VELIKE UTRKE: VN Francuske - Dijon, 1979.
Na VN Francuske 1979. godine Gilles Villeneuve je jos jednom pokazao
nevjerojatnu veličinu svog talenta. U posljednjim krugovima ove utrke
zbio se zacijelo najveći dvoboj u povijesti Formule 1.
Ovo je poglavlje iz knjige "Chasing the title" Nigela Roebucka.
Kada Jean Pierre Jabouillea pitate za najbolji dan karijere, on nema
potrebu razmišljati - "Dijon, zasigurno. Za mene se sve poklopilo:
prva pobjeda za Renault, prva pobjeda za mene, pole position... i to u
Francuskoj! Fantastično, stvarno. Svatko sanja o tome, zar ne?" -
zastao je na nekoliko sekundi i nastavio "Tužna stvar za mene jest
da se nitko ne sijeća tko je pobjedio na VN Francuske 1979. Sijećaju se
samo bitke za drugo mjesto! Već i sat poslije utrke sam osjetio to, a
kad sam vidio snimku, nisam bio iznenađen..."
Jean Pierre Jabouille
Rene Arnoux
Gilles Villeneuve
Jacques Laffite
Kada je Rene Aronoux otišao iz Formule 1 na kraju 1989., mnoge su priče
napisane o njegovoj dugoj karijeri, njegovim sezonama u Renaultu, u Ferrariu
i Ligieru, o njegovih 7 pobjeda... Ipak, nista od toga vas neće u istom
trenu podsjetiti na Aronuxa. Ne, zauvijek, Aronux ce biti zapamćen po
Dijonu 1979., po svojoj bitci sa Gillesom Villeneuveom. Bila je to osma
utrka sezone i Jody Scheckter je vodio po bodovima sa Laffiteom i Villeneuveom
odmah na repu. Do ove utrke, vozači Renaulta Arnoux i Jabouille su imali
poprilično mnogo problema sa pouzdanošću automobila i odazivom na gas.
U Monacu su bili među posljednjima osramotivši se, pa su ovdje u Dijonu
trebali dobar rezultat. I upravo se to dogodilo; prvi red je pripao žutim
automobilima. Renault je za ovu utrku pripremio nove turbopunjače koji
su značajno poboljšali okretni moment i što je najbitnije odaziv na gas.
Zbog prednosti u snazi mogli su voziti sa mnogo više spuštenim krilcima
i činili se da su klasa za sebe - sve dok Villeneuve nije odvozio čaroban
kvalifikacijski krug i pridružio im se unutar 1m 07s. Nitko nije bio niti
blizu. Vidjelo se da će ovo biti Gilles protiv domaćina.
Villeneuve je primjetio da Renault ne postiže mnogo veću brzinu od njega
nego da koriste dosta spuštena krilca i dobijaju na vremanu u zavojima.
"Trebam pobjedu ovdje da bi smanjio Jodyjevu prednost. Ne zanimaju
me 3-4 boda. Ako Jabouille jednom povede utrku mislim da će ga biti nemoguće
uhvatiti, tako da moram dobro startati. Nekako moram barem razdvojiti
Renaulte u prvom krugu." Napravio je i bolje od toga; oba žuta automobila
su startala dobro ali je crveni prošao između njih. Aronoux je promašio
brzinu i pao na 9. mjesto.
U
otvaranju utrke imali smo Gillesa u svom elementu bježeći od Jabouillea
sekundu po krugu - "Voziti tako je bilo sve što sam mogao učiniti.
Ima li smo vrlo malo downoforcea i znao sam da uništavam Michelinke, ali
koja mi je bila druga mogućnost - biti treći čitavu utrku i zaspati?"
VN Francuske je krenula predviđenim putem napokon u 15. krugu. Ipak
Villeneuve je bio ispred Jabouillea ali sada je Arnoux sa drugim Renaultom
bio 3. prestigavši takve kao što su Jones, Laffite, Lauda, Piquet, Scheckter...
s lakoćom. Za Villeneuvea nije slutilo na dobro jer je do kraja ostalo
još 65 krugova.
Jabouille je bio vrlo staložen i vozio utrku hladne glave. Znao je za
Renaultovu nadmoć i da može stići Ferraria bez da se previše muči. Kako
je stigao 30. krug Villeneuveova prednost je nestala - "Pogledao
sam u retrovizore i vidiio da imam društvo."
Koristeći neke vrlo opasne prilike kroz gužvu zaostalih za čitav krug,
Gilles je dobio 4 sekunde ali do sredine utrke njegove su gume bile skroz
istrošene, understeer u lijevim zavojima i oversteer u desnim zavojima.
U 46. krugu Villeneuve više nije mogao ništa i Jabouille je prohujao pokraj
njega na kraju ravnine - "Mogu reći da su njegove gume bile gotove
kad sam ga prošao" - Jabouille je rekao, "Kako je stigao do
kraja na njima, nikada mi neće biti jasno."
U
Ferrarijevom boksu su pripremili nove Michelinke za Gillesa, a Scheckter
koji je vozio mnogo sporije krugove od timskog kolege je već bio na promjeni.
Ali Villeneuve je ostajao na stazi! U redu, sa Jabouilleom se nije moglo
nista, ali Arnoux je bio na 15 sekundi od drugog mjesta. Deset krugova
prije kraja razmak je pao na 4 sekunde i Gilles je izgledao kao vezana
zvijer. Kako su ušli u zadnjih par krugova auti su bili kao jedno. Posljednje
minute te utrke u Dijonu se teško mogu opisati riječima. Na kraju 70-og
kruga Aronux je prešao Gillesa i na stazi je zavladao delirij. Činilo
se da je to bilo to - Gilles se borio sa Renaultima, kockao se i izgubio.
Ali Villeneuve nije tako mislio. "Kad me je Rene prošao, mislio sam
da će prohujati i ostaviti me kao što je to učinio Jabouille. Imao sam
mnogo problema sa upravljanjem ali sam ipak uspjevao ostati iza njega
- tako da je i on morao imati problema!"
I imao je - u posljednjim kurgovima Renalut je imao problema sa dovodom
goriva. "Pomislio sam, pokušat ću ga prestići što prije." objasnio
je Gilles "Jer neće to očekivati. Na kraju startne ravnine nisam
bilo dovoljno blizu ali sam otišao na unutrašnju stranu i kočio vrlo,
vrlo kasno..."
Dimilo se
iz sve četiri gume dok se Ferrario probijao pokraj Renaulta i išli su
duž desnog zavoja jedan uz drugoga. Nitko, pa nisi sami vozači ne znaju
zapravo koliko su se puta u tih nekoliko zadnjih krugova pretekli, koliko
su se puta dotaknuli kotačima, proklizali, izletjeli s ceste, opet prolazili
i opet dodirivali. Takva vožnja nije viđena u Formuli nikad prije ni od
tada.
Na polovici zadnjeg kruga, dok je publika bila u divljem zanosu, činilo
se da je Rene uspio. Na uzbrdnom oštrom zavoju osjetio se dovoljno siguran
u svoju prednost da uzme zavoj široko, uobičajeno, po idealnoj liniji.
Gilles je zakočio više nego kasno i provukao Ferraria kroz otvorena vrata.
Sada
je pitanje pobjednika bilo riješeno - za vrijeme ovoga, 15 sekundi ispred,
Jabouille je išao po značajnu pobjedu, ali njegova tragedija je bila ta
što su svi gledali ispred njega i čekali, čekali. Tada je proletjelo crveno
- žuto u trenu preko cilja, i kako su usporili Villeneuve je prijateljski,
s puno poštovanja pozdravio Aronouxa na što mu je ovaj uzvratio istom
mjerom.
Nismo trebali očekivati ništa drugačije. Bilo je divlje, bilo je borbeno,
ali je bilo i čisto. "Ne znam koliko smo se puta dotakli" rekao
je Gilles "Ali znam da se to nije dogodilo zato jer je jedan od nas
pokušavao drugoga izbaciti s ceste."
"Bilo
je zabavno! Prava bitka. Mislio sam da ćemo se zasigurno okrenuti, jer
znate, kad se počnete kačiti kotačima vrlo je velika mogućnost da se jedno
auto popne na drugo. Ali mi se nismo razbili, bilo je u redu, i nikada
nisam tako uživao u utrci"- rekao je Arnoux.
Na slijedećoj utrci u Silverstoneu, Villeneuve i Aronux su bili strogo
ispitivani od strane udruge vozača. Lauda, Fitipaldi, Scheckter i drugi
su ih nazivali neodgovornim i glupim.
"Sa mjesta gdje su oni bili - što su mogli znati?!" - komentirao
je Gilles kasnije. "Nisam mogao vjerovati da čujem to što govore.
Isuse, oni bi trebali biti vozači!" Andretti, koji je bio odabran
od strane drugih vozača kao najbolji vozač, nije bio kritičan: "Nemamo
se šta brinuti. Samo dva mlada lava koji se grebu."
Više od 20 godina poslije na stazi nije viđeno ništa slično...
|