Emil Čić, 
hrvatski novinar, 
glazbenik i publicist

'križarski amblem' Emila Čića HRVATSKA U KRISTU
Odabrani članci i rasprave
Interview "Hrvatskog narodnog lista" iz Zadra

 




Povodom gostovanja u Zadru, Gradska biblioteka, dne 08. 12. 2003.,
Hrvatski narodni list 12. 12. 2003/58 objavio je ovaj razgovor:

EMIL ČIĆ, publicist i predsjednik Udruge Hrvatska-Irska, autor knjige "Povijest hrvatskih neprijatelja":

I pod cijenu sankcija, Hrvatska mora prekinuti suradnju s Haagom!

Hrvatska bi pod svaku cijenu morala prekinuti svaki odnos s Haagom, bez obzira na posljedice, jer se ne može dopustiti razoružavanje i beskonačno ponižavanje Hrvatske. Suđenjem generalima, kojima se sada sudi, obezglavljuje se kompletan generalski pobjednički kadar. Hrvatska mora pristati čak i na sankcije i na izolaciju, ako želi sačuvati nezavisnost i osobni ponos, pa čak i vlastiti prosperitet.

"Povijest hrvatskih neprijatelja"

Piše: ANTE ROGIĆ



     Emil Čić, predsjednik Udruge Hrvatska - Irska, u ponedjeljak, 08. prosinca, u Gradskoj je knjižnici predstavio svoju knjigu “Povijest hrvatskih neprijatelja”. Od vremena nacionalnog oslobođenja pisao je u književnim časopisima, hrvatskim dnevnim i tjednim novinama. Sveukupno je napisao oko 900 članaka. Članci velikom većinom obuhvaćaju glazbu, a pisao je o politici, pitanjima prosvjete i kulture te razne polemike.

Britanska masonska politika


Koji su bili vaši glavni motivi pri pisanju ove knjige?

     U ovoj knjizi na samom početku sam naveo kako sam razmišljao zbog čega smo mi čitavo vrijeme pod vlašću Srba, a oni su od nas u svakom pogledu slabiji, a opet smo pod njima. Onda sam tražio otkud to. Nelogično je da je u Hrvatskoj bila srpska vlast, a mi smo od njih, po mojem mišljenju, kulturniji i sposobniji. Tražio sam i kopao kako, gdje i zašto, i našao sam, čitajući sve te knjige i dokumente, da je glavni uzrok svega toga bila britanska masonska politika na ovim prostorima. Ta politika je imala svoje korijene još na početku 19. stoljeća, što je onda imalo eksploziju sredinom i krajem stoljeća kada su oni već počeli planirati nastanak Jugoslavije.

Otud, dakle, vaše protivljenje prema Englezima?

     Protivljenje zbog toga jer su, prema svemu onome što sam pročitao, Englezi odlučili da Hrvate s ovih prostora zbrišu. Tako da ni bleiburški pokolj nije bio slučajan.

Vi ste, također, izjavili da su Englezi umiješani u Domovinski rat?

     O Domovinskom ratu postoje memoari srbijanskih političara i generala, u kojima oni sami kažu kako su, prije nego je započeo rat, išli tražiti dozvolu u Washington, London i Moskvu za napad na Hrvatsku. Sve te sile koje su tada vladale njima su dale zeleno svjetlo za napad. Ali glavni oslonci su im bili Washington i London, jer je Slobodan Milošević bio bankar koji se bio stopio s angloameričkim bankarima i političarima. On je bio njihov čovjek i od njih je dobio dozvolu da krene na Hrvatsku. Bez njih se ne bi dogodilo ništa. Nakon što se Jugoslavija raspala, sve te sile su zločinački priznavale kao sugovornika Jugoslavensku armiju, iako je ta armija trebala biti rasformirana nakon što se raspala vlast koja je nad njom vladala. A sile koje su pregovarale s Jugoslavenskom armijom su bile Engleska, Amerika i Europa. Oni su generirali rat protiv Hrvatske.

Ali otkud onda suradnja s Amerikancima u “Oluji”?

     U američkoj politici postoje razne struje, i te razne struje imaju razne projekte i interese. U trenutku kad su Hrvati ušli u neku suradnju s Amerikancima, bilo je to zbog određenih interesnih krugova u Hrvatskoj. Posredstvom lobija, ušli su u suradnju s onima koji su pod utjecajima Iraca i katolika prihvatili da se ostvari jedan projekt, na način da Srbi ne bi bili oslabljeni do kraja. Ne znate za podatak da su Hrvati, kada su bili pred Banja Lukom, krenuli da je osvoje do kraja, ali su američki avioni pucali na njih i ubili 35 vojnika, jer Srbi nisu smjeli biti istjerani s područja Bosne i Hercegovine i njihova četnička republika je morala biti utemeljena i osnovana.

Prekinuti svaki odnos s Haagom


Kakav je Vaš stav prema Haaškom sudu i bi li Hrvatska trebala pod svaku cijenu izručivati svoje generale?


      Hrvatska bi pod svaku cijenu morala prekinuti svaki odnos s Haagom, bez obzira na posljedice, jer se ne može dopustiti razoružavanje i beskonačno ponižavanje Hrvatske. Suđenjem generalima, kojima se sada sudi, obezglavljuje se kompletan generalski pobjednički kadar. Mi ne možemo pristati na ponižavanje i uništavanje onih koji su Hrvatsku oslobodili, i to na temelju lažnih optužaba, koje se ne mogu dokazati ni po kojem pravu.

No, takav stav nam donosi sankcije, a već sada Velika Britanija i Nizozemska, zbog neizručenja generala Gotovine, ne žele ratificirati sporazum o Stabilizaciji i pridruživanju.

Hrvatska mora pristati na sankcije i na izolaciju, ako želi sačuvati nezavisnost i osobni ponos, i čak vlastiti prosperitet.

Ali kako se postaviti u takvoj situaciji?

     Kad bismo imali jednu čvrstu kralježnicu u vlasti, onda bi ta vlast morala reći: Mi pod ovakvim uvjetima sa Haagom više ne kanimo razgovarati.

Mislite li da će se Hrvatska s promjenom vlasti, s jednom desnom opcijom, riješiti jednog sustavnog obezvrjeđivanja i ponižavanja svega što je nacionalno?

     Ponižavanje Hrvatske će se nastaviti ali, ipak, postoje nade. Hrvatska će uspjeti sačuvati svoju vojsku i policiju. Pod vlašću lijeve koalicije hrvatska vojska i policija su bili rastakani. U policiji su, doslovno, bili upošljavani četnici. I danas u Vukovaru rade oni koji su klali ili progonili Hrvate. To je ono što ova nova vlast ne smije dopustiti, treba očistiti četnike iz policije. To se od nje očekuje i vjerujem da će ona to napraviti. U tom smislu će se stanje popraviti. Ali u smislu suradnje sa Haaškim sudom u ovom trenutku nisam optimist.

Što mislite o nesudjelovanju HSP-a u novoj Vladi. Nije li na taj način HDZ izigrao birače?

     U neku ruku jeste, jer HDZ spada u desni centar, a HSP također spada u desnicu. Procentualno se vidi da se kompletno biračko tijelo okrenulo k desnici. Ako je kompletno biračko tijelo većinski desničarsko, bilo da se radi o desnom centru ili o klasičnoj desnici, onda su te stranke koje čine desnu većinu dužne osnovati desnu koaliciju i raditi u skladu s pretežnim brojem biračkih glasova. Ako se tako ne postupa, onda je to biračko tijelo, koje je željelo prekinuti poniženje Hrvatske, na neki način izigrano.

Ljevičarske stranke su antihrvatske


Kada govorite o neprijateljima Hrvatske na koga mislite? U Hrvatskoj i izvan nje.


     Hrvatska ljevica nikad nije bila državotvorna. Te tzv. hrvatske ljevičarske stranke su antihrvatske. SDP je devedesete izašao iz Sabora kada je Sabor htio proglasiti nezavisnost. Kompletan sastav HNS-a je ljevičarsko jugoslavenski. Od predaka koji su ubijali Hrvate, pa preko ideja i ideologija koje su velikosrpske i jugoslavenske. Banac je čisti ideolog, koji je doktorirao kod čovjeka koji je bio četnik u Americi, pravi velikosrpski profilirani ideolog. Jedna takva konstelacija ljevičarskih stranaka je protuhrvatska. Oni se inspiriraju na srpskom jugoslavenstvu. S obzirom na sve što su počinili, oni su neprijatelji Hrvatske. Izvan Hrvatske glavni igrač je britanska masonerija.

Izjavili ste kako bi Hrvatska trebala prekinuti sve diplomatske odnose sa Srbijom?

     Hrvati ne bi trebali zaboraviti da je prije neki tjedan u Srbiji pobijedila čisto četnička stranka. S takvom Srbijom imati odnose, koja je još k tome politički nestabilna i apsolutno nezdrava, predstavlja hrvatsku nezrelost i političko samoubojstvo.

Vi ste religiozan čovjek. U duhu katoličke vjere stoji praštanje, zar ne? Vi zagovarate nešto potpuno suprotno?

     Praštanje onome kome se može oprostiti, a ne onome koji se ne kaje. U ovim političkim okolnostima oprostiti znači razoružati se, a mi se moramo naoružati. Psihološki, kod nas oprostiti, ujedno znači i zaboraviti. A to je pogrešan stav. Opraštanje je, na žalost, u hrvatskom mentalitetu tumačeno i prihvaćeno na pogrešan način. Ja ne govorim o tome kako se ovaj pokajao pa mu moraš oprostiti, već govorim da je besmisleno psihološki opraštati nešto što, kao kriminalni akt, nije prestalo.

Tito, Tuđman, Mesić. Možete li povući jednu paralelu između njih trojice?

     Tito je bio hrvatski krvnik i zato snosi potpunu odgovornost za pokolj Hrvata, bilo na Bleiburgu, bilo u Bosni, bilo za gušenje tzv. hrvatskog proljeća. Tuđman je čovjek koji je htio pomoći hrvatskom narodu. On je tražio modus kako da hrvatski narod u tim teškim okolnostima opstane. Tražio je taj modus kao konfederaciju, ako ih to može zadovoljiti, a ako ih ni to ne može zadovoljiti onda je tražio da se Hrvatska odvoji, onim sredstvima kojima je raspolagala.

Što kažete na riječi Ante Markovića o predsjedniku Tuđmanu, jesu li to nebuloze ili moguće istine?

     Nikada se za svjedoka o Hrvatskoj ne uzima uvjerenog Jugoslavena, koji se nikada nije isticao hrvatskim domoljubljem. Ante Marković nije hrvatski domoljub, on je Jugoslaven, Jugoslaven lažac. Mesić je dao lažno svjedočanstvo o generalu Blaškiću i dao je svoj doprinos osudi nedužnog čovjeka koji se borio za Hrvatsku. To sve govori o njemu, ništa osim toga ne treba reći o Mesiću.

Postoji li danas u Hrvatskoj potreba za ovakvim publikacijama?

     Postoji, jer Hrvati imaju neprijatelje, a nemaju stav. Neprijatelji imaju plan kako ovladati Hrvatskom, a Hrvati nemaju plan kako obraniti Hrvatsku. Ako poznate povijesne ideje svojih neprijatelja, onda možete stvarati planove kako razvijati obranu i štititi vlastite ekonomske i političke interese na svojem području. Hrvati nisu cijepljeni protiv virusa koji ih napada. Zbog toga je ovo što sam ja sad izdao cjepivo za nacionalnu svijest.

Ulazak u EU znači pustošenje bogatog hrvatskog mora


Kao jedini izlaz Hrvatskoj se nameće ulazak u EU, pod svaku cijenu?

     Kad bi Europska unija Hrvatskoj nudila više od onog što Hrvatska može proizvodnjom stvoriti nakon godina i desetljeća pljačke, kad bismo mi više dobili, nego izgubili, onda bi se možda isplatio ulazak. Ali praksa pokazuje da je Irska, koja je ušla u EU, da je njoj, nakon početnih pozitivnih plusova, u cijelosti upropašteno ribarstvo, i da će se to isto dogoditi Hrvatima, ako otvore svoje more Talijanima i ostalim sredozemnim narodima. Ući u EU znači dopustiti pustošenje bogatog hrvatskog mora od strane susjeda koji nas okružuju. To je onaj minimum, a maksimum je da mi gubimo nekretnine. Prvo bi se Hrvati trebali zapitati što sve mogu izgubiti, ako uđu u takvu uniju, a onda bi se trebali zapitati što sve mogu dobiti. Prije svega naši ljudi se lako povode za obećanjima, jer se njima neprekidno prikazuje svjetlija strana stvari. A nitko im ne prikazuje onu tamniju stranu, koja će se pojaviti, ako Hrvatska uđe u Europu. Neka pitaju što je sve Irska izgubila nakon onoga što je dobila.

Ali ponavlja se priča kako je Hrvatska premala zemlja, i po broju stanovnika i po gospodarstvu, da bi se mogla oduprijeti zahtjevima stranih zemalja?

     To nije točno. Europa smatra Hrvatsku najskupljom nekretninom u Europi. Hrvatska je po čistim vodama najskuplja nekretnina koja može prodavati tu vodu zapadnoj Europi kako hoće. Dakle, Hrvatska može Europi diktirati neke uvjete, naplaćivati prolaz kroz svoj neutralni teritorij, može razvijati svoju poljoprivredu, može razvijati svoje ribarstvo, ne mora uopće ovisiti o Europi. Moramo se naučiti oslanjati na svoje, a ne na tuđe snage. Uvijek kad smo se oslanjali na tuđe snage gubili smo nezavisnost i postajali smo tuđe roblje, a kad smo se počeli oslanjati na svoje snage dobili smo slobodu i dostojanstvo.

Po vašem mišljenju Hrvati premalo poznaju povijest?

     Hrvati su mentalno neotporni na političke okolnosti koje su već kreirane u tuđim laboratorijima, koje im se mogu dogoditi. Ne znaju se postaviti prema tome, jer ne znaju što im se može dogoditi i naivno vjeruju da je sve što dolazi iz bijelog svijeta dobro. Problem je Hrvata što vlastita ostvarenja smatraju manje vrijednim od tuđih, odnosno više cijene tuđa. Dvadeset milijuna Iraca u Americi je dvadeset milijuna Iraca, a dva milijuna Hrvata, koji su tamo došli, iz kompleksa manje vrijednosti napustilo je hrvatstvo i postali su Amerikanci, a biti Amerikanac je isto što i biti Jugoslaven! Naš jedini spas je jačanje identiteta, kroz poznavanje vlastitih interesa, kroz poznavanje povijesti i jačanje svoje vlastite nacionalne svijesti.





  


Naslovnica
   "Slobodni zidari"   General Bobetko



Moji gosti: Kako je hrvatsko novinarstvo
      postalo špijunsko-iz nedavne povijesti