BRODOVI S
LJUDSKOM POSADOM NA
VENERI
Prema podacima dobivenim sa
sondi poslanih na
Veneru mnogi su
zaključili kako su
tamo gotovo nemogući uvjeti i
za kratkotrajni boravak ljudi na
tako negostoljubivom planetu. Međutim, malo detaljnija analiza može dati i
sasvim drukčiju sliku i ubrzati razvoj planova i
ostvarenja takvih putovanja.
Prva veća prepreka boravka ljudi se
čini tlak koji je
oko 90 puta veći nego na
Zemlji. Slika 1. prikazuje idealnu promjenu tlaka plinovitog omotača Venere s
porastom visine, tj.
rezultat je jednostavnog proračuna. Na
visini od 10 km imamo tlak od
43 bara, na
15 km je tlak od
28 bara, tj. kao i
na dubini mora od
oko 300 metara, što je
već sasvim prihvatljiva vrijednost ako se
udiše mješavina helija i
kisika s poznatim postupkom kompresije i dekompresije.
Postavlja se
pitanje kako omogućiti boravak na
toj visini s
mogućnošću uzimanja uzoraka, sirovina itd? Odgovor možemo naći na
osnovi podataka sa Zemlje gdje je
razlika najveće visine planine i
dubine mora oko 20
km, a na
Marsu imamo planine visine oko 25 km, što znači da
na Veneri možemo očekivati neravnine visine oko 22 km. Ako su
se sonde spustile u
neku dolinu i
tamo izmjerile uvjete, na vrhovima planina imamo već prihvatljive tlakove. Uzimanje uzoraka na
manjim visinama
obronaka mogu obavljati i
daljinski nadzirane naprave s
video – nadzorom s
površine planeta što omogućuje brži i
bolji pristup, a
imamo i mogućnost nekih popravki i
ispravki.
Drugi, na
prvi pogled nesavladiv problem je
oko 460 stupnjeva C
na površini. Sonde su
radi najmanjeg utroška energije najvjerojatnije spuštene negdje u blizini ekvatora gdje su
i najviše temperature, a
na polovima možemo na
istoj visini očekivati za
barem 100 stupnjeva nižu temperaturu. Slika 2. daje približnu promjenu temperature s
visinom za idealni plinski omotač. Na
visini od 15 km u
blizini polova je temperatura oko 160 stupnjeva što nije problem ni
za suvremena astronomska odijela s dobrim hlađenjem, a
kamoli za svemirski brod. Usput, postavlja se
pitanje da li
su se sonde dovoljno ohladile nakon spuštanja na
površinu i poslale točne podatke o temperaturi. Naime, temperatura ne
utječe mnogo na
tlak, već samo na
gustoću plinovitog omotača.
S obzirom da
je putanja Venere bliža nego putanja Marsa i
što znamo da
tamo ima ugljika i
kisika u velikim količinama u
obliku gustog omotača ugljičnog dioksida, možda ćemo prije posjetiti Veneru nego Mars. U
međuvremenu, botaničari mogu proučavati koje biljne vrste najbolje uspjevaju pod povišenim tlakom velike koncentracije ugljičnog dioksida kako bi
se što lakše stvorili uvjeti za
rast i smanjila mogućnost implozije vanjskog tlaka atmosfere.
Za kraj se
može postaviti pitanje je
li u davnoj prošlosti ovako razmišljao netko kome je
naša atmosfera bila pregusta i
nakon toga se
spustio na vrh planine Ararat, gdje se
prema legendi nalaze ostaci nekoga broda?