PROBLEMATIKA SINKRONIZACIJE SATOVA

( I TEMELJA RELATIVNOSTI )

 

Kao što je već navedeno u uvodnim razmatranjima na stranici:  http://www.inet.hr/~brvasilj/relativ/foton5.html, pri 'jednosmjernom' mjerenju brzine svjetlosti je jako važna sinkronizacija satova na krajevima putanje duljine L. Sinkronizacija pomoću svjetlosnih impulsa se obavlja tako što se jedan sat postavlja na početnu vrijednost i pokrene, a u istom trenutku se šalje impuls do sata na suprotnom kraju putanje. Kada impuls stigne do njega, on se pokreće od vrijednosti t = L / c. Do toga trenutka je i prvi sat odbrojao isto toliko sekundi i u 'mirujućem' sustavu su sinkronizirani ( tzv. Einsteinova sinkronizacija).

 

Kako znamo da Zemlja nije mirujući sustav, u praksi možemo naići na različite probleme. Prvi problem je važnost 'smjera' sinkronizacije. Kako se satovi gibaju, jedan se nalazi 'ispred' drugog:

 

 

Sinkro impuls može polaziti iz sata A ( tzv. 'istosmjerni' sinkro), ali i iz sata B ( tzv. 'protusmjerni sinkro). Na slici je prikazano stanje uz v = 0, i pri tome uopće nije bitan smjer, oba sata će biti pravilno sinkronizirana. Zatim, na slici su prikazane dvije dodatne opcije: a(T1) i b(T2). Naime, i nakon sinkronizacije u bilo kojem smjeru, moguće je mjeriti vrijeme putovanja fotona u dva smjera: od A do B i obrnuto.

 

Međutim, ukoliko se sustav giba, pojavljuje se problem sinkronizacije:

 

 

Sustav se giba nekom brzinom v. U slučaju 'istosmjerne' sinkronizacije, sat A se postavlja na nulu i šalje impuls do sata B koji se onda pokreće od vrijednosti L/c. Međutim, kako se sat B u međuvremenu odmaknuo za neku udaljenost na poziciju B1, impuls će do njega stići s malim zakašnjenjem dTa, a kako sat A već odbrojava, on će tada prikazivati vrijednost L/c uvećanu za dTa. Znači, u trenutku sinkronizacije, sat A pokazuje L/(c-v), a sat B L/c. U slučaju 'protusmjerne' sinkronizacije, B sat će izbrojati L/c umanjenu za dTb jer je impuls do sata A stigao ranije koji je tada na poziciji A1. Sat A pokazuje L/c, a sat B pak L/(c+v).

 

 

Važno je uočiti, bez obzira na smjer sinkronizacije, sat A će uvijek pokazivati veću vrijednost! Razlika može biti dTa ili dTb.

 

Nakon 'uspješno' obavljene sinkronizacije mogu početi pokusi sa slanjem snopova fotona i mjerenjem potrebnih vremena. Kako ne postoji mehanizam istovremenog dojavljivanja trenutka slanja fotona na drugu stranu putanje, možemo se služiti jedino dogovorom dvije ekipe: Na jednoj strani će se u trenutku t0 poslati impuls, a na drugoj strani se očitava stanje sata pri dolasku fotona i oduzimajući vrijednost t0 dobiti vrijeme putovanja fotona ( ovo je važan i možda 'sudbonosan' detalj).

 

'ISTOSMJERNA' SINKRONIZACIJA

 

 

Na slici su teoretski rezultati mjerenja za istosmjernu sinkronizaciju satova sa oba smjera slanja fotona a(T1) i b(T2). Pri slanju fotona od A do B, u dogovorenom trenutku slanja fotona sat A pokazuje t0, a sat B (t0 – dT). Fotonu treba T1= L/(c-v) sekundi da bi stigao do sata B, koji će tada pokazivati ( t0-dT+T1) sekundi. Međutim, vrijeme putovanja se može odrediti samo oduzimanjem vrijednosti t0 jer dT nije poznato. Izračun vremena dt potrebnog za put fotona na putanji L daje zanimljiv rezultat: Vrijednost dT i brzine v nestaje iz izraza, dobiva se točna vrijednost L/c. U okviru su kao primjer navedene neke konkretne vrijednosti uz dT=1s i T1=5s. Pri polasku fotona satovi pokazuju A=10 i B=9 s. Nakon 5 s, sat A je odbrojao 15s, a sat B samo 14s. Kako je dogovor bio da se foton šalje u trenutku t0=10s, kod sata B se očitava vremenska razlika od samo 4s.

 

Pri slanju fotona od B prema A se isto tako dobivaju zanimljivi rezultati. Pri polasku fotona sat B pokazuje t0=10s, a sat A već 11s. Nakon 5s je stanje 16s i 15s. Kako se na odredištu računa isto tako od referentne vrijednosti 10s, dobiva se 6 s za putovanje fotona. Sređivanjem izraza za mjereno vrijeme dt dobiva se izraz u kojem postoji dodatni faktor s brzinom v i c.

 

Važna napomena: Ovdje spominjana brzina (v) ne znači ujedno i brzinu Zemlje. Naime, vektor brzine Zemlje i pravac mjerne putanje fotona mogu biti pod bilo kojim prostornim kutem. Računati treba samo s tzv. 'usporednom' komponentom. Znači, mjerene vrijednosti će često biti manje od proračunom očekivanih, što znači i manje odstupanje.

 

Zaključak A: Ukoliko se sinkronizacija obavljala od sata A prema B i mjerila se vremena fotona iz A u B, uvijek dobivamo točnu vrijednost brzine svjetlosti.

 

'PROTUSMJERNA' SINKRONIZACIJA

 

 

U ovom slučaju je stanje obrnuto. Pri slanju fotona iz B u A iz izraza nestaje vrijednost brzine v.

 

Zaključak B: Ukoliko se sinkronizacija obavljala od sata B prema A i mjerila se vremena fotona iz B u A, uvijek dobivamo točnu vrijednost brzine svjetlosti.

 

Zaključak:

 

Točna vrijednost brzine svjetlosti se dobiva ukoliko mjerimo vremena prolaska fotona iz točke iz koje smo i radili sinkronizaciju. U suprotnom će se vrijednost razlikovati, i to ovisno o smjeru vektora brzine Zemlje i mjerne putanje.

 

Jesu li možda navedeni problemi i rezultati ujedno i objašnjenje što se ponekad dobivaju rezultati koji se navode kao temelji i eksperimentalni dokazi za Teoriju relativnosti, a ponekad se dobivaju različiti rezultati koji nisu baš ponovljivi te se ne mogu znanstveno uvažiti za obaranje teorija? Ukoliko teorija pokazuje da se u određenim uvjetima treba mjeriti točna brzina svjetlosti, neovisna o brzini Zemlje, a što potvrđuju i neki eksperimenti, ima li smisla smišljati razne Teorije relativnosti koje će upravo to dokazivati? Ili je smisao tih teorija matematičko 'štimanje'  kako bi i ostali eksperimenti uvijek davali točnu vrijednost brzine svjetlosti?

 

KRIVOM METODOM DO TOČNOG REZULTATA?

 

Kako je ranije navedeno, netočne rezultate dobivamo ukoliko su sinkronizacija i mjerenje u suprotnim smjerovima. Međutim, čak i tada je moguće pod određenim okolnostima dobiti točan rezultat:

 

 

Sinkronizacija je obavljena u nekom trenutku kada je brzina Zemlje i mjernog sustava bila (v), i to će uzrokovati određenu razdešenost satova. Mjerenje vremena putovanja fotona se obavlja u nekom drugom trenutku, pri čemu se zbog rotacije Zemlje  brzina sustava promijenila na neku novu vrijednost (w), a što će utjecati na vrijeme putovanja. Na slici je prikazan izraz za relativni omjer dT prema točnoj vrijednosti T0=L/c. Na apscisi je vrijednost brzine Zemlje (v) u trenutku sinkronizacije, na ordinati relativno odstupanje dT/T0, a brzina sustava (w) pri kojem se obavlja mjerenje je parametar krivulja za 400, 401 i 402 km/s.

 

Za primjer je odabrana brzina Zemlje v=400 km/s. Ukoliko bi se u istom trenutku obavilo i mjerenje, tj. pri brzini w=400 km/s, rezultat bi relativno odstupao od točne vrijednosti za oko 3,5*10E(-6), što je označeno vodoravnom crtom. Međutim, ukoliko bi se mjerenje radilo pri w=401 km/s, odstupanje bi bilo zanemarivo, tj. dobili bi točnu vrijednost brzine svjetlosti. Pri još većoj brzini (w) odstupanje prelazi u negativnu vrijednost. I suprotno, manja brzina od (v) daje još veće odstupanje. Na slici je uokviren izraz koji daje vezu između brzina (v) i (w) pri kojima se uvijek i pri ovoj krivoj metodi dobiva točna vrijednost brzine svjetlosti. Ovaj izraz je od teoretskog značaja jer ne poznajemo brzinu (v) dovoljno točno.

 

U praksi se mjerenja obavljaju u što kraćem roku nakon sinkronizacije kako bi se smanjio utjecaj 'drifta' satova na suprotnim krajevima putanje. A taj kratki rok je dovoljan za mala odstupanja brzina (v) i (w), i onda dobivamo zbunjujuće, različite i neponovljive rezultate.

 

DODATAK

 

Kako bi stekli dojam o kojim se to vrijednostima radi, priložena su dva dijagrama:

 

 

dT predstavlja razliku mjerenog vremena putovanja fotona i očekivane točne vrijednosti T0 u funkciji brzine Zemlje (v). Okomita crta označava brzinu Zemlje od oko 370 km/s. Ukoliko je duljina putanje 1 km, odstupanje je oko 10 ps ( pikosekundi!), za 10 km je oko 100 ps, a za 26 km je 260 ps.

 

Drugi dijagram prikazuje relativni omjer vremena:

 

 

Pri  brzini (v) od 370 km/s postoji relativno odstupanje od oko 3*10E(-6). To znači da će se neko očekivano trajanje putovanja fotona razlikovati od točnog za najviše 3 dijela na milijun. Npr. ukoliko je T=1 mikrosekunda, odstupanje može biti oko 3 pikosekunde.

 

Stranica Postavljena: 30.12.2012.

Zadnja Promjena: 31.12.2012

e-mail: branko.vasiljev@inet.hr

Početna Stranica ( Home Page)