NOINA ARKA - SPAS  NAKON  POTONUĆA   ATLANTIDE

 

      Prema  starom  mitu  postojao  je  kontinent  zvani  Atlantida koji  je  potonuo, a  nalazio  se  po mišljenju  mnogih  negdje  u  Atlantskom  oceanu. Ako  je  taj  mit  nastao  na  osnovi  izjava  očevidaca  koji  su  preživjeli  tu  katastrofu, proučavajući  morske struje u  Atlantiku, za  očekivati  je  da  su  te struje  preživjele  odnijele  prema  Američkom  kontinentu  i  taj  mit  se trebao  pojaviti  među  starim  narodima tog  kontinenta, a  ne  među  starim  Grcima. Teoretski  postoji  mogućnost  da  su  vanzemaljci  putujući  u  prošlosti  zaslužni  za  širenje  znanja  među  starim  narodima, ali  njihov  utjecaj  još  nije  dokazan. Najvjerojatnije, Atlantida  se  nalazila  na nekom  drugom  mjestu.

      Prema  nekim  izvorima,  na našem  planetu  se  u  prošlosti  zbio  i  opći  potop koji  su  preživjeli  samo Noa  i  članovi  njegove  obitelji  u  Noinoj arci, koju  su morske  struje  nasukale  navodno  na  obronke  planine  Ararat  u  današnjoj  istočnoj Turskoj  na  nadmorskoj  visini  od  4600  metara. S  obzirom  da  je  prosječna  dubina  svih  mora  oko  3800  metara,  za  vrijeme  općeg  potopa  morala  se  od  nekuda stvoriti  barem  ista  količina  vode  koja  bi  razinu  vode digla  za  još   4600  metara,  i  naravno, nekuda  i  nestati  nakon  potopa.

      Podudarnost  nekih  detalja  ovih  mitskih  priča  navode  na  zaključak  kako  su one  ustvari  dvije  varijante  jednog  te  istog  događaja.  Naime,  promatrač Noa  bez suvremenih  uređaja  nije  nikako  mogao  utvrditi  da  li  otok  tone  ili  je  u  pitanju  podizanje  opće  razine  mora  pri  potopu.  Ako  je  mit  o  Atlantidi  nastao  na osnovi  priča  preživjelih, taj  očevidac  je  mogao  biti  upravo Noa. Zanimljiva  je  i  blizina  postojbine  autora  mita  o  Atlantidi, navodno  mjesto  ostataka  Noine arke  i  prostora  koji  su  oko  4500  godina  prije  Krista  nastanili  Sumerani, narod  nepo- znata  porijekla  i  pradomovine. Listajući  Opću  enciklopediju  nalazimo zapise  o glinenim  pločicama  koje  opisuju  mit  o  Noinoj arci, Babilonskom  tornju  kojeg su gradili  Noini  potomci, razvijenom  klinastom  pismu, počecima  kozmogonije, mit o raju  i  prvom  čovjeku  na  području  južne  Mesopotamije  koju  su  nastanili Sumerani. Sumerane  smatramo  narodom  bez  pradomovine  možda  baš  zato  što  je ona  potonula  i  nemamo  dokaza  o  tome  kako  se  njihova  civilizacija  razvila  do tako  visokog  stupnja  dok  su  drugi  narodi  još  crtali  po  špiljama.

      Prema  ovom  teoremu,  Noina  arka  je  nakon  potonuća  otoka  nošena  morskim  strujama  pristala  negdje  na  sjevernoj  obali  Indijskog  oceana, najvjerojatnije kod  Perzijskog  Zaljeva. Prema  smjeru  tih  struja  zaključujemo  da  je  Atlantida, odnosno  Noina  pradomovina  bila  negdje  u  ekvatorskom  dijelu  tog  oceana. Indonezijska  otočja  su  možda  bili  vrhovi  planina  na  tom  potonulom  kontinentu. Po današnjem  broju  stanovnika  Indonezije  lako  je  zaključiti  da  su  tamo  jako  povoljni  prirodni  uvjeti  za  život.

      Neslaganja  pojedinih  detalja  mitova  kod  raznih  naroda  možemo smatrati kao posljedicu  krivog  prevođenja  pri  prepričavanju  zbivanja  pripadnicima  drugih  naroda. Naime, prije  više  tisuća  godina  sigurno  nisu  postojali  dobri  riječnici  a  ni zemljopis  baš  i  nije  bio  razvijen,  tako  da  je  recimo  suženi  ulaz  u  Perzijski zaljev  kod  starih Grka  protumačen  kao ulaz  u  Sredozemno  more, poznat  kao  Heraklove  stube.

 

Prva stranica                         Zadnja promjena: 10.3.2004.god

 




   Brojilo postavljeno: 20. 3.2004.