NESREĆA NA PILAMA

U subotu, 7. ožujka oko 9 sati, došlo je do jedne od najtežih saobraćajnih nezgoda koje su se s dubrovačkim tramvajem dogodile u posljednjih 60 godina od kad se ovo prijevozno sredstvo pojavilo na našim gradskim ulicama. Tramvaj broj 5 što je saobraćao na relaciji Pile - Lapad spustio se velikom brzinom Ulicom Maršala Tita na posljednju tramvajsku stanicu gdje je iskočio s tračnica a zatim pojurio 27 metara s jedne na drugu stranu ceste, srušio ogradni zid i survao se sa 4 metra visine u gradski park neposredno kod ulaza kroz zidine u stari dio grada.

U ovoj neobičnoj ali i teškoj saobraćajnoj nezgodi izgubio je život 56-godišnji radnik poduzeća "Auto-Dubrovnik" Hamdija Ovčina, dok je 14 osoba povrijeđeno od kojih teže 12-godišnja Snježana Zovko iz Dubrovnika, 51-godišnja Kate Musladin iz Gromače, 52-godišnja Ana Bogdan iz Dubrovnika i 20-godišnja Marija Mihaljević, a lakše Zlatko Račić, Obren Milat, Čedo Mičeta (vozač tramvaja), Martin Prkačin, Anka Knežević i Stevo Korda, (trojica lakše povrijeđnih nakon ukazane liječničke pomoći odmah su otpušteni kućama).

Tramvajska kola potpuno su uništena, tako da je pričinjena i velika materijana šteta. Uzroci ovog teškog saobraćajnog udesa još nisu poznati. Prema izjavama očevidaca tramvaj broj 5 dobio je iznenada ubrzanje nakon što je prošao zavoj kod zgrade rodilišta. Jedan dio od dvadesetak putnika koliko ih se tada vozilo tramvajem sve do dolaska na Pile nije primjećivao da se nešto čudno događa, dok su neki uvidjevši u posljednji čas opasnost uspjeli iskočiti iz zahuktalog vozila. - Kad se tramvaj velikom brzinom počeo spuštati prema Pilama a uz to još i tresti pomislili smo da je to zbog neiskustva vozača. Kad smo se našli na Pilama iskočio sam iz tramvaja.

Zbog panike medu putnicima i gužve koja je tom prilikom nastala nisam uspio izvući i svoju ženu koja je u nezgodi zadobila teže povrede - rekao nam je neposredno poslije udesa službenik s Lopuda Ivica Mihaljević. Nesreća je mogla imati daleko teže posljedice da se tramvaj nakon iskliznuća s tračnica nije nagnuo na desnu stranu umanjivši donekle brzinu s kojom se do tada kretao. Da je, međutim, kojim slučajem tramvaj skrenuo na autobusno ili taksi stajalište gdje obično ima mnogo ljudi moglo je doći do katastrofe veće od one što se dogodila 1921. godine na zavoju kod zgrade rodilišta kada je 5 putnika poginulo, a mnogo drugih teško ranjeno. Čim se saznalo za saobraćajnu nezgodu na Pilama 40 učenika srednjih škola i građana dobrovoljno se prijavilo u bolnicu da dade krv za unesrećene. Na lice mjesta odmah su izašli i službeni organi. Sudac istražitelj Općinskog suda Anto Rusković dobio je od Okružnog javnog tužilaštva nalog da provede istragu protiv vozača tramvaja Čeda Mičete s tim da se posebno ispita tehnička ispravnost vozila. O saobraćajnoj nezgodi razgovarali smo sa saobraćajnim inžinjerom Dragom Vukovićem koji je bio pozvan da istražnim organima dade svoje stručno mišljenje: - Prema onome što se moglo zaključiti prvim površnim pregledom vozač tramvaja je pokušao kočiti električnom kočnicom. Takozvane pakne na mehaničkoj kočnici takoder su stisnule, osim jedne za koju će se naknadno utvrditi da li je zatajila odnosno pukla prilikom samog udesa ili je bila neispravna od ranije. Tek kad se izvadi i stručno ispita motor tramvaja moći će se nešto određenije reći o uzrocima nezgode. U upravi poduzeća Tramvaj saznali smo da je 43-godišnji vozač tramvaja Čedo Mičeta, rođen u selu Ubosko kod Ljubinja, raspoređen na mjesto kvalificiranog vozača tramvaja 1. kolovoza 1968. godine. Tramvajska kola broj 5 (koja se nalaze u upotrebi od 1910. godine, od uvođenja tramvajskog saobraćaja u Dubrovniku) generalno su rekonstruirana 18. svibnja 1963. godine, a nakon toga su na njima obavljene još i dvije generalne reparature (posljednja 1968. godine).

Iako smo svijesni činjenice da će se tramvaj u najbližoj budućnosti ukinuti i dalje redovno poduzimamo generalne reparature tramvajskih kola - rekao nam je direktor Tramvaja inžinjer Nikola Luznik, osvrćuči se na neke komentare prema kojima je poduzeće gradskog saobraćaja zanemarilo brigu o redovnom održavanju tramvajskih kola i tračnica nakon što je Skupština općine odredila da se tramvajski saobraćaj mora uskoro ukinuti. Baš nedavno imali smo reparature tramvaja broj 10 i broj 7, a svi ostali su dotjerani i obojeni za nastupajuću turističku sezonu. Također normalno radi služba održavanja tračnica (2 čistača pruge i 4 pružna radnika) koji redovito popravljaju i održavaju prugu.

Specijalna komisija u čijem se sastavu nalaze stručnjak Zavoda za kriminološka vještačenja i kriminološka istraživanja iz Zagreba ing. Ivan Babić, stručnjak Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove SRH inž. Stipo Lozić, stručnjaci Zagrebačkog električnog tramvaja inž. Zvonko Koščica i elektrotehničar Božidar Tušan, te inž. Drago Vuković iz Dubrovnika počela je jučer s pregledom slupanih tramvajskih kola i drugim ispitivanjima važnim za utvrđivanje uzroka ove nezgode. U toku jučerašnjeg prijepodneva na dijelu tramvajske trase u Gružu vršena su ispitivanja efekata kočenja električnim i mehaničkim kočnicama na tramvajima broj 3 i broj 7 koji su u upotrebi od kad i tramvaj broj 5. Kako sada stoji stvar, komisija će po svoj prilici predložiti donošenje mjere zabrane odvijanja saobraćaja na relaciji od Pila do Boninova.

Jučer oko 17 sati na mjesto udesa stigla je velika dizalica Garnizona JNA iz Trebinja pomoću koje je tramvaj broj 5 podignut iz parka i odvučen u tramvajsku remizu. U meduvremenu, tramvajski saobraćaj je obustavljen na relaciji od stajališta kod Medicinskog centra do stajališta na Pilama kako zbog eventualne neispravnosti tračnica ne bi došlo do nove saobraćajne nezgode. (S. Ahmetović)

ODLUKA O UKIDANJU

Oproštaj s tramvajem

Kao što je već poznato, nedavno su u Savjet za narodnu obranu i savjet za urbanizam i komunalne poslove Skupštine općine Dubrovnik usvojili zaključak da se ukine tramvajski saobraćaj u Dubrovniku koji je uveden 1910. godine. Zaključak dvaju savjeta se počeo provoditi obustavljanjem tramvajskog saobraćaja i dizanjem tramvajskih tračnica na relaciji od Boninova do Pila. Dvadesetog travnja u 12 sati tramvajski saobraćaj biti će obustavljen.

Tim povodom poduzeće Tramvaj odlučilo je upriličiti poseban program sa starim isluženim tramvajem za kojega mnoge generacije Dubrovčana vežu uspomene. Kako smo obaviješteni, na dan ukidanja tramvajskog saobraćaja, od 10 do 12 sati, vožnja tamvajem bit će besplatna. Točno u 12 sati sva tramvajska kola postrojit će se na Stanici Lapad, a odatle će - ispraćeni od građana i svih aktivnih i penzioniranih radnika poduzeća Tramvaj - otići na posljednju kratku vožnju do remize. (S. Ahmetović)

RASTANAK

U posljednjih šezdeset godina godina Dubrovčani su se dva puta masovno okupljali na ulicama zbog tramvaja. Prvi put to je bilo 22. prosinca 1910. godine kad je ovo prijevozno sredstvo pušteno u redovan saobraćaj, a drugi put 20. ožujka ove godine kad je tramvajski saobraćaj u našem gradu definitvno i potpuno ukinut.

Kakve li razlike između ta dva događaja! Sudionici onog prvog, tada još dječaci i djevojčice a danas ljudi u poodmaklim godinama, prisjećaju se da je tramvaj okićen cvijećem dočekan na Pilama s neopisivim veseljem, što nije bilo nimalo čudno kad se zna da su supermoderna tramvajska vozila, tek izgradena u Čehoslovačkoj tvornici "Križik", trebala da zamijene onih nekoliko kočija i trošnih omnibusa sa konjima koji su do tada prevozili putnike od Gruža do Dubrovnika. U prošli petak, međutim, mnoštvo od oko 5.000 naših g rađana okupilo se na Stanici Lapad da starom i u dugogodišnjoj neumornoj vožnji isluženom tramvaju kažu svoje posljednje zbogom i hvala. Bili su to trenuci koliko svečani toliko i tužni, ispunjeni nekom čudnom i tihom sjetom zbog još jednom potvrđenog saznanja o neminovnoj prolaznosti svega pa tako i stvari koje su čovjeku u dugotrajnoj korisnosti postale veoma drage i - gotovo nenadoknadive.

Mnoge generacije Dubrovčana prema tramvaju gaje jedan poseban odnos. Zato su se među mnoštvom svijeta našli bivši i sadašnji radnici poduzeća Tramvaj, i djeca iz škola i vojnici, i domaćice s torbama u rukama i ljudi koji su našli neku izliku da prekinu redovan posao, čak i osamdesetgodišnjaci koji su ustali iz bolesničkih postelja da bi posljednjim pogledom na žuta vozila još jednom obnovili u sjećanju uspomene na davno minule događaje iz djetinjstva i rane mladosti.

Iako je vožnja tramvajem dva sata prije njegovog ukidanja besplatna, dječaci uskaču na tramvajske papučice i iskaču sa njih da bi tako utažili želju za pasiranjem, inače velikoj strasti mnogih, zbog koje su kod kuće znale pasti i batine od roditelja ili ukori u školi. Poneka žena i poneki čovjek krišom maramicama brišu suze. Poneki se primiču da tramvaj dotaknu rukom. Netko na sva tramvajska kola što nailaze u koloni stavlja grančice lovorike. Na mnogim mjestima "škljocaju" fotoaparati i zuje filmske kamere; netko će jednom iz obiteljskog albuma izvući požutjelu fotografiju i objašnjavati svojim sugovornicima kako su se nekad davno, sve do 1970. godine, dubrovačkim ulicama vukle nekakve dotrajale žute kutije. Tko zna kakvim li će se vozilima ljudi prevoziti za dvadeset, trideset ili šezdeset godina.

Bez obzira kakva će to vozila biti, ona nikad ljudima neće moći pružiti sve ono što im je pružao ovaj tramvaj. I zadovoljstvo što u polaganoj vožnji mogu da uživaju u veličanstvenom pogledu na morsku pučinu i horizont sa Boninova. I što, dok vožnja traje, mogu mirne duše da se napričaju o svemu i svačemu i da saznaju sve dnevne novosti. I mladić da ugrabi priliku i približi se voljenoj djevojci. Tramvaj je bio velika atrakcija i, pored spomenika, najfotogeničniji objekt za strane turiste. Tramvaj je bio mjesto gdje su se djeca učila skladnosti a odrasli strpljenju. Starih se tramvaja, sve to što se oko njih zbiva nimalo ne tiče. Pošteno odradivši svoje, postrojeni na Stanici Lapad, bili su spremni za posljednju i ujedno najkraću vožnju - do remize.

Posljednji pozdrav tramvaju prilika je da se o njemu kaže i ponešto što svi ne znaju. Jedan od najstarijih i prvih radnika "Tramvaja", vitalni 70-godišnjak Antun Orlić, već deset godina u penziji, kaže između ostalog u svom govoru okupljenom svijetu: - "Prvi osnivač i akcioner tramvaja bio je Luko Bona iz Dubrovnika. Tramvaj je tada poslovao pod nazivom "Dubrovačka električna željeznica", a pušten je u saobraćaj 22. prosinca 1910. godine riješenjem tadašnje općine Dubrovnik broj 228LDZ. Bio je to prvi tramvaj u Dalmaciji. Sada, na oproštaju, prisjećamo se da je naš stari Tramvaj za šest decenija svoga rada u našem gradu prevezao preko 100 milijuna putnika i da je dubrovačkim ulicama prešao preko 20 milijuna kilometara. Generacije Dubrovčana provele su svoj radni vijek na tramvajima, a generacije građana služile se svakodnevno njime. Mi Dubrovčani navikli smo na tramvaj. On je, iako u posljednje vrijeme star i spor, uvijek bio dio nas i naš ponos. Stranci koji su dolazili u Dubrovnik gledali su ga sa simpatijama, a možda zbog njega još i više cijenili našu gostoljubivost i kulturu. Vrijeme oproštaja je došlo. Zbogom stari, dobri druže...."

I dok Gradska glazba svira dubrovačke marševe tramvaji kreću na posljednju vožnju vođeni sigurnim rukama Andra Vlahušića, Karla Zamole, Antuna Orlića i drugih penzioniranih radnika poduzeća Tramvaj u čijem je dostojanstvenom držanju zbog ukazane im počasti tog trenutka bilo mnogo ponosa.

Tako je tramvaj otišao s dubrovačkih ulica.

Za njega naprosto tamo više nije bilo mjesta. (S. Ahmetović)

NA VRH STRANICE