Grci su tvorci filozofije.
"Filozofija je doista prije svega grčka stvar i onaj tko i danas još filozofira nalazi se, htio to ili ne, znao to ili ne, u neprekidnom razgovoru s Grcima"
Iz ľelje da pokušaju razumjeti i objasniti svijet koji ih okruľuje, i iz tog razmišljanja, javljaju se počeci grčke filozofije i to već u 6.st.pr.Kr.
Takav filozofski način razmišljanja, prvenstveno o tome kako je nastao svijet i kako bi trebalo organizirati ljudsko društvo, zauzima posebno mjesto u grčkoj kulturi.
Mnoga su nagađanja o tome zašto i kako filozofija započinje upravo u Grčkoj. No Grci su pripadali jednoj visokoj duhovno-materijalnoj civilizaciji, koja je imala ekonomsko blagostanje i povoljne soijalno-političke prilike u svojim gradovima. Zatim su imali osobiti geografski smještaj svoga obitavališta u blizini starim kulturnim carstvima Azije, otvorenost moru, i bujanje primorskih trgovačkih središta.
Najstarija faza grčke filozofije je materijalistička. Tu je prije svega kozmološko razdoblje u kojem ih je zanimalo prapočelo svega postojećeg. Došli su do zaključka da se u svim stvarima krije neka ista tvar koja se unatoč svim promjenama odrľava, i da je upravo ona, ta tvar, praelemenat od kojeg je sačinjena čitava priroda.
Antropološko razdoblje (antrologija , grč. antropos=čovjek + logos=riječ, govor) je pak razdoblje gdje se interes više usmjerio na čovjeka, te njegov odnos prema svijetu i naravno na same međusobne odnose ljudi.
Najstariji helenski filozofi bili su Tales iz Mileta, koji za prapočelo prirode smatra vodu, zatim Anaksimen koji smatra da je to zrak, te Anaksimandar koji za praelemente uzima neodređenu materiju koju zove apeiron.
Bilo je i filozofa koji su kao prapočelo prirode vidjeli u više praelemenata kojima upravljaju kozmičke sile.
Demokrit i Leukip svoje filozofsko razmišljanje tumače kroz atomizam.
Filozofsko učenje Haraklita iz Efora, koji ima svoju nauku o vatri kao prapočelo svijeta, u suprotnosti je sa metaforičkom koncepcijom svijeta. Za njega je priroda pozornica neprestanih promjena u kojoj sve teče, nastaje i nestaje i to sve kao rezultat neprestalne borbe suprotnosti. Za njega je borba suprotnost pokretačkih sila u razvoju prirode i sve pojave gleda u kretanju i razvoju te se njega smatra osnivačem dijalektike.
Još jedan filozof zauzima vaľno mjesto među helenskim filozofima. Pitagora, izbjeglica iz Samosa, preteľno se bavi matematikom. Filozofska koncepcija svih pitagorovaca je ona prema kojoj su kvantitativni odnosi, brojevi, osnovni činioci cjelokupne stvarnosti. Pitagora je posebno značenje dao matemetici.
Svi ovi filozofi dali su na osobit način obiljeľje kozmološkom razdoblju grčke filozofije.
U drugom antropološkom razdoblju grčke filozofije javljaju se Sofisti koji sve više potiskuju pitanja o prirodi a sve više se zauzimaju za čovjeka i za njegov svijet.

Povratak na vrh