuštamo zlatne prilike na samom terenu da razvijamo
te sposobnosti. Zapravo, većina nas je previše zaokupljena tehničkim
razvojem umjesto da se zajedno razvijaju tehničke i mentalne sposobnosti.
Uz malo mašte, to je itekako moguće. Iznosimo jednostavnu listu "mentalnih
podsjetnika" koje trebate stalno primjenjivati
u treningu. Što ih više budete primjenjivali, to će više igrač početi
raditi na njima i razvijati ih. 4) Obrazujte i odgajajte roditelje. Oni su vrijedan izvor u mentalnom treningu djece te dobi. Roditelje treba poučiti kako da reagiraju na poraze i pobjede. Roditelji su potcijenjeni s obzirom na zadatke i aktivnosti koje mogu obavljati a kojima se podržava i vaš rad na terenu. Sigurno je da će ponekad biti i određenih iznimki, ali te iznimke nisu razlogom da se ne učini napor uključivanja roditelja u tenisko okruženje. Djeca ove dobi brzo uče, ali kao što je već bilo rečeno u ovom članku,
ona jednako brzo usvajaju i pozitivne i negativne vještine. Vi kao treneri
morate vizualizirati onu vrstu ponašanja na terenu kakvu biste očekivali
od svojih igrača za vrijeme natjecanja. Vi morate sami sebe preispitati
je li vaše znanje o pozitivnom razmišljanju, upravljanju pogreškama,
pozitivnom govoru tijela, razini zalaganja na treningu uopće prisutno
u trenerskoj praksi. Ako 9-njacima budete davali samo verbalne upute
… oni će ih zaboraviti. Oni moraju doslovno iskusiti i provježbati te
vještine na treningu jer će se jedino tako krivulja učenja okrenuti
prema gore i otvoriti prostor za automatizaciju naučenog. VRH
Jasno je da odgovornosti i zadaci koje im dajemo trebaju biti primjereni njihovoj dobi! Ono što slijedi su obveze za koje smatram da je opravdano očekivati da ih ispunjavaju igrači različite dobi. Povećavanjem njihove odgovornosti i dosljedno tome i samopovjerenja i neovisnosti, stvara se zametak za razvoj pravog profesionalnog stava. ISPOD 12 GODINA • samostalno pripremati stvari To je doba u kojem vrijedi pravilo “što manje to bolje” ali trener mora voditi brigu o tome da djeca dosljedno izvršavaju tih nekoliko zahtjeva koji se pred njih postavljaju. ISPOD 14 GODINA U toj dobi bi trebali: • pravilno se zagrijati prije treninga i utakmica bez uputa i nadzora
trenera ISPOD 16-18 Na treningu: Bez obzira igra li s trenerom ili bez njega, igrač u toj dobi bi trebao: • stalno trenirati s istim intenzitetom i kvalitetom (puna koncentracija
i davanje sve od sebe) Za vrijeme turnira: Igrači bi trebali: • rezervirati terene za trening i nabaviti loptice Često prethodno navedene zadaće obavljaju treneri jer misle da je to njihov posao. Trener treba savjetovati igrača kako izvršiti te zadatke a njegova glavna zadaća je ipak da pomogne igraču da bude što manje ovisan o njemu i da, što je prije moguće, samostalno stane na vlastite noge. Zapamtite da trener ili roditelj neće uvijek biti s igračem! U zaključku mi dopustite da ukratko iznesem glavnu ideju. Postepenim
davanjem sve veće odgovornosti mladim igračima, izgrađujemo i stvaramo
njihovu neovisnost i samopouzdanje koje ih prirodno vodi k profesionalnom
stavu i ponašanju. Krajnji cilj trenera treba biti što manja ovisnost
igrača o nama! VRH |
Tenis spada u kategoriju zdravih sportova.Koncipiran je tako
da igrač/rekreativac može sam izabrati ritam a samim tim i stupanj napora
u meču,stoga ne čudi da su ljudi u penzionerskim danima vrlo aktivni
tenisači i pokretači raznih prigodnih druženja.