Laserski pisači postali su toliko uobičajeni detalji mnogih uredskih i kućnih radnih stolova da ih zapravo više i ne primjećujemo. Nekadašnja euforija koja bi nastala svaki put kad bi negdje ugledao taj (tada) zamamni "komad" ispisnog hardvera gotovo je u potpunosti nestalo , a zamjenilo ju je percipiranje laserskog pisača gotovo kao još jednog dijela namještaja. dijela koji doduše troši nekakvu struju i iz kojeg tu i tamo "izlijeću" ispisani listovi papira , no zbog kojeg ipak više nećemo visoko podignuti niti jednu obrvu , a kamoli dvije.

Zašto je to sve tako?
Pa , odgovor je zapravo vrlo jednostavan. Cijena laserskih pisača spustile su se još prošlih godina na razinu koja je svakom zainterisiranom korisniku omogućavala nabavku odgovarajućeg modela , a trend se iako sporije nastavio i ove godine.
Iako se najčešće koriste u uredskom poslovanju dijapazon korištenja laserskih pisača kudikamo je širi. Gotovo nema tipa ispisa (osim usko specijaliziranih) gdje ih nećemo moći uporabiti. Od povremenog ispisivanj web stranica tijekom "surfanja" po webu pa sve do ispisa nacrta , dizajna i naravno stolnog izdavaštva , uvijek ćemo na radnom stolu (ili često ispod njega) naći nekakav pisač bez kojeg bi rad bio , ako ne već nemoguć , onda zasigurno vrlo oteľan.

Grupiranje

Laserske pisače moguće je podjeliti u mnogo skupina i podskupina. Najlogičnija je podjela na poslovne i kućne laserske pisače , no ta je podjela ipak malo pregruba pa je podjela na osbne , SOHO , uredske i grafičke laserske pisače detaljnija.

Osobni

Grupa osobnih laserskih pisača je relativno jasna. Riječ je o uređajima koji se ne trebaju odlikovati nekom pretjeranom brzinom , a kvaliteta ispisa neće zapravo zahtjevati veću razlučivost od 300x300 dpi . Dpi (dots per inch) označava koliko će toćkica laserski pisač uspjeti zacrniti po jednom inču(1 inč=2,54 cm). Ukoliko je taj broj veći slika će biti kvalitetnija.

SOHO

SOHO znači Small Office Home Office ili pomalo poetski "mali kućni ured". Ovaj pisač označava tip korisnika koji nema posebne uredske prostorije nego mu se cijelo poduzeće nalazi u vlastitom stanu ili kući. Takav se korisnik razlikuje po samo jednom detalju od kućnog korisnika. Taj je detalj potreban za kvalitetnim ispisom teksta bez kojeg nema dobre, a moglo bi se reći ni vjerodostojne uredske korespodencije. Svakako da je kod tog pisača najvaľnije da dokument bude ispisan kvalitetnim i oštrim tekstom. Za to je danas potreban laserski pisač s razlučivosti od 600x600 dpi i koji će sadrľavati dovoljan broj fontova što će ubrzati ispis.
Samo po sebi se razumije da će takav laserski pisač biti više nego dovoljan za kućne potrebe koje će SOHO korisnik zasigurno imati.

UREDSKI

U ovu skupinu spada grupa korisnika koji će na svojim laserskim pisačima ispisivati uobičajenu urdsku korespondenciju , te naravno sadrľaje tabličnih kalkuratora te sadrľaje raznih prezencija. Ova grupa pisača naravno mora zadovoljavati kvalitetom tekstualnog ispisa , a nakon toga će morati ponuditi i dosta dobre grafićke sposobnosti. Uz sve to ta će skupina morati zadovoljiti još najmanje dva uvjeta. Prvi je brzina ispisivanja , no ona je ovisna o broju korisnika i količini dokumenata koju je potrbno ispisati , a drugo je mogućnost mreľnog rada.

GRAFIČKI

Posljednja grupa laserskih pisača zapravo pripada onome što se u zapadnim IT krugovima podrazumjeva pod pojmom profesionalni laserski pisači. Ti pisači prije svega moraju zadovoljiti zahtjev za izuzetno kvalitetnim ispisom što znači da će morati imati stvarnu fizičku razlučivost od najmanje 1200x1200 dpi i koristiti vrlo fini toner kako bi zaista bez problema mogli iscrtati sve elemente kakvi se mogu pojaviti u većini preciznih nacrta. Osim primjene u nacrtima , profesionalni laserski pisači pripadaju i stolnom izdavaštvu koje je zapravo najviše utjecalo na njihov razvoj kao i na razvoj laserskih pisača u širem smislu.

PRINCIP RADA LASERSKIH PISAČA

Krenimo sa zanimljivim podatkom da se osnovna tehnologija ispisa kakva se koristi u laserskim pisaćima smišljena je još 1940. godine što je dokaz da nisu sve stvari smišljene tek nakon razvoja računala.
Laserski je pisač u svojoj unutrašnjosti samo gloficiran fotokopirni stroj , jedina prava razlika je što ulogu objektiva i lampe za osvjetljavanje preuzima laserska zraka koja će na fotoosjetljivom bubnj iscrtati negativ koji će u sljedećem koraku biti prenesen na papir .
Cijeli proces poilazi od računala koje generira ispisanu stranicu i šalje ju elektronici laserskog pisača. Elektronika laserskog pisača koja u nekim modelima moľe biti vrlo sofisticirana odredit će dobivene podatke i u internoj memoriji pisača načiniti virtualnu sliku buduće stranice. Upravo je pohrana sadrľaja cijele stranice u memoriji prije početka fizičkog ispisivanja jedna od posebnosti laserskog pisača koja ponekad u slučaju kombinacije sloľene slike i nedovoljne količine memorije moľe dovesti do neľeljenih problema , pu u teľim slučajevima i do nemogćnosti štampanja.
Na osnovu sadrľaja memorije elektronika pisača upravlja laserskom zrakom koja na fotoosjetljivom bubnju kreira posebnu virtualnu sliku spremnu da primi toner. Površina je bubnja negativno nabijena , a gdje god laserska zraka "iscrta" točkicu izgubit će se taj naboj. Tako će nastati virtualna negativna slika. Kako je toner također negativno nabijen njegove se čestice neće prihvatiti za bubanj na onim mjestima gdje je on ostao negativno nabijen. Samo će ona mjesta koja su bila "pogođena" aktivnom laserskom zrakom , i na kojima je stoga neutraliziran negativan naboj , prihvatiti čestice tonera. Taj se postupak ponekad naziva i razvijanj jer korespondira s procesom u foto industriji gdje se iz negativa razvijanjm stvara pozitivna slika. Kada čestice tonera na bubnju stvore pozitivnu sliku potrebno ju je još prenjeti na papir. To se opet obavlja pomoću električnog naboja . Papir se prije dolaska do bunja pozitivno nabija tako da se čestice tonera (koje su negativno nabijene) "veselo" prijeći na papir čim se on pojavi blisko uz površinu bubnja.
Posao je sada skoro gotov. Slika je zapravo već prenesena na papir , no toner još uvijek nije fiksiran na površinu papira pa bi se vrlo brzo s nje obrisao. Fiksoranje se obavlj kombiniranjem tlaka i zagrijavanjem tako da se čestice tonera zapravo fuzioniraju s papirom što konačni ispis čini kvalitetnim , preciznim i nadasve otpornim na vanjske utjecaje.
Kako se u modernim laserskim pisačima koristi samo jedan laser odnosno cijeli posao obavlj samo jedna laserska zraka dolazi do tijekom gore opisanog prosesa do određenih nepravilnosti. Laserska se zraka na svom putu od lasera do bubnja usmjerava pomoću posebnog poligonalnog ogledala koje rotira. Svaka strana ogledala iscrta jednu liniju ispisa , nakon čega laserska zraka pređe na novi dio ogledala. U tom perodu pomakne se bubanj za jednu liniju pa pa je tako čitav sustav spreman za iscrtavane nove linije. Problem nastaje zbog toga što se kut pod kojim laserska zraka navodi na bubanj kontinuirano mijenja. Samo kada je strana poligonalnog ogledala paralelno s bubnjem postiľe se najveća preciznost odnosno tada je veličina točke koju tvori laserska zraka na bubnju , najmanja. Kako se kut navođenja povećava tako se povećava i veličina točke što bi dovelo do vidljivih grešaka na ispisu. U svrhu smanjenja te greške koriste se niz dodatnih kompenzacijskih leća i ogledala koje mijenjaju kut navođenja laserske zrake tako da je velićina točke na bubnju praktično jednaka.
Način na koji laserski pisač stvara ispis u osnovi je vrlo jednostavan , no u stvarnoj izvedbi ipak je dovoljno sloľen da opravda veću masu laserskih pisaća kao i njihovu veću cijenu u odnosu na neke druge popularne tipove pisača.
Unatoč njihovoj veličini i inheretnoj izdrľljivosti treba postupati oprezno kako bi nam uvijek davali besprijekoran ispis.