MARS JE PROŠLOST, IDEMO NA VENERU !
Svi dovoljno veliki planeti Sunčevog sustava osim Marsa imaju svoju atmosferu, što navodi na zaključak kako je proces stvaranja planeta takav da je velika vjerojatnost nastanka i plinovitog omotača. Postavlja se pitanje zašto ga planet Mars praktički nema ? Ili je pravo pitanje zašto više nema atmosfere, što uključuje pretpostavku da je nekada postojala. Možda je više nema zahvaljujući inteligentnim bićima koja su nekada živjela na tom planetu.
Na takvu ideju možemo doći proučavajući dosadašnje ponašanje čovjeka na svojem planetu Zemlji, što se
naziva razvoj civilizacije. Već stoljećima otkrivamo nova nalazišta ruda, minerala, fosilnih goriva itd, koja se
uglavnom nalaze u
prirodi na određenim mjestima u
relativno velikim količinama. Takve izvore raznosimo po
cijelom planetu gradeći objekte i
postrojenja, a fosilna goriva
pretvaramo u pepeo i
ugljični dioksid. Na taj način povećavamo entropiju planeta, odnosno smanjujemo joj vrijednost, i. pri tome je
još i onečišćujemo. U
bliskoj budućnosti
jedino će nam preostati energija Sunca i
naravno, nuklearna energija
fisije i fusije. Međutim, što je
više nuklearnih postrojenja, veća je i mogućnost kvarova. Proučavajući povjest, uočavamo da
su se ratovi vodili i
radi vrlo banalnih razloga, te u
budućnosti nisu isključeni ni
ratovi radi sirovina, energetskih izvora, obradivih površina, izvora pitke vode itd. Uz
veliki broj nuklearnih elektrana ratni sukob može namjerno ili slučajno uništiti jednu koja pak može uzrokovati lančanu reakciju ostalih. Stručnjaci tvrde da
dovoljno snažna nuklearna reakcija može pokrenuti reakciju cjelokupne atmosfere planeta. Takva reakcija bi usijala atmosferu, spržila i
oksidirala površinu planeta, isparila sva mora, a veći dio plinova bi
dobio dovoljnu brzinu za
odlazak u svemir. Tlak i
sastav plinovitog
omotača kao i
površina tla nakon hlađenja bi
vjerojatno bili slični današnjem stanju na
Marsu. Naravno, takvu kataklizmu bi
preživjeli samo oni koji bi
se na vrijeme ukrcali u
svemirsku varijantu Noine arke i
uputili naprimjer na
Veneru. Ukratko, prema ovoj teoriji nema baš nikakvih ekonomskih razloga za
odlazak na Mars, osim naravno arheološko -
povjesnih.
Proučavajući planet Veneru, možemo skoro sigurno zaključiti kako tamo nije bilo inteligentnog života koji je
mogao obezvrijediti planet. S obzirom da
je bliži Suncu, veća je
mogućnost uporabe energije Sunca. Postoje i
velike zalihe ugljika i
kisika u atmosferi Venere, a to
su uz vodik i
dušik osnovni elementi neophodni za
život. Tlak na
površini je navodno 90
puta veći nego na Zemlji, tako da
bi sloj ugljika koji bi
se izdvojio iz
atmosfere i staložio na
površinu bio debljine 100 metara, a izdvojenog kisika ima dosta za
ocean dubine oko 700 metara. Nakon smanjenja tlaka, pala bi
i prosječna temperaturana planetu, a i
vjetrovi bi postali sporiji. O
mineralnim i rudnim bogatstvima za sada možemo samo nagađati. Osnovno pitanje je
kako smanjiti tlak zraka ?Treba upitati znanstvenike kakav učinak mogu postići tzv. hidrogenske bombe u takvoj smjesi plinova, i
ako je moguće postići pozitivne efekte, zamoliti sve ovozemaljske generale da
svoje bombe koje su
pripremili za uništenje Zemlje, jednostavno pošalju i
aktiviraju na Veneri. Teoretski, takav zahvat bi
možda stvorio potrebne organske spojeve za
brži nastanak života, odnosno razvoj organizama poslatih sa
Zemlje za daljnje pripreme životnih uvjeta. Proces stvaranja uvjeta se
tamo najvjerojatnije i
prirodno zbiva, ali to traje milijunima godina i
tko zna što ćemo mi
učiniti od ovog našeg planeta do
tada. Kako napredujemo velikim koracima u
naoružanju i genetsko - biološkim aktivnostima, možda već kasnimo s
ovakvim
idejama.
Naravno, mora se
odgovoriti i na
moralnu dvojbu imamo li
mi pravo igrati se
Boga na drugim planetima? Mislim da
će odgovor biti jasan iz
tvrdnje da nemamo pravo ni
na uništenje našeg planeta na
kojem smo stvoreni. Mi
osim toga, već danas razbacujemo naše otpatke po
drugim nebeskim tijelima u obliku razbijenih i
meko prizemljenih sondi u
interesu znanosti, a već sutra ćemo možda tražiti novi planet za
opstanak
civilizacije.
Prva
stranica
Zadnja promjena:10.3.2004.god