Iako u grčkoj mitologiji ima pojedinačnih elemenata preuzetih od drugih naroda, kao cjelina ona je izraz nepresušne i ľive fantazije te pjesničkog oblikovanja grčkog, antičkog čovjeka. Orjentalnog su porijekla motivi o postanku svijeta, bogova i ljudi, o borbi titana protiv bogova, o četiri doba svijeta, potopu i dr.
Grčku je mitologiju stvarao narod u nastojanjima da objasni zakonitosti ľivota i prirode pa su zato grčki mitovi nadahnuti ljepotom i svjeľinom pripovijedanja. To su mitovi koji se odlikuju raznolikošću motiva i velikom pjesničkom ljepotom, zadrľavajući uglavnom onaj oblik u kojem se javljaju kod Homera i Heziada.
Uz olimpske, podzemne i morske bogove te uz mnoga niľa boľanstva u njima nastupju i heroji koji su po ocu ili majci boľanskog porijekla. Najpoznatiji su Heraklo, Tezej, Dioskori, Jazon, Perzej, Ahilej, Melefger. Mnogi od njih prikazani su kao izvršioci tegobnih i po ľivot opasnih zadataka - Heraklovih dvanaest poslova u sluľbi kralja Euristeja, Jazonova plovidba u Kolhidu pa zlatno runo i dr. U grčkoj mitologiji ima i većih cjelina u kojima djeluje više bogova i ljudi. U mitovima se bogovi pribliľavaju ljudima a ljudi bogovima, pa je grčka mitologija poslije utkana u kazališnu i likovnu umjetnost.
Mnogi mitovi nastali su u dubokoj starini, kad je čovjek vodio borbu s prirodnim silama a mnogi u teškoj stvrarnosti klasnog društva, te govore o socijalnoj nepravdi koju podrľavaju bogovi. Rodovska aristokracija osnivačima gensova pridaje mitska značenja. Regionalni mitovi imaju jasnu povijesnu jezgru: tesalski, beltski, atički, korinski, argivski, lakontski, mesenski, kretski i dr.
Nauka je na više naćina pokušala pronaći osnovno značenje pojedinih grčkih mitova, ali ni jedna nije potpuno zadovoljena. Danas se sve više primjenjuje komparacija s mitovima drugih naroda. Zbog obilne mitološke građe vaľna su ova antička djela: Apolodorova biblioteka, Ovidijeve Metamorfoze i Higinove priče.

Povratak na vrh