Josip Aničić 16.04.2004

Učenički radovi četvrtih razreda srednje škole

TEHNIČKA ŠKOLA
EUGENA KUMIČIĆA 55
35000 SLAVONSKI BROD

Odgovorno roditeljstvo

UČENIK: Branka Španić
PROFESOR: Josip Aničić

UVOD

Od dvoje ljudi nastaje troje, bez obzira da li je dijete bilo planirano ili se samo riskiralo. Važno je da supružnici to novo biće potpuno prihvate. Trudnoća znači "drugo stanje" ne samo za ženu već i za muškarca. Oboje bi trebali imati na umu da danas žene nisu u tom stanju tako često kao nekada. Zbog toga bi sve što je uz to vezano morali svjesno i potpuno doživjeti i ako ta riječ neće ovdje biti krivo shvaćena-u tome uživati. Novo je stanje također i veliki izazov za brak. Nastaje novi život, čovjek koji može postati sretnim ili nesretnim. Onaj tko zna i tko je tijekom života uvijek iznova spoznavao koliko očajanja može proizaći iz toga što na početku jednoga ljudskog života nije nešto teklo kako bi trebalo, taj će pokušati roditelje uvjeriti koliko god je to u njegovoj moći: Dijete je upućeno na oca i majku. Njemu su potrebna oba roditelja. Stoga je uz nastup prve trudnoće vezan zahtjev da se brak podkrijepi novom, dodatnom čvrstinom.O sreći ili nesreći roditelja ovisi stabilnost ljudskog stvorenja. Važno je da supružnici za vrijeme trudnoće polako postaju majkom i ocem i da u sebi stvaraju pravilan stav prema dijetetu. Što je potrebno dijetetu da bi svoj ljudski život moglo dobro razviti? Moraju li sada budući roditelji proučavati gomilu stručne literature? Odgovor je sasvim jednostavan, dijete treba u prvim godinama života samo ono njaprirodnije na svijetu, majčinu i očevu ljubav. U mnogim brakovima nije razumljivo da se žena posveti dijetetu onoliko koliko je to potrebno, u tom je slučaju preporučljivo da bračni partneri zavire u stručnu literaturu koja pruža pouzdne rezultete znanstvenih proučavanja. U prvim godinama života polaže se temelj za kasnije duševno zdravlje, uravnoteženost, radnu i stvaralačku sposobnost, životnu radost, odlučnost, sposobnost komuniciranja i sve ostalo što je važno. Kvaliteta roditeljskog braka znači dakle već prvo preodrođenje za kvalifikaciju djeteta u njegovom kasnijem braku. dakle već na toj točki zapravo počinje bračna priprema iduće generacije.

Bernhard Liss

Odgovorno roditeljstvo u natuknicama:

· Ne morate biti zadivljeni “savršenim” roditeljima koje povremeno susrećete. Upamtite: to što se vidi samo je vrh velike sante leda!

· Ako saslušate dijete na najizravniji način mu pokazujete svoju naklonost I ljubav.

· Ako odredite što Vas muči I kako biste željeli da to bude drukčije-napravili ste pola posla.

· Mi nećemo postati roditelji kakvi želimo biti samo ako to poželimo. Ali jasna slika o tome kakvi roditelji želimo biti-znači dobar početek.

· Tijekom odrastanja vašeg dijeteta ne mjenja se samo dijete. Mijenjatew se I vi- I kao osoba I kao roditelj.

· Ne držite svoje dijete pod “staklenim zvonom”. Dopustite mu da iskusi život, ali uvijek budite uz njega kad zatraži vašu pomoć, mišljenje, savijet.

· Osim što ste roditelj svoga dijeteta, u životu imate I brojne druge odgovorne uloge. Istodobno ste kćer ili sin, brat li sestra, stric ili strina ali također I bračni partner. treba uskladiti I ujednačiti svoje različite uloge!

· Prije nego smo postali roditelji postali smo partneri. To se nesmije zapostavljati!

· Pokažite svome dijtetu kako se s ljubavlju odnosite spram njegova drugoga roditelja.

· Kada doznate što vaše dijeta želi, zapitajte se što vama znači ostvarenje njegovih želja I da li mu želite pomoći da ih ostvari?

· Napravite popis zajedno s djetetom onoga što biste oboje želili zajdno činiti.

· Roditelj pritiskom na dijete pokušava pokazati svoju moć koju ima nad njim. A roditelj koji je zaista može utjecati na svoje dijete ne treba prisilom u to uvjrevati dijete.
· Proslavite prikladno djetetov rođendan. On uvijek ostaje u sjećanju I to je djeci uvijek važan tenutak.

· Ako želimo izmjene u svojoj osobnosti odnosno uspostavu novih odnosa s nama značajnim osobama korisno je znati što I kako izmjeniti, ali I smoći snage da se ta zamisao provede. Na putu prema onome što želimo ostvariti, snagu je moguće pronaći u aktivnostima koje u nama izazivaju ugodu I doživljaj upravljanja sobom.

· Dijete koje poštuje sebe I vidi sebe kao osobu koja se uspješno nosi s životnim okolnostima, zamjećuje sebe I svoje sbosobnosti u pozitivnom svijetlu, iz toga slijedi I osnažujući unutarnji govor: ja sam sposoban. Ja sam potreban I važan drugima. Mogu djelovati na ono što se događa. Razumjijam svoje osjećaje. Učim iz svojih iskustava I mogu se dobro kontrolirati. S drugima uspješno surađujem. Odgovoran sam I prilagodljiv. Dobro zamjećujem I prosuđujem što se oko mene zbiva.

· Dijete koje isključuje roditelje iz svoga života čini to postupno. Svaki put kad dijete doživi nebrigu za svoje potrebe ili ugrožavanje svojih potreba roditelji su sve dalje od onoga što dijete treba. Nažalost, zanemarivanje, neuvažavanje I zlostavljanje djece je ružna zbiljnost I u našem okružju a roditelji koji se tako ponašaju korak su bliže “brisanju” iz svijta želja svoga djeteta.

· Mnogi naši odgojni postupci kojima je cilj disciplinirati dijete često nisu ništa drugodoli još jedan dodani pritisak na njega da učini ono što mi želimo. Djelotvoran je samo onoj pristup u kojemu vodimo računa o djetetovim potrebama.

· Ukazujete djetetu koliko je važno da ono samo razluči što želi I da to na prikladan način pripoći drugom-te zajedno s drugim pokuša doći do onoga što oboje žele, odnosno trebaju.

· Dijete ćemo učiti osobnim primjerom da se ništa kvalitetno ne može dobiti plakanjem, mrzovoljom, povlačenjem, glavoboljom…nego tek I jedino onda ako se odluči činiti nešto drugo, drugačije, djelotvornije… dijete trebamo učiti da ono što želi postigne djelovanjem, koje neće kontrolirati druge osobe.

· Ako uspijemo na dijetetovu nasrtljivost prema nama sačuvati mir I ono će nam vjerovatno jednako uzvrtiti tj. ako uspijemo postići kontrolu, time ga pozivamo da I ono učini isto.

· Kada roditelj odluči nešto umjesto dijeteta, onda odgovorni roditelj svome djetetu objesno razloge za takav izbor I odluku.

· Godine puberteta su godine u kojima se dijete tek uči kako se nositi I suočavati sa životom. Dopustimo mu pogreške I propuste dok uči.
· Dijete samo odabire sportsku aktivnost kojom će se baviti. Vaša je zadaća da mu pomognete nabaviti inforamacije o sportovima koji ga zanimaju, kako bi moglo kvalitetno odlučiti na temelju vjerodostojnih činjenica.
· Dio moći ivažnosti dijete u školi ostvaruje ponajviše u odgojnim područjima (šport, glazba), odnosno u skupinma vršnjaka gje zaddovoljava potrebe za zabavom, pripadanjem, slobodom.

· Najviši cilj odgoja - pomoći djetetu da postane sretno ljudsko biće.

· Dijetu koje je doživjelo neuspkeh neće pomoći savijet:”Nemoj misliti o tome!” ne može se ne misliti. Ali je moguće misliti o nečemu drugom. Dakle, preusmjeriti pozornost djeteta na neke druge sadržaje.

· Ako vaše dijte poželi učiniti nešto samostalno, istražiti nešto, biti u prigodi o kojoj nije imalo prethodno iskustvo, prihvatite to kao njegovu težnju za stjecanjem snage I samopouzadnja.

· Ne prijetite dijeteu neuspjehom! Pomozite djetetu da uspije u nečemu do čega mu je veoma stalo.

· Vi ste odabrali kakav ćete biti roditelj. Nitko osim vas o tome ne može odlučivati. Nitko ne može biti roditelj umjesto vas.

· Ako vas I između djeteta stvari ne idu onako kako biste željeli, morate se pokušati ponovno približiti djeteu, uspoostaviti novo povjerenje.

· Ako primjetite da je Vaše dijete uzbuđeno pred nekim važnim javnim događajem ili pred nekim nastupom-ponudite mu, ako ono želi, razgovor o tome.

· Ljubav prema knjizi ne postiže se naredbama “Čitaj to!” ili “Mora se čitati!” ako dijete vidi da čitaate I da uživate u tome, I ono će posegnuti za knjigom. Budite uzor svome djetetu u tome!

· U obitelji je između svih članova, pa tako I između roditelja I dijece, potrebno povjerenje. Djecu treba primjerom poticati da budu iskrena I da govore svojim roditeljima o svojim mislima I osjećajima.

· Biti s djetetom ne znači samo koliko smo vremena s djetetom nego kako smo to vrijeme ispunili. Tada govorimo o kvalitetnom vremenu. Odnos se izražava prije svega načinom- kako komuniciramo, a ne onim što komuniciramo.

· Svako dijete ima pravo biti voljeno. To je urođena potreba svakoga ljudskog bića.

· Jedan od izvrsnih načina da vaše dijete postane samopouzdanije, da ostvari potrebu za uvažavanjem jest taj da obiteljskom domu dobije određene zadaće I da bude odgovorno za njihovo savjesno izvršavanje. Takvi zadaci trebaju biti primjereni djetetovoj dobi, sposobnostima I očekivanjima.

· Ne činite mjesto djetea ono za što ste sigurni da može učiniti samo!

· Djetetovo samopouzdanje, prodornost I snaga rast će kada vidi da stvari mogu ići bolje nego prije I zato jer je ono samo odlučilo nešto činiti drugačije.

· Dobar roditelj ne vodi monologe. On sa svojim djetetom vodi dijelog. Pogrešan je razgovor kao monolog, govorenje roditelja djertetu, propovjed, jednosmjerna komunikacija-ukazuje

· “Moraš” I “trebaš” su riječi kojima roditelji pokušavaju pokazati djetetu da ono što čini, misli ili osjeća je loše I pogrešno. Pokazuju mu da ono ne zna što treba znati, a da oni to znaju. Da ono nema izbora.

· Djeca u pubertetu izražavaju snažnu potrebu za slobodom I neovišnošću o svojim roditeljima. Ako im onemogućimo izbore u svakodnevnim situacijma, moguće je da će slobodu pokušati izboriti birajući neprihvatljiva I opasna ponašanja.

· Dijete koje sebe vidi u pozitivnom svjetlu I koje je ustajno u postizavanju svojih ciljeva ima velike mogućnosti za uspjeh.

· Uspješni roditelji nemaju potrebu nametati svoju volju djeci, pa to I ne čine. Oni svoju djecu ohrabljuju I podupiru.

· Naučite sebe I djete da je ljudski griješiti I da se zbog toga neće srušiti cjeli svijet! Podučite ga kako bi se te iste pogreške mogle umanjiti ili izbjeći.

· Kad odaberete omalovažavati svoje dijete -VI ste to odabrali.

· Odnos možemo poboljšavati I graditi tek onda ako smo obostrano bliski, uključeni, ako imamo povjerenje jedno u drugo. Uključeni ćemo biti jedino ako smo dovoljno zajedno u važnim sadržajima.

· Prigodom tjednih obiteljskih sastanaka pridržavamo se nekih općih pravila:glas svkoga od nas jednako je važan, svatko može priopćiti što misli I osjeća o nekom pitenju, odluke vrijede jedino kada ih se svi pridržavamo. Naravno, neke odluke imaju pravo donositi isključivo roditelji baš kao što neke odluke donose sama djeca, najbitnije je komunicirati.

· Poteškoće koje imate možete prihvatitikao izazov svome umu I maštovitosti.

· Naše dijete ima pravo biti drugačije od nas, imati drugačiji životni put, drugačije ciljeve. Dopustiti mu da bude različito, da bude ono što želi- temeljna je pretpostavka zdrava I valjana odnosa.

· Dijetetove emocije su nepostojene I različite od emocija odraslih. Dopustimo mu njegovu različitost.

· Ako želite mjenjati sebe, kao osobu u cijelini ili kao roditelja, morate točno znati kakvi ste I to prihvatiti kao činjenicu. Naime, trebate znati da ono što jeste nije ono što želite biti. Bez toga nem ulazka u promjene
· “Plašim se da ga ne nagovore na drogu…”-običavaju reći roditelji kada se jadaju drugim roditeljima. Dijete koje je izgradilo samopouzdanje I ima vjere u sebe nitko ga tek tako ne može nagovoriti na nešto što ono ne želi. Jer…ono misli svojom glavom. A tome ste ga vi naučili.

· U pomerećenim obiteljskim odnosima često u prvi plan izbilja borba za moć. Tada sadržaj spora gubi značaj. Roditelji koji odluče kazniti dijete možda zaista misle da će kaznom spriječiti naprihvatljiva ponašanja I preodgojiti dijete.

· Tijekom ili nakon nekakva djetetova neprihvatljiva ponašanja, jasno I nedvojbeno mu priopćite koko se osjećate, ne iznoseći prosudbe o njemu.

· Neprihvatljivo ponašanje djeteta možemo gledati kao jedan od njegovih nedjelotvornih načina kojim pokušava zadovoljiti neku svoju temeljnu psihičku potrebu. Zapitajmo se koju: slobodu I samostalnost, neovisnost o nama, slobodu od našeg pripovjedanja I zahtjevanja?

· Ako roditelj nije ublizini djeteta dok on umno, duhovno, tjelesno I psihosocijalno sazrijeva- kada će biti? Neprihvatljivo ponašanje djeteta nije “palo s neba”, pojavilo se “preko noći”, dogodilo se “bez veze I razloga”. Do društveno neprihvatljivog ponašanja djeteta, budite sigurni prošlo je mnogo vremena I stekle su se brojne razne okolnosti.

· Kada je dijete odabralo stanovita neprihvatljiva ponašanja, roditelj mu može ukazati na njihove posljedice, ali tako da to djetetu bude jesno I razumljivo, da ne ugrožava njegovu osobnost I cjelovitost.

· Pozornim slušanjem osobi koja govori pokazujemo poštovanje. To je način koji našemu djetetu možemo priopćiti: “Ti si mi važan, volim te I ne prosuđujem te. Slušam te pozorno I sada sam u potpunosti tvoj.” Pomno slušanje moćno je oruđe u odnosima unutar obitelji. Roditelj koji kaže:”Ne prekidaj me dok ti govorim!”, “Zašuti I slušaj!”, “gledaj me dok ti pričam!”, “Ne prepiri se sa mnom!” “Šuti I radi svoj posao!”-ne uspostavlja komunikaciju unutar obitlji, ne pridonosi razvoju svoga djeteta.

· Način kako roditelj sluša svoje dijete mnogo govori I o njemu samome. Roditelji koji često rekidaju svoje dijete I želi što prije doči do “glavne stvari”-ne obazire se na osjećaje svoga dijeteta I pokazuje mu da njegovi osjećaji nisu važni. Tako roditelj daje neprihvatljiv uzor za djetetovo ponašanje prema sebi.

· Ako djete ne može potvrditi svoju važnost u obitelji, tražit će potvrdu drugdje…na razne načine.

· Pogrešna je pretpostavka da ljude I djecu možemo kontrolirati izvana. Svaka osoba motivirana je iznutra.

· Ako želite dobar odnos sa svojim djetetom, shvatitie da ga nećete ostvariti kroz grubosti I razaranje. U kvalitetnom odnosu nikad nema grubosti, ugrožavanja, omoalovažavanja, potčinjavanja. U dobrom odnosu se svi osjećaju dobro.
· Svoje dijete podučit ćete kvalitetnom odnosu s drugim ljudima tako da ćete s njim imati kvalitetan odnos.

· Ako djete u svojoj obitelji stalno doživljava sukobe, svađe, nered, ono I ne zna, odnosno nema u svome iskustvu, sliku obitelji u kojoj je sklad, dogovor, uvažavanje.

· Svako dobro roditeljstvo počinje brigom roditelja za samoga sebe.

· Dijete ne može rasti I sazrijevati po Vašoj volji. Postoji nasljeđe, a postoje I zakonitosti u djetetovu razvoju. Upoznajte ih!

· Pravila u obitelji ne uspostavljaju se tijekom neke problemne situacije. Ona se uspostavljaju prije.

· Dijetetu, kad nešto zahtjeva, možete odgovoriti ne ( npr. Ne, nećeš ići ovog ljeta kod…). No možete I odgovoriti I s da ( npr. Da, ići ćeš tamo sljedećeg ljeta). Pokušajte ne zamjeniti s da kad god to možete ( da ako napraviš, da kad budeš, da kada ).

· Djecu jačamo ako im omogućimo da ono što su oštetili na neki prikladan način poprave ili osobu kojoj su napravili štetu obeštete. Time ih ne kažnjavamo, kao što bi netko mogao pomisliti, nego ih s odgovornom ljubavlju discipliniramo I pripremamo za stvarni težak.

· Ono što mi kao roditelji I osobe jesmo jesmo, rezultat je bezbrojnih izbora koje smo dosad u svome životu činili. Ono što ćemo biti sutra, kao osobe I roditelji, bit će rezultat izbora koje ćemo činiti od sada.

· Slab je onaj odnos roditelj.dijte u kojemu dijete mora biti s roditeljem to ne želi. Dijete biježi iz odnosa jer se ne osjeća dobro.

· Dopustite djetetu da ima svoje izbore I da zanjih peuzme odgovornost!

· Volim te takvo kakvo jesi, drago moje dijte…volim te bezuvjetno…no, to ne znači da volim I prihvaćam sva tvoja ponašanja.

· Dijete ima potrebu da povremeno bude samo!!!

· Roditelji koji svoje dijte uče kkako će samo vrednovati svoje ponašanje, samoprocjenivati se s obzirom na ono što je željalo ostvariti, pomažu mu da postane jaka I odgovorna osoba.

· Djeci treba omogućiti da sami čine stvari za sebe. Ponekad je njabolja pomoć djetetu-ne pomagati mu. Da bismo bez srtaha prepustili djecu njima samima, trebamo prethodno provesti mnogo vremena s njima zajedno.
· Odgovoran roditelj zna svoje dijete podučiti djelotvornome ponašanju kada ono naiđe na problem. On ga uči da svako ponašanje ima svoje posledice. Odgovoran roditelj priprema dijete za budućost.

· Nestvarno je očekivati da se zamisli I pogledi našega djeteta I nas roditelja u potpunosti podudaraju. Ono što je realno I poželjno jest da se dogovaramo I nalazimo zajednička rješenja.

· Dijetee ima prirodno pravo na svoje tajne I intimu. Ne istražuje njegove tajne I tajne mjesta pod izlikom da “morate znati sve što se događa s vašim djetetom.”

· Svojim cjelokupnim roditeljskim ponašanjem podučavamo dijete da ono ima pravo na svoje zamisli, stavove, potrebe I da ih drži zanačajnima kao što drži značajnima zamisli, stavove I potrebe drugih ljudi, učimo ga da je njegovo temeljno ljudsko pravo biti samosvojan, drugačiji od ostalih te u svojoj različitosti poštovan od onih koji ga okružuju.

· Kada s nekim želite poboljšati odnos, usmjerite se samo na jednu stvar-tada najvažniju u vašem odnosu. Ne rasipajte smnagu na mnoštvo sitnica ili pitanja koja mogu pričekati.

· Ako roditelj očekujue više nego što dijte može pružiti tada dijete prestaje pokušavati jer zna da svoje roditelje nikada ne može zadovoljiti. Dijeta koje prestane pokušavati-može odustati od sebe I svojih roditelja.

· Ako je dijete do ulaska u pubertet imalo sliku o sebi kao o jakoj osobi, važnoj, prihvaćenoj I suradnoj, bit će otpornije na ugrožavajuće utjecaje koji se mogu javiti tijekom puberteta.

· Snažno dijete se ne povlači I ne odustaje kada naiđe na prepreku. Ono nema potrebu drogirati se, opijati se, biti nasilno…ono se sa životom nosi bez ovisnosti.

· Uspjeh ili neuspjeh vaših odgojnih metoda jasno se ogleda u samopoštovanju vašega djetete.

· Važno je znati da odgovorno roditeljstvo od roditelja traži skrb koje traju najmanje 18 godina.

· Roditelji često osuđuju I kude svoje dijete jer drže da će to potaknuti promjenu u razmišljanju, osjećanju, I djelovanju djeteta. Obično se dijete u početku od pokude I prigovora brrani, a kasnije nas odbija I ostavlja.

· Odgovornost je roditelja da obiteljski sustav vodi tako da svi članovi obitelji pronađu zajedniče ciljeve koje će složno ostvarivati. Ako nešto u obiteljskom sustavu ne ide kako treba oni koji nešto trebaju mjenjati su roditelji.

· Svaka promjena odnosa koju želimo ostvariti u obitelji počinje od promjene načina kako se osjećamo, kako mislimo I kako djelujemo.

· Vaša odluka da unaprijedite svoje odnose s djetetom temelji se na vašem uvjerenju da se nešto mora unaprijediti, da se to unaprijeđenje može postići I da vi to možete. Vi ste spremni činiti da se ti odnosi ostvare.

· Prigovaranje vas pokazjue kao sitničavu osobu koja traži nalazi negativno, koja nema osobnu kontrolu, koja svijet vdi crnjim nego što jest. Prigovaratelj ima nezdrave I negativne misli I njima privlači one koji slično misle. Time radi I protiv svoje osobne snage I protiv snage svoga dijeteta.

· Snažan roditelj ne živi u prošlosti, on glavninu vremenea provodi u sadašnjosti, planirajući budućnost. On treži izlaze, rješenja, ima povjerenja u sebe I to prenosi I na osobe iz svog okruženja. Snažan roditelj ne čeka da ga drugi probude I potaknu na djelovanje. Ono što takav roditelj čini rezultat je njegovih potreba, koje dolaze iz njega samoga, iz onoga što on sam misli I osjeća.

· Obeshrabljeno dijeta koje odustaje I povalči se bez snage kroz život neuspješno se snosi sa životnom zbiljom.

MOJE MIŠLJENJE

Da bismo bili odgovorni roditelji potrebno je puno znanja i beskonačan proces učenja. Prije nego li smo postali roditelji postali smo sestra, strina, prijateljica, susjed, bračni partner, to znači da nikako ne smijemo zapostavljati druge uloge koje smo stekli u životu. Dijete treba biti rođeno iz ljubavi , da pruži veselje i potpuno zadovoljstvo nama i našem bračnom partneru, a ne iz toga da pokuša održati i spasiti brak. Kada raste dijete zajedno s njim moramo i mi rasti tj. mjenjati se kako bi smo u što većoj mjeri pokušali razumjeti dijete i staviti se u njegovu ulogu. Važno je kvalitetno provoditi vijeme s djetetom te kvalitetno komunicirati, a ne biti uz dijete samo iz obveze. Da bi nas dijete poštivalo najvažnije je da i mi kao roditelji poštujemo njega i da dijete osjeća svoj važan utjecaj u našim životima. Ako želimo dijete učiti kvatitetnom načinu života važno je da je i naš život kvalitetan jer dijeca uče iz datoga primjera. Također je veoma važno uspostaviti pravila u obitelji, ali ne za vrijeme kriznih situacije nego mnogo prije kako bi se dijete učilo disiplini i odgovornosti, no ipak dijetetu treba pustiti i da griješi kako bi ojačalo i u dugoj situaciji pametnije postupilo. Nestvarno je očekivati da se naše želje u potpunosti podudaraju sa željama dijeteta, roditelji imaju obvezu dati dijetetu prijedloge i upozoriti dijete ne moguće posljedice a dijete (ono što može) treba donjeti odluku samo. Postoji još puno situacija koje će biti teške u roditeljstvu ali važno je ne odustati i učiti, jer ne rađamo se sa znanjem, i kao što sve učimo tako trebamo se i učiti roditeljstvu.

Branka Španić 4g

Copyright (C) by Josip Aničić 2003.