ODGOVOR "GLASA KONCILA": (u nastavku slijedi i komentar ovog odgovora)

Žao nam je što ste naišli na praktične katolike koji ne znaju barem najosnovniji odgovor na Vaše pitanje te smatramo da je i to ozbiljna opomena svima današnjim katolicima da bi morali nastaviti upoznavati svoju vjeru i znati je obrazlagati. Nitko poslijednjih desetljeća nije mogao imati tako dobar vjeronauk da bi na njemu dovoljno naučio. Zato sada treba - kako smo baš u ovoj rubrici više puta istaknuli - uzeti u ruke katoličke vjerske knjiga i produbljivati svoje znanje. Žao nam je također što ste naišli na ljude koji su spremni dobrotvornu pomoć zloupotrijebiti za vrbovanje za svoju zajednicu - što je gledano ljudski i kršćanski apsolutno neprihvatljivo. Što se tiče dileme subota ili nedjelja, možemo Vam odgovoriti da za kršćane dileme zapravo nema. Isus Krist uskrsnuo je prvog dana u tjednu, tj. dan nakon subote - pa je zato svaka nedjelja proslava Isusovog uskrsnuća.

Vjerujem, da se svaka kršćanska religija treba temeljiti na Bibliji i samo Bibliji. Božja Riječ mora biti putokaz svakom pravom kršćaninu i nitko ne bi trebao lutati u svom vjerskom životu. Ali na žalost u ovom "Glasu Koncila" nema niti jedan biblijski citat sa kojim bi "Glas Koncila" mogao potvrditi ili posvjedočiti da je Isus poslije uskrsnuća uspostavio nedjelju, a odbacio subotu. Nigdje u cijeloj Bibliji nema niti jedne riječi da je nedjelja ili prvi dan u tjednu, dan Gospodnji. "Glas Koncila" priznaje (prognanici) da je nedjelja bila uspostavljena samo za službenike i vojsku tek 321. god. poslije Krista . To znači da ni Krist, a ni njegovi učenici nisu držali nedjelju niti druge učili da je nedjelja dan Gospodnji. Sam Isus je rekao u svojoj besjedi na Gori: "Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke, nisam došao da pokvarim, nego da ispunim. Jer vam zaista kažem; dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši." Mat. 5,17.18. Sada bih ja željela da "Glas Koncila" pogleda na nebo da li još postoji, i da pogleda da li zemlja još postoji. Ako to sve još postoji onda svi možemo i trebamo biti sigurni da isto tako postoji i Sveti Božji zakon napisan Božjim prstom "I izgovorivši ovo Mojsiju na gori Sinajskoj, dade mu dvije ploče svjedočanstva, ploče kamene pisane prstom Božjim." 2.Moj. 31,18.

Isus Krist je učio narod o držanju Božjeg zakona. "I gle, netko pristupivši reče mu; Učitelju blagi kakovo ću dobro učiniti da imam život vječni? A On reče mu: što me zoveš blagi? Nitko nije blag osim jednoga Boga. A ako želiš ući u život, drži zapovijesti. Reče mu; koje? A Isus reče; da ne ubiješ; ne činiš preljube; ne ukradeš; ne svjedočiš lažno; poštuj oca i mater; i ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe." Mat. 19,16-19.

Ovdje se jasno vidi da je sam Isus učio narod da drže Božji zakon koji je napisan Božjim prstom na dvjema kamenim pločama. To je zakon koji je Gospod blagoslovio i posvetio. Subota nije jevrejskog porijekla. Subotu je Gospod dao još Adamu u Edemskom vrtu. "Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova. I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja učini; I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih djela svojih, koja učini." 1.Moj. 2,1-3. Dakle, subota je Gospodnja a ne jevrejska. "Zato će čuvati sinovi Izraelovi subotu praznujući subotu od koljena do koljena zavjetom vječnim." 2.Moj. 31,16. Subotu je Gospod postavio da bude znak između onih koji služe Bogu i koji mu ne služe. "To je znak između mene i sinova Izraelovih dovijeka; jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi dan počinu i odmori se." 2.Moj. 31,17. Kao što se Gospod ne mijenja, isto tako se ni Njegov zakon ne mijenja. Proroci u Starom Zavjetu nisu govorili samo za svoje vrijeme ili samo do Krista. Njima je Gospod govorio što će biti u dalekoj budućnosti pa čak i o Novom nebu i o Novoj zemlji. "Jer kao što će nova nebesa i nova zemlja, što ću ja načiniti stajati preda mnom, veli Gospod, tako će stajati sjeme vaše i ime vaše. I od mladine do mladine, i od subote do subote dolazit će svako tijelo da se pokloni preda mnom, veli Gospod." Izaija 66,22.23. Dakle, subota je vječna, kao što je i sam Stvoritelj neba i zemlje pa i cijelog svemira vječan.

Postavljam pitanje "Glasu Koncila"; Prije nego se Isus uznio na nebo, On je rekao svojim učenicima; "Nego vam ja istinu govorim; bolje je za vas da ja idem; jer ako ja ne idem; Utješitelj neće doći k vama; ako li odem, poslat ću ga k vama... A kad dođe On, Duh istine; uputit će vas na svaku istinu jer neće od sebe govoriti, nego će govoriti što čuje, i javiće vam što će biti u napredak." Ev. po Ivanu 16,7.13. Kada je Apostolska crkva primila obećanog Utješitelja Duha Svetoga i on je uputio apostole na svaku istinu. Pa ako je istina što "Glas Koncila" kaže, da je nedjelja uspostavljena kao dan Gospodnji, u znak Kristovog uskrsnuća u prvi dan tjedna (Mat. 28,1.); zašto onda nisu Isusovi učenici o tome poučavali narod?

Isus je učio svoje učenike kako će biti poslije Njegovog odlaska na nebo. Rekao je da će čuti ratove i glasove o ratovima. Da će ustati narod na narod i carstvo na carstvo. Biti će gladi i pomori po svijetu. Tada će vas predati na muke i pobit će vas i svi će narodi omrznuti na vas imena mojega radi... Biti će nevolja velika kakova nije bila... Izići će lažni Kristi i lažni proroci. Ali Isus im kaže; Nego se molite Bogu da ne bude bježanj vaša u zimu ni u subotu." Mat. 24. gl. Ove opomene je Isus dao svojim učenicima da znaju što sve stoji pred njima poslije Njegovog uskrsnuća i odlaska na nebo. Pitanje; Zašto je Isus kazao svojim učenicima da se mole Bogu da njihovo bježanje ne bude u subotu? Zašto u subotu ako poslije Njegovog uskrsnuća subota će biti prikovana na križu, a na njenom mjestu biti će prvi dan u tjednu tj. nedjelja? Pred sam polazak na nebo, Isus je rekao svojim učenicima; "Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da sve drže što sam vam zapovijedio; i evo Ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka Amen." Mat. 28,19.20.

Učenici su dobili u zadatak od svog Učitelja da idu i da uče narod samo ono što ih je On naučio. Zatim da ih krste u ime Oca, Sina i Svetoga Duha. Ako samo tako budu radili onda im Isus daje obećanje da će biti sa njima u sve dane do svršetka vijeka Amen. Opet kažem da Isus nije nikada učio svoje učenike da će poslije Njegovog uskrsnuća i odlaska na nebo, nedjelja biti na mjestu subote i da će ona biti dan Gospodnji. Ni jedan od Isusovih učenika nije držao nedjelju na mjesto subote ili nedjelju kao dan Gospodnji. Isto tako, Isus ih nije učio da krštavaju u ime Katoličke crkve. Niti Protestantske ni Nazarenske ni Jevrejske, pa ni u ime crkve Adventista Sedmoga Dana. Isus nije učio svoje učenike da propovijedaju i uče ono što odrede crkvene vođe, niti zaključke glasa koncila niti glasa Pape ni predsjednika Generalnih Konferencija, niti išta što ljudi izglasaju na svojim sjednicama i konferencijama. Ništa ono što dolazi od ljudi ne može doći u obzir propovijedanja i učenja. Učenici su dobili u zadatak da propovijedaju samo ono što su naučeni od svog velikog Učitelja - Isusa Krista, sina Boga živoga.

Isus kaže; "Ako zapovijesti moje uzdržite ostaćete u ljubavi mojoj, kao što ja održah zapovijest Oca svojega i ostajem u ljubavi Njegovoj." Apostol Jakov piše; "Ako li gledate ko je ko, grijeh činite, i bićete pokarani od zakona kao prijestupnici. Jer koji sav zakon održi, a sagriješi u jednome, kriv je za sve. Jer onaj koji je rekao; ne čini preljube, rekao je i; ne ubij. Ako dakle ne učiniš preljube, a ubiješ, postao si prijestupnik zakona." Jakov 2, 9-11. Apostol Ivan piše; "Koji govori; poznajem ga, a zapovijesti Njegovih ne drži, lažac je i u njemu istine nema." 1. Ivan 2,4. Apostol Pavao je isto govorio i učio o držanju deset Božjih zapovijesti; "Što ćemo dakle reći? Je li zakon grijeh? Bože sačuvaj! Nego ja grijeha ne poznah osim kroz zakon; jer ne

znadoh za želju da zakon ne kaza; ne zaželi... Tako je dakle zakon svet i zapovijest sveta i pravedna i dobra." Rim. 7, 7.12. "Ne budite nikome ništa dužni osim da ljubite jedan drugoga; jer koji ljubi drugoga zakon ispuni. Jer ovo; ne čini preljube, ne ubij, ne kradi, ne svjedoči lažno, ne zaželi, i ako ima još kakva druga zapovijest, u ovoj se riječi izvršuje, to jest; ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. Ljubav ne čini zla bližnjemu; dakle je ljubav izvršenje zakona." Rim. 13, 8.10. U ovim stihovima se jasno vidi da su Apostoli poslije Krista učili Jevreje i neznabošce o držanju svih deset Božjih zapovijedi koje je Bog napisao svojim prstom. "A kad izlažahu iz zbornice Jevrejske, moljahu neznabošci da im se ove riječi u drugu subotu govore... A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da čuje riječi Božje." Djela ap. 13, 42.44. "I Pavao po običaju svome uđe k njima, i tri subote razgovora se s njima iz Pisma." Djela 17, 2. "A prepiraše se u zbornicama svake subote, i nagovaraše Jevreje i Grke." Djela 18,4. Ima dovoljno dokaza da Apostoli nisu nikada prihvatili nedjelju kao sedmi dan niti kao dan Gospodnji.

Jevreji su dobili dva zakona da ih drže. Jedan zakon je napisao sam Bog sa svojim prstom na dvjema kamenim pločama. Ovaj sveti zakon je Mojsije stavio u kovčeg zavjeta. 2.Moj. 40,20. "I uzev svjedočanstvo metnu ga u kovčeg, i provuče poluge na kovčegu, i metnu zaklopac ozgo na kovčeg." Drugi zakon je Mojsije napisao; "I kad napisa Mojsije riječi ovoga zakona u knjigu, sve do kraja, zapovjedi Mojsije Levitima, koji nošahu kovčeg zavjeta Gospodnjega, govoreći; Uzmite ovu knjigu zakona, i metnite je pokraj kovčega zavjeta Gospoda Boga svojega da bude ondje svjedok na vas." 5.Moj. 31,24-26. Dakle, prvi zakon su deset Božjih zapovijedi koje su napisane prstom Božjim. Drugi zakon je Mojsije napisao po nebeskoj uredbi. Ovaj drugi zakon je bio u vezi prinašanja žrtava, tj. ceremonijalni zakon. Taj zakon je bio punovažan sve do Kristove smrti na križu Golgote. Sam Ivan Krstitelj kad je vidio Isusa da dolazi na Jordan da se krsti rekao je; "A sjutradan vidje Ivan Isusa gdje ide k njemu, i reče: gle jagnje Božje koje uze na se grijehe svijeta." Ev. po Iv. 1,29. A apostol Pavao piše Jevrejima: "Jer krv junčija i jarčija ne može uzeti grijeha... Tada reče; evo dođoh da učinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo da postavi drugo. Po kojoj smo volji mi osvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom, i svaki svećenik stoji svaki dan služeći i jedne žrtve mnogo puta prinoseći koje nikada ne mogu uzeti grijeha. A On prinesavši jednu žrtvu za grijehe sjedi svagda s desne strane Bogu." Jevr. 10,4.9-12. "Tako se ukida pređašnja zapovijest, što bi slaba i zaludna. Jer zakon nije ništa savršio; a postavi bolji nad, kroz koji se približujemo Bogu... A ovaj budući da ostaje uvijek, ima vječno svećenstvo. Zato i može uvijek spasiti one koji kroza nj dolaze k Bogu, kad svagda živi da se može moliti za njih." Jevr. 7, 18... 24.25. U ovim gore navedenim biblijskim stihovima, svaki kršćanin može lako da razumije koji zakon se ukinuo Kristovom smrću na križu Golgote. Ako kršćanski svijet ne prouči Stari zavjet, sigurna sam da neće moći razumjeti ni Novi. Vođe otpalog Kršćanstva željeli su da se odbaci Stari zavjet tako da se ne može razumijeti ni Novi zavjet.

Ovaj "Glas Koncila" kaže: "Osim toga svi kršćani, odazivajući se Isusovoj riječi na posljednjoj večeri; "Ovo činite meni za spomen.", odmah od početka slavili su prvi dan po suboti kao dan Gospodnji, tj. kao dan kad se okupljena zajednica u lomljenju kruha..." Ali, kad je Isus rekao svojim učenicima; "Ovo činite meni za spomen," rekao je to u četvrtak odmah nakon posljednje večere, a u petak je bio prikovan na križu i prije zalaska sunca je bio u grobu gdje je mirno ležao cijeli subotnji dan po zakonu; (po Božjem zakonu), a u prvi dan tjedna je uskrsnuo iz groba. Pitanje "Glasu Koncila"; Kad je Isus rekao, "Ovo činite meni za spomen," da li je htio reči da posljednju večeru čine za spomen četvrtkom na veče, ili je mislio na sam čin koji je tek bio obavljen? Uzimanje beskvasnog kruha predstavlja Kristovo tijelo, a uzimanje ne pokvarenog vina predstavlja Kristovu krv za oproštenje grijeha. A pored toga i pranje nogu u znak poniženja jedan drugome. Sada dolaze riječi; "Ovo činite meni za spomen, dokle ponovo ne dođem." Mat. 26,26-28. "Ustade od večere, i skide svoje haljine, i uze ubrus te se zapreže; Potom usu vodu u umivaonicu, i poče prati noge učenicima i otirati ubrusom kojijem bješe zapregnut... I kad im opra noge, uze haljine svoje, i sjedavši opet za trpezu reče im; znate li što ja učinih vama? Vi zovete mene učiteljem i Gospodom; i pravo velite; jer jesam. Kad dakle ja oprah vama noge Gospod i učitelj, i vi ste dužni jedan drugome prati noge. Jer ja vam dadoh ugled da i vi tako činite kao što ja vama učinih." Ev. po Ivanu 13,4.5.12-15. Po starom jevrejskom običaju dužnost sluge je bila da umornom putniku koji je došao u kuću, opere noge. Taj primjer je Isus uveo i kod Kršćanskog svijeta u znak ponizno-sti jedan drugome, s obzirom da su se učenici borili za prva mjesta do Isusa. Objašnjenje "Glasa Koncila" u vezi "Ovo činite meni za spomen," možda će netko povjerovati od onih koji nikada Bibliju nisu uzeli u svoje ruke.

Subota po Božjem zakonu je počinjala petkom sa zalaskom sunca, a završavala se subotom sa zalaskom sunca. Tako je Gospod rekao Mojsiju da od večera do večera praznuju počinak svoj, a ne od pola noći do pola noći. 3.Mojs. 23,32. To je tako Gospod odredio od početka stvaranja ove zemlje; "i bi veče i bi jutro dan prvi... I bi veče i bi jutro dan drugi itd." 1.Mojs 1.gl. Poslije zalaska sunca u subotu navečer već počinje prvi dan tjedna - nedjelja; "I bi veče i bi jutro dan prvi." Primjer iz Novog zavjeta; "A mi se odvezosmo poslije dana prijesnih hljebova iz Filipa, i dođosmo k njima u Troadu za pet dana, i ondje ostasmo sedam dana. A u prvi dan nedjelje, kad se sabraše učenici da lome hljeb, govoraše Pavao, jer šćaše sutradan da pođe, i proteže besjedu do ponoći." Djela 20,6.7. Znači da u subotu navečer poslije zalaska sunca je već nastao prvi dan tjedna - nedjelja. Još jednom ponavljam da "Ovo činite meni za spomen" ne znači da Isus odbacuje subotnu zapovijed i postavlja prvi dan u tjednu da bude Gospodnji dan umjesto subote. Kažem vam da ako bi Isus to učinio da promjeni Božji zakon tj. četvrtu zapovjed, On se ne bi mogao vratiti na nebo k svome nebeskom Ocu kao prijestupnik Božjeg zakona. Jer slika koju je Gospod pokazao Mojsiju na Gori, to je slika nebeske svetinje. I tamo još uvijek postoji kovčeg zavjeta i u njemu deset Božjih zapovijedi. Po tom zakonu bit će suđeni svi stanovnici ove zemlje. Četvrta zapovjed glasi: "Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo i zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni." Knjiga Izlaska 20,8-11. Kršćanska Sadašnjost. Pitanje; kako je nedjelja došla u kršćanski svijet? U Četvrtoj zapovijedi se jasno vidi da je subotu Gospod posvetio u čast završetka stvaranja ove zemlje, i Isus nije mogao obeščastiti ono što je Gospod blagoslovio i posvetio. Isus kaže: "Ja i Otac jedno smo." Ivan. 10,30.

Samo revni istraživači Biblije lako mogu naći odgovor na svako pitanje. Dakle, kako je nedjelja došla u kršćanski svijet? Apostol Pavao piše; "Jer ja ovo znam da će po odlasku mome ući među vas teški vuci koji neće štedjeti stada; I između vas samih postat će ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za sobom.", "I kad gledahu za njim da ide na nebo, gle, dva čovjeka stadoše pred njima u bijelim haljinama, Koji i rekoše: ljudi Galilejci! što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas uze na nebo tako će doći kao što vidjeste da ide na nebo." Djela 1,10.11. Učenici su očekivali da će Isus brzo doći, ali Pavao je znao da će poslije njegove smrti, u kršćanskoj crkvi biti otpad od pravog Boga jer će same vođe crkve govoriti izvrnute nauke, i odvraćati ljude od Krista da bi slijedili svoje crkvene vođe. Baš iz tih razloga Apostol Pavao opominje svoju braću: "Da vas nitko ne prevari nikakvim načinom; jer neće doći dok ne dođe najprije otpad i ne pokaže se čovjek bezakonja, sin pogibli, Koji se protivi i podiže više svega što se zove Bog ili se poštuje, tako da će on sjesti u crkvi Božjoj kao Bog pokazujući sebe da je Bog. Ne pamtite li da sam vam ovo kazivao još kad sam kod vas bio." 2.Sol.2,3-5.

Bez obzira što "Glas Koncila" kaže da je Stari zavjet samo do Krista, ja ću uzeti iz Starog zavjeta što je Gospod pokazao proroku Danijelu još oko šesto godina prije Krista a to proročanstvo se ispunjavalo od 538-1798. god. I ako je čovjek bezakonja sjeo u Božju crkvu (prvu kršćansku crkvu poslije smrti apostola) i učinio je da je veliku većinu članova i vođa u vrijeme otpada odvojio od pravog Boga nebeskog i slijedili su čovjeka bezakonja koji je sebe proglasio da je Kristov namjesnik (Papa); Ipak na zemlji je uvijek bilo pravih kršćana koji su držali sedmi dan subotu, koju je Gospod blagoslovio i posvetio. I ako je car Konstantin napola obraćeni kršćanin prihvatio zahtjev vođa otpalog kršćanstva i izdao zakon da državnici i vojska drže nedjelju počevši od 321. godine, tek 538. godine poslije Krista crkva, ujedinjena sa državom izdala je strogi zakon da svi moraju držati nedjelju. Od tada se počelo ispunjavati Danielovo proročanstvo "I govorit će riječi na Višnjega, i potirat će svece Višnjega, i pomišljat će da promjeni vremena i zakone i dat će mu se u ruke za vrijeme (jedna godina proročki) i za vremena (dvije godine) i za po vremena. (pola godine) Daniel 7,25. (U proročanstvu dan je godina Ez. 4,6.)

U Novom zavjetu čitamo; "A žena uteče u pustinju gdje imaše mjesto pripravljeno od Boga da se onamo hrani tisuću i dvjestošezdeset dana" (dan za godinu) tj. 1260 godina. Prva Kristova crkva je bila proganjana i mučena kako to samo sotona može izmisliti."I grad sveti gazit će četrdeset i dva mjeseca." Otk.12,6. i Otk.11,2.3. "I dat ću dvojici svojih svjedoka, i proricat će hiljadu i dvjesta i šezdeset dana obučeni u vreće." Dva svjedoka su Stari i Novi Zavjet. Pravi kršćani su za svo vrijeme progonstva čuvali Stari i Novi zavjet. Obučeni u vreće, znači tajno, jer su vođe katoličke crkve zabranjivali običnom narodu da čitaju Bibliju sa izgovorom da ju oni ne mogu razumjeti. A oni koji su željeli da čitaju, oni su to činili samo potajno i na sakrivenim mjestima tj. u vreći. A sam Isus kaže; "U taj čas obradova se Isus u duhu i reče: hvalim te, Oče Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima. Da, Oče jer je tako bila volja tvoja." Luka 10,21. Dakle, vrijeme, vremena i po vremena, su tri i po godine. 42 mjeseca su isto tri i po godine i tisuću i dvjestošezdeset dana (tj. godina) je sve isti period kada je papstvo potiralo i gazilo svece Višnjega. Tako je čovjek bezakonja potirao svece Višnjega i promjenio je vremena: po jevrejskom kalendaru Nova godina je u Septembru 16. kada se sav usjev sakupi iz polja. Papa ili čovjek bezakonja je odredio da bude Nova godina na početku Januara. A što je još važnije; "Od večera do večera praznujte počinak svoj.", a ne od pola noći do pola noći. Druga zapovijed Gospodnja kaže: "Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog ravnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene; A činim milost na tisućama onijeh koji me ljube i čuvaju zapovijesti moje." 2.Mojs.20,4-6. Znači da drugu i četvrtu zapovjed je Katolička crkva tj. čovjek bezakonja izbacio iz svetog Dekaloga koji je Gospod napisao svojim prstom. Zato Apostol Pavao Duhom Svetim piše da će čovjek bezakonja sjesti u crkvu Božju pokazujući sebe da je Bog ili se poštuje...

Da je bilo moguće da se Božji zakon promijeni onda Krist ne bi trebao da bude žrtva na križu Golgote, za prijestupnike Božjeg zakona. Ali Krist je održao tj. živio po Božjem zakonu i svi apostoli su održali tj. živjeli po Božjem zakonu, jer Deset Božjih zapovijedi se ne mogu promijeniti i one ostaju za svu vječnost. Da je kršćanski svijet proučavao Stari zavjet, vidjeli bi kako je Gospod postupao sa svojim narodom, tj. sa Jevrejima, pa i sa neznabošcima koji su prestupali Božji zakon. Vidjeli bi kako su kažnjavani i bili robovi drugim narodima. A zar kršćanski svijet ne prolazi isto ili slično? I na posljednjoj stranici Biblije piše "Blago onima koji tvore zapovijesti Njegove, da im bude vlast na drvo života, i da uđu na vrata u grad." Otkr. 22,14.

Sami Katolici priznaju da je nedjelja katolička ustanova. Evo što sami oni kažu; "Nedjelja je katolička ustanova i zahtjev da se slavi taj dan može biti opravdan samo katoličkim principima... Od početka do kraja svetog Pisma, ne postoji ni jedan tekst koji ovlašćuje premještaj tjednog javnog slavljenja od zadnjeg dana tjedna na prvi dan." Katolički pres Sydney, Australia, Avgust 1900. "Dobro je podsjetiti Presbiteri-jance, Baptiste, Metodiste i sve druge kršćane, da ih Sveto pismo nigdje ne podržava u slavljenju nedjelje. Nedjelja je ustanova Rimske Katoličke crkve, i oni koji slave na taj dan, drže zapovijest Katoličke crkve." Pop Brady, New Jersey News, Mart 18, 1903.

Na kraju što sada? Isus Krist je kazao: "Ovdje je trpljenje svetih, koji drže zapovijesti Božje i vjeru Isusovu." Otkr, 14,12.

"Koji pobijedi daću mu da sjedne sa mnom na prijestolu mojemu, kao i ja što pobijedih i sjedoh s Ocem svojim na prijestolu Njegovu" Otkr. 3,21. Dragi čitaoče, ovo je važno za tebe, ili da se opredjeliš za istinu, ili da dalje slušaš laž. Za one koji čine i slušaju laži piše ovo: "A strašljivima i nevjernima i poganima i krvnicima i kurvama i vračarima, idolopoklonicima i svima lažama, njima je dijel u jezeru što gori ognjem i sumporom; koje je smrt druga." Otkr. 21,8.

A sada pitanje što je istina? Isus Krist govori: "Osveti ih istinom svojom: Riječ je Tvoja istina." Ev. po Ivanu 17,17. Na drugom mjestu piše: "... i sve su zapovijesti tvoje istina." Ps. 119,151. Vidi još Ps. 119,86. Otac Nebeski nije nijednu svoju zapovijed ukinuo ili povukao. Isus Krist isto nije ukinuo, jer kaže; "nije došao da ukine nego da ispuni." Mat. 5,17. On nije dao nijedan amandman za tako nešto. Apostoli nisu isto ukinuli ni jednu zapovijed. Pa zašto se onda ne sluša Božja Riječ, to jest Njegove zapovijedi. Piše u jednoj knjizi kada je bio pozvan Džon Noks pred škotsku kraljicu. Ona ga zapita: "Vi tumačite Bibliju na jedan način, a oci (rimokatolički učitelji) na drugi; kome da vjerujem i tko može ovdje biti sudac?" "Vjerujte Bogu koji nam jasno govori kroz svoju Riječ, odvratio je reformator. Izvan onoga što je napisano ne treba da vjerujete ni jednima ni drugima. Božja Riječ objašnjava sama sebe; ako se negdje pojavi nešto što nije jasno, Sveti Duh, koji nikad nije u proturječnosti sa samim sobom, objašnjava to na drugom mjestu, tako da sumnja postoji samo za one koji tvrdokorno žele da ostanu u neznanju." Kada je bio kušan Isus Krist je odgovarao: "Pisano je." "Tako govori Gospod." "Kako čitaš." (Misli se na Božje zapovijedi.) Kad ovo znamo kome onda treba da se pokoravaju iskreni kršćani? "Petar i Ivan odgovarajući rekoše im: Sudite je li pravo pred Bogom da vas većma slušamo nego li Boga?" Djela ap. 4,19. I što treba činiti? "... pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Krista i primićete dar Svetoga Duha." Djela ap. 2,38.