Biljeska o ilustratoru
Drago Trumbetas
roden je 01. sijecnja 1938. godine u Velikoj Mlaki u turopoljskoj plemenitaskoj
obitelji. U rodnom mjestu polazio je pucku skolu od 1945. do 1949. godine. a
tadasoju malu maturu polozio je 1952. u Velikoj Gorici. Vec u sestoj godini
crtao je portrete svojih susjeda u Velikoj Mlaki. a ucitelji u osnovnoj skoli
zaduzivali su ga da crta parole i slali na crtanje u prirodu.
Graficku industrijsku skolu zavrsio je u Zagrebu 1956. i stekao zanimanje rucnog
slagara. Iste godine zaposlio se u Grafickom zavodu Hrvatske i radio na poslovima
Enciklopedije. Zbog stroge partijske kontrole 1957. bjezi u Austriju, no. vraca
se nakon tri mjeseca i opet radi kao slagar. U vrijeme sluzenja vojnog roka
u Brckom, Vranju i Slavonskom Brodu od 1958. do 1960. crtao je apstraktne crteze.
Poslije vojske radi i kao geodetsko-tehnicki crtac u Zavodu za komasacije SRH
i graficki ureduje tri casopisa: Savremena tehnika, ABC tehnlke
iDelta.
Godine 1966. drugi put odlazi u inozemstvo, ovaj put u Frankfurt na Majni, gdje
u pocetku radi na poslovima pakiranja, a kasnije kao slagar. U Frankfurtu je
1968. poceo crtati gastarbajterski ciklus i motive iz rodnog Turopolja. Godine
1975. prireduje mu Bozo Biskupic prvu samostalnu izlozbu u kuli Lotrscak i izdaje
mapu Gastarbaiter s predgovorom Veselka Tenzere, a Bogdan Zizic snima dakumentarni
film o Trumbetasu. U ciklusu crteza Gastarbeiter Trumbetas preko svog anti-junaka
Tonceka na simbolican nacin progovara o muci milijuna svojih zemljaka otjeranih
iz vlastite domovine. Od tada pocinju samostalne izlozbe u Njemackoj. Od 1976.
do 1980. priredio ih je cak 60, a brojne televizijske postaje snimale su dokumentarce
o njemu. Uz daljnji sistematski rad na Gastarbeiterima crta i novi ciklus Bankfurt
ist Krankfurt u kojem zorno govori o pokvarenosti europskog drustva.
Godine 1980. preseljava dio privatne biblioteke kuci u Veliku Mlaku, a tadasnje
ga vlasti optuzuju za sirenje neprijateljske propagande i osuduju na godinu
i pol zatvora. Za njegovo oslobadanje zauzimaju se njemacki knjizovnik Heinrich
Boll, ministar Hans Dietrich Genscher, ministar Egon Bahr i kancelar Willy Brandt,
pa mu Vrhovni sud Hrvatske smanjuie kaznu na sest mjeseci, koju odraduje u Zagrebu
i Staroj Gradiski.
Godine 1987. opet odlazi u Frankfurt i radi razlicite poslove, ali i crta nove
cikluse: Ex libris, Zivot kao zmija, Ljudsko smetliste
i kalendare s turopoljskim motivima. Njegovi su crtezi i dalje pretezito nadahnuti
stvarnom svakidasojicom i velikim razumijevanjem za ponizene i uvrijedene, ljude
s dna. Znacajni pomak u irealo cini 1990. godine ciklusom Lieber Vincent
- dopisivanje s van Goghom, u kojem je do sada nacrtao oko stotinu radova.
O likovoom stvaralastva Drage Trumbetasa uz vec spomenutog Veselka Tenzeru pisali
su brojni istaknuti hrvatski likovni kriticari i pisci: Josip Bratulic, Bozo
Biskupic, Igor Zidic, Vlado Gotovac, Branimir Donat, Zvonimir Milcec, Nada Vrklian-Krizic,
Josip Depolo, Radovan Vukovic, Elena Cvetkova, Darko Glavan, Josip Skunca, Ivica
Zupan i drugi, te njemacki kriticari i pisci Gerhard Zwerenz, Rosi Wolf-Almanasreh
i Rudi Seitz i makedonski: Naido Petrusevski i Zlatko Teodosievski.
Uz crtanje Trumbetas se bavi i pisanjem. Napisao je dnevnik sa skicama na 2140
stranica, dramu Sadisti koja mu je 1986. izvedena u Subotici pod
naslovom Nepusac, dramu Lopov, aramu Der Kassierer
i knjigu pjesama Gastarbeiter-Gedichte. Pise cetverodjelai roman
Nepusac .
U mladim danima okusao se i u nekoliko sportova: atletici, biciklizmu, boksu
i skijanju, a u drami Nepusac glumio je glavnu ulogu. U domovini
je cesto bio zabranjivan. Od 1971. do 1990. godine partija mu je zabranila priredivanje
samostaloih izlozbi u Velikoj Gorici, a 1980. godine casopis OKO.
nije mu htio objaviti Gastarbeiterske piesme. Tek 1995. ima prvu
samostalnu izlozbu u Galeriji Galzenica u Velikoj Gorici, a 1997. Muzej suvremene
umjetnosti u Zagrebu prireduje mu prvo veliko retrospektivno prikazivanje raznolikog
opusa. Sve u svemu, u zemlji i inozemstvu priredeno mu je preko 160 samostalnih
i preko 200 skupnih izlozbi. Godine 1998. biva umirovljen i nastavlja sa crtanjem
i pisanjem kao i izlaganjem slika. Zivi u Frankfurtu na Majni s povremenim boravcima
kod obitelji u Velikoj Mlaki.