Kao i izvori za mitove tako su i izvori za grčka vjerovanja Homerovi i Heziodovi epovi.
Grci su vjerovali da je svijet napućen besmrtnim čovjekolikim boľanstvima koja ne obolijevaju niti ne stare. Bog Zeus je bio vrhovni bog i gromovnik koji stoluje na Olimpu. Uz dvanaest bogova (Zeus, Hera, Arena, Apolon, Artemida, Hemro, Ares, Afrodita, Hepest, Hestija, Demetra, Posidon) među glavne ubrajaju se još Pluton, Perzefona i Dioniz. Mnogo je veći broj niľih boľanstava: Muze, Nimfe, Harite, Hore, Moire, Erinije, Graje i dr.
Bogovima su se upućivale molitve, prinosile ľrtve i podizali hramovi. S kultom nekih bogova bile su povezane javne igre (Zeus, Apolon i Posidon) te prikazivanja tragedija i komedija (Dioniz). Smatralo se da se volja bogova moľe upoznati preko proročišta, leta ptica i ispitivanje utroba ľrtvovanih ľivotinja. Najglasovitije proročiše je bilo Apolonovo u Delfima.
Pred svojim bogovima Grk je stajao potpuno slobodno.
Kako se religija Grka nije zasnivala na nekoj "nadnaravnoj" objavi i kako nije bilo posebnog svečenićkog staleľa lakše se mogla razvijati slobodna misao o nauci, umjetnosti i knjiľevnosti. Bilo je i posebnih tajnih obreda(najpoznatiji su Eleuzinske misterije) kojima se htjela učvrstiti vjera u besmrtnost duše i u nagrade i u kazne na "drugom svijetu". Grčka religija homerskog tipa prihvaćena je oko 200.g.pr.Kr. kao drľavna religija i u Rimu i time ona postaje grčko-rimskom religijom.

Povratak na vrh