BRODOVI  S  LJUDSKOM  POSADOM  NA  VENERI

 

Prema  podacima  dobivenim  sa  sondi  poslanih  na  Veneru  mnogi  su  zaključili  kako  su  tamo  gotovo  nemogući  uvjeti  i  za  kratkotrajni  boravak  ljudi  na  tako  negostoljubivom  planetu.  Međutim,  malo  detaljnija  analiza  može  dati  i  sasvim  drukčiju  sliku i ubrzati  razvoj  planova  i  ostvarenja  takvih  putovanja.

 

Prva  veća  prepreka  boravka  ljudi  se  čini  tlak  koji  je  oko  90  puta  veći  nego  na  Zemlji.  Slika 1.  prikazuje  idealnu  promjenu  tlaka  plinovitog  omotača  Venere  s  porastom  visine, tj. rezultat je jednostavnog proračuna. Na  visini  od  10 km  imamo  tlak  od  43  bara,  na  15 km  je  tlak  od  28 bara,  tj.  kao  i  na  dubini  mora  od  oko  300  metara,  što  je  već  sasvim  prihvatljiva  vrijednost  ako  se  udiše  mješavina  helija  i  kisika  s  poznatim  postupkom  kompresije  i dekompresije. 

Postavlja  se  pitanje  kako  omogućiti  boravak  na  toj  visini  s  mogućnošću  uzimanja  uzoraka,  sirovina  itd?  Odgovor  možemo  naći  na  osnovi  podataka  sa Zemlje  gdje  je  razlika  najveće  visine  planine  i  dubine  mora  oko  20  km,  a  na  Marsu imamo  planine  visine  oko 25 km,  što  znači  da  na  Veneri  možemo  očekivati  neravnine visine  oko  22 km.  Ako  su  se  sonde  spustile  u  neku  dolinu  i  tamo  izmjerile  uvjete, na  vrhovima  planina  imamo  već  prihvatljive  tlakove.  Uzimanje  uzoraka  na  manjim visinama  obronaka  mogu  obavljati  i  daljinski  nadzirane  naprave  s  video – nadzorom s  površine  planeta  što  omogućuje  brži  i  bolji  pristup,  a  imamo  i  mogućnost  nekih popravki  i  ispravki.

 

Drugi,  na  prvi  pogled  nesavladiv  problem  je  oko  460  stupnjeva  C  na  površini. Sonde  su  radi  najmanjeg  utroška  energije  najvjerojatnije  spuštene  negdje  u  blizini ekvatora  gdje  su  i  najviše  temperature,  a  na  polovima  možemo  na  istoj  visini  očekivati  za  barem  100  stupnjeva  nižu  temperaturu.  Slika 2.  daje  približnu  promjenu  temperature  s  visinom  za  idealni  plinski  omotač.  Na  visini  od  15 km  u  blizini  polova  je temperatura  oko  160  stupnjeva  što  nije  problem  ni  za  suvremena  astronomska  odijela s  dobrim  hlađenjem,  a  kamoli  za  svemirski  brod.  Usput,  postavlja  se  pitanje  da  li  su se  sonde  dovoljno  ohladile  nakon  spuštanja  na  površinu  i  poslale  točne  podatke  o temperaturi.  Naime,  temperatura  ne  utječe  mnogo  na  tlak,  već  samo  na  gustoću             plinovitog  omotača.

S  obzirom  da  je  putanja  Venere  bliža  nego  putanja  Marsa  i  što  znamo  da  tamo  ima  ugljika  i  kisika  u  velikim  količinama  u  obliku  gustog  omotača  ugljičnog  dioksida,  možda  ćemo  prije  posjetiti  Veneru  nego  Mars.  U  međuvremenu,  botaničari  mogu  proučavati  koje  biljne  vrste  najbolje  uspjevaju  pod  povišenim  tlakom velike  koncentracije  ugljičnog  dioksida  kako  bi  se  što  lakše  stvorili  uvjeti  za  rast i  smanjila  mogućnost  implozije  vanjskog  tlaka  atmosfere.

 

Za  kraj  se  može  postaviti  pitanje  je  li  u  davnoj  prošlosti  ovako  razmišljao  netko  kome  je  naša  atmosfera  bila  pregusta  i  nakon  toga  se  spustio  na  vrh  planine Ararat,  gdje  se  prema  legendi  nalaze  ostaci  nekoga  broda?

 

 




   Brojilo postavljeno: 20. 3.2004.