Ilijada
Homer
1. O piscu
Homer je bio slijepi Grčki pjesnik. Najvjerojatnije je živio u 12. stoljeću prije Krista u Smirni. Vrlo je vjerojatno da je napisao dva najveća antička epa: Ilijadu i Odiseju, iako mnogi osporavaju mogućnost da je on autor tih djela. Iako veliki pjesnik, radio je kao dvorski pjevač ili pripovjedač. Novija istraživanja upućuju na to je da je živio u 9. stoljeću prije Krista i bio zemljoradnik.
2. Sadržaj (16.,18. i 24. pjevanje)
U 16. pjevanju radnja se temelji na obnovljenom sukobu Trojanaca i Ahejaca. Iz uvoda uviđamo trojansku nadmoć i njihovo napredovanje prema ahejskim lađama. Patrokolo od zainaćenog Ahila traži dopust za vođenje druge vojske i njegovo oružje kako bi odbio Trojance te omogućio odmor umornim i ranjenim Ahejskim junacima. Nakon Ahilovog dopusta, Patrokolo uspješno provodi svoj plan te otjeriva Trojance do samih zidina njihovog grada pritom ubijući mnoge njihove junake. Tamo se morao zaustaviti jer se u sukob umiješao i bog Apolon. On potiče Trojance na borbu i ranjava Patrokola. Na njega nailazi Hektor i pritom ga usmrti. Pjev završava bitkom za Patrokolovo mrtvo tijelo.
U 18. pjevanju otkrivamo Ahilovu shrvanost Patrokolovom smrću. Utjehu nalazi u svojoj majci Tetidi koja mu ujedno pomaže u odbijanju Trojanaca od ahejskih lađi i sređuje novo oružje kod Hefesta. Potom se Ahil privremeno povlači s bojišnice kako bi s narodom oplakivao Patrokolovu smrt.
U 24. pjevanju govori se o pokušaju Hektorova oca Prijma da otkupi sinovo mrtvo tijelo od Ahila. On se u početku protivi toj želji iz inata prema bogovima koje je s pravom držao krive za Patrokolovu smrt. Ipak se kasnije smilovao starcu koji je izgubivši još 6 sinova i kćeri u životu već mnogo propatio, davši mu Hektorovo tijelo na otkup. Iz njihovog razgovora razvija se neobičan odnos utemeljen na poštovanju, što zaključujemo po Ahilovoj želji za odgodom ratovanja do sahrane Hektorova tijela.
3. Karakterizacija lika
Za karakterizaciju lika izabrao sam Ahila. Prikazan je kao hrabra, spretna i dobra osoba. U nekoliko navrata je svojom nepromišljenošću doveo svoj narod u opasnost, no uvijek se ispravljao i činio prave poteze. Mudar je mladić što zaključujemo po njegovim razgovorima i načinu razmišljanja. Radi svog izgleda, hrabrosti i vještine često je bio uspoređivan s bogovima. U mnogim situacijama prikazan je kao ranjiv lik sa svojim vrlinama i manama. Ustrajan je u svojim ciljevima i dobar je prijatelj. Bio je potresen Patrokolovom smrću. Uz pomoć svoje majke oporavlja sei osvećuje njegovu smrt ubivši Hektora. Svoju veličinu je više pokazao pregovarajući o otkupu Hektorova tijela nego u svim bitkama u kojima je sudjelovao (ukazao je na svoju osjećajnost stavljajući svoje zamjerke prema bogovima na stranu kako bi Prijmu omogućio dostojno sahranjenje svoga sina).
4. Odnos između dva lika
Za prikazati odnos između dva lika izabrao sam Ahila i Patrokola. Imaju dobro razvijen odnos građen na prijateljstvu i poštivanju. Ipak imaju i pokoju zamjerku jedan prema drugome ("Što si se rasplako to, oj Patrokolo curici nalik!", "...a ti si tvrdoglav postao, Ahileju" ). One su ipak više rezultat neprijateljskog okruženja (nervoze, ratne atmosfere, opkoljenosti) u kojem se nalaze nego neke svađe ili pak sukoba. Patrokolo se brine za svoj narod i Ahila te se nudi za obraniti lađe i omogućiti odmora premorenim junacima ("...pusti bar mene i vojsku mirmidonsku drugu, da možda danajcima postanem spasom"). Njihovu povezanost najbolje tumači Ahilova reakcija na Patrokolovu smrt, kada se od očaja htio ubiti. On uspijeva prebroditi svoju krizu te osvećuje njegovu smrt. Njih dvoje ostaju povezani čak i nakon Patrokolove smrti ("Nemoj se na me ti, o Patrokolo, srdit, kad doznaš Hadovu u domu, da Hektora divnoga milom ocu na otkup dadoh, kad odštetu dade mi krasnu; i to ću s tobom ja podijeliti kako valja!").
Napravio: Toni Sardelić, e – mail: toni.sardelic@st.hinet.hr