|
Djeca
majci kažu: Pij, piju!
a majka ih pita: Ko, ko, ko?
/KVOČKA, PILIĆI/
|
Kad
ronimo i plivamo,
mi zaista uživamo.
Privlači nas uvijek voda,
jer smo perad smiješnog hoda.
/PATKE/
|
Velik
kao guska, guska nije.
Na vodi pliva kao patka,
patka nije.
Bijel je kao labud, labud nije,
a što je?
/GUSAK/
|
|
Iznad
sela pada veče,
a kroz selo potok teče:
na taj potok ispod brijega
nešto bijelo putem gega.
Čim je stiglo, uvis skače
i još uz to ga-ga-gače!
Na sve strane vodu pljuska -
to je djeco, jedna...
/GUSKA/
|
Krasan
junak na svijetu,
sav u svili i skrleti,
mamuzica nosi par,
ima krunu - nije car.
On ponosno barjak vije,
a barjaktar ipak nije.
U zoru nas rano budi:
Ustajte marni ljudi!
/PIJETAO/
|
Kad
ova ptica dolijeće,
nosi nam toplo proljeće.
I staro gnijezdo znade
za svoje ptiće mlade.
Kad ova ptica odlazi,
hladna nam jesen dolazi,
a ona zimu dugu
živi na toplom jugu.
/LASTAVICA/
|
|
Kad
sam gladan, moram prvo
oštrim kljunom bušit drvo.
Šarenim se kao pjetlić.
Svi me znaju - ja sam
/DJETLIĆ/
|
Fićuka,
fićuka,
sve bez fućkaljke,
ptica je crna,
žut mu je nos,
i tko sa ne bi znao
da je to naš...
/KOS/
|
Bijelo
je, dan nije,
zeleno je, trava nije,
crno je, noć nije,
rep ima, krava nije.
/SVRAKA/
|
Ja
sam ptica ružna lica
i zlovoljne ćudi.
Boje me se vjeverica
i mišići ludi.
Danju drijemam,
druga nemam, mrzim sunca trak.
Noć mi bila
uvijek mila,
volim noćni mrak.
/SOVA/ |
Oko
kuće on skakuće
živ, živ, živ!
Bilo hladno ili vruće
živ, živ, živ!
Zrnje krade kokošima
živ, živ, živ!
Dvorište ga svako ima
živ, živ, živ!
/VRABAC/ |
|
Dok
po kakvoj grani pužem,
sočno lišće brstim, stružem.
Potom predem duge niti,
pa ću šaren leptir biti.
/GUSJENICA/ |
U
crvenim hlačicama,
s crnim točkicama,
po drveću ili cvijeću
one lete il se šeću.
/BUBAMARE/ |
Volim
živjet pored mora,
slovo "C" je moja fora.
Cijeli dan ga izgovaram,
pa dosadnu pjesmu stvaram.
/CVRČAK/ |
Kroz
polje sjajna iskra lijeće -
Ne boj se, ništa zapalit neće.
/KRIJESNICA/ |
Svileno
krilce,
skriveno rilce.
Kad te ubode,
eto nezgode,
ali i slasti
kad te počasti.
/PČELA, MED/ |
Dva
i dva lista
posve ista
Vezana životom
sami se listaju
I lijeću,
Svojom ljepotom pristaju
cvijeću.
/LEPTIR/ |
U
lov ide, pušku ne nosi,
mrežu širi, ribu ne lovi,
mirno čeka lovinu,
debelu il mršavu muhetinu.
/PAUK/ |
Bio
star, bio mlad
ja ti uvijek cijenim rad.
Jer tko ljeti voli hlad,
zimi će ga snaći glad.
Dobra djeca uvijek paze,
nikad neće da me zgaze.
Nisam zelen, nisam plav,
ja sam, brate, crni...
/MRAV/ |
|
Na
dnu rijeke usred mulja,
on se krije ili šulja.
Crni brci, usta mala -
cipelu bi progutala.
/SOM/ |
Škare
ima, krojač nije,
u vodi živi, riba nije,
oklop nosi, vojnik nije?
/RAK/ |
Boja
mi je crna,
hodati ne mogu,
kupače mora
bocnem - u nogu.
/JEŽ MORSKI/ |
Čudim
se zgodi:
kamen živ hodi
I pliva u vodi.
/KORNJAČA/ |
U
rijeci mirno pliva
dugačka klada siva,
Drvo sivo kore grube -
Pričuvaj se, ima zube!
/KROKODIL/ |
Zelen
mu ogrtač, košulja i hlače,
poput buhe on visoko skače.
Kuća mu je bara,
draga iznad svega,
u njoj živi, rado pjeva,
rega, rega, rega!
/ŽABAC/ |
Sreo
sam putnika koji ima
Šarenu torbu na leđima.
Za prenoćište ga ne boli glava -
On u svojoj torbi spava.
/PUŽ/ |
Savije
se, zakoluta,
iz potaje pazi
pod kamenom pokraj puta
il na šumskoj stazi.
Gadna, hladna, ali otrov
njezin ljuto pali.
Što susreće, to ujeda,
nikoga ne žali.
/ZMIJA/ |
|
Ima
snažno vitko tijelo,
rogovi mu krase čelo.
U šumi je njemu dom,
on je ondje svoj na svom.
/JELEN/ |
Prikrada
se zimi selu,
u krznenom svoj odijelu.
Kokošinjac njena meta
tisućama ljeta.
/LIJA/ |
Mrk
sam, dlakav, debeo
i snažan jako!
Boji me se svatko
osim pčela dakako.
Ali da sam njihov brat,
oh, kako bih meda jeo tad!
Pa što da radim
jadan sad?
/MEDO/ |
S
grane na granu
hopa, cupa, hop,
Čekinjast rep kormilo,
tapa, tupa, top,
Lješnjaci poslastica,
bapa, bupa, bop.
/VJEVERICA/ |
Vidio
sam klupko bez konca,
A na njemu samo igle,
Igle se najednom digle,
Išle, išle
I kući stigle.
/JEŽ/
|
Nisam
rudar, ali znam
ispod zemlje da kopam.
Male oči, crna dlaka,
poznaje me njiva svaka.
/KRTICA/ |
Duge
uši, kratke noge,
one pamte staze mnoge:
mene jure redom svi -
sove, lije, lovci, psi.
I kad spavam, tj. ležim,
ja sve mislim kud da bježim.
Eci, peci, pec,
ja sam mali...
/ZEC/ |
|
|
Za
ovcama ide, pastir nije,
u lov ide, lovac nije,
stražu čuva, stražar nije?
/PAS/ |
Ciju-ciju,
eno mačke,
bježmo braćo, naglavačke!
Čim se čuje kakva lupa,
najbolji je pravac - rupa.
Što se mene lično tiče,
mislim da je dosta priče:
pravo mi je ime ŠIŠ,
prema tome, ja sam...
/MIŠ/ |
Uredna
sam, uvijek čista,
gusta mi se dlaka blista
i lije mi je brk.
Na tvome se krilu mazim
ali kada miša spazim, trk!
/MAČKA/ |
Duge
uši, zec nije,
tovar nosi, puž nije,
čovjek kreće, a on stao
i ni makac dalje,
jao!
/MAGARAC/ |
Sa
livade grivom maše,
voli kad ga netko jaše.
Ne smije se, nego rže
i trči od vjetra brže!
A ljudi mu cipelice
prikovaše na nožice!
/KONJ/ |
Borci
su za mir
dok drugi proizvode oružje
one proizvode sir.
Putujuće su tvornice putra,
korisne su izvana i iznutra,
prolijevaju mlijeko
za bolje danas i sutra.
/KRAVA/ |
Sve
da na stol neki staneš
i ruke istegneš,
opet nećeš moći
moju glavu da dosegneš.
Dugokraka, dugovrata,
a plosnate glave,
gledam kao s prvog kata
ima li gdje trave.
/ŽIRAFA/ |
Ja
poznajem jednog kralja,
meso ždere pa se valja.
Mjesto krune grivu nosi,
Kad te sretne - nastradao si!
/LAV/ |
|
|
