Biljeska o ilustratoru

Drago Trumbetas roden je 01. sijecnja 1938. godine u Velikoj Mlaki u turopoljskoj plemenitaskoj obitelji. U rodnom mjestu polazio je pucku skolu od 1945. do 1949. godine. a tadasoju malu maturu polozio je 1952. u Velikoj Gorici. Vec u sestoj godini crtao je portrete svojih susjeda u Velikoj Mlaki. a ucitelji u osnovnoj skoli zaduzivali su ga da crta parole i slali na crtanje u prirodu.
Graficku industrijsku skolu zavrsio je u Zagrebu 1956. i stekao zanimanje rucnog slagara. Iste godine zaposlio se u Grafickom zavodu Hrvatske i radio na poslovima Enciklopedije. Zbog stroge partijske kontrole 1957. bjezi u Austriju, no. vraca se nakon tri mjeseca i opet radi kao slagar. U vrijeme sluzenja vojnog roka u Brckom, Vranju i Slavonskom Brodu od 1958. do 1960. crtao je apstraktne crteze. Poslije vojske radi i kao geodetsko-tehnicki crtac u Zavodu za komasacije SRH i graficki ureduje tri casopisa: “Savremena tehnika“, “ABC tehnlke“ iDelta“.
Godine 1966. drugi put odlazi u inozemstvo, ovaj put u Frankfurt na Majni, gdje u pocetku radi na poslovima pakiranja, a kasnije kao slagar. U Frankfurtu je 1968. poceo crtati gastarbajterski ciklus i motive iz rodnog Turopolja. Godine 1975. prireduje mu Bozo Biskupic prvu samostalnu izlozbu u kuli Lotrscak i izdaje mapu Gastarbaiter s predgovorom Veselka Tenzere, a Bogdan Zizic snima dakumentarni film o Trumbetasu. U ciklusu crteza Gastarbeiter Trumbetas preko svog anti-junaka Tonceka na simbolican nacin progovara o muci milijuna svojih zemljaka otjeranih iz vlastite domovine. Od tada pocinju samostalne izlozbe u Njemackoj. Od 1976. do 1980. priredio ih je cak 60, a brojne televizijske postaje snimale su dokumentarce o njemu. Uz daljnji sistematski rad na Gastarbeiterima crta i novi ciklus “Bankfurt ist Krankfurt“ u kojem zorno govori o pokvarenosti europskog drustva.
Godine 1980. preseljava dio privatne biblioteke kuci u Veliku Mlaku, a tadasnje ga vlasti optuzuju za sirenje neprijateljske propagande i osuduju na godinu i pol zatvora. Za njegovo oslobadanje zauzimaju se njemacki knjizovnik Heinrich Boll, ministar Hans Dietrich Genscher, ministar Egon Bahr i kancelar Willy Brandt, pa mu Vrhovni sud Hrvatske smanjuie kaznu na sest mjeseci, koju odraduje u Zagrebu i Staroj Gradiski.
Godine 1987. opet odlazi u Frankfurt i radi razlicite poslove, ali i crta nove cikluse: “Ex libris“, “Zivot kao zmija“, “Ljudsko smetliste“ i kalendare s turopoljskim motivima. Njegovi su crtezi i dalje pretezito nadahnuti stvarnom svakidasojicom i velikim razumijevanjem za ponizene i uvrijedene, ljude s dna. Znacajni pomak u irealo cini 1990. godine ciklusom “Lieber Vincent - dopisivanje s van Goghom“, u kojem je do sada nacrtao oko stotinu radova. O likovoom stvaralastva Drage Trumbetasa uz vec spomenutog Veselka Tenzeru pisali su brojni istaknuti hrvatski likovni kriticari i pisci: Josip Bratulic, Bozo Biskupic, Igor Zidic, Vlado Gotovac, Branimir Donat, Zvonimir Milcec, Nada Vrklian-Krizic, Josip Depolo, Radovan Vukovic, Elena Cvetkova, Darko Glavan, Josip Skunca, Ivica Zupan i drugi, te njemacki kriticari i pisci Gerhard Zwerenz, Rosi Wolf-Almanasreh i Rudi Seitz i makedonski: Naido Petrusevski i Zlatko Teodosievski.
Uz crtanje Trumbetas se bavi i pisanjem. Napisao je dnevnik sa skicama na 2140 stranica, dramu ”Sadisti” koja mu je 1986. izvedena u Subotici pod naslovom ”Nepusac”, dramu ”Lopov”, aramu ”Der Kassierer” i knjigu pjesama ”Gastarbeiter-Gedichte”. Pise cetverodjelai roman ”Nepusac” .
U mladim danima okusao se i u nekoliko sportova: atletici, biciklizmu, boksu i skijanju, a u drami ”Nepusac” glumio je glavnu ulogu. U domovini je cesto bio zabranjivan. Od 1971. do 1990. godine partija mu je zabranila priredivanje samostaloih izlozbi u Velikoj Gorici, a 1980. godine casopis ”OKO”. nije mu htio objaviti ”Gastarbeiterske piesme”. Tek 1995. ima prvu samostalnu izlozbu u Galeriji Galzenica u Velikoj Gorici, a 1997. Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu prireduje mu prvo veliko retrospektivno prikazivanje raznolikog opusa. Sve u svemu, u zemlji i inozemstvu priredeno mu je preko 160 samostalnih i preko 200 skupnih izlozbi. Godine 1998. biva umirovljen i nastavlja sa crtanjem i pisanjem kao i izlaganjem slika. Zivi u Frankfurtu na Majni s povremenim boravcima kod obitelji u Velikoj Mlaki.