logo2.jpg (20368 bytes)

aster.jpg (5848 bytes)ljiljani%20zuti.jpg (4587 bytes)zumbul%20blue.jpg (3612 bytes)ljiljan%20tigar.jpg (4685 bytes)ruza%20bj.jpg (4041 bytes)snapdragon.jpg (3130 bytes)
   |   Povratak na početnu stranicu    |   Kontaktirajte nas   | 

DA LI JE PAPSKA INSTITUCIJA USPOSTAVLJENA PO BIBLIJI?

Glavna je dužnost kršćana iznositi Istinu, ukazati na njenu ljepotu i jednostavnost kroz učenje našeg jedinog vođe, glave i učitelja Isusa Krista. "Isus im pristupi i prozbori: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovijedio." Matej 28, 18-20.

Krist je došao da odvoji ljude iskrena duha od onih koji su se predali zamkama sotoninim. U 2.Timoteju 2,26. piše da trebamo učiti ljude da: "spoznaju istinu i ponovno budu trijezni izvan zamke đavla koji ih drži robljem svoje volje." Takvi ljudi koje đavao drži pod svojim nadzorom nanose zlo Božjem djelu i Njegovom vjernom narodu.

U 2.Timoteju 3,12. piše: "Svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni. Zli pak ljudi i vračari napredovat će sve više u zlu."

U Luci 12,51-53. Krist kaže: "Mislite li, da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kćer protiv matere, snaha protiv svekrve i svekrva protiv svekrve."

A sada pogledajmo stihove iz Biblije, koje papstvo koristi kao dokaz u prilog njegove "vlasti", iz Mateja 16,18-19.: "Reče im Isus: a što vi mislite tko sam ja? A Šimun Petar odgovori i reče: ti si Krist, sin Boga živoga. I odgovarajući Isus reče mu: blago tebi, Šimune sine Jonin! Jer tijelo i krv nisu tebi to javili nego Otac moj koji je na nebesima. A ja i tebi kažem: ti si Petar, i na ovome kamenu sazidat ću crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. I dat ću ti ključeve od carstva nebeskog i što svežeš na zemlji biti će svezano na nebesima; i što razdriješiš na zemlji bit će razdriješeno na nebesima. I dat ću ti ključeve od carstva nebeskoga; i što svežeš na zemlji bit će svezano na nebesima; i što razdriješiš na zemlji bit će razdriješeno na nebesima."

Bibliju se ne smije doslovno tumačiti, sve Božje Riječi treba duhovno promišljati i stavljati u smisao sa cijelim učenjem Biblije. Stihove iz Mateja 16,15-19. Rimokatolička crkvena hijerarhija gotovo banalno doslovno tumači. Slijedi dublja analiza ovih Petrovih i Kristovih riječi:
   

"Reče im Isus: a što vi mislite tko sam ja? A Šimun Petar odgovori i reče: ti si Krist, sin Boga živoga.

 Petar je izrekao istinu koja je temelj (ili stijena ili kamen) kršćanske vjere.

U Djelima apostolskim 4,10-12. sam apostol Petar svjedoči: "Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po Imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema, uistinu, pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti".

Još jednom Petar svjedoči u svojoj poslanici; 1.Petrova 2,4-10.: "Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, pa se kao živo kamenje ugrađujete u dohovni Dom za sveto svećenstvo, da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. Stoga stoji u pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. Vama, dakle, koji vjerujete - čast! A onima koji ne vjeruju - kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni Riječi, za što su i određeni."

  
   

I odgovarajući Isus reče mu: blago tebi, Šimune sine Jonin! Jer tijelo i krv nisu tebi to javili nego Otac moj koji je na nebesima.

 Ljudski rod sam od sebe nikada ne može dostići poznavanje božanskog. "To su visine nebeske, šta ćeš učiniti? dublje je od pakla, kako ćeš poznati?" (O Jobu 11,8.). Jedino duh posinaštva može nam otkriti duboka Božja djela "što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovjeku ne dođe. A nama je Bog otkrio Duhom svojijem; jer Duh sve ispituje, i dubine Božije." (1. Korinćanima 2,9.10.). "Tajna je Gospodnja u onih koji ga se boje" (Psalam 25,14.), a Petrovo prepoznavanje Kristove slave dokaz je da je bio "naučen od Boga." (Ivan 6,45.). Da bi čovjek došao u dodir sa božanskim ne treba mu Namjesnik Kristov, svećenik ili bilo kakav posrednik, u Evanđelju po Mateju 6,6.12. sam Isus kaže: "Ti, naprotiv, kada moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svome Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. ... I otpusti nam grijehe naše kako i mi otpustismo dužnicima našim." Ovdje je više nego jasno da nas je Krist direktno uputio na Nebeskog Oca, rekao nam je da se povučemo u skrovitost i tamo molimo Boga za oproštaj. Postavlja se pitanje; tko je u stvari svećenik? Svećenik je u Starom zavjetu bio čovjek kojem su ljudi donosili janje ili neku drugu životinju. Zatim ju je on ubijao kao žrtvu za grijeh. Što je to značilo? Značilo je da će doći Isus i da će On ponijeti naše grijehe i za njih umrijeti umjesto nas. U Ivanu 1,29. piše za Isusa: "Evo Jaganjca Božjeg koji odnosi grijehe svijeta." Isusovom smrću ukinuto je svećenstvo koje je prinosilo žrtve. Apostol Pavle u Poslanici Hebrejima 10,9-21. o tome piše: "Dokida prvo da uspostavi drugo. ..." Apostol Petar je u 1. Petrovoj poslanici 2,9-10. napisao: "A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještaše silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu; vi, nekoć Ne-narod, a sada Narod Božji; vi Ne-mili, a sada Mili." Svi su kršćani svećenici. Zašto? Kada ispunjavamo obavezu koju nam je dao Krist: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovijedio.", što u stvari činimo? Nosimo drugim ljudima Radosnu Vijest. A što je to? To je vijest o tome da se Božji Sin utjelovio kao čovjek, pobijedio sile tame i svojom smrću iskupio nas od kazne grijeha i priveo nas u život vječni.

Što je grijeh? Kršenje Zapovijedi je grijeh (1.Ivanova 3,4.).

Koja je kazna za grijeh? "Jer, plaća je grijeha smrt, a dar je Božji život vječni u Kristu Isusu." (Rimljanima 6,23.)

U Otkrivenju 21,8. piše: "Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt." Već iz ovih stihova jasno je da je kazna za grijeh konačna i da glasi: smrt u ognjenom jezeru ili paklu. Da se umrli muče u paklu tj. ognjenom jezeru, obična je izmišljotina, pakao za sada ne postoji, a kada će doći svršetak svijeta u paklu će biti uništeni zli ljudi. Isus govori u Evanđelju po Mateju 13,47-50.: "Nadalje, kraljevstvo ja nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u sudove, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zuba." Ali da se vratimo na to da su svi pravi kršćani u stvari "kraljevstvo svećenstva". Svaki puta kada svjedočimo Radosnu vijest o Kristovoj ljubavi, zavedenoj duši govori se da se može iskupiti od svojih grijeha ako prihvati Kristovu žrtvu kojom je On umro umjesto nje. Svaki puta kada to govori svaki kršćanin postaje svećenik jer pokazuje grešniku na ubijeno "Janje Božje", tj. na Isusa. U tome kraljevstvu svećenstva ističu se samo stariji i iskusniji i njh se naziva starješinama, oni su tu da bi zbog svog iskustva, poučavali i savjetovali mlađe. " Apostol Petar piše u 1. Petrova 5,1-4. : "Starješine, dakle, među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati: pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga - ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave. Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se, jedni prema drugima, pripašite poniznošću." Iz ovoga vidimo da Petar nije smatrao da je Natpastir, rekao je da je sustarješina i da kao takav pase stado, crkvu. Isto tako piše o tome da se svi poštuju i budu ponizni jedni drugima. Na kraju čitamo iz Druge Pavlove Posl. Timoteju 2,24-26.: "A sluga Gospodnji treba da se ne svađa, nego da bude nježan prema svima, sposoban poučavati, zlo podnositi, da s blagošću preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraćenjem te spoznaju istinu i ponovno budu trijezni izvan zamke đavla koji ih drži robljem svoje volje."
 
   

A ja i tebi kažem:

ti si Petar,

U Marku 3,16. piše da je Isus Šimunu dao ime Petar odmah na početku, kada mu se pridružio kao učenik. Zašto je to Isus učinio? Prvo ću navesti samo nekoliko primjera: U Ivanu 13,5-9. piše: "(Isus) nalije zatim vode u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: Gospodine! Zar ti da meni pereš noge? Odgovori mu Isus: Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije. Reče mu Petar: Nećeš mi prati noge nikada! Isus mu odvrati: Ako te ne operem nećeš imati dijela sa mnom."

U Ivanu 18,10. piše: "A Šimun Petar izvuče mač koji imaše uza se pa udari slugu velikog svećenika i odsiječe mu desno uho." A u Mateju 26,51-52. piše:"I gle, jedan od onih koji bješe sa Isusom maši se rukom, trgne mač, udari slugu velikog svećenika i odsiječe mu uho. Kaže mu tada Isus: vrati mač na njegovo mjesto, jer svi koji se mača laćaju, od mača i ginu." Iz ovoga je vidljivo da je Petar do samoga kraja bio slijep za ono što je Isus učio. Šimun Petar bio je vrlo grub i temperamentan čovjek, ali ipak, na svoj način, ljubio je Isusa. Zbog njegovog karaktera kojeg je Isus odmah prepoznao Šimun je od Njega dobio nadimak Petar tj. Petros. Na grčkom jeziku imenica Petros je muškog roda i znači: kamen, odlomljeni dio stijene, kamen koji se kotrlja, na engleskom jeziku to bi glasilo: rollingstone, a imenica ženskog roda Petra znači: stijena. Dakle, Petar kao muško lice nije se mogao zvati Petra, isto tako i na hrvatskom jeziku muško se lice ne može zvati Stijena. Ovaj nadimak znači da je Šimun imao vrlo izobličen karakter poput neotesanog i neobrađenog kamena koji je kao takav, neupotrebljiv i ne može se nigdje ugraditi, ali Petar kaže u 1.Petrovoj 2,5. (vidi gore): "pa se kao živo kamenje ugrađujete u dohovni Dom". Svi mi više ili manje na početku kršćanskog života imamo takav karakter, ili kako je to i sam Petar rekao; da smo svi mi "živo kamenje". Petar je na kraju ipak uvidio svoje samopouzdanje i naglost, njegovo srce se slomilo kada je vidio poniznost svoga Spasitelja. U trenutku odricanja Isusa sjetio se da je samo prije nekoliko sati obećavao da Ga on neće ostaviti po cijenu svog života, ako Ga i svi ostave. Vidio je sebe u pravom svjetlu, onakvim kakav je zaista bio. Gorko je proplakao. Na kraju je Duh Sveti osvojio i to srce, od kvrgavog i bezobličnog kamena na kraju je istesan, oblikovan i uglađen kamen koji se mogao iskoristiti i ugraditi kao još jedna cigla u tijelo Kristove crkve. Ovakva jednostavna usporedba ima najdublju pouku i prožeta je kroz cijelu Bibliju.

Krist je Petru zabranio da koristi mač, rekao mu je: "... svi koji se mača laćaju, od mača i ginu!" Krist uči u Mateju 5,43-48.: "Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?" "Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!" Nakon ovih stihova nameće se pitanje zašto su pape u srednjem vijeku odbacile ovu Kristovu zapovijed, zašto su stoljećima vodile križarske ratove i zašto su kroz inkviziciju mučile, ubijale i spaljivale milione ljudi koji nisu slušali njihove dogme? Kakve to ima veze sa krotkim Kristom? Zašto papu čuva garda sa ogromnim kopljima, zar se na njega ne odnose riječi koje je Krist rekao Petru: "... drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš." (Ivan 21,18.)?
Otkrivenje 22,6-9.: "I reče mi (anđeo Ivanu): "Ove su riječi vjerne i istinite, jer Gospod Bog, nadahnitelj proroka, posla svoga anđela da on pokaže slugama njegovim, što se ima dogoditi ubrzo. I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji čuva riječi proroštva ove knjige!" Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu, koji mi to pokaza, da mu se poklonim. A on će mi: "Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!" Vidimo da anđeo nije prihvatio da mu se Ivan poklanja. Zašto papa prima takvu čast kao nešto sasma normalno, a anđeo ne, a znamo da su anđeli strašni i mnogo moćniji od ljudi? Da li se to možda odnosi na idolopoklonstvo? Da li se kršćanin smije uopće ikome klanjati i odavati neke posebne počasti? Da čujemo Božju Riječ! U Esteri 3,2-6. piše: "Svi službenici kraljevi koji su se nalazili na kraljevim vratima prigibali bi koljena i padali ničice pred Hamanom, jer je tako zapovijedio kralj. Ali Mordokaj ne bi prignuo koljeno niti bi pao ničice. Službenici kraljevi koji su se nalazili na vratima kraljevim rekoše Mordokaju: "Zašto prestupaš kraljevu zapovijed?" Iako su mu oni to ponavljali svaki dan, on ih ne posluša. Onda oni to dojaviše Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajevo opravdanje. Jer im bijaše rekao da je Židov. Kad Haman utvrdi da Mordokaj niti prigiba koljeno niti pada ničice pred njim, jako se razljuti. A kad dozna kojemu narodu pripada, učini mu se premalo podići ruke na samog Mordokaja, nego naumi s njim pobiti i sve Židove koji su živjeli u svem kraljevstvu Ahesverovu."

Estera 7,9-10.: "Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u službi kraljevoj: "Eno i vješala što ih je Haman pripravio za Mordokaja koji je govorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove kuće i visoka su pedeset lakata." Kralj zapovijedi: "Objesite ga na njih!" Hamana objesiše na vješala koja bijaše pripravio Mordokaju, i kraljeva se srdžba utiša."

Danijel 3,1-28.: "Kralj Nabukodonozor odredi da se načini zlatni kip, visok šezdeset lakata i širok šest, i da ga postave u ravnici Duri, u pokrajini babilonskoj. Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje, savjetnike, rizničare, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina, da dođu na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. Tada se sakupiše satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici, rizničari, suci i zakonoznanci i svi namjesnici pokrajinske vlasti na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. I stadoše pred kip što podiže Nabukodonozor. Glasnik proglasi: "O narodi, plemena i jezici, evo, što vam se naređuje: u času kad začujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor! Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit će smjesta bačen u peć užarenu." Zato, čim začuše zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciše se na tlo svi narodi, plemena i jezici klanjajući se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor. Uto dođoše neki Kaldejci i optužiše Judejce. Rekoše kralju Nabukodonozoru: "O kralju, živ bio do vijeka! Ti si, kralju, naredio svakom čovjeku koji začuje zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, da se baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu; a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude bačen u peć užarenu. A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine babilonske: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju; oni ne štuju tvojih bogova, i nisu se poklonili zlatnome kipu što si ga podigao." Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva Šadraka, Mešaka i Abed Nega. Odmah ih dovedoše pred kralja. A Nabukodonozor im reče: "Je li istina, Šadrače, Mešače i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova, i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh? Jeste li voljni, čim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih? Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?" Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: "Ne treba da ti odgovorimo na to. Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas izbaviti. No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao." Na te riječi kralj Nabukodonozor uskipje bijesan, a lice mu se iznakazi na Šadraka, Mešaka i Abed Nega. On naredi da se peć ugrije sedam puta no inače, i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Šedraka, Mešaka i Abed Nega i bace ih u peć punu žarkoga ognja. Svezaše ih, dakle, i u plaštevima, obući i kapama, baciše u zažarenu peć. Kako kraljeva zapovijed bijaše žurna a peć preko mjere užarena, plamen ubi ljude koji su bacali Šadraka, Mešeka i Abed Nega. A tri čovjeka - Šadrak, Mešak i Abed Nego - padoše svezani u zažarenu peć. Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: "Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?" Oni odgovoriše: "Jesmo, kralju!" On reče: "Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri, i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan Sinu Božjemu." Nabukodonozor priđe vratima užarene peći i viknu: "Šadrače, Mešače i Abed Nego, sluge Boga Višnjega, iziđite i dođite ovamo!" Tada iziđoše iz ognja Šadrak, Mešak i Abed Nego. Sakupiše se satrapi, starješine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa ima na glavi neopaljena, plaštevi im neoštećeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio njih. Nabukodonozor viknu: "Blagoslovljen bio bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu!"

1. Kraljevima 19,18.: "Jahve mu reče... Ali ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća duša, sve čija koljena se nisu savila pred Balom (kipom boga sunca), i sva usta koja ga nisu cjelivala."

"U Vatikanu, blizu velikog oltara Crkve sv. Petra nalazi se veliki Petrov brončani kip. Taj se kip čuva s najdubljim poštovanjem, a njegova su stopala poljubljena toliko puta da su mu se od toga skoro istrošili (izlizali) prsti. Kraj toga kipa mogu se vidjeti dugi redovi ljudi koji čekaju da prođu pored njega, poklone mu se i poljube mu stopalo." (iz knjige "Babilonska misterijska religija", na strani 78. i 88.) U Bibliji piše u Djelima apostolskim 10,25-26. :"Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. Petar ga pridigne govoreći: "Ustani! I ja sam čovjek." Postavlja se pitanje da li bi apostol Petar odobrio da se ljudi pred njegovim kipom klanjaju i ljube mu noge?

Matej 23,9.: "Isus reče: I Ocem ne zovite nikoga na zemlji jer je u vas jedan Otac koji je na nebesima."

Ljudi imaju samo jednog duhovnog Oca, Isus je to jasno rekao i dao zapovijed da nikog drugog tako ne zovemo. Zašto ljudi krše tu izričitu zapovijed? Apostol Pavle u Poslanici Rimljanima 8,13-16. kaže: "Jer, ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji ... Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja." U poslanici Galaćanima 5,19-24. :"A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavist i pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: Koji takvo što čine, kraljevstva Božjeg neće baštiniti. Djela Duha su: ljubav, radost, mir, velikodušnost, usložnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv ovih nema zakona. Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama." Očito je da je svijet podijeljen na one koji su Kristovi i one koji su robovi tijelesnih strasti i požuda.

Isusa su jednom prozvali Svetim (Dobrim), ali On je to odbio jer mu taj čovjek nije prišao sa vjerom da je On Sin Božiji, prišao mu je kao običnom čovjeku - učitelju, a kao takav Isus ne može nositi naziv koji pripada samo Bogu. Jasno je dao do znanja da je samo jedan Svet i Dobar; u Evanđelju po Marku 10,17-22. piše: "I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini. Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!" On mu odgovori: "Učitelju, sve sam to očuvao od svoje mladosti." Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi, što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu! A onda dođi i idi za mnom!" On se na tu riječ smrkne i ode žalostan, jer imaše velik imetak." Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: "Kako li će teško imućnici ući u kraljevstvo Božje! ... Lakše je devi proći kroz ušice iglene, nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje." Isto tako i u Evanđelju po Luci 18,18-20. piše: "I upita ga neki uglednik: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" Reče mu Isus: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini. Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!"

Naziv Sveti u Bibliji se upotrebljava samo za Boga, to je jedna od titula koja pripada samo Bogu. U Bibliji piše: Psalam 71,22.: "A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože, svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!", Psalam 89,19.: "Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš.", Evanđelje po Luci 4,34.: "Ha, što hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Jesi li došao da nas upropastiš? Znam tko si: Svetac Božji.", Marko 1,24.: "Znam tko si: Svetac Božji!"

Kršćani su također Izrael jer je tjelesni Izrael Bog zamijenio duhovim Izraelom; ovo je zapisano u Rimljanima 9,6.8.; Galaćanima 3,26-29.; Galaćanima 4,28-31.; Rimljanima 11,16-24.; Jakov 1,1. i drugdje.

1. Petrova 5,1-4. : "Starješine, dakle, među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati: pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga - ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave. Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se, jedni prema drugima, pripašite poniznošću." Starješina, svećenik, nadglednik, nadstojnik ili sluga Gospodnji znači isto; pastir koji pase stado, tj. znači odgovornost da se prenese znanje i iskustvo drugima koji ga nemaju, ali ne na silu nego kroz primjer vlastitog života. Kakav treba biti pastir koji pase stado Božje?

Poslanica Titu 1,5-9.: "Poradi toga ostavih te na Kreti da urediš preostalo te po gradovima postaviš starješine kako sam ti ja odredio: je li tko besprigovoran, jedne žene muž, jesu li mu djeca vjernici i ne pod optužbom raskalašenosti ili nepokorna ... Jer, nadstojnik kao Božji upravitelj treba da bude besprigovoran: ne samoživ, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni nasilju, ni prljavu dobitku, nego gostoljubiv, ljubitelj dobra, razuman, pravedan, svet, uzdržljiv, priljubljen uz vjerodostojnu riječ nauka da može i hrabriti u zdravom nauku i uvjeravati protivnike."

1. Timoteju 3,1-5.: "Vjerodostojna je riječ: teži li tko za nadgledništvom časnu službu želi. Treba, stoga, da nadglednik bude besprijekoran, jedne žene muž, trijezan, razuman, sređen, gostoljubiv, sposoban poučavati, nevinu sklon, ne nasilan nego popustljiv, ne ratoboran, ne srebroljubac; da svojom kućom dobro upravlja i sinove drži u pokornosti sa svom ozbiljnošću - a ne zna li netko svojom kućom upravljati, kako će se brinuti za Crkvu Božju? - ne novoobraćenik da se ne bi uzoholio i pao pod osudu đavolu. A treba da ima i lijepo svjedočanstvo od onih vani, da ne bi u rug upao i zamku đavolu."

Djela apostolska 15,2- 4.: "Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine." Ne spominju se svećenici.

Djela apostolska 14,22-23.: "(Pavao i Barnaba) Učvršćivali su duše učenika, bodreći ih da ustraju u vjeri, jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta povjeravahu Gospodinu, u kojega su povjerovali." Vidimo da su stariješine, nadglednici ili svećenici jedno te isto.

Pavao je govorio o Petru, Jakovu i Ivanu kao stupovima (nadapostolima) kršćanske crkve (Galaćanima 2,9), ali je unatoč tome rekao "... Ni u čemu nisam manji od nadapostola ..." (2 Korinćanima 12,11). Ali ako je Petar bio vrhovni nadsvećenik, papa, tada bi Pavao bio sigurno negdje iza njega.

Petar je bio oženjen, a to je u suprotnosti sa papama koji ne smiju biti oženjeni. U Matej 8,14. Isus je izliječio majku Petorve žene od groznice: " Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugledaše njegovu punicu koja ležaše u ognjici. Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše." A u 1.Korinćanima 9,5. piše da su i drugi apostoli bili oženjeni i da su vodili žene sa sobom kada su išli na put: "Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom, kao i drugi apostoli i braća gospodnja i Kefa!" Kefa je Petrovo ime na aramejskom jeziku. (Ivan 1,42.).

  
   

i na ovome kamenu sazidat ću crkvu svoju

 Krist je u stvari ovo rekao: "i na Kristu sazidat ću crkvu svoju", tj. Krist je samo na simbolički način potvrdio prethodne Petrove riječi: "ti si Krist, sin Boga živoga." U Poslanici Efežanima 2,20-22. piše:" ... zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u duhu."

U 1.Korinćanima 3,11. piše: "Jer, nitko ne može postaviti drugoga temelja, osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist."

Izaija 26,4.: "Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vječna." Zatim u Izaiji 28,16.: "Stoga ovako govori Jahve Gospod: Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje, neće propasti."

Psalam 118,22-23.: "Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni. Jahvino je to djelo. Kakvo čudo u očima našim!"

Na ove stihove pozvao se i Krist. Sličnu simboliku Isus je primjenio još jednom, to je zapisano u Mateju 21,42-44.: "Kaže im Isus: Zar nikada niste čitali u Pismima: "Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni. Jahvino je to djelo. Kakvo čudo u očima našim!" Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga." Bog želi u nama satrti sve što je nalik na samouzvišenje, sve što nas ne čini poniznima i krotkima kao što je bio i Isus. U Djelima apostolskim 4,8-12. sam apostol Petar tvrdi: "Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po Imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema, uistinu, pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti".

Da je Isus dao neki poseban autoritet jednom od učenika nad ostalima, ne bismo ih tako često nalazili kako se prepiru tko je najveći. Oni bi se potčinili želji svog Učitelja i poštovali onoga koga je On izabrao. Umjesto da je naimenovao jednoga koji će biti njihov vođa, Krist je rekao učenicima:"A vi se ne zovite rabi, niti se zovite učitelji, jer je u vas jedan učitelj Krist, i ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa Isus Krist." Matej 33,8.10.

Matej 20,25-28.: "A Isus dozvavši ih reče: znate da knezovi narodni zapovijedaju narodu, i poglavari upravljaju njima. Ali među vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude veći među vama, da vam služi. I koji hoće među vama da bude prvi, da vam bude sluga. Kao što ni sin čovječji (Isus) nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge." Krist nije došao stvoriti svoju državu na ovoj zemlji. Zašto je onda u središnjoj Italiji u Srednjem vijeku stoljećima postojala Papska država koja je imala vojsku i bila organizirana kao i sve druge države, a zar i danas nije slično? Krist svjedoči u Evanđelju po Ivanu 18,36: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moji bi se vojnici borili da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." U Evanđelju po Luci 4,5-8. piše: "I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: "Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu, jer meni je dana, i kome hoću dajem je. Ako se dakle, pokloniš preda mnom, sve je tvoje." Isus mu odgovori: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svome, i njemu jedinome služi." Isus nije pao na ovoj kušnji Kneza ovoga svijeta - sotone, ali postavlja se pitanje da li je Rimski biskup - papa pao na ovoj kušnji?

Luka 22,24-34.: "Uto nasta među njima prepirka, tko li bi od njih bio najveći. A on im reče: "Kraljevi gospoduju svojim narodima, i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. Ta tko je veći? Koji je za stolom, ili koji poslužuje? Zar ne, onaj koji je za stolom. Pa ipak, ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje. Jest, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam zato u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mome i sjedite na prijestoljima, sudeći dvanaest plemena Izraelovih." "Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu, Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću." Petar mu reče: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt." A Isus će mu: "Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao, dok tri put ne zatajiš da me poznaš." Vidimo da Krist nikome nije dao prvenstvo, a svim apostolima je obećao prijestolje, a ne samo Petru, dapače Petru je prorekao otpad od vjere.

U 1.Korinćanima 11,3. piše: "Ali htio bih da znate: Svakomu je mužu glava Krist." U Poslanici Efežanima 1,22-23. piše da je Bog "sve položio pod Spasiteljeve noge, a Njega dade za Glavu Crkvi, nad svima, koja je Tijelo Njegovo, punina Onoga koji sve ispunjava u svemu." Crkva je sazidana na Kristu kao svom temelju i ona sluša Krista kao svoju glavu. Ona ne smije ovisiti o čovjeku, ili da njom čovjek vlada. Mnogi tvrde da im položaj povjerenja u crkvi daje vlast da naređuju što drugi ljudi trebaju vjerovati i činiti. Bog ne odobrava takvo pravo. Spasitelj izjavljuje: "Vi ste braća." Svi su izloženi iskušenju i podložni greškama. Ni na jedno smrtno biće ne možemo se osloniti da nas vodi. Stijena vjere je živo prisustvo Krista u crkvi. Na tu stijenu se može osloniti i najslabiji, a oni koji sebe smatraja najjačima, pokazat će se najslabijima ako Krista ne učine svojom silom. U Jeremiji 17,5. piše: "Da je proklet čovjek koji se uzda u čovjeka i koji stavlja tijelo sebi za mišicu." Gospod je stijena i "dijelo je te stijene savršeno" piše u 5.Mojsijevoj 32,4. Isus nije nikada postavio čovjeka da on bude glava drugom čovjeku. Apostol Pavle piše: "I on je glava tijelu crkve, koji je početak i prvoređeni iz mrtvih, da bude On u svemu prvi." Kološanima 1,18. "Nego vladajući se po istini u ljubavi da u svemo uzrastemo u onome koji je Glava, Krist", a Tijelo ili Crkvu čine vjernici koji su "udovi jedni drugima" Efežanima 4,15.25.

Očito je da Tijelo ne može imati dvije Glave, zašto bi onda Crkva imala dva Natpastira ili Vrhovna svećenika. Sve ovo zaključiti ćemo sa riječima apostola Pavla u poslanici Hebrejima 8,1.2. "A glavno u ovome izlaganju jest: takva imamo Velikog svećanika (Krista) koji sjede s desna prijestolja Veličanstva na nebesima kao bogoslužnik Svetinje i Šatora Istinita što ga podiže Gospodin, a ne čovjek."

  
   

i vrata paklena neće je nadvladati.

 Nakon kratkog vremena pošto su izgovorene ove riječi Petra su nadvladala vrata paklena, desio se događaj zapisan u Matej 16,21-23.: "Od tada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođu u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan, da uskrsne. A Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!." Desilo se to još jednom; Matej 26,33-35.: "A Petar reče mu: ako se i svi sablazne u tebe ja se nikada neću sablazniti. Reče mu Isus: zaista ti kažem: noćas dok pijetao ne zapjeva tri puta ćeš me zatajiti. Kaže mu Petar: Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti. Tako rekoše i svi učenici."

Matej 26,69-75.: "A Petar sjeđaše napolju na dvoru, i pristupi k njemu jedna sluškinja govoreći: i ti si bio s Isusom Galilejcem. On pred svim zanijeka : "Ne znam što govoriš." Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: "Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom." On opet zanijeka sa zakletvom: "Ne znam toga čovjeka." Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: "Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!" On se tada stane zaklinjati i preklinjati: "Ne znam toga čovjeka." I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: "Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti." I iziđe te gorko zaplaka."

Ovi primjeri dovoljni su dokaz da Isus nije Petru rekao da će on biti temelj crkve koju "vrata paklena neće nadvladati" jer je poslije toga Petrova ljudska slabost često dala prostora Sotoni da ga "nadvlada" i koristi za svoje interese. Na sreću, Petar se uvijek pokajao i ispravio. Isus je volio Petra, ali s druge strane Petar je Isusu zadavao najviše problema poslije Jude. Nikada Isus nije Petra uzdizao kao svog Namjesnika u časovima svoje odsutnosti. Petar je jedini apostol koji ga se odrekao, i to tri puta. Time je prekinuo svoju vezu sa Kristom i postao za druge apostole otpadnik kojeg Krist više ne prihvaća. Naime, Krist je učio apostole: "A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem koji je na nebesima."- ovo piše u Evanđelju po Mateju 10,33. Isto tako piše i u Evanđelju po Luci 9,26.:"Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela." Isto tako i apostol Pavle u 2.poslanici Timoteju 2,12. piše: "Ako ga zaniječemo i on će zanijekati nas."

Ovime što se tri puta odrekao Krista Petar je izgubio apostolstvo i sam je sebe isključio iz zajednice sa Isusom i sa vjernima. Međutim, Krist je poznavao Petrovo srce i sažalio se na njega. Krist je znao da se Petar ubrzo nakon svoga ogromnog grijeha pokajao, piše: "i gorko zaplaka". Kada su kršćanske žene došle u nedjelju ujutro pred Njegov grob i srele anđele oni su im rekli da svima jave ovaj događaj, ali dodali su da obavijeste i Petra kojem je u tome trenutku bilo najteže. Ovaj događaj zabilježen je u Evanđelju po Luci 23,55.-24,8.: "Međutim, žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje pratile su to te vidjele grob i kako bi položeno Isusovo tijelo. Potom se vratiše te pripremiše miomiris i pomast. U subotu se nisu micale prema propisu Zakona..."

Isto tako zabilježeno je i u Evanđelju po Marku 16,1-7.: "Kada prođe subota, Marija iz Magdale, Marija, majka Jakovljeva i Saloma kupe miomirisa da odu pomazati Isusa. I vrlo rano prvoga dana sedmice dođu na grob s izlaskom sunca. Među sobom su govorile: "Tko će nam odmaknuti kamen s vrata na grobu?" I kad pogledaju, vide da je kamen već odmaknut. Bio je, uistinu, vrlo velik. Uđoše u grob i opaziše mladića u bijeloj dugoj haljini, gdje sjedi s desne strane. I zaprepastiše se. On im rekne: "Ne bojte se! Vi tražite razapetog Isusa Nazarećanina. Uskrsnuo je! Nije ovdje. Evo mjesta gdje ga položiše. Idite i recite njegovim učenicima, posebno Petru: Pred vama ide u Galileju; ondje ćete ga vidjeti, kako vam je rekao."

Ovime je Petru pružena ruka pomirenja. Krist je prihvatio Petrovo pokajanje i to mu je ovom porukom preko anđela, dao do znanja. Isus nije želio da Petar očajava zbog svoga ogromnog grijeha. Međutim, Petar je u očima drugih apostola dobio opet apostolstvo tek kada ga je pred njima Krist tri puta pitao "Lubiš li me?" i kada mu je za svaki pokajnički odgovor za svako odricanje rekao "Pasi ovce moje." Petar se tri puta pred ljudima odrekao Krista, zbog toga ga je i Krist tri puta pitao istu stvar. Ovo piše u Ev. po Ivanu 21,15-17.: "Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim." Kaže mu: Pasi jaganjce moje! Upita ga po drugi put: Šimune Ivanov, ljubiš li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim!" Kaže mu: "Pasi ovce moje!" Upita ga treći put: "Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalosti se Petar što ga upita treći put: "Voliš li me ?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje!"

Apostol Pavle u Poslanici Galaćanima 2, 11-14. piše o još jednoj velikoj Petrovoj pogrešci: "A kad Petar (Kefa) stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih, jer je zavrijedio osudu: doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati, bojeći se onih iz obrezanja. Za njim se povedoše i ostali Židovi, te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću. Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini Evanđelja, rekoh Petru pred svima: "Ako ti, Židov, poganski živiš a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?"

 
   

I dat ću ti ključeve od carstva nebes-kog i što svežeš na zemlji biti će svezano na nebesima; i što razdriješiš na zemlji bit će razdriješeno na nebesima."

 Ključevi od carstva nebeskog su Kristove riječi. Sve riječi Svetoga pisma Njegove su i ovim su obuhvaćene. Ove riječi imaju silu da zatvore i otvore Nebo. One objavljuju uvjete pod kojima se ljudi primaju ili odbacuju. Spasitelj nije povjerio djelo Evanđelja samo osobno Petru. Kasnije, ponavljajući riječi koje su izgovorene Petru, primjenjuje ih neposredno na crkvu. U suštini bilo je izgovoreno i dvanaestorici apostola kao predstavnicima crkve.

Matej 18, 15-18.: "Isus im kaže: Ako li ti sagriješi brat tvoj idi i pokaraj ga među sobom i njim samim; ako te posluša, dobio si brata svojega. Ako li te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu da sve riječi ostanu na riječima dva ili tri svjedoka. Ako li njih ne posluša, kaži crkvi; a ako li ne posluša ni crkve da ti bude kao neznabožac ili carinik. Jer vam kažem zaista: Što god svežete na zemlji bit će svezano i na nebesima, i što god razriješite na zemlji bit će razriješeno i na nebesima." Dakle, ovdje vrlo jasno vidimo da Petar nije dobio "nekakve ključeve od neba". "Ključeve neba" , tj. poznanje Istine koja je u Isusu Kristu dobila je čitava crkva. U Evanđelju po Luci 11,52. piše: "Teško vama zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući."

Oduvijek, Božja su crkva bili samo iskrene i vjerne duše. Ne velike katedrale niti institucije, nego pravi vjernici koje se sakupe s Biblijom i molitvom da proučavaju Božju riječ. Isus u Matej 18,20. kaže: Jer gdje su dva ili tri sabrani u ime moje, ondje sam ja među njima." A u 2. Korinćanima 6,16. piše: "Jer ste vi crkva Boga živoga, kao što reče Bog: Useliću se u njih i živjet ću u njima, i biću im Bog, i oni će biti moj narod." Dakle, to je Kristova crkva. Krist je onaj kamen na kojem pravi vjernici zidaju svoju vjeru i samo tu crkvu ni vrata paklena ne mogu nadvladati.

Apostol Pavle u Djelima apostolskim 17,24-31. upućuje ti poziv: "Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i - sve. Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; Ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. U njemu, doista, živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: Njegov smo čak i rod! Ako smo, dakle, rod Božji, ne smijemo smatrati da je Božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom. I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da sa sada svi i po svuda obrate, jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi, uskrisivši ga od mrtvih."

  

 

U Mateju 10,34-39. Krist kaže: "Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine, i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi. Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga."

Matej 24,3-14.: "Kad je sjedio na Maslinskoj gori, pristupiše mu učenici njegovi, zasebno, te mu rekoše: "Kaži nam kad će to biti i koji je znak tvoga dolaska i svršetka svijeta?" "Pazite da vas tko ne zavede - odgovori im Isus - jer će mnogi doći pod mojim imenom i reći: "Ja sam Mesija", i mnoge će zavesti. Čut ćete za ratove i glasine o ratovima. Gledajte da se ne uznemirujete! Jer to se mora dogoditi, ali nije još svršetak. Dići će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će gladi i potresa zemlje u raznim mjestima. To je tek početak strašnih bolova. Tada će vas podvrći mukama i ubijati vas, i sav svijet zamrzit će vas zbog mene. I mnogi će tada posrnuti u vjeri; izdavat će jedni druge i mrzit će se međusobno. Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti. Razmahat će se bezakonje i ljubav će kod mnogih ohladnjeti. Ali tko ustraje do konca, bit će spašen. Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak."

U Evanđ. po Ivanu 15,18-20. Krist kaže: "Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zato vas svijet mrzi. Sjećajte se riječi koju vam rekoh: nije sluga veći od svoga gospodara. Ako su mene progonili, i vas će progoniti."

U Ivanu 17,14-19. Krist govori: "Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi, jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: Tvoja je Riječ istina! Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini."

U Ivanu 14,23-24. Krist govori: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju Riječ, pa će i Otac moj ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, Riječi mojih ne čuva."

Efežanima 6,11-12.: "Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova pod nebesima."

Otkrivenje 12,12. :"A jao vama, zemljo i more, jer đavo siđe k vama gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!"

Prva posl. Petrova 5,8-10. :"Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Oprite mu se stameni (utvrđeni) u vjeri znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu. A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, On će vas pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi."

Povratak na početnu stranicu