Primjeri koje kanim navesti kao ilustraciju stari su već desetak godina. Danas bi se našlo i gorih strahota, ali poštedjet ću nam živce – i vama i sebi – pa neću tražiti novije slučajeve.

U pitanju su tri primjera. Nijedan tekst nije naročito zahtjevan odnosno stručan: prvi je rečenica iz krimića, a druga su dva iz dnevnih listova. Pa ipak, svaki bi od njih trebalo preurediti da bi pristojno zvučao.

Kažem »trebalo bi« jer to nije učinjeno, a kažem i »zvučao« jer je govor nastao prije pisma i tu činjenicu stalno treba imati na umu dok pišemo: naš će tekst možda jednoga dana netko naglas čitati, čak ako i nije prvobitno tome namijenjen. S druge strane, uživo se možemo i ispraviti, dodatno nešto objasniti, no kada štogod zapišemo, to ostaje onakvo kakvo je napisano. Ne kaže se uzalud verba volant, scripta manent. Ako je loše sročeno, čitatelja može dovesti u zabunu, a kod čitača može doći do zamuckivanja.

Veselo je, međutim, pratiti loše sročenu rečenice i otkrivati mjesta na kojima se autor spotaknuo. Pozivam vas, dakle, na zajednički put kroz veselu lekturu.