Kako danas nastaje knjiga

Izdavanje knjiga kod nas sve se više pretvara u »štancanje«. Čini se da su nepovratno prošla dobra stara vremena kada je tekst prolazio kroz nekoliko ruku i kada ga je provjeravalo nekoliko pari očiju - najprije bi ga pročitao urednik da vidi može li se tekst uopće prihvatiti, zatim bi ga - već prema potrebi i ovisno o vrsti teksta - preuzimao redaktor, potom ga je u ruke dobivao lektor radi jezičnih ispravaka, a na koncu bi dospio na stol grafičkog urednika. Nakon toga uslijedile bi dvije korekture, s time da se smatralo kako je bolje da korektor ne bude ista osoba kao i lektor - više očiju više vidi, a naposljetku bi na red došla takozvana »superica« - superrevizija koja je bila u urednikovoj nadležnosti. Ima tu još nekih pojedinosti, ali nećemo cjepidlačiti.

Velike nakladničke kuće i danas u impresumu objavljuju sve te podatke - podatke o uredniku, lektoru, korektoru, prevodiocu, pa se valja nadati da se doista ovog redoslijeda i drže. Manji izdavači smatraju da će zaštedjeti ako nekoliko poslova povjere jednoj te istoj osobi ili se rad na knjizi obavlja u obiteljskom krugu, a ponekad prevlada i manija veličine pa sav posao obavi jedna jedina osoba. Na uštrb kvalitete, dakako. No, i velikim se nakladnicima omakne koješta.

Ukratko, dva se načela provlače kroz sveukupnu današnju nakladničku djelatnost u Hrvatskoj: brzina i ušteda. A s obzirom na sve goru ekonomsku situaciju, nedvojbeno će knjige i njihova kvaliteta biti među prvim žrtvama težnje za profitom, za što većom zaradom, a sve to uz što manje ulaganje.

Jedan od znakova sveopćeg pada kvalitete upravo je jezična ispravnost ili neispravnost, kao posljedica loše ili nikakve lekture.

P. S. Ovaj je tekst napisan još 2011. godine. Nije bio zamišljen kao proročanski, no osvrnem li se oko sebe, pitam se bih li se mogla kandidirati, ako baš ne za Pitiju ili Sibilu, ali bar za neku manje važnu babu vračaru?