Sadržaj (izaberite poglavlje):

1. Redovitost u jedenju
2. Velika greška!
3. Što jesti?
4. Kako i koliko jesti?
5. Voda
6. Meso, mlijeko,jaja
7. Štetna hrana
8. Alkohol,duhan, kava i čaj
9. Znanje pripremanja hrane
10. Korist kretanja i čist zrak
11. Odijevanje
12. Prirodni lijekovi
13. Vitaminski dodaci hrani
14. Razlog za reformu
15. Probava i duhovnost

Put do zdravlja tijela i duše je život u skladu s prirodnim načelima

Umna moć, tjelesna snaga i dug život ovise o nepromjenljivim zakonima. Većina bolesti od kojih pati ljudski rod nastale su zbog nepoznavanja zakona koji vladaju u čovjekovom tijelu, te kršenjem istih. Stvoritelj prirode neće se umiješati da sačuva ljude od posljedica gaženja prirodnih zakona.

Ako cijenite svoj život vi trebate jesti jednostavnu hranu, pripremljenu na najjednostavniji način i više se baviti nekim korisnim radom ili lakšim fizičkim vježbama. Tjelesna neaktivnost je najsigurniji izvor zla. Rad koji donosi zdrav umor mišićima, stvorit će želju za jednostavnom, zdravom hranom. Veoma je važno da za kretanje imamo dovoljno energije, zato trebamo jesti umjereno i na taj način osloboditi svoje tijelo nepotrebnog tereta, nakon obroka trebamo potaknuti vedrinu i prošetati se na svježem zraku.

Ništa nije tako plodonostan uzrok bolesti kao neraspoloženje, zlovolja i tuga. Zadovoljna duša, vedar duh - to je zdravlje tijelu i snaga duši. A zadovoljstvo je u korisnom životu i radu.

REDOVITOST U JEDENJU                            Povratak na početak

Najbolje je jesti dva obroka na dan s razmakom najmanje od pet sati. A ako se uopće uzima treći obrok, također pet sati nakon ručka, on treba da je lak (od svježeg voća) i nekoliko sati prije spavanja. Probava se ne smije nastavljati za vrijeme spavanja. Preko noći probava je usporena pa može trajati čitavu noć tako da u jutro nemamo nikakve želje za jelom. Spavanje je poremećeno, mozak i živci zamoreni, apetit za doručak smanjen, a cijelo tijelo je neosvježeno i nespremno za dnevne dužnosti. Takvo postupanje prema želucu izaziva potrebu za ovisnošću kao što su pijenje kave, uzimanja cigarete, pijenje alkohola i uzimanje ostalih drogirajućih sredstava.

Želucu je potreban odmor poslije vršenja probave da bi ponovno mogao skupiti dovoljno snage za novo probavljanje hrane u idućem obroku. Želudac mora imati vremena da stvori dovoljno želučanog soka da probavi novu hranu koja se unosi u idućem obroku. Najmanje pet sati treba proći između svakog obroka i uvijek imajte na umu ako pokušate, otkrit ćete da su dva obroka bolja nego tri.

Za doručak uzmite više hrane. Običaj je da doručak bude lagan, ali to nije pravi način postupanja sa želucem. U vrijeme doručka želudac je odmoran i spreman da probavi više hrane.

Nakon što su probavili jedan obrok, organima za probavu potreban je odmor. Ako se suprotno postupa krv će postati nečista, boja lica blijeda, a često će se pojaviti i prištići na koži. Često ćete čuti kako se takvi žale na učestale bolove i mučninu u želucu. Oni koji prelaze s tri obroka dnevno na dva, u početku, manje ili više osjećat će se slabima, naročito u vrijeme kada su imali običaj da uzimaju treći obrok. Ali ako ustraju samo kratko vrijeme, ova će slabost nestati. U mnogim slučajevima slabost koja stvara želju za hranom osjeća se zato što su organi za probavu bili preopterećeni u toku dana.

Obroci se ne smiju odgađati za jedan ili dva sata da bi odgovarali okolnostima ili da bi se mogao završiti neki posao. Želudac traži hranu u vrijeme kada je naviknut da je prima. Ako se to vrijeme odgodi, životna snaga tijela opada i na kraju pada toliko da se apetit potpuno izgubi. Ako se hrana tada uzme, želudac je ne može pravilno probaviti i hrana se ne može pretvoriti u dobru krv. Redovitost u jedenju je od životnog značaja. Za svaki obrok treba utvrditi određeno vrijeme. Neurednost u jedenju razara zdrav i normalan rad organa za probavu, na štetu zdravlja i raspoloženja. Neredovnost u jelu, a također i u spavanju, potkopava i umne snage. Pravilnim navikama i zdravom hranom želudac će se postepeno oporaviti.

VELIKA GREŠKA!                                   Povratak na početak

Nakon što je uzet redovan obrok, želudac se ne smije uznemiravati uzimanjem druge hrane minimalno pet sati. Ni mrvica hrane ne smije se unijeti u želudac do idućeg obroka. Kada unesemo novu hranu u želudac u kojem još traje probava, ta probava se prekida i počinje nanovo, pri čemu nastaje vrenje i truljenje u želucu, a kasnije i u crijevima, što dovodi do stvaranja mnogih toksičnih tvari i plinova. To je pravo mučenje za želudac!!!

Često uzimanje hrane u većim količinama opterećuje organe za probavu i izaziva grozničavo stanje tijela. Krv postaje nečista i tada dolazi do raznih bolesti. Takvi bolesnici trebaju početi s oslobađanjem tijela od tereta koji su stavili na njega. Trebaju otkloniti uzrok. Post od jednog dana u tjednu bio bi od neprocjenjive koristi za njih. Žedudac će se odmoriti i prikupiti snage. Voćna prehrana u toku nekoliko dana često je donosila veliko olakšanje umnim radnicima. Umjerena prehrana u toku jednog ili dva mjeseca uvjerit će mnoge koji pate da je put samoodricanja put k zdravlju. Smanjite grozničavost tijela brižljivom i razumnom primjenom vode. Ovi napori pomoći će organizmu da smogne energije u borbi da oslobodi tijelo od štetnih sastojaka.

ŠTO JESTI?                                              Povratak na početak

1.  Uvod

Moramo upamtiti da um dobiva snagu od hrane koju jedemo. Naša hrana bi trebala biti: voće, žitarice (pšenica, zob, raž, proso, heljda) i orasi, ali treba upotrebljavati i razno korijenje (peršin, celer, mrkva, cikla). U žitaricama, voću, povrću i orasima mogu se naći svi oni bitni hranljivi sastojci koji su nam potrebni. To je ona hrana koju je za nas izabrao naš Stvoritelj. U Bibliji u Knjizi Postanka (1.Mojsijeva) 1.glava, 29.stih piše: "I doda Bog: Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!"

Cijela priroda izgrađena je od 90 elemenata, ali živi svijet izgrađen je od oko 30 elemenata. Pri tome samo 4 elementa u izgradnji živog svijeta sudjeluju sa 96 %, ta 4 elementa su: kisik (65 %), ugljik (18 %), vodik (10 %) i dušik (3 %). Udio ostalih elemenata je oko 4%. Danas se u poljoprivredi kod uzgoja hrane koriste uglavnom ovih 6 elemenata (tzv. makroelementi): dušik, kalij, fosfor, kalcij, magnezij i sumpor. U prirodi još ima u obilju kisika, ugljika i vodika. Dakle, zaključak je; poljoprivreda koristi 9 elemenata, a ostalih 20-tak (tzv. mikroelemenata) zanemaruje. U novije vrijeme počelo se uviđati da su i ti mikroelementi od presudnog značaja pa su se neki počeli koristiti (npr. bor, željezo, bakar, cink, mangan, molibden), ali na žalost rijetko. S druge strane ako u nekom tlu i postoje rezerve nekog mikroelementa one se brzo troše zbog kiselih kiša, umjetnih gnojiva i drugih kemijski agresivnih tvari koje mikroelemente vežu na sebe ili se oni jednostavnu kišama isperu iz tla. Slično kemijsko ispiranje događa se i u živim organizmima. Zbog korištenja mnogih agresivnih toksičnih tvari (tzv. aditivi) u prehrambenoj industriji mnogi najkvalitetniji spojevi u organizmu troše se na njihovu neutralizaciju, isto tako zbog razdraživanja spolnosti putem medija i hrane životinjskog porijekla dolazi do nadraživanja sustava žlijezda za lučenje hormona i do zloupotrebe spolnosti čime se putem sjemena ispiraju najkvalitetniji sastojci organizma jer je kvalitetna reprodukcija prioritet organizma. S druge strane zbog loše uzgojene i loše konzumirane hrane ti se dragocijeni sastojci jako teško a možda i nikako ne mogu nadoknaditi. Kakve užasne posljedice iz toga nastaju može se vidjeti iz statistika koje govore o sve većem broju rađanja bolesne i deformirane djece, te o sve većem broju novih neizlječivih bolesti.

2.  Voće i povrće                                         Povratak na početak

Svježe voće je najbolja hrana, koja ujedno služi i kao lijek, jer njegov visoki sadržaj vode pomaže čišćenju tkiva, a ujedno sadrži i ljekovite spojeve kao što su alkaloidi i slično. Dosta slično je i sa svježim povrćem, naravno, ako nije uzgojeno uz pomoć previše pesticida i umjetnih gnojiva. Napominjemo da je svaka termička obrada (kao što je kuhanje, prženje i sl.) voća i povrća pogubna za njihovu energetsku i hranjivu korisnost za organizam. Nije dobro u obroku jesti više od 3 vrste (iznimno 4 za fizičke radnike) voća. Jedenjem voća spriječiti će se nadražaj koji zahtijeva mnogo tekućine za vrijeme obroka. Međutim čak i voće ne treba jesti poslije kompletnog obroka druge hrane. Voće i povrće ne smije pokazivati ni najmanji znak truljenja. Više nego što možemo da zamislimo umire se od jedenja trulog voća i povrća koje provri u želucu izazivajući trovanje krvi.

3.  Žitarice                                                 Povratak na početak

Žitarice i voće pripremljeni bez životinjske masti i u što prirodnijem stanju, najbolja su hrana. Pri tome je važno reći da žitarice nisu potpuna hrana jer njihove bjelančevine ne sadrže u dovoljnoj količini tri aminokiseline (lizin, metionin i triptofan). Zbog toga vegeterijanci moraju, da bi njihov organizam mogao izgraditi ljudske bjelančevine, u svojoj prehrani koristiti kao zamjenu za meso orašaste plodove i masline. Upravo orašasti plodovi i masline sadrže u obilju te aminokiseline (kao i sjemenke suncokreta, sezama, lana, tikve i kikirikija). Živi organizmi izgrađeni su od bjelančevina. Svaki organizam izgrađuju za njega specifične bjelančevine koje ga čine različitim od drugih bića. Bjelančevine se izgrađuju od 20-tak aminokiselina koje su za sva bića iste, ali su za različite vrste potrebne u različitim količinama. Životinjske bjelančevine su kompletne ali su za razliku od biljnih jako komplicirane i zato teško probavljive. Ističemo da je previše bjelančevina jako štetno za organizam.

Danas se u prehrambenoj industriji poljoprivredni proizvodi rafiniraju (što znači da se iz njih odstranjuju minerali i biljna vlakna), a pri tome nastaju proizvodi kao što su bijelo i polubijelo brašno, bijela riža, šećer, ulje i dr. Moderna nauka o ishrani tzv. nutricionizam otkrila je da je to velika greška, ali budući da su ljudi stekli navike u jedenju takve hrane teško je promijeniti postojeće stanje. Neću ulaziti u objašnjavanje zašto je izbijeljena žitarica koja sadrži samo škrob u stvari štetna za čovjeka. Dovoljno je znati da se ostaci koji se odstrane u toku procesa rafiniranja koriste u tovu životinja kao glavna hrana koja omogućava najbrže povećanje težine kod uzgajanih životinja a time se dobijaju puno veći prihodi od mesa i mesne industrije. Također napominjem da je škrob jedna od najjeftinijih i najjednostavnijih materija koje izgrađuju živu tvar, sadrži ugljik (C), vodik (H) i kisik (O), u formuli: (C₆H₁₀O₅)_n   Ista formula izgrađuje sve drvenaste dijelove biljaka na ovoj planeti (npr. drvo, papir, šećer i sl. su od te tvari), jedina razlika je u kompliciranosti kemijskih veza. Dakle kada jedete bijeli kruh i mislite da jedete nešto vrijedno u velikoj ste zabludi, jer ono što je bilo vrijedno uzeo je netko drugi a vama je skupo prodao bezvrijedni ostatak. Ukratko, posljedice uzimanja rafinirane hrane su: neredovita stolica, zatvor, hemeroidi, nagomilavanje toksičnih tvari u organizmu, razne vrste raka, sklonost ka anemiji, nedostatak otpornosti organizma, slabost, umor, živčanost, slabokrvnost i mnoge druge teške posljedice.

Zobene, pšenične i ražene pahuljice se dobro kombiniraju sa suhim voćem i sa usitnjenim orašastim plodovima (badem, lješnjak, orah, kokos), te se mogu malo omekšati sa vodom. Najbolje ih je preko noći namočiti sa malo vode, koja će se upiti i omekšati žitarice. Najbolje su zobene pahuljice, ali pazite da ne budu prefine (zarte) jer su previše rafinirane, najbolje su tzv. grublje (kernige) zobene pahuljice.

Kruh sa kvascem treba da se dobro ispeče izvana i iznutra. Topao kruh sa kvascem težak je i štetan za probavu. Najzdraviji su beskvasni kruh, beskvasne pogače i palaćinke. Beskvasni kruh radi se od integralnog brašna, vrlo malo soli, ulja i vode koliko je potrebno da se izmijesi srednje tvrdo tijesto. Oblikuje se u manje štruce i peče na 200^oC, max. sat vremena. Pogače se rade na isti način samo se oblikuju u pljeskavice debljine do 1 cm i peku na teflonskoj tavi bez upotrebe ulja na srednjoj temperaturi. Palaćinke se rade od integralnog brašna, malo soli i vode po potrebi, a peku se na teflonskoj tavi. Umjesto integralnog ili graham brašna može se koristiti i brašno T-850 sa dodatkom više ili manje finih pšeničnih posija prema želji i potrebi. U kruh i pogače se također može dodati raženo brašno i zobene pahuljice.

Sa sigurnošću se može tvrditi da današnja komercijalna poljoprivreda koristi takve metode uzgoja da većina njezinih proizvoda postaje nezdrava za čovjeka, jer u sebi sadrži mnoge otrovne tvari koje se koriste pri njihovom uzgoju. Znamo iz prije rečenog da se uzgajane biljke nepotpuno hrane, te zbog toga oboljevaju i napadaju ih razne štetočine jer imaju slab ili nikakav imunitet, pa je to glavni razlog sve većeg korištenja raznih kemijskih preparata u poljoprivredi. Zbog toga kukuruz i krumpir, ako su industrijski uzgojeni, nisu dovoljno kvalitetni za ljudsku ishranu. Budući da znamo da se mnoge industrijske biljke koriste upravo za ishranu životinja, a time za proizvodnju mesa, može nam biti jasno da se u mesu akumuliraju ogromne količine tih otrovnih kemijskih tvari zbog čega tolike bolesti vladaju u životinjskom svijetu.

4.  Orašasti plodovi i masline                              Povratak na početak

Orašaste plodove kao sastavni dio prehrane treba umjereno ali svakodnevno koristiti. Najbolje ih je jesti sirove (možemo ih po želji izmiksati). Jedna desetina do jedne šestine oraha bit će dovoljno sa kombinacijama drugih sastojaka u jednom obroku. To znači oko 100 g nekog orašastog ploda dnevno, ovisno o tjelesnoj težini kao i vrsti posla kojim se netko bavi.

Među orašastim plodovima badem je nabolje kvalitete, zatim lješnjak, orah i kokos. No međutim, sjemenje kao kikiriki, suncokret (dobar izvor vitamina B12), sezam, lan ili sjemenje tikve golice se isto tako može upotrijebiti za pripremanje lako probavljive hrane velike vrijednosti koja sadrži između ostalog još i sve potrebne mikroelemente za život.

Masline se mogu pripremiti za svaki objed, jer su također vrlo korisne. Maslinovo ulje je lijek kod zatvora, kod upale i nadraženosti želuca, te za one koji imaju bolesne bubrege. Ulje iz maslina služi i kao sredstvo za čišćenje organizma.

KAKO I KOLIKO JESTI?                              Povratak na početak

1.  Kako jesti?

Hrana se ne smije uzimati ni vrlo vruća ni vrlo hladna. Vruća pića nisu potrebna, osim ako se upotrebljavaju kao lijek, a i onda ne smiju biti prevruća. Želudac se ozljeđuje velikim količinama vrućeg jela i pića. Na taj način slabe grlo i probavni organi, a preko njih i drugi organi u tijelu. Ako je hrana hladna, želucu se oduzima životna snaga, jer je mora zagrijati prije nego počne probava. Isto je i sa hladnim pićima.

Nije dobro trpati mnogo različite hrane za jedan obrok.

Hranu treba žvakati polako i detaljno, da se lakše probavi. Korist koja dolazi od hrane ne ovisi toliko od količine koja se pojede koliko od dužine vremena zadržavanja u ustima.

Oni koji su uzbuđeni, zabrinuti ili užurbani, učinit će najbolje ako ne jedu sve dok se ne odmore i opuste, jer životne snage, koje su već teško opterećene, ne mogu stvoriti potrebne probavne sokove. Jesti u neprikladno vrijeme, kao na primjer poslije snažnih i pretjeranih vježbi, kada je čovjek veoma iscrpljen ili zagrijan ozbiljno je zlo.

Želudac je u uskoj vezi s mozgom; kada je želudac bolestan, mozak poziva živce da pomognu oslabljenim probavnim organima. Ovakvi vrlo česti zahtjevi izlažu mozak navali krvi, što je vrlo štetno. Umni radnici kojima nedostaju fizičke vježbe čak i jednostavnu hranu moraju umjereno koristiti. Ne jedite više nego što je potrebno da se utoli glad, jer suvišna hrana opterećuje tijelo i stvara bolesno i grozničavo stanje. Ona dovodi veliku količinu krvi u želudac, izazivajući brzo hlađenje udova.

Nije zdravo jesti voće i povrće za isti obrok, jer mješanjem oni u želucu izazivaju truljenje. Voće treba jesti za jedan obrok, a povrće za drugi. Žitarice i orašasti plodovi se mogu miješati i sa voćem i sa povrćem. Sa voćem se ne smije jesti kruh napravljen sa kvascem, jer kvasac sa šećerom iz voća izaziva vrenje u želucu pa u probavi nastaje alkohol. Jednostavni kolači sa voćem trebali bi se jesti u obroku sa voćem, a u obroku sa povrćem kolači sa povrćem.

Također spojeni zajedno šećer i mlijeko obavezno izazivaju vrenje. Kombinaciju mlijeka, šećera i jaja trebalo bi odbaciti jer je to vrlo štetno. Naročito su štetni preljevi, pudinzi i sladoled u kojima su glavni sastojci mlijeko, šećer i jaja. To naročito šteti želucu i izaziva vrenje i truljenje već u samom želucu, a pogotovo u crijevima. Za vrijeme velikih vrućina osjetit će se manje teškoća ako se dodaje manje šećera u hrani.

Vrlo često mala djeca zbog neurednog jedenja imaju vrlo loše posljedice, pa su razdražena, nemirna ili previše usporena.

Sva miješana i složena hrana šteti ljudskom zdravlju. Nerazumne životinje ne bi nikada upotrijebile takvu mješavinu koja se često unosi u ljudski želudac. Razum se neće tako često iscrpljivati, niti će oronuti od marljivog rada ili učenja, kao od upotrebljavanja nepravilne hrane u neprikladno vrijeme i od ravnodušnog nepoštivanja zakona zdravlja. Marljivo učenje nije glavni uzrok sloma umnih snaga. Glavni uzrok je nepravilna prehrana, neredovni obroci i nedostatak tjelesnih vježbi.

Treba činiti postepene promjene u prehrani. Organizam se mora privikavati na promjene. Iskvareni apetit treba postepeno izmijeniti i dovesti u prirodan sklad. Bolesti uzrokovane nekvalitetnom siromašnom prehranom teško se liječe.Ustrajno samoodricanje u jelu i piću učinit će da jednostavna, zdrava hrana postane ukusna stvarajući tako zadovoljstvo veće od onog što ga sladokusac nalazi u svojim bogatim poslasticama.

2.  Koliko jesti?                                           Povratak na početak

Potrebno je da naučimo da je popuštanje apetitu najveća prepreka umnom napredovanju i posvećenju duše. Gotovo svi članovi ljudskog roda jedu više nego što to tijelo zahtijeva. Ova prekomjerna količina raspada se i postaje trula masa. Ako se u želudac unese previše hrane, čak i one jednostavne kvalitete, tada ovaj višak postaje teret. Tijelo čini beznadne pokušaje da je preradi, i ovaj dodatni posao izaziva osjećaj umora. Neki koji neprekidno jedu nazivaju ovaj osjećaj glađu, međutim, on je izazvan pretjeranim radom organa za probavu.

Izjeličke gozbe i hrana koja se unosi u želudac u nepogodno vrijeme, ostavljaju poslijedice na svakoj stanici tijela. Pretjerano jedenje je i uzrok zaboravnosti i neugodnog zadaha. Kada netko stvarno postane bolesnik sa slabom probavom, on mnogo umno i tjelesno pati, i njegovi bližnji moraju također patiti, osim ako su lišeni svakog suosjećaja.

Pretjerivanje u jedenju, pijenju, spavanju ili gledanju nije dobro. Skladan rad svih tjelesnih i umnih snaga donosi sreću, i ukoliko je uzvišenija i potpunija snaga, utoliko je sreća čistija i veća. Ima ljudi koji posjeduju savršene prirodne sposobnosti, a koji ne izvršavaju ni polovinu onog posla koji bi mogli izvršiti kada bi bili umjereni u svemu.

VODA                                           Povratak na početak

Čista voda je blagoslov. Pijte je obilno, jer udovoljava potrebama tijela i pomaže mu da se odupre bolestima. Voda se može iskoristiti na mnogo načina u otklanjanju patnji.

Mnogi čine grešku pijući vodu za vrijeme svojih obroka. Kada se uzima istovremeno s obrocima, voda smanjuje izlučivanje žlijezda slinovnica. Ukoliko je voda hladnija, utoliko je štetnija za želudac. Hladna voda će zaustaviti probavu sve dok tijelo ne osigura dovoljnu toplinu želuca, što bi mu omogućilo da ponovo preuzme svoj posao. Topla pića oslabljuju, a osim toga oni koji popuštaju u ovome, postaju robovi navike. Hrana se ne smije ispirati, i zato nije potrebno nikakvo piće za vrijeme obroka. Jedite polako i dopustite da se slina pomiješa sa hranom. Što se više tekućine unese u želudac za vrijeme obroka, to će se hrana teže probaviti; jer se tekućina mora najprije upiti. Nemojte jesti mnogo soli, ostavite ukiseljeno povrće, ne unosite u svoj želudac ljuto začinjena jela, imajte u obroku puno voća ili salate od svježeg povrća i nadražaj koji u obroku traži mnogo tekućine, nestat će. Međutim ako je išta potrebno da se ugasi žeđ, tada je to čista voda koja se pije malo prije ili poslije obroka. To je sve što priroda zahtijeva. Nemojte nikada piti kavu, pivo, vino, čaj ili bilo kakvo alkoholno piće. Voda je najbolja tekućina koja čisti tkiva.

MESO, MLIJEKO, JAJA                               Povratak na početak

1.  Meso i mesna hrana

Čovjek je sazdan od onoga što jede. Oboljelo meso više nije rijetkost, već opća pojava. Svaki oblik bolesti unosi se u ljudsko tijelo upotrebom mesa zaklanih životinja. Jedenjem mesa podložnost bolestima povećava se za deset puta, a isto tako i podložnost nagloj smrti. Liječnici u svijetu ne mogu objasniti brzo povećavanje bolesti u ljudskom rodu. Bolesti životinja sve su izrazitije, i naša jedina sigurnost je u potpunom napuštanju mesa

Meso je jedna vrsta droge, jer sadrži puno hormona. Nakon što prekine s upotrebom mesa, čovjek može stanovito vrijeme osjećati slabost, ali kada se tijelo oslobodi utjecaja ove hrane, neće više osjećati slabost i prestat će željeti ono što je smatrao neophodnim za svoju snagu. Tako se događa sa svim omamljujućom ovisnostima. Slabost koja nastaje kao posljedica zamjene mesne hrane ubrzo će nestati, i liječnici trebaju shvatiti da nije potrebno poticati jedenje mesa kao nešto što je bitno za zdravlje i snagu. Isto tako, bezmesna hrana mijenja narav na bolje. Meso nije neophodno za zdravlje i snagu, inače bi Gospod načinio grešku osiguravajući hranu Adamu i Evi prije njihovog pada u grijeh. U Bibliji u Knjizi Postanka (1.Mojsijeva) 1.glava, 29.stih piše: "I doda Bog: Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!" Voće, orasi i žitarice sadrže sve hranljive sastojke.

Umne, moralne i tjelesne snage umanjene su stalnom upotrebom mesne hrane. Mesna hrana razvija životinjske sklonosti. Neobuzdane strasti gospodare zbog upotrebe mesa, duhana i alkoholnih pića. Jedenje mesa jača životinjski dio ljudskog bića, i srazmjerno tome smanjuju se umne snage. Meso nadražuje živce i raspiruje strasti, doprinoseći tako pobjedi niskih strasti. Životinje koje se hrane sa mesom su agresivnije. Mesna hrana i kod ljudi doprinosi razvijanju agresivnosti. Mesna umanjuje vrijednost krvi, izaziva debljanje tijela, zamračuje um i otupljuje moralnu osjetljivost.

Tkiva svinje puna su parazita. Svinje se hrane trulim otpacima, i Stvoriteljeva namjera je bila da jedino tome služe: "Mesa od njih ne jedite niti se strva njihova dotičite..." (Levitski zakonik 11,8). Ova zapovijed dana je zato što je svinjsko meso nepogodno za prehranu.  Nikada, ni pod kakvim okolnostima, ljudska bića ne bi trebala jesti njihovo meso. Svinjsko meso više od sve ostale mesne hrane stvara lošu krv. Jedenje svinjskog mesa još uvijek stvara najveće patnje ljudskom rodu: glavni je uzrok začepljenja krvnih žila i izvor najjačih kancerogenih tvari. Sada znate zašto rak i bolesti krvožilnog sustava usmrćuju većinu ljudi.

Što se pak tiče ribe, u mnogim mjestima, ona bude tako zagađena prljavštinom kojom se hrani da postaje uzrok bolesti. Ovo se naročito javlja onda, kada ribe dolaze u dodir s kanalizacijom velikih gradova. Riba koja se hrani sadržajem iz kanalizacije može stići do udaljenih voda i može se uhvatiti tamo gdje je voda čista i svježa.

2.  Mlijeko, mlječni proizvodi i jaja                          Povratak na početak

Životinjsko carstvo je bolesno. Životinje od kojih se dobiva mlijeko nisu uvijek zdrave. Neka krava može u jutro izgledati zdrava, a do večeri uginuti. Prema tome ona je bila bolesna dok su od nje muzli mlijeko, a vi to niste znali. Mlijeko sadrži visoke količine kalcija, ali i bjelančevina i masnoća, pa zato nije za tijelo najbolji izvor tog minerala. Uočeno je da se u tijelu apsorbira to manje kalcija što se jede više bjelančevina. Prilikom ispitivanja švedskih vegana uočena je jednaka količina kalcija u krvi kod vegana isto kao i kod onih koji sve jedu. Vegani su vegetarijanci koji ne jedu nikakvu hranu životinjskog porijekla. Istraživanja iz 1988. god. pokazuju da nema nedostatka kalcija kod odraslih vegana. Kalcija najbolje kvalitete za čovječje tijelo ima dovoljno u sezamu, bademu i drugom sjemenju, kao i povrću i suhom voću.

Tvrde i masne sireve ne bi trebali nikada koristiti kao ljudsku hranu jer su jako toksični (sadrže dioksin, životinjske masnoće i razne štetne tvari) pa su jako štetni za naše tijelo.

Jaja su kao hrana veoma loša i više su štetna nego dobra. Bilo bi najbolje potpuno ih izbaciti iz prehrane, isto tako treba izbjegavati i tjesteninu i kolače sa jajima jer iako sadrže male količine jaja i ta mala količina djeluje loše na organizam. Jaja sadrže sve pesticide, hormone rasta, antibiotike i bakterije iz kokoške koja ih je snijela. Da bi se zaštitili od bakterije salmonele nikako ne bi trebalo jesti sirova i napola skuhana jaja.

ŠTETNA HRANA                                                  Povratak na početak

1.  Šećer                                        

Kao zaslađivač može se koristiti suho voće ili med.

Šećer je vrlo štetan za želudac. On izaziva vrenje i to pomračuje mozak, stvarajući mrzovoljno raspoloženje. Najnovija istraživanja su dokazala postojanje jedne od najvećih novih svjetskih epidemija - bolesti kandijaze. Naime, jedenjem hrane koja sadrži bijeli šećer kao i upotrebom antibiotika, u tijelu se potiče razvoj jedne vrste kvašćevih gljivica Candide albicans koja potiskuje razvoj korisnih crijevnih bakterija (koje pomažu tijelu u probavljanju hrane i stvaranju nekih vitamina npr. B-kompleks) kao što su Lactobacilus Acidhophilus, Lactobacilus bifidus, Lactobacilus bulgaricus i mnogi drugi veoma važni prijatelji naših crijeva. Candida albicans izaziva mnoge teške tegobe, neke od njih su: sindrom kroničnog umora, slabost imunološkog sustava, "umna magla", sindrom nadraženih crijeva te nepodnošanje različitih namirnica. Najjednostavnije je liječenje pomoću jedenja češnjaka i uzimanja 2x500 mg C vitamina (koji je u kompleksu sa bioflavonoidima) dnevno, kroz dva tjedna. Naravno, glavni je čimbenik liječenja potpuno ne  korištenje šećera u hrani. Teško je potpuno iskorijeniti ovu gljivicu, jer ona inače normalno živi u našim crijevima, ali se može obuzdati njezin rast.

Kod konzerviranja voća upotrijebite što manje šećera, jer i mala količina može biti štetna pa ga je najbolje izbjegavati. Velike količine mlijeka i šećera štete tijelu, izazivaju vrenje i nadražuju organe za probavu. Sve što spriječava aktivno pokretanje živog stroja, djeluje neposredno na mozak. Šećer, kada se mnogo upotrebljava, mnogo je štetniji od mesa. Velike količine mlijeka i šećera zajedno stvaraju razne štetne tvari u tijelu.

Onaj tko jede mnogo slatkiša ne može imati dobre organe za probavu i bistar um. Poslije, ako se prehladi, cijelo tijelo je tako paralizirano i oslabljeno da se ne može oduprijeti i nema snage da se bori protiv bolesti.

2.  Začini                                                  Povratak na početak

Kao začin može se koristiti koncentrat paradajza, peršin, celer, slatku papriku, kopar, origano, bosiljak, kim i slično bilje. U hranu se može dodavati i malo sušene koprive. Ukusna je i veoma hranjiva salata od mladih listova maslačka. Sol je neophodan začin hrani jer je sastavni dio tjelesnih tekućina, ali treba je koristiti u maloj količini.

Upotreba drugih jačih i ljutih začina izaziva upalu osjetljive sluznice organa za probavu. Začini su štetni po svojoj prirodi. Papar, ljuti začini, ocat i sve drugo sličnog okusa nadražuje želudac i čini krv grozničavom i nečistom. Upaljen želudac pijanice često se uzima kao primjer djelovanja alkoholnih pića. Slično upalno stanje nastaje upotrebom nadražujućih začina. Ljude koji koriste ove začine obična hrana ne zadovoljava. Tijelo osjeća nedostatak, ono teži za nečim što još više nadražuje. Poslije svega ljudi počinju uzimati i razna opojna sredstva.

Začini upotrijebljeni za pripremanje hrane pomažu probavi na isti način kao čaj, kava i alkoholna pića za koja se pretpostavlja da pomažu zaposlenom čovjeku da bolje izvrši svoje zadatke. Međutim, čim trenutno djelovanje prođe, ljudi gube od snage koju su imali prije upotrebe ovih nadražujućih sredstava u omjeru s onim što su dobili s njihovom upotrebom. Tijelo je oslabljeno, a krv postaje grozničava što oživljava niske sklonosti, moralna i umna snaga slabi i postaje sluga strastima. Začinjena jela i začini uzbuđuju živce i slabe razum.

3.  Ocat i ukiseljena zimnica                               Povratak na početak

Limun je najbolje sredstvo za kiseljenje salata.

Ukiseljeno povrće i druga hrana sa octom nadražuju želudac i čini krv grozničavom i nečistom. Salate koje se pripremaju s uljem i octom izazivaju u želucu truljenje i hrana se tada ne probavlja već se raspada. Posljedica takve prehrane su slaba krv puna nečistoće i nastajanje tegoba s jetrom i bubrezima. Organi koji stvaraju krv ne mogu pretvoriti ukiseljeno povrće, začine, oboljelo meso, masna jela i kolače u dobru krv.

4.  Prašak za pecivo i soda bikarbona                  Povratak na početak

Prašak za pecivo je trgovački naziv za amonij-hidrogenkarbonat koji neki nazivaju i amonij-bi-karbonat. Soda bikarbona je trgovački naziv za natrij-hidrogenkarbonat koji neki nazivaju i natrij-bi-karbonat.

Prašak za pecivo i soda bikarbona izazivaju upalu želuca i često truju cijelo tijelo. Dovoljan je jedan kolač sa praškom za pecivo pojeden poslije ručka pa da pokvari čitav ručak u želucu. Gotovo svi industrijski keksi, slani štapići, pereci i slični proizvodi za grickanje, slastičarski kolači i gotovo sve namirnice koje su rahle imaju u sebi prašak za pecivo i sodu bikarbonu.

5.  Margarin    

Mnoga istraživanja govore o štetnosti margarina. On se sastoji od transmasnih kiselina koje nastaju hidrogeniziranjem (skrutnjavanjem) biljnih masnoća. Tim postupkom nastaju umjetne, potpuno zasićene masne kiseline koje su puno gore od životinjskih masnoća te još jače doprinose stvaranju naslaga u krvnim žilama. Time još više doprinose nastajanju raznih bolesti krvožilnog sustava.

ALKOHOLNA PIĆA, DUHAN, KAVA I ČAJ            Povratak na početak

Čist, neprevreli sok od grožđa zdravo je piće. Za dobro, zrelo, zdravo voće svježi sok iz njega trebamo zahvaliti Stvoritelju, jer jako korisno djeluje na zdravlje.

Među nadražujućim sredstvima i narkoticima nalazi se mnoštvo sastojaka koji, upotrebljeni kao hrana ili piće, nadražuju želudac, truju krv i nadražuju živce. Upotreba neprirodnih, nadražujućih sredstava uvijek vodi neumjerenosti i aktivan je činilac tjelesne degeneracije i propadanja.

Jaki čaj (engleski, indijski, gruzijski, zeleni i sl.) nadražuje živce, a kava umrtvljuje mozak. Čaj djeluje kao nadražujuće sredstvo i u izvjesnoj mjeri izaziva trovanje. Prvi je dojam da to osvježuje. Želučani živci se nadražuju i prenose nadražaj na mozak, a ovaj je dalje potaknut da izazove pojačani rad srca što će dati kratkotrajnu snagu cijelom tijelu. Zamor se zaboravlja, a snaga kao da se povećala. Um je potaknut i mašta postaje mnogo življa. Kada utjecaj nadražujućeg sredstva prođe, neprirodna snaga opada, a posljedica je odgovarajući stupanj malaksalosti i iznurenosti. Kava i jaki čaj dok djeluju potiču oslabljene snage, ali kada njihov trenutni utjecaj prođe ostaje samo depresija kao posljedica. Jaki čaj je otrovan; iako u manjem stupnju, njegov utjecaj je istog karaktera kao i utjecaj žestokih pića.

Kava je štetno popuštanje. Ona privremeno potiče um na neuobičajeni rad, poslije čega kao poslijedica dolazi iscrpljenost, umornost, obamrlost umnih, moralnih i tjelesnih snaga. Um slabi, a ako se određenim naporima ova navika ne pobijedi, rad mozga se neprestano smanjuje.

Čaj i kava potiču apetit koji teži za jačim nadražujućim sredstvima, kao što su duhan i žestoka pića, a zatim i dalje prema težim drogama.

Duhan je spori, varljivi, ali ipak opasan otrov. On uzbuđuje i zatim otupi živce. On slabi i opija mozak. Često puta jače uzbuđuje živce nego opojna pića. On je finiji otrov, zato je njegove posljedice teško iskorijeniti iz organizma. Također pobuđuje žeđ za jakim pićem.

Umjereno pijenje alkohola je široki put k pijanstvu. Umjereno pijenje je škola u kojoj se ljudi odgajaju za karijeru pijanice. Bolest jetre, drhtanje živaca i pojava da se krv skupi u glavi, proistječu iz upotrebe prevrelog mošta. Mnogi su zbog alkohola dovedeni do ludila i lišeni razuma. Pod kobnim utjecajem alkohola ljudi čine prijestupe, nasilja, a često i ubojstva. Neki umiru od tuberkuloze ili padnu od srčane kapi. Neki pate od slabe probave.

Kava, alkohol, duhan i jaki čajevi oštećuju živce, troše životne snage i izazivaju nemir, umnu slabost i nedostatak vladanja nad samim sobom. Često izazivaju glavobolje i živčanu iscrpljenost. Jetra nepravilno obavlja svoj posao, kvaliteta krvi i krvotok su ugroženi, a koža gubi gipkost i postaje blijeda. Ova nadražujuća sredstva djeluju tako što prisiljavaju mozak na prekomjeran rad. To mozak čini slabijim i manje sposobnim za ozbiljan napor. Rezultat toga je žustar i nestrpljiv duh, koji optužuje, promatrajući pogreške drugih povećalom, dok je potpuno nesposoban da vidi svoje mane.

ZNANJE PRIPREMANJA HRANE                           Povratak na početak

Onaj tko poznaje vještinu zdravog pripremanja hrane i koristi se ovim znanjem, dostojan je većih pohvala nego oni koji su zaposleni bilo kojom drugom vrstom posla. Ovaj talenat treba izjednačiti po vrijednosti s deset talenata; jer njegova pravilna upotreba mnogo doprinosi održavanju zdravlja ljudskog tijela. Pošto je tako nerazdvojno povezan sa životom i zdravljem, on je najdragocjeniji od svih darova.

Dobro kuhanje i iznošenje na stol zdrave hrane, ukusno pripremljene, zahtijeva inteligenciju i iskustvo. Dužnost je svake žene da postane dobra kuharica. Bez neprekidnog vježbanja oštroumnosti nitko se ne može istaknuti u zdravom kuhanju. Oni čija su srca otvorena da prime dojmove i prijedloge Velikog Učitelja - Krista, naučit će mnogo i bit će sposobni da uče i druge; jer će im On dati sposobnost i razumijevanje.

Loše kuhanje izaziva bolest i loše raspoloženje; tijelo se poremeti i zbog toga se ne mogu uočiti nebeske stvari. U dobrom kuhanju ima više religije, nego što se to može zamisliti. Oskudna, loše pripremljena hrana kvari krv slabljenjem organa koji stvaraju krv. To slabi tijelo i donosi bolesti s onim što ih prati: nadraženim živcima i lošom naravi. Žrtve lošeg kuhanja broje se na tisuće i desetine tisuća. Duše su izgubljene zbog lošeg kuhanja. Kuhanje nije niže zvanje već jedno od najosnovnijih u praktičnom životu. Nije potrebno da bude mnogo vrsta hrane za jedan obrok, ali svi obroci ne smiju biti sastavljeni od iste vrste hrane bez ikakve promjene. Hrana se treba spremati jednostavno, ali tako ukusno da stvori želju za jelom. Za toplije dane treba pripremiti manje hrane. Vjerska je dužnost svake kršćanke da nauči mijesiti dobar, ukusan i lagan kruh od crnog, neprosijanog brašna (integralno brašno). Praviti dobar kruh je osnova zdravlja u obitelji. Kruh od integralnog brašna se zove graham kruh, ali nije crne boje već je smeđe boje. Ako u trgovini naiđete na tamnosmeđe ili skoro crne kruhove onda znajte da su rađeni od brašna obojenog sa umjetnim bojama koje su kancerogene. Brašno se prodaje po tipovima, npr. T-400, T-850, T-1400 i td.. Ovaj broj podijeljen sa tisuću daje postotak pepela u brašnu, tj. govori o količini mineralnih tvari u brašnu. Npr. T-400 znači da u 1 kg brašna ima nakon spaljivanja 0,4 % pepela, tj. mineralnih tvari, dok u 1 kg cijelog zrna pšenice ima oko 1,95 % pepela, dakle bijelo brašno je skoro pet puta siromašnije mineralnim tvarima od integralnog ili graham brašna od cijelog zrna pšenice.

KORIST KRETANJA I ČIST ZRAK                     Povratak na početak

ODIJEVANJE                                      Povratak na početak

PRIRODNI   LIJEKOVI                            Povratak na početak

VITAMINSKI DODACI PREHRANI                      Povratak na početak

	"Ili ne znate da su tjelesa vaša crkva Svetoga Duha koji živi u vama, kojega imate od Boga, i niste svoji? Jer ste kupljeni skupo. Proslavite dakle Boga u tjelesima svojim u dušama svojim, što je Božje." (1. Korinćanima 6,19.20)
	"Ako dakle jedete, ako li pijete, ako li drugo što činite, sve na slavu Božju činite." (1. Korinćanima 10,31)