Za vrijeme homerskog doba knjiľevnost se poticala iz naroda a prenosila se s koljena na koljeno. Na dvorovima bazileja pjevali su grčki pjesnici - aedi, junačke pjesme o grčkim herojima, dok su rapsodi recitirali epove.
U homerskim epovima spominje se više vrsta pjesama: pean zahvalnica Apolonu, linos pjesma berbe, trenos tuľaljka. Izvodili su ih uz pratnju instrumenata od kojih se najčešće spominju trzalački - kitara i forminks a rjeđe puhački - aulos, siringa, i salpinks.
Na prelasku iz osmog u sedmo stoljeća prije Krista ľivio je prvi poznati knjiľevnik Hesiod. Hesiod je opisao teľak ľivot grčkih seljaka, a u epu "Postanak bogova" opjevao je rodoslovlje grčkog Olimpa.
Procvat lirike u 7.st.pr.Kr. donio je nove oblike i nov način muziciranja: stihovi su se pjevali uz pratnju line ili kitare ali još veću vaľnost dobiva aulos. S aulosom u Grčku prodire nova ekstatička komponenta koja je djelovala na cjelokupnu liriku a posebno na stvaranje ditiramba, vrsta zborne pjesme. Među brojnim novonastalim lirskim vrstama jonski oblici elegija i jamb izvodili su se solistički uz instrumentalnu (najveći majstori bili su Arhiloh s Parosa i Anakreont) kao i monodijske pjesme-melika koje su odnjegovali do savršenstva eolski pjesnici s Lezbosa Alkej i Sopfa. Pjesnik Alkej bio je aristokrat i morao je poći u vojsku.
Pjesnik Anakreont ľivio je u 6.st.pr.Kr. na dvoru tirana, gdje se bezbriľno prepušta čarima ľivota. U svojim pjesmama opjevao je površno veselje i ľivot toga doba.