Pjesme
Vladimir Vidrić
1. O piscu
Vladimir Vidrić rođen je 30. travnja 1875. godine. Otac mu je bio Slovenac, a majka Hrvatica. Potjecao je iz imućne odvjetničke obitelji , te je i sam po struci bio odvjetnik. Pisao je malo, no unatoč samo jednoj zbirci pjesama izdana 1907, njegov rad je vrlo značajan i izrazit. Po vanjskom motivu svojih pjesama pjevao je najviše o prošlosti. Nižu se slike iz antičkog života Egipćana, Židova, Grka i Rimljana. Iz Španjolske prošlosti prisutna je srednjovjekovna tematika, a mnogobrojne su i slike pejzaža. Upravo u tom čudnom pristupu stvaralaštva krije se obilje pjesnikova stava: na taj način snažnije pjeva o problemima svog doba i svoje generacije. Jednostavnim izražajnim sredstvima i naglašenim slikarskim elementima izražavao je svoja napredna uvjerenja o teškim problemima hrvatske emigracije te o klasnoj napetosti u društvu. U njegovoj poeziji najsnažnije se dojmljuju slike prirode i pejzaža, ugođaji životnih radosti i užitaka. Njegove pjesme imaju svoju kvalitetu i dubinu po kojoj su odmah bile prepoznate i priznate. Preminuo je 31, rujna 1909. u Stenjevcu od posljedica bolesti pneumonia hypostatica.
2. Izbor iz lirike (6 analiziranih pjesama)
Roblje
U pjesmi roblje Vidrić piše o robovima - obespravljenim ljudima
lišenim slobode i vlastitog ljudskog ponosa. Predočuje nam
pretežito vizualnim slikama tugu, muku i jad robova. Ova
osjećajna pjesma tumači nam bijedu tih ljudi za sumraka u
njihovoj lađi-kavezu, njihove jecaje, plač, žaljenje. Pjesnik
nam je u potpunosti ukazao na čovjeka u vremenima kad je on bez
nade, sam i u okovima te nam otkriva osnovnu misao pjesme:
čovjek bez slobode nije čovjek. Pjesma je pisana slobodnim
stihom i raspoređena u pet katrena. Rima je isprekidana, a
raspoloženje tužno i sjetno.
Dva pejzaža
Pjesma dva pejzaža zasigurno je najznačajnije i najzanimljivije
pjesnikovo dostignuće. U njoj je prikazao stvaran život.
Sastoji se od dva dijela: prvog pejzaža i drugog. U prvome
pejzažu sve vrvi od života, što zaključujemo po prvom katrenu
("U travi se žute cvjetovi, i zuje zlaćane pčele, za
sjenatim onim stablima krupni se oblaci bijele").
Upotrebljava glagole kako bi što vjernije opisao krajolik, za
razliku od drugoga u kojemu glagoli obavljaju funkciju
prikazivanja radnje. U ovoj pjesmi također je prevlast
vizualnog. Zastupljen je katren i to po tri u prvome pejzažu i
pet u drugom. Stih je slobodni, a raspoloženje je vedro.
Mrtvac
U ovoj pjesmi Vidrić prikazuje prolaznost života te smrt kao
važan i neizbježan čimbenik. Pjesnik smrt doživljava kao
uvijek prisutnu silu koja nikad ne gubi svoju snagu ("Ubila
ga ruka silna, vječno jaka, vječno živa...") i vječno
gasi živote ("...Što živote rasipava i živote
utrnjiva"). Ta "pjesnikova" smrt utrnila je starca
u ovoj pjesmi i oborila ga, prepustivši ga mirnoći crne zemlje
i vječnom pogledu u nebo. Ova pjesma spada pod posljednja
pjesnikova slikovna izražavanja. Ona je možda i najbolji
pokazatelj njegovog razvijenog vizualnog zapažanja, no i
početka razvitka misaone komponente. U njoj su u pet katrena
možda po prvi put slikovna i misaona komponenta združeni u
jedno.
Jutro
Ova pejzažna Vidrićeva pjesma govori nam o svitanju zore
("A svitaše jutro..."). U njoj nam još jednom
pokazuje da mu je slika glavno izražajno sredstvo. Svojim
impresionističkim slikama ukazuje nam na izlazak sunca i prve
njegove zrake koje dopiru do zemlje. Također je opisan i lijepi
krajolik u to rano jutro. Tijekom pjesme predočena je i radnja.
Paralelno sa prvim zrakama sunca pojavljuje se Pan, bog šume.
Uskoro iz tame izlaze Nimfe, starogrčke boginje, te počinju
plesati oko Pana. U tom veselom kolu svi skupa se raduju novom
danu te ga skupa slave. Pjesma je pisana vezanim stihom, a rima
je obgrljena. Sastoji se od četiri katrena, a raspoloženje je
veselo i vedro. U ovoj pjesmi Vidrić je možda po prvi put
koristio antičke motive (grčka božanstva).
Pompejska sličica
Pejzaž opisan u pjesmi "Pompejska sličica" još
jednom se dovodi u vezu sa mističnim boginjama Nimfama. Opisano
je njihovo pojavljivanje u dubini lavorove šume, njihov izlazak
iz noćnih prebivališta i njihova igra. Dok se u prva dva
katrena više najavljuje dolazak nimfi, u druga dva je ipak dat
naglasak na pejzaž. Uz vizualne slike, pojavljuju se olfaktivne
i akustične. Stih je vezan, a rima isprekidana. Ovo je još
jedna od niza Vidrićevih pjesama koje ukazuju na njegovo dobro
poznavanje antike, te nju kao izvor vječne inspiracije.
Adieu
Pjesma "Adieu" nam govori o Vladimiru Vidriću. Pisao
je veoma bolestan i zatvoren u ludnici. Već tada je naslućivao
svoju blisku smrt, što je utjecalo na njegovo stvaralaštvo. U
njegovim pjesmama počinju se pojavljivati demoni i sablasti, a
događaji bivaju površno zahvaćeni bez nekakvog konkretnog
sadržaja. Takva pjesma je i ova. U prvoj sestini je opisao svoje
stanje: pjesnik je umoran, star i polako gubi snagu. U drugoj je
prikazao svoju nemoć i nedostatak inspiracije, te se s ovom
pjesmom već polako pomiruje sa sudbinom. Pjesnik koristi vezani
stih i isprekidanu rimu. Pod utjecajem životnih uvjeta mijenja
svoj stil te segubi katren, a počinje koristiti druge vrste
strofa. Radnja postaje površna, a motivacija mu više nisu slike
iz antike, tuga i patnja.
Napravio: Toni Sardelić, e – mail: toni.sardelic@st.hinet.hr