Bilušića buk prvi je od sedam slapova u toku rijeke Krke.
Nalazi se oko 16 km nizvodno od izvorišta.

Današnji izgled slapa i vodotoka izmijenjen je u četiri navrata
miniranjem radi sprječavanja poplava u Kninskom polju.

Zahvatima se snizila razina vode uzvodnog toka te su u kanjonu
nastale nove livade, ali je nestalo Bobodolsko jezero.

Oko 3 km nizvodno od Bilušića buka, a 19 km od izvorišta,
nalazi se drugi slap na rijeci Krki – Brljan ili Ćorića buk.
Preko njega prelijevaju se vode slikovitog Bjelobera ili Ćorića jezera
( dužine 1300 i širine 400 m).
Dužina barijere iznosi oko 300 m, širina oko 180 m, a slap ima pad
od 15,5 m. Uzvodno su manja jezerca, brzaci i pragovi.
Kroz kanjon, a preko slapišta od davnina prelazi put o čemu svjedoče,
na bukovačkoj strani i ostaci rimskog vojnog logora Burnuma.
Na lijevoj strani rijeke vidljivi su brojni ostaci mlinica.
Voda se prelijeva preko raskošnih slapova samo za visokih voda,
jer je na početku sedrene barijere izgrađena betonska brana,
a na lijevoj strani Brljanskog jezera prokopan je tunel koji odvodi vodu
do hidroelektrane "Miljacke".

U toplom dijelu godine slapovi su dulje od pola godine suhi i beživotni,
a presuši i gotovo pola kilometra dugo ujezereno korito rijeke Krke
između Brljana i Manojlovačkih slapova.
Do slapova s Bukovičke strane može se doći cestom Knin-Kistanje
ako se skrene prije Burnuma na cestu Oklaj-Drniš.

S prominske strane do slapova se dolazi cestom Drniš-Oklaj koja se
spaja sa cestom Knin-Kistanje.
Cesta prelazi preko sedrene barijere, a na prilazima s obje strane
rijeke nalaze se prirodni (neuredeni) vidikovci s kojih se pruža
nezaboravan pogled prema slapu i Brljanskom jezeru.
Na slapu nema uređenih pješačkih staza.

Izvor rijeke Krke pravo je kraško vrelo, ali zanimljivo i jedinstveno
po tome što se nalazi odmah ispod slapa Topoljski buk kojeg
stvara Krčić, pritoka rijeke Krke.

Slap je visok 22 m, zimi bučan a ljeti bezvodan.

Protok vode stalno oscilira pa se izgled slapa mijenja iz dana u dan.
Ljeti, kada Krčić obično presuši izvor rijeke Krke je dobro vidljiv.

Pola kilometra nizvodno od Brljana, gdje Krka radi oštar zaokret,
ruše se Manojlovački slapovi, najviši i jedni od najljepših slapova rijeke Krke.

Sastoje se od niza sedrenih barijera ukupne visine 59,6 m s glavnim slapom visine 32,2m.

Dužina slapova je oko 500, a širina oko 80 m.
Od sedrenih tvorevina na slapovima su najviše zastupljene brade,
te špilje i polušpilje.

Rubovi kanjona i slapovi okruženi su bogatim submediteranskim
raslinjem, a uz tok rijeke nalaze se maleni vrtovi i pašnjaci.

U podnožju slapova vidljivi su ostaci mlinica.
Slapovi su kao i Brljan u toplom dijelu godine suhi i beživotni
jer im vodu uzima akumulacija obližnje hidroelektrane ŤMiljackať.
Ali u razdoblju visokih voda pružaju nezaboravan doživljaj.

Najljepši pogled je s ruba kanjona nekoliko stotina metara od
arheološkog lokaliteta Burnum, na cesti Knin-Kistanje.
Na slapu nema uredenih pješackih staza što mu daje dodatnu ljepotu.

Peta sedrena barijera rijeke Krke je Miljacka slap, ali nažalost, posjetiteljima nije dostupan jer su uz njega postrojenja hidroelektrane.

Sastoji se od tri veće i brojnih manjih stepenica ukupne visine 23,8 m. Gornji dio Miljacka slapa karakteriziraju brade i polušpilje,
a donji niske barijere.

Vode izvora Miljacka porijeklom su iz rijeke Zrmanje te predstavljaju direktnu vezu izmedu rijeka i jedinstveni su hidrogeološki fenomen.

U blizini slapa nalazi se špilja Miljacka II u kojoj obitavaju brojne endemicne i zaštićene podzemne životinje.

Roški slap je prostrano slapište koje čine 22,5 m visoki glavni slapovi i bezbroj rukavaca, kaskada i sedrenih otoka.
Slap se sastoji od niskih kaskada (Ogrlica), brojnih rukavaca i otočića. Ukupna visina sedrene barijere je 25,5 m, širine oko 450 m i dužine
oko 650 m.

Roški slap se može posjecivati tijekom cijele godine.
Najbolji i najatraktivniji prilaz je vodenim putem izletničkim brodovima
NP-a koji tijekom turisticke sezone plove od Skradinskog buka
do Roškog slapa ili javnom prometnicom Šibenik-Pakovo selo-Ključ-Širitovci –Roški slap.

Jedan kilometar nizvodno od Manojlovačkih slapova, gdje je kanjon
sve dublji i uži nalazi se skriven u nedirnutoj prirodi najniži slap rijeke
Krke – Rošnjak.

Iako okrnjen slap je i danas bučan i privlačan, jer je jedini slap na
kojem nema utjecaja energetskog iskorištavanja vode rijeke.

Sastoji se od jedne stepenice širine oko 40 m i visine samo 8,4 m.
Među sedrenim oblicima prevladavaju brade, podbraci i polušpilje.
Nalazi se u slikovitom kanjonu stisnut izmedu gotovo 200 m visokih
litica.

Slap čine sedrene kaskade, otoci i jezera.
Preko 17 stepenica Skradinskog buka, raspoređenih na 800 m
dužine posljednji se put, prelijevaju zajedničke vode Krke i Čikole.
Širina slapišta je od 200 do 400 m s ukupnom visinskom razlikom
od 45,7 m. Ispod Skradinskog buka počinje potopljeni dio ušća
rijeke Krke (estuarij).

Rast sedrene barijere na Skradinskom buku prouzročio je uzvodno ujezerenje vode rijeke Krke do Roškog slapa i 3 km donjeg toka
rijeke Čikole, tvoreći tako jednu od najneobičnijih i najljepših
pejzažnih slika Nacionalnog parka.