TREKOLOGIJA
SVEMIRSKI OCEAN
TIP
Vodena sfera, vještački održavani svemiroplov
POZNATE POSTAJE
Postoji samo jedna poznata.
U SLUŽBI
Procijenjena starost cca 100 000 godina
DIMENZIJE
Promjer: 1 200 000 m
BROJ PALUBA
Nespecifična podjela onemogućava ovaj oblik specificiranja
MASA
Nepoznato, procjene idu i do 2*10^18 tona.
POSADA
80 000 stanovnika
WARP BRZINE (Cochrane/TOS ljestvica)
Nema sposobnost samostalnog pomaka osim nadzornih ili orbitalnih
korekcija.
NAORUŽANJE
Bez oružnih sustava
OBRAMBENI SUSTAVI
Niska razina polja za održavanje integriteta trupa.
PRISTANIŠNE SPOSOBNOSTI
Industrijska postrojenja sposobna prihvatiti razna vozila.
INDIKATORI JAČINE (Galaxy klasa = 1 000)
Snaga fazera: -
Snaga torpeda: -
Doseg i preciznost oružja: -
Snaga štitova: -
Oklopljenost trupa: -
Borbena okretnost: -
Prosječni indeks snage: 0
DIPLOMATIVNOST
Nepoznato
MAKSIMALNA STAROST
Nepoznata, no vjeruje se da je uz propisno održavanje neograničenog
trajanja.
RAZDOBLJE SERVISIRANJA
Minimalni: Nepoznato
Uobičajeni: Nepoznato
Temeljni: Nepoznato
Zabilješke: Jedno od
najzagonetnijih otkrića koje je na svom sedmogodišnjem povratku
iz kvadranta Delta ostvarila posada USS Voyagera bilo je otkriće
vodene kugle promjera 1 200 km, naseljena od strane "Monejske
pomorske središnje vlasti", skupine od 47 poluneovisnih
skupina koje su se bavile obrađivanjem sferina bioma, kao i
skupljanjem kisika iz vode. Sami Monejci otkrili su sferu kako
pluta svemirom prije tri stotine godina, te su mnogi od njih
povjerovali kako je sfera nadnaravni dar namijenjen njima samima,
no monejski znanstvenici vjeruju da je sfera posljedica nastala
prirodnim putem načinom povezanim s stvaranjem plinskih divova.
Monejci su u stoljećima nakon otkrića i naseljavanja proširili
sferinu industrijsku infrastrukturu sve dok nije na njoj živjelo
osamdeset tisuća Monejaca. Međutim, posljednjih godina razvio
se dotad zanemaljiv problem: zaštitno polje, namijenjeno onemogućavanju
rasipanja vode u otvoreni svemir, postajalo je sve neučinkovitije.
Tijekom godine prije susreta s Voyagerom kroz oslabljene točke u
zadržnom polju izgubljeno je 7% ukupne zapremine. Analizom
podataka ostvarenih Voyagerovim instrumentima došlo se do zaključka
da će se u sljedećih pet godina, ukoliko se ništa ne učini,
sfera rasuti svemirom.
Prilikom pokušaja otkrivanja izvora problema, Delta Letač (s poručnikom Parisom za kormilom) uronio je u ocean, te je u središtu sfere pronašao golemu reaktorsku jedinicu koja je stvarala zadržno polje za čitav ocean. Poručnik Paris uspio je pristupiti računalnom nadzornom sustavu i otkriti da je nekoć voda bila dio planetarna ekosustava. Prije više od stotinu tisuća godina nepoznata vrsta uporabila je složeni prijenosni sustav kinetičkog tipa poradi podizanja cjelokupne vodene mase s površine planeta, za što bi, po mišljenju tuđinske vrste, trajalo gotovo dvije stotine zemaljskih godina. Sustav je napušten iz nepoznatih razloga mnogo kasnije, nakon čega je instalirano računalo automatski održavalo zadržno polje.
Nažalost, poručnik Paris također je otkrio da su Monejci odgovorni za problem gubljenja vodene mase. Njihove djelatnosti su postupno povećavale gustoću vode, što je povećavalo i tlačenje reaktora. Stoga je reaktor skrenuo energiju iz zadržnog polja u vlastite sustave za potporu s ciljem nadomještaja novog ravnotežnog stanja, omogućivši gubitak vodene mase.
No, monejske vlasti bile su krajnje odlučne u poricanju stvarnosti prijetnje, zbog čega je poručnik Paris zanemario primljene zapovjedi, kao i Prvu Zapovjed, nastojanjem uništenja dijela monejskih instalacija s ciljem ohrabrivanja Monejaca da usvoje tehnološka rješenja koja izazivaju mnogo manju štetu od onih koje su rabili. Kapetanica b.b. Janeway onemogućava Parisov pokušaj, te ga po uhićenju degradira u zastavnika i osuđuje na tridesetodnevni pritvor u samici Voyagerova zatvora.
Vodena sfera ostaje jedinstvena i očaravajuća rukotvorina, te se također nadamo da su Monejci shvatili svoje greške u njegovom upravljanju i da su poduzeli mjere da taj izuzetan ekosustav održe u postojanju.
