3.GRAĐA I FUNKCIJA MEĐUKRALJEŠNE PLOČICE

Danas smatramo da su glavni uzrok bolova u križima i ishijasa promjene u međukralješnoj pločici ili disku. Stoga valja detaljnije opisati građu i ulogu diska.

Elastičnost kralješnice uvjetuje anatomska građa, izmedu ostalog i diskovi koji leže između pojedinih zglobnih tijela. Između prvoga i drugoga vratnog kralješka nema diska, tako da normalno čovjek ima 23 diska. Oni zauzimaju trećinu do četvrtinu veličine dvaju susjednih kralješaka. ZahvaIjujući njima, kralješnica ima oblik slova S; u vratnoj i slabinskoj kralješnici deblji je dio sprijeda i zato je ondje kralješnica ulegnuta prema natrag.
Disk se u odraslog čovjeka sastoji od hrskavičnih ploča, fibroznog prstena i pulpozne jezgre.Hrskavične ploče prekrivaju donju i gornju plohu trupa kralješka te sprijeda i sa strane dodiruju rubnu redicu. U prosjeku su te ploče debele 1 mm, a u središtu su tanje. U tim hrskavičnim pokrovnim pločama postoje posebni putovi za prijelaz hranjivih tvari u disk. One se u starosti stanjuju.
Fibrozni prsten tvori tvrdo, fibrozno hrskavično uporište za fibroželatinastu pulpoznu jezgru. Sastoji se od niza koncentričnih vezivnih lamela u kojima kolagena vlakna teku paralelno a kosim smjerom spajaju susjedne kralješke. Vlakna različitih lamela ukrštaju se pod određenim kutom. Takva građa povećava čvrstoću. U slabinskom je odsječku 10-12 takvih lamela, koje su sprijeda i straga sitnije i gušće, a sa strane deblje. Prednji dio prstena prijanja uz snažnu prednju uzdužnu svezu. Stražnji, perifemi spoj nije toliko čvrst. Prsten je straga labaviji. Na stražnju uzdužnu svezu pričvršćen je manje čvrsto nego sprijeda. Prsten međusobno povezuje trupove kralješaka, ali zbog svoje lamelne strukture i smjera vlakana dopušta određenu gibljivost pojedinih kralješaka. Služi i kao ovoj za pridržayanje pulpozne jezgre. Osim već spomenutih uloga - stabilnosti, određene gibljivosti i retencije jezgre -djeluje i kao mehanizam koji ublažuje pritisak na jezgru, jer se elastično rasteže.

U donjem slabinskom predjelu jezgra zauzima manje od četvrtine ukupne zapremine diska. U odraslih je jezgra napola želatinaste konzistencije, bijela je, glatka i malo prozirna. Pod mikroskopom se vidi da se sastoji od slobodne, trodimenzionalne sitne mreže kolagenih vlakana. Vlakna su nepravilno raspoređena i teku valovito. Gore i dolje mreža vlakana je čvrsto pripijena uz hrskavične ploče. Izmedu vlakana su različito veliki prostori ispunjeni hondromukoidnim elementima,oni čine gel ili hladetinastu masu. Ti se elementi sastoje od proteinsko-mukopolisaharidnog kompleksa. To je važna činjenica jer se danas promjene koje nastaju u disku i bolovi u vezi s tim objašnjavaju upravo na patološkim promjenama jezgre.
Između prstena i jezgre nema jasne granice. Njihove strukture prelaze jedna u drugu, a u starosti ta granica postaje još nejasnijom. Gel sadrži nešto hrskavičnih stanica. Sa starenjem se smanjuje količina vode, u trećoj dekadi života raste postotak kolagena, a sa starenjem sve je manje mukopolisaharida.
Stišljiva pulpozna jezgra, koja sadrži 80% vode, fizikalno se ponaša kao vodeni jastuk i prilikom opterećenja ravnomjemo prenosi pritisak na hrskavične pločice, a i na prsten. Prilikom jednostranog opterećenja pulpozna se jezgra pomiče prema ma nje opterećenim dijelovima, tj. pri sagibanju naprijed jezgra se pomiče unatrag, a pri nagibanju unatrag ona ide naprijed. Za objašnjenje oštećenja diska vrlo je važna prehrana te jezgre. Disk se ubraja među tzv. braditropna tkiva koja se, kako navode brojni autori, prehranjuju samo difuzijom, tj. tako da razne tvari koje su u neposrednom dodiru, zbog različitih koncentracija prodiru jedna u drugu bez utjecaja izvana.

Prije rođenja i u prvim godinama života disk se prehranjuje putem krvnih žila. Nakon četvrte godine života te krvne žile zakržljaju i nestanu, a nakon toga medukraIješni se disk prehranjuje samo difuzijom. Kako su pokazala Krđmerova istraživanja radioaktivnim tvarima i tvarima u boji različitih molekulamih vrijednosti, difuzijsko svojstvo diska podliježe određenim zakonitostima, pri čemu je vrlo važno kako se opterećuje disk pri različitim položajima tijela. Ako je pritisak na pločicu (disk) veći od 785 N, tvari i tekućina istiskuju se iz diska. Pad pritiska ispod 785 N izazvat će, međutim, ponovno vraćanje tekućine i tvari u disk. To znači da disk prilikom rasterećenja ponovno upija tvari. U toj fazi upija prije svega manje molekule, kao što su molekule šećera, molekule bjelančevinskih građevnih produkata te soli, od kojih stanice diska stvaraju novo potporno tkivo.
Sastavni elementi tkiva jezgre (nucleusa) imaju biološko razdoblje poluraspadanja od samo nekoliko tjedana, a to znači da se brzo razgrađuju pomoću enzima i da se opet moraju nadoknaditi. Produkti razgradnje i elementi za izgradnju difuzijom napuštaju odnosno popunjavaju prostor diska.Tako postoji stalna mijena tvari. Izgradnja i razgradnja građevnih elemenata diska u normalnim su prilikama uravnotežene. Slabo opskrbljene stanice diska stvaraju slabu osnovnu tvar te vlakna loše kvalitete i u premaloj količini.

Samo ravnomjemim smjenama opterećenja i rasterećenja može se očuvati rad mehanizma difuzije u intervertebralnom (medukralješnom) prostoru. Ravnomjerno držanje, bilo prilikom opterećenja (stajanja, sjedenja), bilo rasterećenja (ležanja), nakon nekoliko sati izaziva prekid mijene tvari na rubu diska, a time i njegovu slabiju prehranu.

UVOD 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10