Otisci stopala u pijesku

Jedne je noći čovjek sanjao. Sanjao je da šeta pjeskovitom plažom uz Gospoda. Nebom su sjevale scene iz njegovog života. Za svaku scenu on je primjetio dva para otisaka stopala u pijesku: jedni su pripadali njemu, a drugi Gospodu. Otisci u pijesku!

Kada je i posljednja scena njegovog života sjevnula ispred njega, on se okrenuo i pogledao otiske u pijesku. Primjetio je da je na putu njegovog života često ostajao trag samo jednih stopala. Isto tako je primjetio da se to događalo u najtežim i najtužnijim trenucima.

To ga je mučilo i on je zapitao Gospoda o tome: "Gospode, rekao si da kad te jednom odlučim slijediti, ti češ hodati uz mene cijelim putem, iako sam primjetio da u toku najtežih trenutaka mojega života postoji samo jedan par otisaka. Ne razumijem zašto bi me onda kada mi najviše trebaš ti ostavio."

I živi...jer... Gospod je odgovorio: "Moje drago dijete. Ja te volim i nikada te ne bi ostavio u trenucima previranja i patnje. Kad vidiš samo jedan par otisaka onda je to vrijeme kad sam te nosio.