IDEJE STANDARDNOG IZBORA 256 BOJA

 

 

UVOD

Većina datoteka slike sadrže u sebi i podatke o boji pojedine točke. To samo povećava veličinu datoteke, smanjuje protok korisnih informacija na internetu, ograničava mogućnosti internet mreže preko mobilnih komunikacija itd. Npr. ikona veličine 32x32 piksela uz 1024 bajtova koji sadrže podatke o vrijednosti boje od 0 do 255, sadrži još i 1024 bajtova s određenim komponentama R,G i B iznosa za pojedine vrijednosti. To se za mnoge primjene može izbeći ako se standardiziraju vrijednosti za 256 boja. U samoj datoteci se navode vrijednosti od 0 do 255, a podaci za te boje su u samom programu za otvaranje tih datoteka.

 

216 ODREĐENIH BOJA

Ovaj primjer je nastao jednakom podjelom svake boje na 6 vrijednosti u koracima po 51. Pojedine komponente iznose 0, 51, 102, 153, 204 i 255. U osnovi postoje šest mogućnosti prema redoslijedu promjene boje. Prikazan je primjer kada se prvo izvrti plava, zatim zelena te onda crvena boja. Tako dobivamo 6x6x6, tj. 216 kombinacija. Preostalih 40 kombinacija je prikazano crnom bojom s desne strane slike, a mogu biti korisnički definirane boje za pojedine slike. Crna boja je 0 a bijela boja je 215, ali može biti pomaknuta i na vrijednost 255. 

 

252 ODREĐENE BOJE

Za ovaj primjer su dvije boje podjeljene u šest koraka po 51, a treća boja u sedam koraka, tj. 0, 42, 85, 127, 170, 212 i 255. Tako dobivamo 6x6x7=252 kombinacija. Ukupno ima 18 mogućnosti definiranja vrijednosti boja, jer jedna od tri boje može biti podijeljena u 7 koraka, a svaki takav izbor možemo računati na šest načina. 

 

PRIJEDLOG

Možda je najbolja mogućnost ako se odlučimo za četiri osnovne tablice. Prva je sa 216 određenih i 36 korisničkih boja, a preostale tri su s 252 boje s podjelom na 7 koraka crvene, zelene i plave boje. Tako dobivamo svaku boju u koracima : 0, 42, 51, 85, 102, 127, 153, 170, 204, 212, i 255.

Četiri vrijednosti, npr. 252, 253, 254 i 255 moraju ostati slobodne jer bi se njima definiralo iz koje tablice se uzimaju vrijednosti boja za naredne točke. Naravno, takva metoda nije pogodna za previše 'šarene' slike.

Ova ideja može biti primjenjena i na neke vrste kodiranih datoteka koje imaju isti uvodni dio. Npr. JPG datoteke imaju zajednički dio od oko 600 bajtova.

Primjena bi mogla biti zanimljiva i za digitalni prijenos pokretnih slika pri čemu je s obzirom na frekvenciju signala teško ostvariti kodiranje/dekodiranje signala u realnom vremenu radi smanjenja širine pojasa potrebnog za prijenos.

 

Prva stranica

Zadnja promjena:  10. 03. 2004.god.

 




   Brojilo postavljeno: 20. 3.2004.