Helenska se umjetnost razvijala u nekoliko velikih umjetničkih središta te u svim vidovima umjetničkog stvaralaštva. Dijeli se na nekoliko razvojnih etapa. Prva je etapa, nazvana geometrijskim dobom, trajala od 10. do 7. st.pr.Kr. Umjetnos geometrijskog doba nazvana je geometrijskim stilom, a očituje se prvenstveno u oslikavanju keramike crtama različite debljine ili motivima koji se ponavljaju geometrijskom preciznošću. Na vazama geometrijskog stila očituje se strah od praznog prostora (horror vacui), pa je cijela površina vaze oslikana. Prikaz ľivotinjskog i ljudskog lika počinje se javljati tek potkraj geometrijskog doba nagovještajući prijelaz u novo razdoblje nazvano arhajsko doba.
Arhajsko je doba trajalo od 7.st. do oko 480.pr.Kr. i predstavljalo je razdoblje u kome su postavljeni temelji klasične helenske umjetnosti. To je doba razvitka helenske skulpture. Prvi su prikazi ljudskog tijela nezgrapni, ali se opaľa postupno sazrjevanje umjetnika. Prikazi su standardizirani, a tema umjetnika je muški i ľenski lik. Kip koji prikazuje mušku figuru naziva se kuros, a prikaz ľenske figure kora. Arhejsko se obiljeľje očituje u blagom smješku, nazvanim arhajski osmjeh, krupnim očima, dugoj isprepletenoj kosi te laganom iskoraku. Dok su muški prikazi redovito nagi, likovi djevojaka prikazani su u odjeći. Već polovicom 6.st.pr.Kr. u helenskoj se skulpturi primjećuje značajan napredak u vještini prikazivanja ljudskog tijela i poznavanju njegove anatomije.
I zidno je slikarstvo bilo vrlo razvijeno, ali je od njega ostalo vrlo malo sačuvano. Polignot s Tasa zauzima prvo mjesto među slikarima 5.st.pr.Kr. po originalnosti izraza i po značenju utjecaja koji je izvršio, ne samo u slikarstvu, već i na skulpturu. Polignotovu utjecaju hellenska umjetnost 5.st.pr.Kr. duguje smjenu arhajskog stila novim načinom izraľavanja. Polignot je dao novo estetsko ostvarenje umjetničkog dijela i kao obraz stvarnosti, a ne sam kao iluzije i ideala.
Arhajsko je doba vrijeme nastanka i razvoja klasičnog grčkog hrama. Prvi su hramovi bili građeni od cigle sušene na suncu i drveta, a njihov je oblik preuzet s mikenskog megarona. S napretkom graditeljstva hramovi su se počeli graditi od kamena. Grčki je hram oblik koji je dobio u arhajskom dobu zadrľao i tijekom kasnijih razdoblja. Hram je bio podignut na postolju , a najjednostavniji oblik naziva se hram u Antama. Postupnim razvojem hramske arhitekture ustanovljen je princip po kojem je svetište okruľeno s jednim ili više redova stupova. Najstariji arhitektonski stil nazvan je dorskim stilom, a karakterizira ga masivan čvrst stup s jednostavnim kapitelom.
Arhajsko je razdoblje također i vrijeme novog izraza u ukrašavanju keramike. Oslikane vaze prikazuju mitološke teme i prizore iz svakodnevnog ľivota, a njihova je umjetnička razina izrade na vrlo visokom stupnju. Ahejsko se doba naziva i zlatnim dobom slikarstva na keramici, a ta umjetnost počinje opadati u drugoj polovici 5.st.pr.Kr. Najveća središta proizvodnje oslikane keramike bili su gradovi Korint i Atena. U prvo vrijeme prevladao je stil crnih figura, a potkraj 6.st.pr.Kr. uvodi se nova tehnika oslikavanje crvenim figurama (crvenonofiguralni stil).


Povratak na vrh