Od mjeseca listopada 2002 hrvatska javnost svjedok je probudjenog interesa Velike Britanije (a prema cijem uzoru je stvarana Velika Srbija; tvrdnja za koju imamo dovoljno dokaza) za izrucenje hrvatskih generala, s naglaskom na generala Bobetka.

            Da bismo razumjeli britansko insistiranje na izrucenju generala Bobetka, i svih hrvatskih generala koje trazi politizirani haaski sud, moramo poznavati sustinu britanske imperijalne ideologije, ne samo na ovim prostorima vec i u citavome svijetu, jer je britanski pristup svim problemima jedinstven i zajednicki. Sustina britanskog neprijateljstva prema Hrvatima ne nalazi se u nekim nezeljenim hrvatskim potezima ili povijesnim dogadjajima, vec u trajnom stavu britanske politike, prema kojem citav svijet mora biti izgradjen u skladu s njihovim imperijalnim interesima i u skladu s britanskim shvacanjem njihove imperijalne ideologije, koja nikada nije prestala postojati. Kao dokaz ovoj zadnjoj tvrdnji navedimo samo  primjer da je jos uvijek zivuci dr. Denis Stevens (r. 1922.), britanski obavjestajac u Burmi i Indiji od 1939. do 1945., te potom zasluzni dirigent i muzikolog, godine 1984. stekao titulu za svoje zasluge koja glasi Commander of British Imperium/ Zapovjednik Britanskog Imperija. Ovakvi anakronizmi dio su danasnjeg britanskog mentaliteta, te pogleda na vlastitu i svjetsku povijest. Britanska deviza «imperij iznad svega» svoju zadnju kulminaciju u XX. st. imala je  kroz stvaranje britanskog lanca intelektualaca poznatog kao Milnerova grupa, o cemu je lijepi prikaz napisao americki povjesnik Carroll Quigley («Anglo-Americki Establishment»).

            Zbog cega ovo navodimo? Jedan od razloga je svakako taj, sto je na temelju brojnih dokumenata i dokaza, kojima danas raspolazemo, jasno da je Hrvatska drzava put preko kojeg se Europa spaja s naftnim izvorima i morskim putovima prema Indiji i Afganistanu, u kojima Britanci jos uvijek imaju svoj interes (podrzavaju tamosnji rat). Pod britanskim uplivom nastaje i Jugoslavija u obje svoje krvave varijante. Britanci su jos pod srpskom kraljevinom Jugoslavijom nastojali nekako umiriti Hrvate nudeci im (na kraju) federalni status u Jugoslaviji (Banovina Hrvatska), a njihov Tito takav formalni polozaj Hrvatske im je i proveo u djelo. Sustina nove britanske federalne ideologije, koja je i dovela do stvaranja Commonwealtha, te kasnijeg osamostaljenja Indije, sastoji se u federalizaciji svijeta koji je ili pod britanskom upravom ili pod uplivom britanskog liberalnog pogleda na svijet, a svaka drzava koja se nalazi izvan bilo koje federacije jest samostalna, dakle – nacionalisticka, a kao takva ona u globaliziranome svijetu ne smije postojati, pa nije cudo da anglo-americki pijevac Soros (slika i prilika nove ideologije globalnog federalizma) tvrdi da je nacionalizam najopasniji neprijatelj NATO-pakta. (vidi: «Vjesnik» 23. travnja 1998.).

Jos je prvi uzor Lorda Milnera i njegove grupe, Cecil Rhodes, trasirao ideju da citav svijet mora govoriti engleski, i da se Amerika mora vratiti pod britansku upravu, ali Lord Milner je razvio nacin kojim je citav svijet morao dospjeti pod britansku kontrolu. Prvi sloj njihove ideologije trasirao je mogucnost da:

A) Englezi stvore i vode Ligu naroda, koju su kasnije, na njihovu tragu zamijenili Ujedinjeni narodi (a oni formalno stoje iza Haaskoga suda). («…Treci sin lorda Salisburyja, Lord Robert Cecil (Vikont Cecil od Chelwooda od g. 1923.), bio je jedan od prvih konceptualista ugovora Lige Naroda i u javnom mnijenju bio je Englez kojega su najuze povezivali s radom Lige. Godine 1937. za taj je rad primio Nobelovu nagradu. Vidi: C. Q. «Anglo-Americki Establishment», str. 16)

B) K tome je koncipirana federalisticka ideja Zajednice naroda kojom su obradili sve svoje kolonije, ukljucujuci Indiju, te je stvorena prva globalisticka ideologija tj. «…vjera Milnerove grupe u federaciju, devoluciju (prenosenje vlasti na nize razine), odgovornost i manjinska prava. Glavne preporuke Simonove komisije (u Indiji) bile su tri: 1) stvaranje federacije Britanske Indije i Indijskih Drzava, koristenjem provincija one prve kao federalnih jedinica s ovom drugom; 2) modificiranje sredisnje vlade stvaranjem legislativnog sabora kao federalne organizacije, ali tako da se srediste ostavi nepromijenjeno; 3) dovrsenje dijarhije u provincijama cineci Indijce odgovornima za sve provincijske aktivnosti. Preporuka je takodjer zagovarala odvajanje Burme i Indije.…» (ibidem. str. 218)

            Vec tada su federativne vlasti bile delegirane samoupravne vlasti, koje rjesavaju regionalne probleme, pa je valjda jasno da to slici na socijalisticko samoupravljanje i regionalisticku ideologiju s kraja 20. stoljeca. 

Dakle, ako hrvatska ima svoju vojsku i svoje generale iskaljene u ratu, ako Hrvatska nije ponizena i pokorena, ona jest prijetnja novome federalisticko-globalistickom svjetskom poretku, koji nas nastoji u gurati u Zapadno-balkansku carinsku federaciju. Kada bi se radilo o postenim drzavama, tada Hrvatska ne bi morala strahovati (a takvih nema), ali i iz nedavnih izjava srbijanskog ministra pravde Save Markovica, prema kojima je hrvatski rat za oslobodjenje bio samo jugoslavenski gradjanski rat, jasno je da se Hrvatsku nastoji ugurati u saveze s imperijalnim susjedom, koji se nije okanio svojih pljackasko-razbojnickih pretenzija. S engleske strane sve se cini zlonamjerno i najsvjesnije: izrucivati svoje generale po stranome nalogu za nas znaci izgubiti specijalni rat protiv Hrvatske, koji se vodi radi starih englesko-americkih ciljeva, ali s novim metodama.

Hocemo li popustiti pred svjetskim britanskim imperijalizmom ovisiti ce o stupnju nase politicke i nacionalne svijesti, o situaciji u kojoj se nalazimo.

Emil Cic

            Autor knjige «Povijest hrvatskih neprijatelja»