MARS  JE  PROŠLOST,  IDEMO  NA  VENERU !

 

      Svi dovoljno  veliki  planeti  Sunčevog  sustava  osim  Marsa  imaju svoju  atmosferu, što  navodi  na  zaključak  kako  je  proces  stvaranja  planeta  takav  da  je velika  vjerojatnost  nastanka  i  plinovitog  omotača.  Postavlja  se  pitanje  zašto  ga planet  Mars  praktički  nema ?  Ili  je  pravo  pitanje  zašto  više  nema  atmosfere, što  uključuje  pretpostavku  da  je  nekada  postojala. Možda  je  više  nema  zahvaljujući  inteligentnim  bićima  koja  su  nekada  živjela  na  tom  planetu.

      Na  takvu  ideju  možemo  doći  proučavajući  dosadašnje  ponašanje  čovjeka  na svojem  planetu  Zemlji, što  se  naziva  razvoj  civilizacije.  Već  stoljećima  otkrivamo  nova  nalazišta  ruda, minerala, fosilnih  goriva  itd, koja  se  uglavnom  nalaze  u  prirodi  na  određenim  mjestima  u  relativno  velikim  količinama.  Takve  izvore  raznosimo  po  cijelom  planetu  gradeći  objekte  i  postrojenja, a fosilna goriva  pretvaramo  u  pepeo  i  ugljični  dioksid. Na  taj  način  povećavamo  entropiju  planeta, odnosno  smanjujemo  joj  vrijednost, i. pri  tome  je  još  i  onečišćujemo.  U  bliskoj budućnosti  jedino  će  nam  preostati  energija  Sunca  i  naravno, nuklearna  energija fisije  i  fusije.  Međutim, što  je  više  nuklearnih  postrojenja,  veća  je i mogućnost  kvarova. Proučavajući  povjest,  uočavamo  da  su  se  ratovi  vodili  i  radi  vrlo  banalnih  razloga, te  u  budućnosti  nisu  isključeni  ni  ratovi  radi  sirovina, energetskih  izvora, obradivih  površina, izvora  pitke  vode itd.  Uz  veliki  broj  nuklearnih  elektrana  ratni  sukob  može  namjerno  ili  slučajno  uništiti  jednu  koja  pak  može  uzrokovati  lančanu  reakciju  ostalih. Stručnjaci  tvrde  da  dovoljno  snažna  nuklearna  reakcija  može  pokrenuti  reakciju  cjelokupne  atmosfere  planeta.  Takva  reakcija bi  usijala  atmosferu, spržila  i  oksidirala  površinu  planeta, isparila  sva  mora, a  veći  dio  plinova  bi  dobio  dovoljnu  brzinu  za  odlazak  u  svemir. Tlak  i  sastav plinovitog  omotača  kao  i  površina  tla  nakon hlađenja  bi  vjerojatno  bili  slični  današnjem  stanju  na  Marsu.  Naravno, takvu  kataklizmu  bi  preživjeli  samo  oni  koji  bi  se  na  vrijeme  ukrcali  u  svemirsku  varijantu  Noine  arke  i  uputili  naprimjer  na  Veneru.  Ukratko,  prema  ovoj  teoriji  nema  baš  nikakvih  ekonomskih  razloga  za  odlazak  na  Mars,  osim  naravno  arheološko - povjesnih.

      Proučavajući  planet  Veneru,  možemo  skoro  sigurno   zaključiti   kako   tamo  nije  bilo  inteligentnog  života  koji  je  mogao  obezvrijediti  planet. S  obzirom  da  je  bliži  Suncu, veća  je  mogućnost  uporabe  energije  Sunca.  Postoje  i  velike  zalihe  ugljika  i  kisika  u  atmosferi  Venere, a  to  su  uz  vodik  i  dušik  osnovni  elementi  neophodni  za  život.  Tlak  na  površini  je  navodno  90  puta  veći  nego  na Zemlji,  tako  da  bi  sloj  ugljika  koji  bi  se  izdvojio  iz  atmosfere  i  staložio  na  površinu  bio  debljine  100  metara, a  izdvojenog  kisika  ima  dosta  za  ocean  dubine  oko 700  metara.  Nakon  smanjenja  tlaka,  pala  bi  i  prosječna  temperaturana  planetu, a  i  vjetrovi  bi  postali  sporiji.  O  mineralnim  i  rudnim  bogatstvima  za  sada  možemo  samo  nagađati.  Osnovno  pitanje  je  kako  smanjiti  tlak  zraka ?Treba  upitati  znanstvenike  kakav  učinak  mogu  postići  tzv. hidrogenske  bombe u takvoj  smjesi  plinova,  i  ako  je  moguće  postići  pozitivne  efekte,  zamoliti  sve  ovozemaljske  generale  da  svoje  bombe  koje  su  pripremili  za  uništenje  Zemlje, jednostavno  pošalju  i  aktiviraju  na  Veneri. Teoretski,  takav  zahvat  bi  možda  stvorio  potrebne  organske  spojeve  za  brži  nastanak  života, odnosno  razvoj  organizama  poslatih  sa  Zemlje  za  daljnje  pripreme  životnih  uvjeta.  Proces  stvaranja uvjeta  se  tamo  najvjerojatnije  i  prirodno  zbiva, ali  to traje  milijunima  godina  i  tko  zna  što  ćemo  mi  učiniti  od  ovog  našeg  planeta  do  tada.  Kako  napredujemo  velikim  koracima  u  naoružanju  i  genetsko - biološkim  aktivnostima, možda  već  kasnimo  s  ovakvim  idejama.

      Naravno,  mora  se  odgovoriti  i  na  moralnu  dvojbu  imamo  li  mi  pravo  igrati  se  Boga  na  drugim  planetima?  Mislim  da  će  odgovor  biti  jasan  iz  tvrdnje  da  nemamo  pravo  ni  na  uništenje  našeg  planeta  na  kojem smo  stvoreni.  Mi  osim  toga,  već  danas  razbacujemo  naše  otpatke  po  drugim  nebeskim  tijelima  u obliku  razbijenih  i  meko  prizemljenih  sondi  u  interesu  znanosti, a  već sutra  ćemo  možda  tražiti  novi  planet  za  opstanak  civilizacije.

 

Prva stranica                     Zadnja promjena:10.3.2004.god




   Brojilo postavljeno: 20. 3.2004.