Gdje god se božanska pravila stave ustranu, grijeh prestaje izgledati grešnim, a pravednost biti poželjnom. Oni koji se ne žele pokoriti Božjoj vladavini, u potpunosti su nesposobni upravljati sobom. Kroz njihova pogubna učenja, duh nepokornosti je usađen u srca djece i omladine, koji su po prirodi netrpeljivi prema nadzoru, i rezultat toga je društvo u kojem vlada bezakonje i razuzdanost. Dok se rugaju lakovjeronsti onih koji slušaju Božje zahtjeve, mnoštva pohlepno prihvaćaju sotonine obmane. Oni daju maha požudi i vrše grijehe koji su zazivali sudove na neznabošce.

U obitelji, sotona je na djelu. Njegova se zastava vije čak i u tobožnjim Kršćanskim kućanstvima. Tamo postoji zavist, opaka nagađanja, licemjerje, otuđenje, suparništvo, sukob, izdaja svetog povjerenja, prepuštanje požudama. Čitav sustav vjerskih načela i učenja, koji bi trebali tvoriti temelj i okosnicu društvenog života, izgleda da je rasklimana gomila, pripravna da se sruši. Najopakiji kriminalci, kada su bačeni u zatvor zbog svojih prijestupa, često primaju darove i pažnju, kao da su postigli zavidnu čast. Njihovoj naravi i zločinima daje se najveći publicitet. Novine objavljuju gnusne pojedinosti o zločinu, navodeći tako i druge na vršenje prijevara, pljačke i ubojstva; a sotona se raduje uspjehu svojih paklenih zamisli. Zaslijepljenost porokom, samovoljno oduzima-nje života, strahoviti napredak neumjerenosti i pokvarenosti svake vrste i stupnja, bi trebali podići sve one koji se boje Boga, da ispitaju što se može učiniti kako bi se obuzdala plima zla.

Pokvarenost i duhovna tama koje vladaju pod vrhovnom vlašću Rima bile su neminovna posljedica potiskivanja Svetog Pisma; no gdje pronaći uzrok uvelike raširenog nevjerja, odbacivanja Božjeg zakona i iskvarenosti koja slijedi iz toga, pod punim sjajem evanđeoske svjetlosti u doba vjerske slobode? Sada kad sotona više ne može zadržavati svijet pod svojom kontrolom zadržavajući Sveto Pismo, od pribjegava drugim sredstvima kako bi postigao isti cilj. Uništiti vjeru u Bibliju služi njegovom cilju isto koliko i uništiti samu Bibliju: Uvodeći vjerovanje da Božji zakon nije obavezan, on tako djelotvorno navodi ljude da griješe kao da ne znaju za njegova pravila: I sada, kao i u prijašnjim stoljećima, on je djelovao kroz crkvu da podupre svoje namjere. Kada su vjerske organizacije današnjice odbile slušati neomiljene istine jasno iznesene na vidjelo u Pismu; one su naširoko posijale sjeme skepticizma.

Otrov možemo sakriti miješajući ga sa zdravom hranom, ali time mu ne mijenjamo prirodu. Baš naprotiv, to ga čini još opasnijim, jer je vjerojatnije da će biti uzet nesvjesno. Jedan od sotoninih izuma je da s laži poveže upravo onoliko istine koliko je potrebno da joj da uvjerljivost.

Biblija se tumači na način koji je privlačan neobnovljenom srcu; dok čine da njezine svečane i životvorne istine izgledaju bezvrijedne. Predstavljen je Bog ljubavi; no njegova pravda, njegovo žigosanje grijeha, zahtijevi njegovog svetog zakona, sve se to izbjegava. Ugodne, očaravajuće priče obuzimaju osjetila onih kojima Božja Riječ nije temelj vjere. Krista se odbacuje jednako kao i prije; no sotona je tako zaslijepio oči naroda da ne razabiru obmanu.

Linija koja odvaja takozvane Kršćane od bezbožnika sada se jedva uočava. Članovi crkve vole ono što i svijet voli i skloni su se udružiti s njima.

Kroz spiritizam, sotona se pojavljuje kao dobročinitelj ljudskog roda, liječeći bolesti naroda, i gradeći se da uvodi novi i uzvišeniji sistem religioznog vjerovanja; no u isto vrijeme on djeluje kao uništavatelj. Njegova iskušenja vode mnoštva u propast. Neumjerenost uklanja razum; a slijedi popuštanje čulima, sukob i krvoproliće. Sotona uživa u ratu; jer on pobuđuje najniže strasti duše, i tada zauvijek uklanja svoje žrtve ogrezle u poroku i krvi. Njegov je cilj da potakne narode da ratuju međusobno; jer na taj način on može skrenuti umove ljudi od djela pripreme da bi opstali u Božji dan.

Dok se sinovima ljudskim predstavlja kao veliki liječnik koji može izliječiti sve njihove bolesti, on će donijeti bolest i propast sve dok gusto naseljene gradove se svede na ruševine i pustoš. On je čak i sada na djelu. U nezgodama i nesrećama na moru i na kopnu, u velikim požarima, u žestokim orkanima i strašnim olujama, u burama, poplavama, ciklonima, valovima plime i potresima, na svakom mjestu i na tisuće načina, sotona iskazuje svoju silu. On uništava dozrelu žetvu, pa slijede glad i oskudica. On pušta u zrak smrtonosne zaraze pa tisuće pogibaju od epidemija. Ova pohođenja će postajati češća i pogubnija.”

Kada Bog šalje tako važna upozorenja ljudima da su predstavljena kao objavljivanje svetih anđela koji lete posred neba, On zahtijeva od svake osobe obdarene silom razuma da pazi na poruku. Strašni sudovi najavljeni za služenje zvijeri i njenom liku (Otkrivenje 14,9-12.) bi trebali navesti sve na pažljivo proučavanje proročanstava, kako bi naučili što je žig Zvijeri, i kako mogu izbjeći da ga ne prime. No, mase ljudi odvraćaju svoje uši od slušanja istine i priklanjaju ih pričama. Apostol Pavao je objavio, gledajući na poslijednje dane: “Jer će doći vrijeme kada zdrave nauke neće podnositi”. 2. Timoteju 4,3. To vrijeme je u potpunosti nastupilo. Mnoštva ne žele Biblijsku istinu, jer se to ne poklapa sa željama griješnog srca koji ljubi svijet; a sotona im dobavlja obmane koje voli.

Ali Bog će imati narod na Zemlji da podržava Bibliju i samo Bibliju kao mjerilo svih učenja i temelj svih reformi. Mišljenja učenih ljudi, znanstveni zaključci, vjerovanja ili odluke crkvenih sabora, toliko brojni i suprotni koliko je i crkava koje predstavljaju, glas većine, - niti jedno, niti sve zajedno ne treba smatrati za dokaz, u prilog ili protiv bilo koje točke religiozne vjere. Prije prihvaćanja bilo kojeg učenja ili propisa, mi moramo zahtijevati jasno “Tako je kazao Gospod” u podršku tome.

Kada je Krist došao da govori riječi života, obični ljudi su Ga rado slušali; i mnogi, čak i među svećenicima i poglavarima, povjerovali su u Njega. Ali prvosvećenik i vodeći ljudi nacije bili su odlučni da osude i ne priznaju Njegova učenja. I ako su bili osujećeni u svim svojim nastojanjima da nađu optužbe protiv Njega, i ako nisu mogli da ne osjete utjecaj Božanske sile i mudrost koje su pratile Njegove riječi, ipak su se utvrdili u predrasude; oni su odbacili najjasnije dokaze o mesijanstvu, da ne bi bili primorani postati Njegovim učenicima. Ovi Isusovi protivnici bili su ljudi za koje je narod od djetinjstva bio podučavan da ih poštuje, čijem autoritetu su bili priviknuti bezuvjetno se pokoriti. ”Kako to”, pitali su, ”da naši zakoniti i učeni poglavari ne vjeruju u Isusa? Ne bi li ga ti pobožni ljudi prihvatili da je Krist?” To je bio utjecaj takvih učitelja koji su naveli židovsku naciju da odbace svog Otkupitelja.

Duh koji je pokrenuo te svećenike i poglavare još uvijek pokazuju mnogi koji iskazuju veliku pobožnost. Oni odbijaju ispitati svjedočanstvo Pisma o posebnim istinama za ovo vrijeme. Oni ukazuju na svoju vlastitu brojnost, blagostanje i popularnost, te gledaju s prezirom na zagovornike istine kao na malobrojne, siromašne i neomiljene, koji imaju vjeru koja ih odvaja od svijeta.

Krist je predvidio da nedopušteno osvojavanje autoriteta koje su vršili poglavari i farizeji neće nestati s raspršenjem Židova. On je imao proročku viziju o djelu uzdizanja ljudskog autoriteta da vlada savjestima, koje je bilo takvo strašno prokletstvo crkvi u svim stoljećima. I Njegova strašna optuživanja poglavara i farizeja, i Njegova upozorenja narodu da ne slijede te slijepe vođe, zabilježena su kao opomena slijedećim generacijama.

Istine koje su najjasnije otkrivene u Bibliji, bile su uvučene u sumnju i tamu od učenih ljudi, koji s prividnom velikom mudrošću, uče da Pismo ima mistično, tajno, duhovno značenje koje nije očito u jeziku koji je upotrebljen. Ti ljudi su lažni učitelji. Upravo toj skupini je Isus objavio: “Ne poznajete niti Pisma niti moći Božje”. Marko 12, 24. (prijevod Šarić). Biblijski jezik treba biti objašnjen po njegovom očitom značenju, osim ako su upotrijebljeni simboli ili figura. Krist je dao obećanje: “Ako tko hoće činiti njegovu volju, poznat će, je li ova nauka od Boga”. Ivan 7, 17. (pr. Šarić). Kada bi ljudi prihvatili Bibliju samo onako kako je napisano u njoj, kada ne bi bilo lažnih učitelja da zavode i zbunjuju njihove umove, djelo bi bilo izvršeno, što bi učinilo anđele sretnima, i što bi dovelo u Kristov tor tisuće i tisuće onih koji sada lutaju u zabludi.

Trebali bismo napeti sve sile uma u proučavanju Pisma, i trebali bismo napregnuti shvaćanje da razumijemo, koliko to smrtna bića mogu, duboke stvari o Bogu; ipak ne smijemo zaboraviti da poslušnost i djetinja pokornost su pravi duh učenika. Teška mjesta u Pismu nikada se ne mogu savladati istim metodama koje se koriste kad se hvatamo u koštac s filozofskim problemima. Ne bismo se smjeli upustiti u proučavanje Biblije sa samopouzda-njem s kojim toliki prilaze znanosti, već sa ovisnošću o Bogu, ovisnošću punom molitve i iskrenom željom da učimo njegovu volju. Moramo doći s poniznim duhom, spremnim za učenje, da dobijemo znanje od velikog JA SAM. Drugačije će zli anđeli tako zaslijepiti naše umove i otvrdnuti naša srca da nećemo biti utisnuti istinom.

Mnogi dijelovi Pisma koje učeni ljudi proglašavaju tajnom ili prelaze preko njih kao da su nevažni, puni su utjehe i uputa onome koji je podučavan u Kristovoj školi. Jedan razlog zašto mnogi teolozi nemaju jasno razumijevanje Božje riječi je da oni zatvaraju svoje oči za istine koje ne žele vršiti. Razumijevanje biblijskih istina ne zavisi toliko o snazi uma koji se posvećuje istraživanju, koliko o usmjerenosti na jedan cilj, ozbiljnoj čežnji za pravednošću.

Bibliju se nikada ne smije proučavati bez molitve. Jedino nas Sveti Duh može navesti da osjetimo važnost onih stvari koje je lako shvatiti, ili nas zaštititi od iskrivljavanja teško razumljivih istina. Pripremanje srca da tako razumije Božju riječ da možemo biti oduševljeni njezinom ljepotom, opomenuti njezinim upozorenjima, ili pokrenuti i osnaženi njenim obećanjima, zadatak je nebeskih anđela. Psalmistovu molbu trebamo učiniti svojom: “Otvori oči moje da bih vidio čudesa zakona tvojega”. Ps. 119,18. Iskušenja često izgledaju neodoljiva jer zbog zanemarivanja molitve i proučavanja Biblije, onaj koji je kušan ne može se odmah sjetiti Božjih obećanja i doći pred sotonu s oružjem Svetog Pisma. No anđeli se nalaze oko onih koji su voljni da budu podučavani o božanskim stvarima, i u vrijeme velike potrebe oni će ih podsjetiti upravo na one istine koje su im potrebne. Na ovaj način će, kad neprijatelj dođe kao potop, Duh Gospodnji podići barjak nasuprot njima.

Svi koji cijene svoja vječna dobra trebaju biti na oprezu od prodiranja nevjerstva. Sami stubovi istine bit će napadnuti. Nemoguće ih je zadržati izvan dosega sarkazma (zajedljivosti) i sofizma (prividno logičnih, netočnih zaključaka), podmuklih i pogubnih učenja, moderne nevjernosti. Sotona prilagođava svoja iskušenja svim klasama ljudi. On napada neobrazovane s podrugivanjem ili prezirnim primjedbama, dok pred obrazovanog dolazi s znanstvenim prigovorima i filozofskim zaključivanjem, podjednako namjerene da pobude nepovjerenje i prezir prema Pismu. Čak i mladi, s malo iskustva dopuštaju sebi da navode sumnje u vezi s temeljnim principima Kršćanstva.

Mi živimo u najsvečanijem razdoblju povijesti ovoga svijeta. Uskoro će biti odlučena sudbina mnoštva što napunjaju zemlju. Naše vlastito buduće dobro, a također i spasenje drugih duša, zavisi na postupku koje sad preuzimamo. Nas treba voditi Duh istine. Svaki Kristov sljedbenik treba ozbiljno pitati: “Gospode, što želiš da činim?” Mi se trebamo poniziti pred Gospodom, s postom i molitvom, i puno razmišljati o Njegovoj Riječi, a posebno nad prizorima Suda. Sada bismo trebali trežiti duboko i živo iskustvo u Božjim stvarima. Nemamo ni trenutka za gubljenje. Oko nas izbijaju zbivanja od životne važnosti; mi smo na sotoninom začaranom tlu.

Mnogi su prevareni o tome kakvo je njihovo stvarno stanje pred Bogom. Oni sami sebi čestitaju na pogrešnim postupcima koje nisu počinili, te zaboravljaju nabrojati dobra i plemenita djela koja Bog zahtijeva od njih, a koja su oni zanemarili učiniti. Nije dovoljno da su ”stabla” u Božjem vrtu. Oni trebaju ispuniti njegova očekivanja donoseći rod. On ih drži odgovornima za njihov propust da izvrše svako dobro koje su mogli učiniti, kroz njegovu milost koja ih je osnažila. U Nebeskim knjigama oni su zabilježeni kao oni koji opterećuju zemlju.

“Blago čovjeku koji ne ide na vijeće bezbožničko, i na putu grešničkom ne stoji i u društvu nevaljalih ljudi ne sjedi. Nego mu je omilio zakon Gospodnji i o zakonu Njegovu misli dan i noć. On je kao drvo usađeno kraj potoka, koji rod donosi u svoje vrijeme i kojemu list ne vene; što god radi u svemu napreduje. Psalam 1, 1-3. ”