|
Možda smo 1996. godine imali jedan bliski
susret. Šmugnula je sjena u spilji Storo medvidina na Palagruži,
no mi smo bili toliko uplašeni da je medvjedica jednostavno
nestala. Dva dana poslije toga dobivamo informaciju da je
jedna viđena na talijanskoj strani Jadrana, što znakovito
koincidira s našim doživljajem. Prošlog ljeta u spilji na
Stupišću, koju smo sami pronašli (ribari za nju nisu znali),
a duga je oko desetak metara i ima malo žalo i kamenu ploču,
Emanuele Coppola odmah je počeo doslovce njuškati po kamenju
i ustvrdio da je u toj spilji nedavno bila medvjedica. I mi
smo potom pomirisali i umalo se ugušili od smrada.
Bilo je to "vatreno krštenje" s vonjem medvjedičine
mokraće, jednim od najpouzdanijih znakova njezina nedavnog
boravka u nekom prostoru.
Jednako tako joj se trag otkriva i po izmetu, koji je vrlo
sličan prljavom sintetičkom stiroporu, pa se kod istraživanja
ponekad pobudi i lažna nada.
|