EGZOTICNE VRSTE POVRCA
Osim opisanih i uzgojenih sorti i vrsta rajcica, uzgajam i ostale povrtne
vrste vrlo rijetke u nasim krajevima. Dokaz je to ne samo moga entuzijazma
i velike zelje za uspjehom, vec i silnih prirodnih mogucnosti koje ima nase
plemenito Turopolje, a povezane su sa uzgojem vrsta povrca iz cijeloga svijeta.
Treba naglasiti da je sve uzgojeno bez staklenika i plastenika, dakle na otvorenom
prostoru. Vrlo vazan cimbenik kod toga je odabir mikropodrucja za uzgoj pojedine
kulture kao i vrijeme sjetve odnosno sadnje. Primjenjivao sam mjere zastite
od bolesti i stetnika kao i kod uzgoja bilo kojeg drugog povrca. Primijetio
sam uzgajajuci egzote da nema opasnosti od pojave nekih novih bolesti i stetnika
kao rezultat sadnje neke nove nepoznate vrste. Medutim to ne znaci da je to
zaista tako, i zbog toga su na tom podrucju potrebna dodatna istrazivanja
i pracenja. Zelja mi je opisati i slikom predstaviti samo neke od egzota koje
sam uspjesno uzgojio. Cijelo vrijeme nastojim ukazati da predrasude koje postoje
u nasem narodu o svemu onom sto je novo i nepoznato da nije vrijedno paznje
i uzgoja, jer se pokazalo upravo obratno. Vecina sorti i vrsta povrca pokazale
su se otpornijima i boljima u smislu kvalitete od autohtonih tj. domacih,
a o izgledu i ljepoti koje imaju egzote ne treba ni govoriti. Sve to mi daje
novu snagu i poticaj da nastavim dalje sa uzgojem. Zelim i Vama puno uspjeha!
KRASTAVCI
(Cucumis sativus)
Porodica: Cucurbitaceae (tikve)
Opis: omiljeno je povrce. U prehrani se upotrebljavaju
samo mladi plodovi kad se sjeme nalazi u pocetnoj fazi razvoja, odnosno kad
se sjemene opne sastoje od jos neodrvenjele celuloze. Pokazatelj starosti
ploda i njegove kvalitete za potrosnju nije krupnoca krastavca, nego stupanj
odrvenjelosti sjemenih opni. Biljka je zeljasta s puzastim racvastim stablom
koje tvori rasljike cije morfolosko znacenje nije definitivno utvrdeno. Listovi
krastavca su krupni, cijeli, slabo dlakavi, a obilno grananje stabljike ukazuje
na izuzetnu produktivnost.Jedna biljka pod povoljnim uvjetima daje vise od
100 plodova.
Sorte krastavaca dijelimo na rane (prvi muski cvijet pojavljuje se
izmedu drugog i treceg lista) i kasne (prvi muski cvijet pojavljuje se izmedu
sedmog i dvanaestog lista).
Vrijeme cvjetanja:
kod ranih sorti cvatnja pocinje 30-40 dana nakon nicanja, a kod kasnih 15
dana kasnije.
Rasprostranjenost: podrijetlom je iz vlazne tropske Indije. Zadovoljava
se kratkim periodom topline, pa uspijeva i u sjevernim podrucjima s kratkim
ljetom.
Razmnozavanje: sjemenom, izravnom sjetvom. U mediteranskom
podrucju sije se pocetkom travnja, a u kontinentalnom sredinom svibnja, tj.
kad temperatura tla dosegne 17ºC, a dnevna 20ºC. Ukoliko nastupe
niske temperature sjeme ne nikne, pa sjetvu valja ponoviti za desetak dana.
Sjetvu obavljamo u vise navrata do polovice srpnja. Za uzgoj krastavaca potrebno
je tlo dobro pognojiti stajskim gnojem. Odgovara mu neutralna reakcija tla.
Sijemo ga u redove ili kucice. Razmak izmedu redova treba biti 1 metar, dubina
kanalica oko 3 cm, a razmak izmedu sjemenki 8-10 cm. Ukoliko planiranu povrsinu
za sjetvu nismo prethodno nagnojili, nacinimo dublje kanalice i u njih stavimo
gnojivo, pokrijemo s nesto zemlje, posijemo sjeme i prekrijemo ga s 3 cm debelim
slojem mjesavine komposta i zemlje, kako bismo sprijecili stvaranje pokorice
i ubrzali nicanje. Prorjedivanje biljaka obavimo nakon formiranja prvog pravog
lista – biljke rascupamo na razmak od 30 cm. Tijekom vegetacije krastavce
valja redovito navodnjavati (ne polijevati po liscu, nego po cijeloj povrsini
gredice zbog plitkog razgranatog korijenja). Zalijevanjem po liscu, kao i
kod rajcice, mozemo ubrzati razvoj bolesti. Tijekom vegetacije ih okopavamo,
nagrcemo, plijevimo i prihranjujemo dusicnim umjetnim gnojivom.
Kad vrijeze narastu, prestanemo s okopavanjem. Nakon sto glavna vrijeza
razvije 6-7 listova iznad 4. lista, odrezemo stabljiku tako da iznad zametnutog
ploda bude 1-2 lista. Time se ubrzava razvoj veceg broja plodova, visi prinos
i ranije dozrijevanje plodova. Spomenut cemo i faze razvoja krastavaca –
od sjetve do nicanja potrebno je 8-10 dana, od nicanja do cvatnje 30-60 dana,
od cvatnje do prve berbe 4-20 dana, dok period berbe traje 40-90 dana. Od
tehnoloske do bioloske zriobe potrebno je 30-90 dana.
Branje krastavaca pocinje 5-6. tjedana nakon sjetve. Ubrani krastavci
osjetljivi su na cuvanje na niskim temperaturama, pa ako se temperatura skladistenja
spusti ispod +7ºC,vec nakon 5-6 dana uocit cemo ostecenje od hladnoce.
Visak plodova, koje ne utrosimo u svjezem stanju, konzervirajmo smrzavanjem
ili kiseljenjem za zimu.
Zastita: Plemenjaca krastavca je opasna bolest krastavaca. Javlja se vec
na listovima starijim od 10 do 15 dana, a na kasnije zasijanom krastavcu vec
na prvom listu. Zaraza je jaca kad je pojacana vlaznost zraka u duzem vremenskom
razdoblju, poglavito od 6 do 12 sati dopodne. Zaraza se prenosi vjetrom, ali
se moze siriti i sa zarazenog lista koji je otpao i na kojem su gljivice prezimile.
Optimalna temperature za razvoj plemenjace je od 16 do 22ºC. Bakreni
preparati imaju vrlo dugu karencu, pa se smiju uporabiti samo jednom. Fungicidi,
poput Previcura, Aliette i Acrobata imaju visok ucinak. Kao pomoc u zastiti
od plemenjace preporuca se uzgoj krastavca na foliji ili na mrezi, kada je
ucinkovitije i tretiranje zastitnim sredstvima.
Siva plijesan
(Botrytis cinerea) je gljivica koja se javlja najcesce na vrhu mladog ploda
krastavca, izaziva njegovu trulez, brzo se siri na lisnu drsku i na cijelu
etazu, gdje zahvaca susjedni oplodeni cvijet ili plod star svega nekoliko
sati. Mjesto napadnuto gljivom prekriveno je sivo-zelenom prevlakom. Za vrijeme
oblacnih dana, a u nemogucnosti provjere vlage u nasadu (vise od 90%), oboljenje
se siri vrlo brzo, pa moze zahvatiti pravu katastrofu u uzgoju krastavaca.
Tretiranje se vrsi botriticidima: Ronilan WP u kolicini 0,06% i 0,1%
i Sumilex 0,06% i 0,1%. Razvoj gljivice Botrytis cinerea ovisi o visokoj relativnoj
vlazi, pa u tom slucaju ni botriticid nema pravo djelovanje.
Ako su listovi krastavca dobili bijele prevlake, onda ga je napala
pepelnica. Cim se bolest pojavi, potrebno je izvrsiti tretiranje Rubiganom,
a zatim ponoviti nakon 10 dana. Moguc je tretman nekim drugim sredstvom na
bazi sumpora. Pazite na karencu!!!
Znatno je otporniji i plodonosniji ako se cijepi.
UZGOJ I CIJEPLJENJE KRASTAVACA
Trikovi
iskusnih povrtlara
Za pripremu zimnice ili za salatu, iz vrta ili iz staklenika, povrtlaru
je na raspolaganju puno vrsta i sorti krastavaca. Ako ih cijepi, imat ce ih
jos i vise. Krastavci vole suncano, zasticeno mjesto, puno vode i tlo bogato
hranjivim tvarima. U vrtu ih mozemo sijati pocetkom svibnja.
Ako zelite rano brati krastavce, mozete ih koncem travnja ili pocetkom
svibnja posijati u posude ili plasticne loncice promjera 6-8 cm i drzati ih
na prozorskoj daski. U svaku posudu stavite po 2 sjemenke oko 2 cm duboko
u zemlju, dobro polijte i prekrijte folijom za domacinstvo. Zatim posude stavite
na prozorsku dasku. Krastavci najbolje klijaju na oko 22ºC. Nakon klijanja
uklonite foliju i kultivirajte biljcice jos oko 4 tjedna. Neposredno prije
nego ih iznesete u vrt, biljke trebate pognojiti tekucim gnojivom. Dobro je
iznijeti biljke nekoliko dana van, kako bi ocvrsnule. samo biljke s najmanje
2-3 lista i jakim korijenom imaju prednosti nad sijanim biljkama.
Cetrnaest dana prije sijanja, ili presadivanja krastavaca, treba brizljivo
pripremiti tlo. Prekopavanjem unesite truli gnoj, puno komposta ili mjesavinu
treseta i komposta, ili tlo pognojite s 30 – 40 g umjetnog gnojiva po
m². Pritom bi trebalo tako kopati da uz svaki red krastavaca dobijete
20 – 25 cm visok nasip. Tako do korijenja dolazi topli zrak i ujedno
se sprjecava zaostatak vlage. Krastavcu je potrebno sa svake strane 60 –
80 cm prostora, a u redu je razmak 30 cm. Najbolje uspijevaju kad su zasticeni
od hladnoce crnom prorezanom folijom kao prekrivacem tla. Biljke sadite ili
presadujte u krizno napravljene usjeke. U kucicu treba stavljati 2 –
3 sjemenke.
Koncem svibnja ili pocetkom lipnja biljke treba presaditi van ili u
staklenik. Vec se na 8ºC krastavac «smrzne». Biljke lose
podnose ometanje rasta korijena i tada prestanu rasti, pa ih zato treba saditi
zajedno sa zemljom. Obilno zalijevajte. Najbolje je navecer crijevom zalijevati
zemlju ispod listova. U lipnju biljke treba dognojiti s 20 – 30 g gnojiva
po m² kako bismo ubrzali rast i rodnost. Ako su ljeta vlazna, cesto se
pojavljuju gljivicne bolesti, prava i lazna bijela pjegavost lisca i ozegline
na krastavcima. Kvasenje organskim fungicidima samo uvjetno pomaze. Vazniji
je izbor odgovarajucih sorti. Protiv venjenja krastavaca, zbog kojega biljke
izumru, pomaze samo cijepljenje. Buduci da se ova bolest cesto javlja, na
vecim se povrsinama uzgajaju cijepljeni (kalemljeni) krastavci. To je jednostavnije
nego mijenjanje tla. na snazni i prema bolesti otporan korijen bundeve, koja
ima listove slicne smokvi – smokvoliku – sijamsku bundevu (Cucurbita
ficifolia), mozemo cijepiti svaku sortu krastavaca.
U posudu (loncic) posijte jedan krastavac, a nekoliko dana kasnije
jedno sjeme bundeve. Poslije 3 – 4 tjedna ostrim nozem napravite, na
istoj visini zarez u obliku jezika ka sredini izdanka. Oba izdanka oprezno
uklonite i ljepljivom trakom ili strukom vune cvrsto povezite. Mjesta, gdje
se nalazi rez treba posve pokriti. Vrecica od folije s rupicama odrzavat ce
odgovarajucu vlagu zraka i ubrzati proces srastanja. Nakon 2 – 3 tjedna
treba odvojiti korijenje krastavaca i gornji dio bundeve.
Uobicajene sorte krastavaca imaju na jednoj biljci muske i zenske cvjetove.
Naravno, plodove nose samo zenski cvjetovi, nakon oplodnje polenom s muskih
cvjetova. Ako su vremenske prilike nepodesne za oplodnju pomocu insekata,
nece biti bogate berbe. Medutim, nove, zenske sorte, ne ovise o oprasivanju
i svaki cvijet zacinje po jedan plod. Prinosi su visoki, a i potreba za hranjivim
tvarima. Ovi krastavci nemaju gorcine i otporni su na plemenjacu. Zbog toga
se cijepljenje jos vise isplati.
(Cucumis melo flexosus)
Rijetki su sretnici koji su uzivali u okusu ovog krastavca-dinje. Vrlo
je socan i sladak kad je zelen (ne valja prezelen i pretvrd za koristenje),
gotovo mu nema ravnog medu svim krastavcima. Kada sasvim dozori, tada ga jedete
kao dinju. Plod je zanimljivog izgleda: dug je 40-60 cm, a debeo 5-10 cm,
izbrazdan po duzini i ima lagano svinut vrat.
Da biste uzivali u ovom specijalitetu trebate
vec od sredine ozujka, pa do konca travnja proizvesti presadnice («flance»).To
je najbolje ciniti u tresetnim tabletama ili u casama od jogurta napunjenim
mjesavinom sagorjelog stajnjaka i prvoklasnog humusa. U ovaj medij se stavi
1-2 sjemenke na dubinu od 1 cm, dobro navlazi i izlozi temperaturi 22-28 C
uz pozeljno prisutno svjetlo (zarulja 40-60 W) i stalnu umjerenu vlaznost.
Poslije toga slijedi «kaljenje» presadnica, a zatim tijekom svibnja
sadnja u bogato nagnojene kucice na razmak 1,5 x 1,5 m. U svibnju i lipnju
(do sredine) je moguca i direktna sjetva, ali ona daje slabije rezultate.
Uzgoj je moguc uz konstrukciju, ali takoder i na tlu. Armenski krastavac odlicno
reagira na zalijevanje i prihranu. Biljka je dosta otporna i rodna.
Plemenjaca krastavca je opasna bolest krastavaca. Javlja
se vec na listovima starijim od 10 do 15 dana, a na kasnije zasijanom krastavcu
vec na prvom listu. Zaraza je jaca kad je pojacana vlaznost zraka u duzem
vremenskom razdoblju, poglavito od 6 do 12 sati dopodne. Zaraza se prenosi
vjetrom, ali se moze siriti i sa zarazenog lista koji je otpao i na kojem
su gljivice prezimile. Optimalna temperatura za razvoj plemenjace je od 16
do 22 C. Bakreni preparati imaju vrlo dugu karencu, pa se smiju uporabiti
samo jednom. Fungicidi, poput
Previcura, Aliette i Acrobata imaju visok ucinak. Kao pomoc u zastiti od plemenjace
preporuca se uzgoj krastavca na foliji ili na mrezi, kada je ucinkovitije
i tretiranje zastitnim sredstvima.
Siva plijesan
(Botrytis cinerea) je gljivica koja se javlja najcesce na vrhu mladog ploda
krastavca, izaziva njegovu trulez, brzo se siri na lisnu drsku i na cijelu
etazu, gdje zahvaca susjedni oplodeni cvijet ili plod star svega nekoliko
sati. Mjesto napadnuto gljivom prekriveno je sivo-zelenom prevlakom.Za vrijeme
oblacnih dana, a u nemogucnosti provjere vlage u nasadu (vise od 90 %), oboljenje
se siri vrlo brzo, pa moze izazvati pravu katastrofu u uzgoju krastavaca.
Tretiranje se vrsi botriticidima: Ronilan WP u kolicini 0,06% i 0,1%
i Sumilex 0,06% i 0,1%.Razvoj gljivice Botrytis cinerea ovisi o visokoj relativnoj
vlazi, pa u tom slucaju ni botriticid nema pravo djelovanje.
Ako su listovi krastavca dobili bijele prevlake, onda ga je napala
pepelnica. Cim se bolest pojavi, potrebno je tretiranje Rubiganom, a zatim
ponoviti nakon 10 dana. Moguc je tretman i nekim drugim sredstvom na bazi
sumpora. Pazite na karencu!
Armenski je krastavac znatno otporniji i plodonosniji ako se cijepi.
BIJELI KRASTAVAC
(Cucumis melo)
Opis: bijeli krastavac je produkt americkih selekcionara.
Ovi krastavci imaju vrlo tanku ljusku, te ih nije potrebno ni guliti. Amerikanci
su ih vrlo brzo prihvatili, bez obzira na to sto nisu zeleni, ali su zato
vrlo ukusni.
Sjetva: sjeme klija na temperaturi od 18ºC. Razmak
sjetve – sadnje je 45-60 cm, a meduredno 120-150 cm.
Uzgoj: otporniji su na bolesti od obicnih krastavaca
i pogodni za uzgoj na otvorenom, ali i za uzgoj u stakleniku i plasteniku.
Ako se uzgaja u zatvorenom prostoru, uzgoj moze poceti kasno u zimu. Uvjet
je, naravno, zagrijavanje prostora. Na otvorenom se uzgaja kad prode opasnost
od mrazeva. Za dobar prinos trazi dosta vode i gnojenje tekucim gnojivom.
Predlazemo uzgoj na konstrukciju, jer je to prednost u odnosu na uzgoj na
tlu: veci prinos, ljepsi plodovi, laksa berba. Losi susjedi su mu: celer,
rotkvica, kupus, crvena cikla.
(Cucumis metuliferus)
Kiwano pripada porodici Cucurbitaecae. Ova povrtna vrsta u nas je sasvim
nova i nepoznata. Potice iz Centralne i Juzne Afrike, gdje danas u divljini
rastu iglicasti – bodljikavi krastavci (Cucumis anguria).
Kiwano, cije
sjeme Vam nudimo, jos je atraktivniji od angurije. Veci je najmanje dvostruko.
Porijeklo mu je africko, ali na trziste dolazi iz Izraela i Novog Zelanda.
Njegov uzgoj je moguc kod nas, ali na otvorenom i pomalo zasticenom podrucju.
Niske nocne temperature relativno dobro podnosi, ali ima nesto duzi razvojni
period. Sjeme se sije u ozujku pod staklo ili u zasebne tresetne tablete,
te se koncem svibnja presaduje na suncano, zasticeno mjesto. Naklijavanje
se moze vrsiti na svijetlom i toplom mjestu – juzni prozor u kuci.
Sjeme se moze staviti i u vlaznu vatu izmedu dvije staklene posudice i
ono ce uskoro proklijati.
Poslije pojave prvih
korjencica sjeme se presaduje u laganu pjeskovitu zemlju. Pocetkom kolovoza
javljaju se plodovi koji brzo rastu, ali za dozrijevanje trebaju vise vremena.
Duzine su 10 – 15 cm, jajolikog oblika s vrlo mnogo markantnih bodlji.
Kiwano se visestruko upotrebljava: kad je mlad, tj. kad je kora mekana, upotrebljava
se kao obicni zeleni krastavac, poluzreo je najukusniji, iako i tada ima okus
dosta slican zelenom krastavcu. Kako napreduje u zriobi, tako i plod postaje
sladi, ali i stvara pomalo kiseline i dobiva aromu dinje. U ovom poluzrelom
stanju, kada su sjemenke jos mekane, kiwano prija najbolje. Tada se unutrasnjost
ploda jede bez pripremanja ili se meso ploda koristi kao prilog za deserte
i salate. Kod zrelog ploda u plodno meso se podrazumijevaju i kostice. Kora
je u ovoj fazi sasvim tanka i zuto-narancasta i daljnjom zriobom (koja se
odvija i prilikom stajanja) postaje tvrda i neukusna. Sasvim zreo plod ima
zelatinasto meso, te ovaj plod Englezi zovu i «zele dinja».
Kada u rujnu temperature
pocnu padati, kiwano prestaje s rastom, te je ostatak plodova jos zelen. Oni
se tada skupljaju i mogu se vise mjeseci cuvati. U skladistu (podrumu ili
prohladnoj prostoriji) oni jos zore i poprimaju narancastu boju, te su spremni
za trziste. Kada je plod u fazi pune zriobe, mora se priznati da je tada ukusnost
kiwana skoro izgubljena, iako donekle podsjeca na banane, ali je zato po izgledu
tada neobicno atraktivan. Sjetva kiwana je paznje vrijedna, pogotovo sto je
to kod nas moguce, ali i zbog usvajanja jedne nove kulture.
Sjetva sjemena
se obavlja direktno u kvalitetnu zemlju ili prethodno u tresetne tablete na
dubinu od 0,5 cm i odrzava vlaznim pri temperaturi od najmanje 20º C.
Sjeme proklija za 8 – 14 dana. Cim se biljcica pokaze treba se postaviti
na jako svijetlo mjesto, inace ce suvise visoko izrasti. Sada joj odgovara
temperatura od 18 – 21º C. S obzirom da kiwano formira vrijeze,
najbolji uzgojni nacin je na spaliru, tj. podizanje vrijeze na zicanu ili
drvenu konstrukciju. Biljka trazi dobro pripremljeno i hranjivo tlo, kao i
dosta vode, te prihranjivane svaka dva tjedna. Temperatura ispod 16º
C koci razvoj biljke.
Agrotehnika (vazi za sve krastavce).Za sjetvu se
mogu primijeniti dva nacina:
1.
Sjetva u klijaliste:
Toplina, koja je uvjet za uzgoj krastavaca tijekom ozujka – travnja,
postize se u grijanom klijalistu ili zasticenom klijalistu .Mlade se biljke
pikiraju u predvidene posude. Biljke, koje su nikle u tresetnim tabletama
(dzifi posudama), samo se prenesu. Rasadivanje van na stalno mjesto obavlja
se u svibnju sa sto vise zemlje na korijenu. Razmak izmedu redova krece se
od 1 – 1,5 m, a razmak izmedu biljaka u redu je 50 – 60 cm. Preko
biljaka se stavi zaklon od stakla ili plastike i drzi dok postoji opasnost
od mrazeva;
2.
2.
Sjetva na stalno mjesto: Najprije se obiljeze redovi na medusobnom
razmaku od 1 – 1,5 m, a zatim se u svakom redu na razmaku od 80 cm kopaju
rupe 50 x 50 x 50 cm. Iskopane rupe se ispune zemljom pomijesanom s kompostom
(glistinjak je najbolji).
Sjeme se sije (3 – 5 zrna) u rupe na dubinu od 1 – 2 cm, tako
da se utakne u rastresitu zemlju na razmak od 3 – 4 cm.
Poslije sjetve sjeme
se dobro zalije i prekrije staklom ili plastikom da bi se ubrzalo klijanje.
Nakon nicanja se u kucici ostavljaju 2 najbolje biljke. Poslije faze kotiledona
(2 prva listica) biljke se zalamaju na 2 stalna lista. Kasnije se takoder
vrsi zalamanje dvaju bocnih grana – vrijeza, ali tek poslije obrazovanja
4 lista, dok se naredne vrijeze zalamaju iznad prvog lista koji se formira
iznad ploda. Berba kiwana traje 2 mjeseca i dobije se 2 – 5 kg ploda
po m.
Zastita je identicna kao kod krastavaca i dinja.
Gastronomska svojstva
– Ovaj osebujan plod ima tecan i osvjezavajuci okus koji podsjeca na
kombinaciju aroma dinje, banane, limuna i marakuje. On je prirodni odstranjivac
zedi. U zrelom stanju, kada kora dobije zlatno-narancastu boju, a meso postane
tamno-zeleno, aroma dolazi do izrazaja u najvecoj mjeri. Kiwano je bogat mineralima,
secerima i vitaminima; na 100 g ploda sadrzi: 302,0 mg kalija; 16,0 mg kalcija;
16,2 mg magnezija; 2,3 mg natrija, 2,99/100 ml fruktoze; 5,59/100 ml glukoze;
vitamin C 6,4 ppm; limunske kiseline 59/100 ml; pH vrijednost je 4,4.
Kiwano je visenamjenski plod, te se tako prema njemu i odnosite:
● cesto ga
uzivajte u svjezem stanju,
● kombinirajte
ga s drugim plodovima ili vocnim sokovima,
● probajte
ga kao desert – pomijesan s kolacima od sira, s pudingom, sa sladoledom,
s raznim preljevima i kremama,
● koristite
ga kao atraktivno iznenadenje za Vase goste, tako da servirate u izdubljenim
polovicama kiwana,
● upotrijebite
ga za vrhunsku dekoraciju drugog voca i cvjetnih aranzmana i
● ne zaboravite
da je on nesto nezaobilazno u koktelima, …
Recept
Kiwi i kiwano krema
Potrebno (za 4 osobe): 3 velika kiwi ploda, 1 banana, 1 kiwano, 1 salica
jogurta ili pudinga, tuceno vrhnje (slag), tresnje za ukras. Kiwi plodove
i banane nasjeckajte na kockice i s mesnatim dijelom iz ploda kiwana (zele
masom) pomijesajte i servirajte u case za desert. Prvo ulijte jogurt ili puding,
a zatim prekrijte slagom. Ukrasite tresnjama.
Dobar Vam tek!!!
AMERICKA DIVOVSKA BUNDEVA
(Cucurbita maxima «Atlantic»)
Opis: bundeve-tikve se ubrajaju u najstarije kultivirane
biljke. Sjeme bundeva je pronadeno u grobnicama starih Indijanaca u Meksiku,
koje datiraju oko 3000 godina pr.n.e. One spadaju medu najraznovrsnije medu
svim biljkama u prirodi. Uslijed prilagodljivosti razlicitim uvjetima okoline
rasirene su po cijelom svijetu, a raznolikost im omogucuje bezbroj nacina
upotrebe.
Meso bundeve sadrzi dosta karotina (provitamina A), skroba, secera
i minerala. Od nje se mogu praviti razlicita jela. Mlada bundeva se priprema
kao varivo, a zrela se moze koristiti pecena. Najbolja je za pripremu bucnice.
Bundeve imaju posebno muske i zenske cvjetove. Na jednoj biljci se
nalazi dosta jednih i drugih. Cvjetovi traju samo jedan dan. Najcesce ih oprasuju
pcele. Nakon oprasivanja plodnik zenskog cvijeta polako prerasta u plod sa
sjemenkama u njemu. Zbog ovakvog nacina oprasivanja, vrlo lako dolazi do medusobnog
krizanja razlicitih formi i vrsta, sto dovodi do novih oblika i ceste nemogucnosti
zadrzavanja zeljene vrste – forme.
Razmnozavanje: sjemenom. Sjemenke se mogu sijati u tresetne
tablete (po 1) u travnju, a zatim se presaduju u dobro pripremljene kucice
sredinom svibnja – kad prode opasnost od mrazeva. Kada se siju direktno
na otvoreno ( u svibnju na kontinentu, a u travnju u Primorju), tada se u
kucicu stavljaju na dubinu od 3 do 5 cm 2-3 sjemenke, dobro povlazi i prekrije
folijom ili staklom. Kad sjeme nikne, tada se zaklon skloni i biljka se dalje
normalno razvija. U vrijeme cvjetanja, zametanja plodova i razvoja intenzivno
se njeguje. To ce, vjerojatno, rezultirati rekordnim plodom u Vasem kraju.
Uvjeti uzgoja:
odlikuje se velikim zahtjevima u pogledu topline, vlage, svjetlosti i hranjivih
tvari, te joj za uzgoj ponajbolje odgovaraju ravnicarski i topli krajevi.
Ova bundeva je veliki «izjelica», te trazi ponajbolja tla, dobro
nagnojena stajnjakom. Dobra varijanta sjetve je u neposrednoj blizini hrpe
sagorjelog stajnjaka.
«Atlantic» divovska bundeva ima ogroman genetski potencijal.
Tako je 1993. godine u Americi uzgojena najveca bundeva svih vremena –
401, 3 kg upravo ove vrste cije Vam sjeme nudimo. Tezina od 200 kg sigurno
se moze uzgojiti i u nasim uvjetima, uz intenzivnu njegu i brigu. Ova bundeva
zamece vise plodova, ali ih biljka najcesce odbaci kod tezine od 3 –
5 kg. Ako se uzgaja 1 plod, tada on moze lako teziti od 100 do 200 kg; ako
su 2 ploda, tada se tezina dijeli. Tezina se povecava uz intenzivnu njegu:
cestim zalijevanjem ili navodnjavanjem, povremenim prignojavanjem i dodatnim
zakorjenjivanjem vrijeza u «rezervnim» kucicama.
Od bolesti najopasnije su pepelnica i plemenjaca. Pepelnica se suzbija
jednim od preparata: Systhane 12E 0,03%, Tilt 250 EC 0,01%, Karathane EC 0,035%.
Plemenjacu suzbija: Ridomil MZ 72 WP, Polyram DF.
Potrebno: nesto
deblje tijesto za savijacu, domace ili kupovno, ½ kg mekanog kravljeg
sira, svjezeg ili od neobrana mlijeka, ½ kg buce (bundeve), 3 jaja,
2 dl vrhnja, sol i ulje.
Priprava: Ogulite bucu i ocistite od kostica, narezite
na vece komade, naribajte i posolite. Sir zgnjecite vilicom i umijesajte jaja.
Malko odstajalu bucu stisnite rukama, zatim ju stavite na cisti ubrus i cijedite
dok ne izide sav sok. Bucu dodajte sirnoj masi, a ako zelite meksi nadjev,
dodajte i vrhnja. Razvuceno tijesto poskropite uljem, raspodijelite nadjev,
pomocu stolnjaka savijte i polozite na nauljeni lim. Zagrijte pecnicu, bucnicu
prelijte vrhnjem i pecite oko pola sata na 250°C dok povrsina ne porumeni.
Bucnica se, kao i strukli posluzuje topla.
(Cucurbita maxima «Zentner»)
Porodica: Cucurbitaceae
Opci opis: bundeve
– tikve se ubrajaju u najstarije
kultivirane biljke. One spadaju medu najraznovrsnije od svih biljaka u prirodi.
Uslijed prilagodljivosti razlicitim uvjetima okoline, rasirene su po cijelom
svijetu, a raznolikost im omogucuje bezbroj nacina uporabe.
Bundeve imaju posebno muske i zenske cvjetove. Na jednoj biljci se
nalazi dosta jednih i drugih. Cvjetovi traju samo jedan dan. Najcesce ih oprasuju
pcele. Nakon oprasivanja plodnik zenskoga cvijeta polako prelazi u plod sa
sjemenkama u njemu. Zbog ovakvoga nacina oprasivanja vrlo lako dolazi do medusobnog
krizanja razlicitih formi i vrsta, sto dovodi do novih oblika i ceste nemogucnosti
zadrzavanja zeljene vrste – forme.
Opis: ova se bundeva javlja u tri varijeteta: crvena,
narancasta i zuta. Relativno se lako uzgaja. Plodovi mogu biti glatki ili
rebrasti, a variraju po tezini od 15 do 50 kg. Treba se drzati na vrijezi
i tako ce dobiti na kvaliteti. Mladi se plodovi mogu pohati, prziti ili od
njih raditi varivo. Zreli se plodovi koriste na razne nacine: mogu se raditi
pite, stavljati u juhe…
Razmnozavanje: da biste uzgajali ove bundeve, trebate vec od
sredine travnja proizvesti presadnice («flance»). To je najbolje
ciniti u tresetnim tabletama ili u casama od jogurta napunjenim mjesavinom
sagorjeloga stajnjaka i prvoklasnoga humusa, a zatim ih presaditi u dobro
pripremljene kucice sredinom svibnja – kad prode opasnost od mrazeva.
Kada se siju direktno na otvoreno (u svibnju na kontinentu, a u travnju u
Primorju), tada se u kucicu stavljaju na dubinu od 3 cm do 5 cm 2-3 sjemenke,
dobro navlazi i prekrije folijom ili staklom. Kad sjeme nikne, tada se zaklon
makne i biljka dalje normalno razvija. U vrijeme cvjetanja, zametanja plodova
i razvoja intenzivno se njeguje.
Uvjeti uzgoja:
odlikuje se velikim zahtjevima u pogledu topline, vlage, svjetlosti i hranjivih
tvari, te joj za uzgoj ponajbolje odgovaraju nizinski i topli krajevi.
Od bolesti najopasnije su pepelnica i plemenjaca. Pepelnica se suzbija
jednim od preparata : Systhane 12E 0,03%, Tilt 250 EC 0,01%, Karathane EC
0,035%. Plemenjacu suzbija: Ridomil MZ 72 WP, Polyram DF.
UKUSNA JELA OD NJEMACKE BUNDEVE «ZENTNER»
Potrebno: Uzmite komad bundeve od 60 dag, 20 dcl slatkog vrhnja, 6 dcl mlijeka,
½ zlicice muskatnog orascica, 1 zlicica soli, 2 ploske kruha, malo
maslaca.
Priprava: Oguljenu i od kostica ociscenu bundevu narezite na sitne
kockice, dodajte mlijeko, vrhnje, sol i muskatni orascic, te kuhajte dok ne
omeksa. Kuhanu i malo ohladenu bundevu izmiksajte u mikseru ili propasirajte.
Ako je juha pregusta, dodajte joj mlijeka po zelji. Na maslacu poprzite kockice
kruha, podijelite ih u tanjure i prelijte juhom.
Rizoto od bundeve «Zentner»
Potrebno: 50 dag ociscene bundeve, 1,5 dcl integralne
(obicne) rize, ½ glavice luka, 5 dcl mlijeka, 1 zlicica maslaca, sol,
parmezan, 1 zlica nasjeckanog persinovog lisca.
Priprava: Bundevu narezite na sitne kockice. Rastopljenom
maslacu dodajte na ploske narezani luk i bundevu. Posolite i zalijte mlijekom,
te kuhajte dok bundeva ne omeksa. Rizu skuhajte u slanoj vodi i dodajte kuhanoj
bundevi. Rizoto posipajte persinom i lagano izmijesajte. Ostavite poklopljeno
kako bi se sastojci prozeli. Posluzite s ribanim parmezanom.
Potrebno: nesto
deblje tijesto za savijacu, domace ili kupovno, ½ kg mekanog kravljeg
sira, svjezeg ili od neobrana mlijeka, ½ kg buce (bundeve), 3 jaja,
2 dl vrhnja, sol i ulje.
Priprava: Ogulite bucu i ocistite od kostica, narezite
na vece komade, naribajte i posolite. Sir zgnjecite vilicom i umijesajte jaja.
Malko odstajalu bucu stisnite rukama, zatim ju stavite na cisti ubrus i cijedite
dok ne izide sav sok. Bucu dodajte sirnoj masi, a ako zelite meksi nadjev,
dodajte i vrhnja. Razvuceno tijesto poskropite uljem, raspodijelite nadjev,
pomocu stolnjaka savijte i polozite na nauljeni lim. Zagrijte pecnicu, bucnicu
prelijte vrhnjem i pecite oko pola sata na 250°C dok povrsina ne porumeni.
Bucnica se, kao i strukli posluzuje topla.
Zagorci tvrde da se uz bucnicu ne smije piti pivo, nego hladni gemisti
od vina pripravljenog za beru.
DIVOVSKA FRANCUSKA BUNDEVA
(Cucurbita maxima «Gargantua»)
Opci opis: bundeve imaju posebno muske i zenske cvjetove. Na jednoj
biljci se nalazi dosta jednih i drugih. Cvjetovi traju samo jedan dan. Najcesce
ih oprasuju pcele. Nakon oprasivanja plodnik zenskog cvijeta polako prerasta
u plod sa sjemenkama u njemu. Zbog ovakva nacina oprasivanja vrlo lako dolazi
do medusobnog krizanja razlicitih formi i vrsta, sto dovodi do novih oblika
i ceste nemogucnosti zadrzavanja zeljene vrste – forme.
Opis: francuska divovska bundeva ima ogroman genetski potencijal. Ova je bundeva
postigla rekord u velicini, prekoracujuci 250 kg. Tezina od 200 kg sigurno
se moze uzgojiti i u nasim uvjetima, svakako, uz intenzivnu njegu i brigu.
Ova bundeva zamece vise plodova, ali ako se uzgaja 1 plod, tada on moze teziti
od 100 do 200 kg; ako su 2 ploda, tada se tezina dijeli. Tezina se povecava
uz intenzivnu njegu.
Zahvaljujuci nacinu uzgoja koji mi nudimo sa sjemenkama,
Vi takoder pokusajte postici rekord ili bar zabljesnuti pred Vasim susjedima!
Osim spektakularnosti, ta ogromna bundeva omogucuje jeftino prehranjivanje
zivadi i zivotinja na imanju za vrijeme zime. Nekada se moglo vidjeti na nekim
farmama prasce kako zderu unutrasnjost te ogromne bundeve.
Razmnozavanje: sjetva/sadnja u travnju/svibnju. Sjemenke se mogu sijati
u tresetne tablete (po 1) u travnju, a zatim se presaduju u dobro pripremljene
kucice sredinom svibnja – kad prode opasnost od mrazeva. Kada se siju
direktno na otvoreno (u svibnju na kontinentu, a u travnju u Primorju), tada
se u kucicu stavljaju na dubinu od 3 do 5 cm 2-3 sjemenke, dobro navlazi i
prekrije folijom ili staklom. Kad sjeme nikne, tada se zaklon skloni i biljka
se dalje normalno razvija.
U vrijeme cvjetanja, zametanja plodova i razvoja intenzivno
se njeguje. To ce vjerojatno rezultirati rekordnim plodom u Vasem kraju. Berba
je ujesen.
Uvjeti uzgoja: bundeve se odlikuju velikim zahtjevima u pogledu topline,
vlage, svjetlosti i hranjivih tvari, te joj za uzgoj ponajbolje odgovaraju
nizinski i topli krajevi.
Zahtijeva cesto zalijevanje ili navodnjavanje, povremeno prignojavanje
i dodatno zakorjenjivanje vrijeza u «rezervnim» kucicama. Ova
je bundeva veliki «izjelica», te trazi ponajbolja tla, dobro nagnojena
stajnjakom. Dobra varijanta sjetve je u neposrednoj blizini hrpe sagorjeloga
stajnjaka.
METARSKE MAHUNE
(Phaseolus vulgaris «sesquipedalis»)
Opis: ovo je vrsta graha s najduzim mahunama –
do 100 cm duljine. Ta vrsta graha pritkara daje sveznjeve mahuna bez konca
valjkastog oblika i debljine olovke.
Razmnozavanje: sjemenom. Sjetva se obavlja od druge polovice
travnja pa do pocetka lipnja – znaci kada je tlo vrlo dobro zagrijano,
u dobro obradeno i duboku vrtnu zemlju. Ako se zeli sto prije doci do ukusnih
mahuna, tada se sredinom travnja 3-5 sjemenki posije u loncice ili tresetne
tablete (3) i ostavi na prozor. Zemlju treba odrzavati vlaznom, nikako previse
mokrom. Najpovoljnija temperatura je oko 26ºC. Kada se pojave listici,
tada se biljke zajedno sa zemljom presaduju u vrt. Treba racunati na to da
im treba dosta visoka dnevna temperatura. Sade se na razmak 60 – 70
cm. Vezu se uz pritke ili im se pomaze konopcem u penjanju. Donje bocne izbojke
treba uklanjati, kako bi se poboljsalo strujanje zraka. Mahune brzo rastu.
Ako sijete direktno, tada sjeme drzite 12 sati u toploj vodi, a zatim
sijete u kucice – brazde, prije toga zalivene.
Uvjeti uzgoja:
tlo treba dobro pognojiti i za vrijeme velikih vrucina zalijevati.
Mahune su prijatnog okusa i pripremaju se na razlicite nacine. Mogu
se i zamrzavati. Jedu se sa zrnjem, ako ih beremo do duzine od oko 50 cm.
Socnije su od obicnoga graha pritkara. Evo jednoga jednostavnog i ukusnog
jela:
Mahune izrezati na komadice, pa ih staviti u tavicu na malo masti (ulja)
ili maslaca. Dodati cesnjaka (bijelog luka), narezane paprike i polu masne
sunke, te ih stalno mijesati dok ne omeksaju i porumene, a zatim, po zelji,
dodati nekoliko kapi umaka od soje.
Dobar Vam tek!
LJUBICASTE MAHUNE (NISKE I VISOKE)
(Phaseolus vulgaris «Purpurea»)
Mahuna najbolje raste u uvjetima tople klime s dosta oborina, dakle
trazi visoku relativnu vlaznost zraka (65-80%). Zrno mahune klija na temperaturi
10-12 °C. Mlade biljcice na podnose hladnocu, te vec na –0,5°C
ugibaju. U razdoblju cvatnje potrebna je optimalna temperatura od 20-25°C,
a u fazi oblikovanja mahuna 20-22°C. Mahuna najbolje uspijeva na aluvijalnom
tlu, ali ce uspjeti i u svakom drugom tlu koje ima dobru strukturu. Na slabo
propusnim tlima mahuna slabo raste. Na tlima koja imaju pH manji od 6, mahuna
se ne sije. U nasim se uvjetima mahuna najcesce sije iza krumpira, secerne
repe, strnih zitarica i sl. kultura. Nakon skidanja mahuna mogu u obzir za
sjetvu doci sve raspolozive kulture, jer ostavlja tlo bogato dusikom. Na isto
polje uzgoja mahuna se moze vratiti tek nakon 4 godine. Mahuna ima vece zahtjeve
za pojacanom gnojidbom tla fosforom i kalijem, dok potreba za dusikom nije
naglasena, jer mahuna moze elementarni dusik usvojiti iz zraka.
Od NPK gnojiva bilo bi dobro tlo gnojiti s NPK 10:30:20 ili NPK 8:26:26
u kolicini od 8 do 10 dag/m². Ako tlo nije bilo obradeno u jesensko-zimskoj
brazdi, onda se gnojidba i obrada provodi u proljece kad se tlo zagrije na
oko 12ºC (na dubini od 5 cm). Sjetva mahune u kontinentalnom dijelu Hrvatske
obavlja se u razdoblju izmedu 20. travnja i 15. srpnja, rucno ili specijalnim
sijacicama. Kod niske sorte mahuna i meduredni ce razmak biti manji, pa iznosi
50-60 cm, a razmak u redu 4-5 cm zrno od zrna. Trazi se sklop od oko 45 biljaka/m².
Za sijanje jednog m² bit ce potrebno 10-15 g sjemena. Kod visoke sorte
mahuna meduredni je razmak 70-100 cm, a u redu 40-50 cm. U kucice se sije
3-5 sjemenki i biljke se uzgajaju uz pritke.
U vegetaciji je vazno sprijeciti rast korova i zalijevati. a malim obiteljskim povrtnjacima svakako se preporuca
pljevljenje i okapanje, bez uporabe herbicida. Vazno je zalijevanje, jer u
uvjetima visokih temperatura dolazi do vrlo brzog gubitka kakvoce mahuna i
drasticnog opadanja priroda, ako se osigura dovoljno vode za zalijevanje.
Broj zalijevanja ovisi o nizu cimbenika, a prednost treba dati metodi kisenja
i to u ranim jutarnjim satima.
Mlade mahune sadrze 7-12% suhe tvari, 3-4% secera, 2-2,5% bjelancevina,
nesto skroba, a vise vitamina B i C.
Osim u svjezem obliku, mahune se konzerviranjem i smrzavanjem u hladnjacama
mogu cuvati za konzumiranje.
Karakteristika ove sorte mahuna je ta da poslije kuhanja pozelene i
vrlo su socne.
SVE O CRVENOM LUKU
Izgled biljke: Visegodisnja
biljka visoka 60-120 cm, okrugle stabljike, kao nahukana sivo plavkastom bojom,
u donjem dijelu trbusasto napuhnuta, suplja. Lukovica pljosnata ili okrugla.
Zelenkasto bijeli cvjetovi slozeni u lopatasti cvat. Plod lopatast, sjeme
crno. Cijela biljka ima karakteristican miris.
Vrijeme cvjetanja: VI-VIII mjesec
Staniste: Uzgaja se po svim vrtovima
Opca rasprostranjenost: Uzgaja se po cijelom svijetu. Nije poznata
u divljem obliku.
Rasprostranjenost u Hrvatskoj: Siroko rasprostranjena vrsta
Srodne vrste: Rod Allim je u nasoj flori zastupljen s 40-ak vrsta
(Allium ursinum L. , Allium sativum L. ,…).
Djelotvorne tvari: Crveni luk sadrzi alium-peptide (aliin, alicin),
polisulfide, propantialoksid (izaziva suze), flavonoide, vitamine A, B i C.
Upotreba: Luk djeluje kao ekspektorans, antibakterijski i protuupalno.
Vjerojatni su i hipotenzivni i diuretski ucinci. Hipoglikemicki ucinak je
dvojben. Luk ili neke njegove komponente dolaze u gotovim preparatima. U narodnoj
medicini nalazi siroku primjenu kod lijecenja nekih unutarnjih bolesti, stavlja
se na cireve, protiv nekih zaraznih bolesti. Osim toga koristi se kao hrana
i omiljeni – neizbjezni – zacin.
Koji se dio biljke sabire: U ljekovite svrhe se koristi lukovica crvenog
luka (Allii cepae bulbus).
Toksicnost: Uzivan u vecim kolicinama crveni luk moze izazvati
nadrazaj zelucane sluznice.
(Allium cepa)
Uzgojiti divovski crveni luk ili bilo koje drugo povrce izazov je za
svakog povrtlara. Da bi u tome uspjeli, trebate zadovoljiti odredeni broj
cimbenika. Potencijal sjemena ove vrste je velik. Gotovo je normalno da se
tezina glavica krece oko 0,5 (pola) kg, ali nisu rijetki ni primjerci od oko
1 kg. Svjetski rekord drzi upravo ova sorta luka – 3,03 kg. A sada osnovne
upute o sjetvi i uzgoju luka iz sjemena.
Sjetva: u pripremi
tla za uzgoj luka izravnom sjetvom nema bitne razlike u odnosu na tlo gdje
se sadi lucica, osim sto za sjetvu povrsina tla mora biti idealno ravna, usitnjenog
gornjeg sloja tla. Teskim tlima, s vise glinenih cestica, nikako se ne koristimo
za sjetvu sjemena. Takva su tla sklona stvaranju pokorice, pa biljcice tesko
ili nikako ne izbijaju na povrsinu tla. Redovito navodnjavanje obvezna je
njega do prestanka stvaranja novih listova.
Kako sjeme luka sporo nice, posebno je vazno odrzavati povrsinu za
uzgoj luka bez korova (na velikim povrsinama za to sluze herbicidi).
Razmak redova u izravnoj sjetvi luka bitno se razlikuje od onog kod
sadnje lucica. Idealan je razmak 5-6 cm, a dubina sjetve 1-1,5 cm. Usjev luka
iz izravne sjetve kasnije dospijeva za berbu. Prinos luka je 20-50 kg na 100
m².
Uvjeti uzgoja:
osnovnu je obradu tla potrebno obaviti u jesen, odnosno nakon berbe predkulture.
Prije oranja (u vrtu rucnog stihanja), do dubine 30 cm, razbaca se
mineralno NPK gnojivo bez ili s malo dusika (N) (8-10 kg na 100 m²).Posebnu
pozornost valja dati proljetnoj obradi tla, odnosno ne saditi lucice na zakorovljene
povrsine. Luk svojim liscem ne pravi zasjenu, ne pokriva tlo, pa se u usjevu
luka korovi vrlo dobro razvijaju.
Okopavati valja plitko, pazeci da se ne osteti relativno plitko korijenje,
a obicno su dostatna 2-3 kultiviranja. Prvi se put kultivira nakon nicanja,
a zatim 2-3 tjedna kasnije, s tim da se pritom i prihranjuje s 1-1,5 kg KAN-a
na 100 m². Navodnjavanje je pozeljno u pocetnom stupnju rasta, kada luk
razvija novo lisce i dok lukovica raste (ako je beskisno proljece).
Cesti su neuspjesi u uzgoju luka kod hobista. Naime, luk pocetkom svibnja u kopnenoj Hrvatskoj valja zastititi odgovarajucim preparatima od napada lukove muhe i lukove plijesni (peronospore).Protiv peronospore se zastita obavlja ponavljanim prskanjem za vlaznog i toplog vremena (i to ne ujutro kada je rosa).
Da biste uspjeli uzgojiti divovske primjerke, trebate zadovoljiti odredene zahtjeve: od sredine
sijecnja, pa najzad do sredine veljace trebate izvrsiti pojedinacnu sjetvu
sjemenki u tresetne tablete ili u case od jogurta napunjene sasvim sagorjelim
stajnjakom izmijesanim s prvoklasnim humusom (glistinjak je najbolji) na dubinu
1 cm.
Uz umjerenu vlaznost drzite posudice u malom kucnom stakleniku ili
prekrivajte svaku pojedinacnu posudicu plasticnom folijom i izlazite ih temperaturi
16-18º C.
Nakon klijanja posudice drzite na svijetlom mjestu do faze od 2 lista
pri temperaturi od 15º C, zatim izvrsite pikiranje i dalje kultiviranje
pri temperaturi 10-13º C.
Koncem ozujka i pocetkom travnja iznesite ih u vanjske staklenike ili
plastenike na kaljenje i privikavanje. Kad prode opasnost od mrazeva, posadite
ih na otvoreni prostor na razmak 25 x 30 cm.
Prije direktne sjetve na otvoreno, tlo se dobro pripremi. Idealna je
kombinacija ako se luk sadi u dio vrta koji je prethodne godine bio dobro
pognojen stajnjakom. Znaci, luk ne voli direktnu gnojidbu stajnjakom. Poslije
presadivanja na otvoreno, svaka 2-3 tjedna gnojite tekucim gnojivom sve do
kraja srpnja.
Kad ste zavrsili prignojavanje tekucim gnojivom, prijedite na gnojenje
kalijevim gnojivom do rujna, tj. do pocetka zriobe. Kad lisce pocne zutjeti,
tada ga pogazite. Glavice ostavite sto duze u zemlji – do konca listopada.
Uz ovo sjeme i sve potrebne aktivnosti dobit cete rekordne glavice
luka kojima cete, zasigurno, oduseviti Vase ukucane i prijatelje.
Zelim Vam puno uspjeha u uzgoju i dobar tek!
JAGODICASTI SPINAT
(Chenopodium capitatum)
Porodica: Chenopodiaceae
Opis: jagodicasti spinat je prastaro europsko povrce
uzgajano do oko 1800. godine, kada ga je zamijenio sadasnji obicni spinat,
a on je pao u zaborav i preselio se u Aziju. Danas se ponovo vraca u europske
prostore. Ovo je vrlo neobicno povrce, koje fascinira svojim izgledom, ali
zadovoljava i gurmanske prohtjeve. Lisce je vrlo ukusno i pripremamo ga na
razne nacine kao i obicni spinat – kuhamo, stavljamo u juhe, pripremamo
od njega salatu, zamrzavamo…
Jagodice su kao sumske, vrlo dekorativne i jestive. Okus im je neodreden,
pomalo bljutav, ali ga dobre domacice, svakako, mogu uciniti ukusnim. Plodovima
je moguce vrlo atraktivno dekorirati jela.
Razmnozavanje: sjemenom. Spinat je najbolje sijati od ozujka
do kolovoza na otvorenom na rijetko. Za sjetvu spinata koristimo duboko prostihano
vrtno tlo bogato organskim tvarima. Preporucuje se sjetva vrlo sitnog sjemena
u vremenskim razmacima u vrlo fino i usitnjeno tlo, tako da stalno pristize
svjezi i mladi spinat. Dubina sjetve neka bude 0,5-1 cm. Najbolje ga je sijati
u redove na razmaku 30-40 cm, a u redu 20-25 cm. Sjeme klije 15-20 dana pri
temperaturi 10-25ºC.
Uvjeti uzgoja:
odgovara mu uzgoj na otvorenom prostoru, ali i u stakleniku – plasteniku.
U plodoredu ne treba doci poslije cikle, blitve i drugih
biljaka iz porodice Chenopodiaceae, kojoj pripada i sam spinat. Ovaj
spinat je moguce koristiti kao neobicno atraktivnu balkonsku loncanicu.
DRVO SPINAT
(Chenopodium giganteum)
Drvo spinat je lijepo 1,5-2 m visoko stabalce, koje cijelo ljeto daje
ukusno crveno-ljubicasto lisce. Da biste uzgojili ovu lijepu i korisnu biljku,
trebat ce vam dosta strpljenja i vremena. S uzgojem je najbolje poceti u sijecnju/veljaci
sjetvom sjemena u finu humusno-pjescanu zemlju ili tresetne tablete. Posijte
3-4 sitne sjemenke na samu povrsinu navlazene zemlje ili u nabujale tresetne
tablete i lagano pokrijte tankim slojem prosijane zemlje ili pijeska. drzite
stalno umjereno vlaznim i na toplom mjestu. Sjeme ce proklijati za 2-3 tjedna
i pojaviti se njezne biljcice. Treba im 2-3 mjeseca da bi ojacale. Kad dostignu
visinu 10-15 cm i kad zatopli, prethodno «zakaljene» presadnice
presadite u vrt na razmak 1,5-2 m u dobro pripremljenu i nagnojenu zemlju.
Presadnice dobro zalijte. Vas trud drvo spinat ce nagraditi bogatom lisnom
masom, koju cete moci brati i koristiti cijelo ljeto. Na redovito zalijevanje
odlicno reagira bogatim plodonosenjem svjeze lisne mase. To se lisce priprema
kao i lisce drugih vrsta spinata.
Ova je vrsta spinata vrlo pogodna za uzgoj u ljetnim mjesecima i prakticki
zamjenjuje obicni spinat, koji u toplim mjesecima tjera cvjetonosno stablo.
Ova prekrasna biljka ima i svoju dekorativnu dimenziju!
(Chrysanthemum coronarium)
Opis: jestiva krizantema je najpopularnije japansko
povrce. za jelo se koristi lisce. Postoje mnoge vrste ciji se listovi razlikuju
u debljini, velicini i obliku.
Razmnozavanje: direktnom sjetvom od travnja ili ranije za pripremu
presadnica u vrlo sitnu navlazenu zemlju na samu povrsinu; a zatim tanko prekriti
jos sitnijom prosijanom zemljom: Presaduje se ili prorjeduje na razmak od
20 cm u redu i meduredno 25 cm.
Berba: cetiri tjedna kasnije moze se brati, prije nego
preraste visinu od 25 cm, jer je lisce kasnije nagorko. Preporucuje se rezanje
na 5 cm visine od tla, te se tako obnavlja i ponovo daje mladice, cak i kod
laganog mraza.
Uvjeti uzgoja: uzgaja se na slobodnom prostoru. jestiva krizantema
voli duboka vrtna tla obogacena zrelim stajnjakom i mineralnim gnojivom.
Upotreba: mladi listovi se koriste svjezi na salatu. Japanske
domacice ga najprije blansiraju, a onda pripremaju. Lisce postaje gorko ako
se predugo kuha. Cvjetno lisce je takoder jestivo i koristi se za garniranje.
Poznati
recepti:
1. Lisce isjeckati na sitno i s malo secera i serija pirjati. servirati
kao spinat.
2. Juha od krizantema: 20 dag sitno izrezanih krizantema, 20 dag sitno
narezanih mladih mahuna, 15 dag narezanih sampinjona, 1 litra tekucine od
juhe (kokosje ili govede). Priloge staviti u juhu i lagano kuhati.
Kusajte ova istocnjacka jela!
Zelim Vam dobar tek!
ROTKVICA «PLAVO CUDO»
(Raphanus sativus)
Opis: ovo je atraktivna i vrlo ukusna rotkvica plavo-ljubicaste
kore i bijelog mesa. Plodovi se koriste gotovo cijelu godinu. Korijen je bogat
vitaminima B i C, kao i mineralima. 100 g ploda ima oko 35 kalorija.
Razmnozavanje: sjemenom. Sjeme se sije od pocetka ozujka do
sredine kolovoza, sto ovisi o tome kada je zelite konzumirati. Meduredni razmak
je 20 cm. Poslije prorjedivanja razmak bi trebao biti oko 15 cm. Pregusti
sloj daje masu lisca sa slabim korijenom. Zbog kratkotrajnog vremena vegetacije
obicno se uzgaja izmedu drugog povrca: luka, spinata, kupusa, mrkve.
Uvjeti uzgoja:
za dobar i kvalitetan korijen potrebno je humusno, pjeskovito, lagano, duboko
i rahlo tlo uz stalnu umjerenu vlaznost i redovito okapanje i plijevljenje.
Koristenje: za potrebe koristenja korijena rotkvice zimi
i za kiseljenje sjeme se sije u prvoj polovici kolovoza. Korijen se dugo cuva
u cistom pijesku na hladnom mjestu s obrezanim liscem.
Najbolje je koristiti svjezu, jer je puna vitamina i minerala. Neki
ovoj rotkvici pridaju i ljekovito djelovanje na probavne organe. Najcesce
se posluzuje kao salata ili prilog jelima. Rotkvicu valja oguliti i krupnije
naribati, posoliti i ostaviti neka stoji pet minuta, a ocijedenoj se dodaje
vrhnje. Po zelji se moze zaciniti sjeckanim persinovim listom ili nekim drugim
zacinom. Moze se izrezati i na tanke kolutice ili kockice i servirati s drugim
povrcem u salati. Dobra je ribana s vrhnjem uz jela s rostilja. Posebno dobro
prija uz govedinu. Izvrsna je i s maslacem.
(Raphanus sativus parvus)
Opis: ovo je rijetka i neobicna vrsta duge bijele
rotkvice. Izraste do 60 cm duzine i 3-7 cm debljine. Plodovi se koriste sirovi
ili se od njih pravi ukusna salata. Korijen je bogat raznim mineralnim tvarima,
a posebno kalcijem, fosforom i zeljezom. S ovako divovskim i ukusnim plodovima
odusevit cete svoje ukucane i prijatelje.
Plodovi su veliki i podsjecaju na repu, ali ne mogu dugo stajati, najvise
desetak dana od berbe. Najbolje ju je koristiti svjezu jer je puna vitamina
i minerala. Neki bijeloj rotkvici pridaju i ljekovito djelovanje na probavne
organe.
Razmnozavanje: sjemenom. Sjeme se sije na dubinu 3-4 cm i meduredni
razmak od 30 cm, a poslije nicanja ostavlja se razmak medu biljkama od 25
cm. Biljcice odlicno reagiraju na gnojenje – prihranu 0,2% otopine NPK
gnojiva, kao i na folijarnu prihranu. Direktna sjetva se obavlja od sredine
svibnja do sredine kolovoza u ovisnosti o tome kad zelimo dobiti ukusan i
uvijek umjereno blag korijen. Korijen ce biti kvalitetniji i veci ako se stalno
odrzava umjerena vlaznost tla i ako se tlo redovito meduredno okopava i plijevi
od korova.
Uvjeti uzgoja:
zahtijeva humusna i lagana tla, ali ne podvodna, iako joj za normalan razvoj
treba dosta vode. Treba izbjegavati istovremeno prignojavanje stajskim gnojem
i sjetvu sjemena, ali zato odlicno reagira na sjetvu u vrtu koji je prethodnu
godinu bio dobro pognojen.
Koristenje: najcesce je posluzujemo kao salatu ili prilog
jelima. Bijelu rotkvicu valja oguliti i krupnije naribati, posoliti i ostaviti
neka stoji pet minuta, a ocijedenoj dodati vrhnje. Po zelji je mozemo zaciniti
sjeckanim persinovim listom ili nekim drugim zacinom. Mozemo je izrezati i
na tanke kolutice ili kockice i servirati s drugim povrcem u salati. Dobra
je ribana s vrhnjem uz jela s rostilja.
Ljekovita svojstva: sadrzi Na, K, Mg, vitamine, nigrosin, raphanol,
sumporne heterozide od kojih potjece ljutina i miris.
Svjeze naribanu rotkvu s uljem i limunovim sokom mozemo jesti kao salatu.
Ne smijemo je soliti. Mozemo je jesti i zasladenu medom. Pomaze pri zatvoru
stolice, pokvarenom zelucu, slabom teku, bolesnoj jetri i razlicitim pjegama
i pristicima na kozi.
Rotkva olaksava mokrenje i ublazuje nadutost trbuha, pa je zbog toga
koristimo protiv vodene bolesti, bolesti bubrega i mokracnog mjehura, osobito
protiv kamenaca i teskoca pri mokrenju. U tu svrhu valja njezin sok piti ujutro
nataste i navecer prije spavanja.
Sirup dobijemo tako da rotkvu sitno izrezemo ili naribamo, posipamo
kandisom ili prelijemo medom, ostavimo stajati 3-4 sata, a zatim iscijedimo.
Odrasli uzimaju 2-3, a djeca 1 zlicicu svaki sat. Ako vodi, u kojoj
se kuhala rotkva, dodamo polovicu kolicine meda, pa je jos jednom prokuhamo,
dobijemo tekucinu koju valja piti svaki sat po 1 zlicu protiv astme i odstranjivanja
sluzi iz grla, dusnika i prsa. Uzimanje velikih kolicina rotkve ne dolazi
u obzir jer nadrazuje bubrege.
Valja trositi samo svjezu rotkvu, jer stajanjem gubi ljekovitost. Sto
je ljuca, to je bolja.
KINESKI KELJ (KUPUS)
(Brassica pekinensis)
Neki strucnjaci za povrtlarstvo ovu kulturu zovu kineski kelj, a drugi
kineski kupus. Iako ima i jedne i druge odlike, najvaznije je ipak da je to
povrtna kultura koja zasluzuje mjesto u vasem vrtu.
Opci opis: u nasoj
zemlji uzgoj kineskog kelja-kupusa potpuno zanemaren. Iluzorno je ocekivati
da bi kineski kelj-kupus mogao popularnoscu i uzgojnim arealom dostici omiljeni
glavati kupus (kvalitetan kiseli kupus i sarma ipak se ne mogu napraviti od
kineske varijante!). Ipak, to povrce blagoga i profinjenog okusa, bez tipicnoga
jakog mirisa ( u odnosu na glavati kupus i kelj, kineski kelj-kupus ima bitno
smanjeni sadrzaj glikozida koji daju prepoznatljivu «kupusnu aromu»),
a u nasoj zemlji stjece sve brojnije poklonike, kako medu gurmanima, tako
i medu povrtlarima koji su se za kineski kelj-kupus zainteresirali uglavnom
zbog jednostavnog nacina uzgoja i relativno kratke vegetacije.
Podrijetlo i rasprostranjenost:
potjece, dakako, iz Kine, gdje je jedno od najpopularnijih vrsta povrca i
zauzima vise od 60% ukupnih povrsina predvidenih za uzgoj povrca.
Od davnina se uzgaja i u ostalim istocnoazijskim zemljama, a svoj prodor
na zapad, prvo u SAD, a zatim i u zapadnu Europu, duguje sve vecoj popularnosti
kineske kuhinje i kineskih restorana, na cijem se jelovniku neizostavno nalazi.
Zahvaljujuci kineskim doseljenicima, u SAD-u se kineski kelj-kupus na manjim
povrsinama uzgajao vec i pocetkom stoljeca, no pravi boom je dozivio tek nakon
drugoga svjetskog rata, kad pocinje i ozbiljniji rad na selekciji kvalitetnih
sorata i hibrida.
Razmnozavanje: sjemenom. Izravnom sjetvom, bez stadija presadnica.
Kod nas se kineski kelj-kupus uzgaja za jesensku potrosnju, dok proljetna
nije dala dobre rezultate jer tada biljke vrlo brzo ulaze u fazu cvjetanja
i ne oblikuju ocekivane glave.
Sjeme treba sijati u redovite razmake od 40-ak cm, sto ovisi o bujnosti
sorte ili hibrida. Pri povoljnim uvjetima vlage i temperature sjeme nice nakon
3-4 dana. Poslije izvjesnog vremena redove treba prorijediti i ostaviti razmak
medu biljkama od 30-ak cm. Tjedan dana nakon prorjedivanja biljke treba pognojiti
mineralnim gnojivom za povrce (50g/m²). Tlo, predvideno za uzgoj kineskog
kelja-kupusa, ne gnojimo stajskim gnojem!
Uvjeti uzgoja:
glede prethodne kulture nije narocito izbirljiv. Dobro ce uspijevati posijete
li ga nakon krumpira, krastavaca, salate ili graha, no sjetvu iza drugih kupusnjaca
valja izbjegavati zbog istih bolesti i stetnika. Uz potrebnu gnojidbu i osiguranje
nuzne vlage zalijevanjem ili natapanjem, moze se ocekivati prirod od 700dt/ha,
odnosno oko 7 kg/m².
bere se od sredine rujna do prvog mraza. Ako ga zelimo dulje cuvati,
tada je glave najbolje ubrati s korijenom, zaviti ih u nekoliko slojeva novinskog
papira i uspravno sloziti u letvarice, ne ostavljajuci previse prostora izmedu
glava. Na hladnom mogu izdrzati i do dva mjeseca, pa cak i dulje ako se pomirimo
s tim da cemo ukloniti nekoliko vanjskih listova.
U jesenskim i zimskim mjesecima njegovi listovi predstavljaju dobar
izvor vitamina. U 10,2% suhe tvari sadrzavaju 1,3% bjelancevina (dosta lizina
– esencijalne bjelancevine), 2,6% secera, 80mg% vitamina C, te nesto
provitamina A.
Listovi kineskog kupusa mogu se jesti i svjezi, na salatu, no tada,
osobito kod vanjskih starijih listova, uklanjamo deblju lisnu zilu, a upotrebljavamo
njezniji, zeleni dio lista. Za salatu listove nije potrebno rezati na uske
rezance, kao kod glavatog kupusa, vec se mogu ostavljati veci komadi, kao kod zelene salate.
Kineski kelj-kupus se moze jesti i kuhan, pripremljen na leso kao blitva
i zacinjen cesnjakom (bijelim lukom), ili kao varivo, sam ili pomijesan s
ostalim vrstama povrca.
JELA OD KINESKOG KUPUSA (KELJA)
Kineski je kupus (Brassica chinensis) kupusnjaca, ali izgledom posve
drukcija od ostalih vrsta. Vise je, naime, nalik nekim salatama nego kupusu.
Njegova visoka prehrambena vrijednost izdize ga daleko iznad ostalog povrca.
Ugljikohidrati u obliku monosaharida, bjelancevine, karotin, vitamini B1,
B2, B3, C, PP (nijacin), te minerali – kalcij, kalij, fosfor, zeljezo
i fluor – zajedno s vrlo vaznim aminokiselinama, kao sto su lizin i
arginin, svrstavaju kineski kupus ne samo u hranjivo, nego i u ljekovito povrce.
Zbog toga se kineski kupus, po rijecima dr. Novaka, profesora s Agronomskog
fakulteta, preporucuje osobama koje boluju od cira na zelucu. Lako je probavljiv,
ne izaziva nadimanje u zelucu i crijevima, te ga zbog toga rado jedu osobe
svih uzrasta. Mogucnosti njegove primjene u kulinarstvu su mnogostruke. Od
juha, salata, variva, nadjevenog i zapecenog kineskog kupusa, pa sve do odrezaka
koji mogu zamijeniti meso. Kod pripreme nema tipican kupusni miris, a okus
mu je znatno blazi od kupusa. Bijele lisne peteljke mogu se pripremiti poput
sparoga. moze se kuhati na isti nacin kao kupus, ali ce tada izgubiti dio
vazne prehrambene vrijednosti, pa ga je stoga najbolje koristiti svjezeg u
obliku salate. Napravimo li malu rekapitulaciju prehrambenih svojstava kineskog
kupusa, lako cemo zakljuciti da je rijec o namirnici bez koje bi jelovnik
suvremenog covjeka bio znatno siromasniji.
60 dag kineskog kupusa, 2 zumanca, 2 zlice Gustina ili brasna, 2,5
dcl vode, 8 dag maslaca, 1 zlica limunova soka, bijeli papar, 1 zlica Vegete,
sol po potrebi, muskatni orascic.
U 2,5 dcl vode stavite zlicicu Vegete, kratko prokuhajte, a zatim malo
ohladite. U posebnoj posudi izmijesajte Gustin i zumanca, dodajte vodu s Vegetom
i posudu stavite na paru. Mijesajte metlicom za tucenje dok se umak ne zgusne
i postane pjenusav. Ugrijan i otopljen maslac postupno, u pocetku kap po kap,
a zatim u vecoj kolicini odjednom, umijesajte u pripremljeni umak. Na kraju
zacinite mljevenim paprom, limunovim sokom i muskatnim orascicem. Toplim nizozemskim
umakom prelijte kineski kupus koji ste prethodno oprali, izrezali na cetvrtine,
skuhali u malo posoljene vode te na kraju ocijedili i narezali na rezance.
½ kg kineskog kupusa, 5 dag mesnate suhe slanine, 4 zlice ulja,
2 zlice jabucnog octa, ½ zlicice secera, 1 zlicica soli, 4 zlice majoneze,
1 kisela jabuka, 10 dag korijena celera, po 2 dag badema, ljesnjaka i oraha.
S kineskog kupusa uklonite lose vanjske listove. Listove operite i
sitno narezite zajedno s bijelim lisnim dijelovima. Slaninu narezite na kockice
i hrustavo poprzite, te je umijesajte u kupusne rezance. Jabuku i celer naribajte,
bademe, ljesnjake i orahe krupno narezite. Ulje, ocat, secer, sol i majonezu
dobro izmijesajte i dodajte navedenim sastojcima. Jos jednom sve sastojke
dobro izmijesajte, pustite neka pokriveno stoji 20 minuta.
Valjusci od kineskog kupusa
50 dag kineskog kupusa, 4 suhe zemlje, 1 dccl mlijeka, 1 glavica luka,
4 dag brasna, 1 jaje, 5 dag mesnate suhe slanine, muskatni orascic, kim, sol,
bijeli papar, 3 zlicice ulja, persin.
Kineski kupus ocistite, rascetvorite i kuhajte u posoljenoj vodi 20
minuta. Zemlje narezite na kockice od 1 cm, stavite ih u zdjelu i malo posolite.
prelijte ih kipucim mlijekom i ostavite ½ sata. Na zagrijanom ulju
propirjajte nasjeckani luk sve dok ne povene, a zatim dodajte slaninu narezanu
na kockice i zajedno kratko propirjajte. Kineski kupus narezite, istisnite
suvisnu vodu i prelijte ga pirjanim lukom i slaninom. Dodajte namocene zemlje,
umuceno jaje, brasno, muskatni orascic, sjeckani persin, kim i od te mase
umijesite tijesto. Od tijesta oblikujte valjuske velicine 5 cm. Valjusci moraju
biti lagani i mekani. Ako je tijesto pretvrdo, dodajte malo mlijeka. Oblikovane
valjuske kuhajte u posoljenoj kipucoj vodi pet minuta nakon sto isplivaju
na povrsinu. Izvadite ih supljom zlicom i posluzite vruce.
30 dag kineskog kupusa, 1 koraba, 3 mrkve, 2 dcl graska, malo spinata,
1-2 poriluk, persinov list, 1 dcl rize, 1 dcl kiselog vrhnja, 4 dag maslaca,
sol, 1 zlica Vegete.
Ocistite kineski kupus, mrkvu, korabu, poriluk i spinat. Povrce sitno
nasjeckajte. Na vrucem maslacu pirjajte poriluk, mrkvu, korabu. Zalijte vodom,
posolite i ostavite neka lagano kuha. Dodajte nakon toga grasak i kineski
kupus. Potkraj kuhanja dodajte spinat i prethodno kuhanu i ocijedenu rizu.
Kada povrce omeksa, umijesajte vrhnje, Vegetu i sitno nasjeckani persinov
list.
Ocistite glavicu kelja, operite je i narezite na cetiri dijela, pa
stavite u lonac neka se kuha. Skuhani kelj propasirajte. Napravite zaprzak
od zlice ulja i zlice brasna, pa u njega dodajte pasirani kelj, promijesajte
i nadolijte 2 litre vode ili juhe. Juhu posolite, popaprite i pred rucak zacinite
zumancem, dodajte 2 zlice kiselog vrhnja i sok od ½
limuna.
1 glavica kelja, 40 dag mljevenog mesa (junetina i svinjetina), 4 zlice
ulja, 2 zemlje ili kriske bijelog kruha, 1 glavica luka, 1 jaje, ½
litre mlijeka, 1 zlica brasna, 75 dag krumpira, persinovo lisce, malo papra,
sol i 3-4 zlice vrhnja.
Izdubite korijen kelja, ali tako da glavica ostane cijela. Kelj dobro
operite pod mlazom vode, ocijedite, stavite u posudu s malo vrele slane vode
i kuhajte u pari kako bi lisce omeksalo i razdvojilo se. Od mesa, namocenog
kruha, pola glavice poprzenog luka, jaja, papra i narezanog persinova lisca
napravite nadjev, posolite, dobro izmijesajte i stavite izmedu listova ohladene
glavice kelja. Zatim listove povezite bijelim koncem kako bi dobili oblik
glavice. Punjeni kelj trebate staviti u vodu u kojoj je kuhan, dodati mlijeko
i pola glavice przenog luka i ostaviti neka se kuha. Oko kelja poslazite oljusteni
krumpir izrezan na kockice i zajedno kuhajte. Jelo mozete na kraju zgusnuti
zlicom brasna koje zamutite u malo hladne vode i prelijte preko kelja. Prije
sluzenja kelj prelijte vrhnjem.
1 kg kelja, 3-4 krumpira, 4 zlice rastopljene masti ili ulja, 1 zlica
brasna, 3-4 cesnja cesnjaka, malo papra i soli po potrebi.
Kelj ocistite, operite, izrezite, poparite vrelom vodom i ocijedite.
zatim ga stavite u vrelu slanu vodu i kuhajte u otvorenoj posudi. Kad je kelj
napola kuhan dodajte krumpir izrezan na kockice. Posebno napravite zaprzak
i na njemu poprzite sitno isjeckan cesnjak, dodajte kelj, krumpir i prema
potrebi jos malo vode. na kraju varivo zacinite paprom i dosolite, ako je
potrebno.
Salata od kelja
½ glavice kelja,4-5 zlica ulja, 5 zlica octa, 3-4 cesnja cesnjaka,
malo kima i papra, sol.
Kelj ocistite od vanjskih listova, dobro operite i izrezite na sitne
rezance, stavite u zdjelu, posolite, posipajte kimom i sitno narezanim cesnjakom.
Zacinite uljem i octom te dobro promijesajte. Ova je salata ukusnija ako joj
se doda malo kuhanog krumpira narezanog na ploske.
«ZLATNO JAJE» - ZUTI PATLIDZAN
(Solanum melongena)
Porodica: Solanaceae.
Solanaceae su sa svojih 1700 vrsta neobicno bogata porodica. Pripadaju joj,
izmedu ostalih, i tako poznate kultivirane biljke kao sto su: krumpir, rajcice,
ali i ukrasne biljke poput koraljnika. Od mnogih vrsta porodice pomocnica
ovdje bismo htjeli predstaviti one kultivirane biljke koje, iako udomacene,
jos uvijek odaju izvjestan dasak egzoticnosti. Tu je ponajprije patlidzan.
Opis: ovo je povrce podrijetlom iz Indije, u kojoj, u kulturi ili poludivlje,
rastu biljke bijelih, modrih, crnih i zutih plodova, najrazlicitijeg oblika.
Zuti patlidzan je u nasim krajevima malo rasprostranjen i predstavlja pravu
rijetkost. Zbog lijepog izgleda se uglavnom uzgaja kao ukrasna biljka.
Ova sorta patlidzana prvenstveno je omiljena kao sobna biljka. Ime
joj je «Golden Eggs»(zlatna jaja). Biljka je smijesnog izgleda
s jajima – velikim vocem koje je najprije bijelo, a kada sazrije postaje
zlatnozuto. Biljka zahtijeva mnogo topline – pozeljno je staviti je
na svijetlo i toplo mjesto na prozoru. Biljka je grmolikog izgleda, moze narasti
50-70 cm.
Razmnozavanje: sjemenom.
Sije se u proljece od veljace do svibnja u tresetnu zemlju u sanducice. Kad
biljke ojacaju i narastu 14-20 cm treba ih presaditi u vece posude.Za klijanje
temperatura mora biti 20-22 C, kasnije 15-18 C za dalje kultiviranje.
Uvjeti uzgoja: za uzgoj je pogodan svaki uobicajeni humusni supstrat.
Kod sobnog uzgoja pomocu mekanog kista oprasite ljubicaste cvjetove tako da
prenesete pelud s jednog cvijeta na drugi, jer inace nece uopce donijeti plod.
Dok sjeme ne proklije, odrzavajte zemlju tek umjereno vlaznom. Nakon toga
mozete nesto malo vise zalijevati. Sto je biljka veca, to je veca i njena
potreba za vodom. U pocetku oprezno prihranjujte biljke otopinom gnojiva slabije
koncentracije. Patlidzan je veliki ljubitelj sunca i topline. Najbolje mu
odgovara mjesto na prozoru okrenutom jugu, ili na otvorenom zasticenom mjestu
na balkonu ili terasi.
Uzgoj u vrtu: ova
jednogodisnja biljka, vrlo duge vegetacije, razmnozava se iz rasada koji krajem
zime treba proizvesti u toplim gredicama. Vani se presaduje tek kada prode
opasnost od mrazova. Najveca opasnost za ovu biljku je krumpirova zlatica,
koja napada listove i plodove. Zbog toga je tijekom vegetacije nuzna redovita
zastita od ovog stetnika. Zuti patlidzan se po kvaliteti plodova ne razlikuje
od plavog, pa se moze na isti nacin i pripremati i koristiti u prehrani. Za
prehranu ga treba koristiti jedino kada je u fazi tehnoloske zrelosti, odnosno
kada se oblikuje sjeme, ali prije nego ocvrsne vanjski sjemeni omotac.