Josip Aničić 28.04.2004

http://www.inet.hr/~joanicic/

Četvrti razred srednje škole

ŽENIDBA U BOŽJEMU PLANU

MOLITVENO-MEDITATIVNI POČETAK:

Rodiste se zajedno i uvijek ćete biti zajedno.
Bit ćete zajedno i onda kada bijela krila smrti razmetnu
vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.
Ali, neka bude prostora u vašem zajedništvu.
Neka nebeski vjetrovi plešu među vama.
Ljubite jedno drugo, ali ne pravite spone od ljubavi;
Neka radije bude uzburkano more među obalama vaših duša.
Lijevajte čašu jedno drugome, ali ne pijte iz iste čaše.
Dajte jedno drugome od svoga kruha, a li ne jedite od iste kriške.
Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svatko
od vas uzmogne biti i samo.
Kao što su žice na lutnji same, premda odzvanjaju istom glazbom.
Podajte svoga srca, ali ne jedno drugom u posjed.
Jer samo ruka Života može obuhvatiti vaša srca.
I stojte zajedno, ali ne preblizu;
jer, stupovi hramski stoje odvojeno,
A hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan drugome.

(Džubran Halil: Prorok /ulomak o ženidbi/)

MOTIVACIJA:

Jedan slovenski psiholog anketirao je tristo osoba, postavivši im samo jedno pitanje: Kad biste se ponovno rodili što biste izmjenili?
Najčešći odgovor 98% : posao i bračnog druga.

Brak je danas u jako velikoj krizi, što mislite koji su razlozi, uzroci?
Danas je u «modi» razvod braka: možeš li reći svoje argumente «za» i «protiv»?

Što mislite i slažete li se s onima koji zajedno žive bez braka ili «pokusan brak»?
Može li se istinska ljubav, autentična kroz «pokusan brak» spoznati, doživjeti, otkriti, ako da, možeš li to objasniti ili ako misliš da ne zašto tako misliš?

Može li se sa ovakvim odgovorom izići pred one koji mladima počinju govoriti o braku, iskustvo Gorana:

“Zar nije bolje ovako. Živi se dok ide. Kad ne ide, onda svatko sebi, jer se nismo ni obvezali da ćemo vječno ostati zajedno. Na taj način dali smo mogućnost zadovoljenju potreba koju omogućuje brak, a nismo si ograničili slobodu».

Slažete li se s Goranovim mišljenjem ili ne, zašto?

Koji su , po tvom mišljenju uvjeti da bi brak bio uspješan?

OBRADA, IZLAGANJE, ANALIZA:
Brak zadovoljava dubinsku ljudsku čežnju: biti voljen i moći voljeti. U braku čovjek biva potvrđen, tražen i voljen u svoj svojoj tjelesnosti , duševnosti i duhovnosti.
Podsjetimo se malo što smo ono rekli o spolnosti. što je spolnost. Obično kada kažemo spolnost ili seksualnost, prvo se pomisli na tjelesnu oznaku čovjeka. No, ako se sjećate, prošle smo godine govorili o tome da ona zahvaća i obilježava čitavog čovjeka.
Seksualnost ima tri razine:
1. Tjelesna – sposobnost i težnje koju muškarac i žena imaju u svrhu međusobne ljubavi i prokreacije.
2. Osjećajna – zahvaća emocije, strasti, cijelog čovjeka na planu osjećaja – zaljubljenost.
3. Duhovna – osobna odluka, izbor, odgovornost. Temelj stvarnoj afektivnoj i tjelesnoj seksualnosti.
Seksualnost bitno označava razvojne faze i ako je ispravno življena čini da osoba raste u sebedarju, ljubavi, da prelazi iz osobne zatvorenosti i egoizma u zrelu ljubav i zajedništvo s drugima.
Znači, seksualnost je sposobnost da nadiđemo sebe i usmjerimo se prema drugoj osobi, živimo za drugog, ako je ispravno shvaćena. Takva seksualnost je sveta, ona je stvaralačka snaga u čovjeku kojom nastavlja djelo Boga Stvoritelja. No, ako se ona shvati samo kao sredstvo za zadovoljavanje sebičnih interesa onda se pretvara u rušilačku, razornu silu i umjesto da postane jedna od najjačih veza između, može biti najveći izvor razočarenja, nepovjerenja i povrede između dvoje ljudi.

SAKRAMENT ŽENIDBE
Upravo zbog te velike važnosti seksualnosti, Bog je uzdigao ženidbu na razinu sakramenta. To je jedina ljudska stvarnost «proglašena» sakramentom, odnosno znakom, očitovanjem Božje prisutnosti i Božje ljubavi.
Ženidba je znak Božje prisutnosti na zemlji na dvojak način:
1. Bračna ljubav je slika Božje ljubavi – kao što se supružnici predaju jedan drugome i zaklinju na trajnu i vjernu ljubav, to je slika Božje ljubavi. Božja ljubav je trajna, vjerna, neopoziva. Bog ljubi čovjeka do kraja, do smrti, ne ostavlja nas ni onda kada mi njega ostavimo, « On vjeran ostaje».
2. U kršćanskom braku Bog ima važnu ulogu. Ljudska ljubav je često krhka, podložna slabostima, napastima. Zato se čovjek ne može nikada potpuno osloniti sam na sebe i svoje snage. To niti ne znači da se zato treba prepustiti malodušnosti i svojim slabostima. Naše slabosti samo nam pokazuju da ne možemo sami i da nam treba Božja pomoć. Bog podiže naše ljudske moći, oplemenjuje ih , jača ljubav, pročišćava i daje snagu čovjeku da ustraje u vjernosti i predanju i onda kada to po ljudskim mjerilima izgleda nemoguće.

BIBLIJSKO UTEMELJENJE:
Bog je stvorio čovjek kao muško i žensko koji su jedno na drugo upućeni da se međusobno dopunjuju i uzajamno darivaju. To pokazuju sljedeći biblijski citati:
«Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.» Post 1,27
«Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!» Post 2,23

- Ženidba nastaje privolom, ali je njena punina izvršenje bračnog čina. Takva je ženidba nerazrješiva.

BRAČNA LJUBAV I ZAHTJEVI BRAČNOG ŽIVOTA
Ženidba ima dvostruki cilj ili svrhu:
1. Dobro supružnika
2. Prenošenje života
1. Bračni par stvara intimnu zajdnicu života i ljubavi. Oni se neopozivo i potpuno predaju jedan drugom. Iz toga proizlazi da je taj savez jedinstven i nerazrješiv.
2. Bračna ljubav po svojoj naravi teži da bude plodna. Crkva uči da svaki bračni čin mora ostati otvoren za prenošenje života. Supružnici u toj svojoj zadaći moraju biti odgovorni. Jedina moralno prihvatljiva metoda regulacije poroda smatrrra se primjena plodnih i neplodnih razdoblja.
Što se tiče tehnika umjetne oplodnje, nemoralnom se smatra bilo koja tehnika koja odvaja čin oplodnje, odn . čin rađanja od spolnog čina tj. inseminacija, umjetna oplodnja ( heterologna i homologna)
Samo poštujući vezu koja postoji između značenja bračnog čina i poštivanja jedinstva ljudskog bića moguće je rađanje u skladu s dostojanstvom ljudske osobe.

AKTUALIZACIJA
Bit braka je, ljubav, ljubav između muškarca i žene.
A što je to ljubav? Čini nam se ponekad da svi znamo što je to ljubav, važno je još jednom sebi postaviti to pitanje.
Ljubav je prvenstveno dar od Boga. Ona je tajnovita kao i sam Bog.
Ljubiti ne može onaj kome nije odozgor dano. Ljubav je trajna potreba svakog čovjeka.
Ljubav je susret s osobom u istini i slobodi ukojoj kao u ogledalu vidim, doživljavam sebe, sav svoj vlastiti život, susret u kojem potvrđujem sebe, svoju vlastitu egzistenciju.
Ljubav je život u drugome i za drugoga.
Ljubav je osobno predanje, nesebično darivanje sebe «do kraja» drugome i nesebično prihvaćanje drugoga bez obzira na njegove kvalitete.
Ljubiti znači izabrati drugoga, htjeti drugoga kao svoju sudbinu; u izboru drugoga odrediti svoju vlastitu sudbinu; izabranom drugjome darovati sebe na milost i nemilost; potpuno se predati drugome uz rizik da potpuno promašimo i sam opstanak.
Ljubiti znači doživjeti drugoga kao svoju šansu, kao mogućnost vlastitog opstanka, kao prostor svoje slobode... kao nadu svoga ostvarenja.
Ljubiti znači darovati drugome milost opstanka, omogućiti mu da živi u prostoru tvoga srca, da se hrani tvojom ljubavlju i da bude prihvaćen u potpunosti svoje osobnosti.
Ljubav je trajno strujanje (komunikacija) od osobe k osobi ( i ta komunikacija je dvosmjerna) i to u svem bogatstvu prihvaćanja i darivanja.
U brak se ne bi smjelo ući samo na temelju zaljubljenosti tj. ako mladi nisu načisto, da se zaista vole, prihvaćaju i da su se kao osobe doista susreli, upoznali i cjelovito prihvatili. Za ljubav se traži zrelost osobe, fizička i psihička, ozbiljnost i promišljenost.

Ljubav je najbitnija za život i brak.

Himan ljubavi ( 1 Kor 13,1-13) otkriva nam svojstva i veličinu ljubavi. Ljubav je veća od bilo kojeg znanja, mudrosti, bilo kakve žrtve. Ona je veća od mnogih darova. Pavao nam otkriva da ona ima više lica. Ljubav uključuje strpljenje, oproštenje, ne traži da uvijek imaš pravo, ljubiti znači nekada i sve strpljivo podnostiti.
Ljubiti znači biti velikodušan, pobjediti u sebi sebičnost i uskogrudnost, izići iz zatvorenosti vlastitih interesa i živjeti za drugoga.
Ljubiti znači trajno biti otvoren potrebama drugoga. Ljubiti znači biti skroman i dati prednost drugome, ne dizati s iznad drugoga niti drugoga sebi podlagati. Ljubiti znači svladavati svoje nutarnje napetosti, ne popuštati eksplozivnosti i razdražljivjosti, već svuda donositi mir i radost. Ljubav nas uči da ne budemo zlopamtila, da jedni drugima iskreno praštamo pogreške, salbosti bez osvetoljubivosti. Takva ljubav otvara i širi čovjekovo srce da se znade radovati drugome, njegovim uspjesima, vrlinama, a brižno pokriva na drugome ono što je plod njegove slabosti, neodgoja, neizgrađenosti, nezrelosti, nedoraslosti.
Osoba koja ljubi svakom prilazi s povjerenjem, u duhu iskrenosti i dobrote i prijateljstva. Takva osoba koja tako ljubi nosi u sebi Boga. A takva ljubav nosi u sebi perspektivu vječnosti, budućnost.
Istinska ljubav je i pažljiva, puna poštovanja, služenje, darivanje, brižljiva, odgovorna i spremna na svaku žrtvu. Svaka žrtva doprinosti rastu ljubavi, a sebičnost razara ljubav. Svaka ljudska ljubav je iskra Božje ljubavi.
Svaka bračna zajednica pozvana je da bude svjedok Božje ljubavi u svijetu!

DZ:
Ljubav se ne može definirati nego samo opisati što čini i sv. Pavao, pročitajte kod kuće 1 Kor 13,1-13 i napišite,
nabrojite kvalitete, vrednote ljubavi, a onda jednu izdvojite koja vam se najviše sviđa i napišite svoje razmišljanje.
Napraviti seminarski rad prema dokumentima: Humanae vitae, papino Pismo obiteljima, Familiaris Consortio, Mulieris dignitatem ili naći na interenetu o kršćanskoj ženidbi, braku i kratko sastaviti.

ŽENIDBA U BOŽJEM PLANU
Odlomak iz prve knjige Biblije, iz knjige Postanka jedno je od velikih remek djela svjetske književnosti. Isti jednostavnim slikama I riječima izražava ljepotu, veličinu, važnost i smisao braka i života.

Muškarac se osjeća usamljen, sa, bespomoćan, polovičan, okrnjen, prikraćen. U sebi osjeća neobjašnjivu prazninu. On čečzne za ispunjenjem. On nema partnera s kojim bi podijelio svoje misli, osjećaje, životne radosti. Njegovo ja česne za jednim Ti bez kojega ne može postići puninu čovještva. On je svestan da sam nije dovoljan, dostatan sam sebi. On je svjestan da je upućen na nekoga, na drugog prema svojem upotpunjenju, i da je Bog zajednica osoba koje se ljube, i da je čovjek stvoren na njegovu sliku, i da je pozvan na zajedništvo.
Samoća ne odgovara Božjem planu. On je osoba stvorena za drugoga – i u samodostatnosti ne nalazi se sreća, smisao i punina života. On je svjestan da sam ne može zorno svjedočiti bogatstvo Božje ljubavi svjedočiti ljubav na čiju je sliku stvoren.

Bog ima razne etape u planu stvaranja i spasenja. On ima svoje pedagogiju kojom odgaja čovjeka. Pred osamljenog prvog čovjeka dovodi u defileju razna stvorenja kojima se čovjek divi. Daje im i imena i postaje njihov gospodar. Ali ni u jednom od tih stvorenja on ne nalazi drugi dio sebe, ne prepoznaje sebe, ono što mu nedostaje. Čovjek ima Boga nad sobom, sva stvorenja od sobom, ali teži za osobom koja će mu biti životni suputnik i pomoć. Bog vidi prazninu u njegovoj duši, čovjekovu težnju za bićem kao što je on sam, i ozbiljno uzima k srcu tu čovjekovu čežnju i izriče značajne riječi: «NIJE DOBRO DA ČOVJEK ŽIVI SAM».
On koji je Adamu podario život poklanja mu, daje mu najdivniji dar: ŽENU – EVU.
ŽENA JE BOŽJI DAR MUŠKARCU I OBRNUTO MUŠKARAC JE BOŽJI DAR ŽENI.

Pitanje je da li mi to shvaćamo i prihvaćamo. Život bi nam bio sasvim drugačiji kada bismo shvaćali da smo jedni drugima od Boga darovan. A Dar, poklon se cijeni, voli....Adam je očaran tim darom, tom osobom, uzbuđen, svladan tim živim darom i zanosno kliče: GLE, EVO KOSTI OD MOJIH KOSTIJU, MESA OD MESA MOJEGA! ŽENOM NEKA SE ZOVE...»
Adam ne gleda u ženi svoju sluškinju, ropkinju, kućni predmet, predmet zabave, igračku, «seksualni predmet», «sredstvo za rađanje, niti je smatra svojim vlasništvom i predmetom s kojim može postupati kako hoće. On ne gleda u njoj ni «niže biće», «biće bez duše» i ne pita da li je ista čovjek, kao što se to mislilo i govorilo u povijesti ljudskog roda i negdje se zadržalo do dan danas. Očito da mnogi još nisu usvojili Božje gledanje na čovjeka, i Kristov mentalite, već se daju azvesti mentalitetima svojih krajeva i poganstvom

On otkriva sa njom srodnost, usku povezanost koja nije kakva god: on je prepoznaje kao dio sebe, sebi jednakom, sebi ravnom, a ne predmetom zabavi i iskorištavanja. Žena ima istu narav i dostojanstvo kao i muškarac. To je poruka biblijskog teksta. Stoga muškarac u njoj prepoznaje čitavog sebe jer ona je njegovo ogledalo. Prepoznaje i najegzistencijalniju povezanost s njom: «Evo kosti od moji kostiju...» On i žena stvoreni su jedno za drugo, i upućeni jedno na drugo. Bog dovodi ženu pred muškarca, daruje ženi, te u ljubavi kao u nekom snu, nekoj ekstazi u njoj prepoznaje drugu polovicu svoga ja, dio svoga tijela, najegzistencijalniju povezanost.

Ljubav koja se rađa u srcima jača je od svake druge zemaljske ljubavi pa i one prema vlastitim roditeljima. «Stoga će čovjek ostaviti oca i majku i njih dvoje bit će jedno tijelo», a da ne prestanu biti osobe. I njih dvoje zajedno u ljubavi biti će čovjek. Oni su naime zajedno čovjek. Dakle, muškarac sam nije čovjek, potpuni čovjek, a ni žena sama, tek njih dvoje zajedno povezani čine cjelinu – čovjeka!

Stoga je brak – kao zajedništvo muškarca i žene, zajednica muža i žene mjesto gdje se događa, ostvaruje, nastaje – čovjek.
Bog je gospodar braka, stoga se čovjek – žena i muškarac s obzirom na brak ne mogu ponašati samovoljno, prema svojim hirovima. Čovjek nije gospodar braka već samo u nj ulazi. On je pozvan da poštuje Božju zamisao, da poštuje njegovu svrhu, vrednotu i oblik, jer degradirajući, uništavajući svoj brak on degradira, uništava samoga sebe.

ŽENIDBA U BOŽJEM PLANU
Seksualnost, ako je ispravno shvaćena, je sposobnost da nadiđemo sebe i usmjerimo se prema drugoj osobi.Kao takva ona je sveta, stvaralačka snaga u čovjeku kojom nastavlja djelo Boga Stvoritelja. No, ako se ona shvati samo kao sredstvo za zadovoljavanje sebičnih interesa onda se pretvara u rušilačku, razornu silu i umjesto da postane jedna od najjačih veza, može biti najveći izvor razočarenja, nepovjerenja i povrede između dvoje ljudi.

SAKRAMENT ŽENIDBE
Upravo zbog te velike važnosti seksualnosti, Bog je uzdigao ženidbu na razinu sakramenta.
Ženidba je znak Božje prisutnosti na zemlji na dvojak način:
1.Bračna ljubav je slika Božje ljubavi – kao što se supružnici predaju jedan drugome i zaklinju na trajnu i vjernu ljubav, tako je i Božja ljubav trajna, vjerna, neopoziva. Bog ljubi čovjeka do kraja, do smrti, ne ostavlja nas ni onda kada mi njega ostavimo, « On vjeran ostaje».
2.U kršćanskom braku Bog ima važnu ulogu. Ljudska ljubav je često krhka, podložna slabostima, napastima. Zato se čovjek ne može nikada potpuno osloniti sam na sebe i svoje snage. Slabosti nam samo pokazuju da ne možemo sami i da nam treba Božja pomoć. Bog podiže naše ljudske moći, oplemenjuje ih, jača ljubav, pročišćava i daje snagu čovjeku da ustraje u vjernosti i predanju i onda kada to po ljudskim mjerilima izgleda nemoguće.

OBRED SAKRAMENTA ŽENIDBE
Svećenik dočeka mladence, njihove kumove, roditelje i ostale koji ih prate. Pozdravlja ih i izražava radost cijele zajednice (Crkve).
- U Službi riječi svi slušaju Božju riječ i razmišljaju o njoj. (Dobro je da u praipravi za vjenčanje mladenci sudjeluju i zboru čitanja).
- Privola – Svećenik najprije pita mladence o slobodi njihove odluke o spremnosti na doživotnu vjernost te o spremnosti da prihvate i krkšćanski odgajaju djecu. – Zatim mladenci pružaju jednodrugome desnu ruku i izražavaju privolu.
- Ja, N.N., uzimam tebe N.N. za svoju ženu (svoga muža) i obećavam ti vjernost u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti. Ljubit će te i poštovati u sve dane života svoga.
- Blagoslov i predaja prstenja – Nakon blagoslova prstenja, mladenci stavljaju jedno drugome prsten na ruku govoreći:
- N.N. primi ovaj prsten znak moje ljubavi i vjernosti, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
- Sveopća (vjernička) molitva i blagoslov mladenaca.
- Obred se može zaključiti molitvom «Oče naš» (ako se slavi izvan mise) i blagoslovom.

Ženidba ima dvostruki cilj ili svrhu:
1. Dobro supružnika – stvaranje jedinstvenog I nerazrješivog saveza
2. Prenošenje života - Crkva uči da svaki bračni čin mora ostati otvoren za prenošenje života. Supružnici u toj svojoj zadaći moraju biti odgovorni. Jedina moralno prihvatljiva metoda regulacije poroda smatra se primjena plodnih i neplodnih razdoblja.

Crkva uči da svaki bračni čin mora ostati otvoren za prenošenje života. Supružnici u toj svojoj zadaći moraju biti odgovorni.
Odgovorno roditeljstvo znači voditi računa o tome da budu zaštićena tri temeljna dobra:
1. Dobro bračnih drugova – dijete je plod ljubavi roditelja i ne smije ugrožavati ju nego potvrđivati.
2. Dobro djece – svako rođeno dijete ima pravo na životne uvijete. No nisu uvijek najvažniji materijalni uvjeti, važnija je roditeljska ljubav i pažnja.
3. Dobro društva- roditelji ne rađaju i ne odgajaju svoju djecu samo za sebe, već je vrlo važno da ih ispravno odgoje i uvedu u normalno funkciniranje ljudskog društva.

GRIJESI PROTIV DOSTOJANSTVA ŽENIDBE
PRELJUB- to je nepravda, on ranjava savez što ga tvori bračna veza, vrijeđa pravo drugog supruga i djecu tih supružnika, koja trebaju postojanu vezu roditelja.
RASTAVA- nakana ženidbe je nerazrješiva veza između muža i žene. Ona je znak ljubavi, a prava ljubav je trajna. Rastava je zato težak grijeh i povreda ljubavi. Ona unosi nemoral u obitelj i društvo, uzrokuje velike štete: ostavljenom supružniku, djeci koja su ranjena rastavom roditelja i društvu.
Ako je jedan od supružnika nevina žrtva rastave, ne krši moralnu zapovijed.
U Crkvi može biti zakonito ODVAJANJE supružnika , zadržavanjem ženidbenog veza, u slučajevima kada to određuje kanonsko pravo.
Drugi grijesi protiv dostojanstva ženidbe:
MNOGOŽENSTVO
RODOSKVRNUĆE
SLOBODNA VEZA – kada muškarac i žena odbijaju dati pravni i javni oblik vezi koja uključuje spolnu intimnost.

To povređuje dostojanstvo obitelji, slabi smisao vjernosti.

MOLITVENI ZAVRŠETAK:
Ljubav sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikada ne prestaje.
Bože, po sakramentu ženidbe isuni supruge svojom ljubavlju I snagom da ne sustanu I da stalno napreduju u vjernosti I ljubavi te da mogu istinski primiti, voljeti I kršćanski odgajati djecu. To te molimo po Kristu Gospodinu našem. (Amen).

Copyright (C) by Josip Aničić 2003.