"Gillesov Ferrari broj 27 je uvijek dobivao posebnu podršku kad god bi se pojavio na stazi."
"Bog prašta, Gilles ne... slogan koji je predvidio ono što će se dogoditi na utrci..."
"Villeneuve, koji je živio po načelu da čovjeku uvijek treba vjerovati dok ne dobiješ razlog za suprotno, je vjerovao da mu je Pironi prijatelj."
"Mislio sam da je to vrlo glupo - ništa više"
"Villeneuve je ušao u box uz veliku buku motora zbog maksimalnog broja okretaja i uz strašan dim guma, uništavajući svoj bolid."
"Završiti drugi je jedno - bio bi ljut na sebe jer nisam bio dovoljno brz da me je pobjedio. Ali završiti drugi jer ti je kreten ukrao..."
VELIKE UTRKE: VN San Marina - Imola, 1982.
VN San Marina 1982. je bila posljednja utrka Gillesa Villeneuvea. Ovo su djelovi poglavlja "Season of Turmoil" iz knjige "Chasing the title" Nigela Roebucka i poglavlja "Time runs out" iz Villeneuveove biografije Geralda Donaldsona.
Ususret utrci u Imoli, na istoj stazi su održana testiranja. Nekoliko timova je testiralo istog dana, no Ferrariji su bili najbrži. Gilles je 20.000 navijača poslao kući sretne sa svojim patentiranim okretanjem od 360 stupnjeva ispred boksova na kraju testiranja.
Gillesov Ferrari broj 27 je uvijek dobivao posebnu podršku kad god bi se pojavio na stazi. Van bolida uvijek je bio okružen mnoštvom navijača. Osim uobičajenog mnoštva transparenata "Forza Gilles" i "Viva Villeneuve" bio je i jedan vrlo veliki natpis "DIO PERDONA... GILLES NO" - Bog prašta, Gilles ne... slogan koji je predvidio ono što će se dogoditi na utrci....
Unatoč velikoj podršci domaće publike, Ferrariji nisu mogli konkurirati Renaultima u kvalifikacijama. Arnoux je bio na pole positionu sa vremenom 1.29.765, Prost drugi sa zaostatkom od pola sekunde. Gillesovo vrijeme 1.30.717 je bilo dovoljno za treće mjesto dok je četvrti bio njgov timski kolega Didier Pironi sa vremenom 1.32.020.
Aronux
je s lakoćom poveo utrku dok su Villeneuve i Pironi, već u prvom krugu,
s lakoćom pretekli Prosta koji je morao odustati u sedmom krugu zbog tehničkih
problema. U 27. krugu je Gilles pretekao Arnouxa ali je uspio ostati u
vodstvu samo 4 kruga jer je Arnoux uspio vratiti vodstvo. Nekoliko krugova
poslije je Pironi pretekao Gillesa ali Villeneuve je ubrzo vratio drugo
mjesto i trojica vodecih su bila zgusnuti u manje od jedne sekunde sve
do trenutka kada je Renualt u 44. krugu eksplodirao i ostavio dva Ferraria
u vodstvu. Nastala je erupcija oduševljenja horde navijača koji su ponovno
mogli vidjeti svog idola u Ferrariu sa brojem 27 - Villeneuvea, koji je
sigurno kročio ka svojoj novoj pobjedi.
Kako su u tom trenutku stvari stajale, pobjeda je trebala biti Gillesova, jer u Ferrariu je oduvijek postojala odredba da ako se dva crvena bolida nađu u vodstvu, onaj koji je u tom trenutku prvi mora pobjediti. Villeneuve se uvijek držao tih pravila a najpoznatiji i najbolji dokaz je utrka iz Monze 1979. kad se vozio iza timskog kolege Jody Schecktera, znajući ako ga pretekne da će vjerojatno pobjediti ne samo u utrci nego i u čitavom prvenstvu.
Pironi je bio čovjek drugačijeg kova. Ipak, njihov odnos je bio dobar i profesionalan. Villeneuve, koji je živio po načelu da čovjeku uvijek treba vjerovati dok ne dobiješ razlog za suprotno, je vjerovao da mu je Pironi prijatelj.
Malo prije utrke u Imoli Didier Pironi se oženio ali Gilles i njegova žena nisu bili pozvani. Bilo mu je to cudno ispomenuo je to ženi za vrijeme treninga u Imoli ali ona nije bila iznenađena jer nikada nije vjerovala Pironiu.
Dva kruga poslije Pironi je pretekao Gillesa ali se ovaj ubrzo s lakoćom
vratio u vodstvo. Navijači su voljeli tu borbu i činilo se da Ferrari
želi još malo zabaviti domaću publiku. U tom trenutku Gillesu je pokazana
tabla sa natpisom "SLOW" i on je odmah usporio i krugovi su
pali na 2 sekunde sporija vremena od dotadašnjih da bi se sačuvalo gorivo
jer su testiranja pokazala da bi se lako moglo dogoditi da pri kraju ove
žedne utrke bolidi ostanu bez goriva.
Ovo se nastavilo do završnih krugova utrke. Kad bi Villeneuve bio u vodstvu vremena krugova bi bila oko 1m 38s a kad bi Pironi vodio vozilo bi se 1m 35s po krugu! Gilles je tada samo brinuo zbog goriva, smatrajući da Didier samo zabavlja publiku - "Mislio sam da je to vrlo glupo - ništa više".
U
predposljednjem 59-om krugu utrke, Pironi je popustio gas na ulazu u zavoj
Tosa i Villeneuve ga je pretekao, kako je on smatrao posljednji put. "Čak
i u tom trenutku sam smatrao da je pošten i da će poštovati timske odredbe.
Kasno se sjetio, al nema veze." "Ušao sam u taj posljednji krug
tako lagano da ne možete vjerovati, još uvijek vrlo zabrinut za količinu
goriva; do zavoja Tosa sam gotovo jedrio..." Ali na posljednjem mjestu
za pretjecanje Pironi se provukao pokraj Gillesa, i tek tada je Gilles
shvatio da je prevaren. "Nikada nisam na to niti pomislio" -
rekao je. "Glup sam bio, zar ne?"
Villeneuve
je ušao u box uz veliku buku motora zbog maksimalnog broja okretaja i
uz strašan dim guma, uništavajući svoj bolid. Izašao je iz bolida, vidno
uznemiren, pogledao prema Pironiju i izustio jednu riječ - englesku, od
četiri slova - i nakon kratkog i razočaranog pojavljianja na podiju žurno
otišao do obližnjeg parka gdje ga je čekao njegov helikopter. "Otišao
sam, jer da sam ostao pale bi teške riječi" - rekao je.
Među onima što su se pridružili Gillesu na letu, bio je Jackie Stewart. "Nikad ga nisam vidio tako ljutoga" - rekao je Stewart. "Rekao mi je da je njegova želja srušiti moj rekord najvećeg broja pobjeda, i ova pobjeda mu je ukradena. Bio je zaprepašten. Kod Gillesa je uvijek bila prisutna ta nevinost, kod njega nije postojala ni najmanje količina zlobnosti, i nije moga vjerovati što se dogodilo. Grozno je što su posljednji dani njegova života bili tako mučni i razočarani."
Isto je moga primjetiti i Gillesov prijatelj i novinar Nigel Roebuck koji Villeneuvea do tada nije vidio tako uznemirenog. Nije želio više ikada progovoriti riječ s Pironijem. "Objavio sam rat. Apsolutni rat."
"Završiti drugi je jedno - bio bi ljut na sebe jer nisam bio dovoljno brz da me je pobjedio. Ali završiti drugi jer ti je kreten ukrao..." Dvoličnost Villeneuve nije mogao probaviti. Kao što je Stewart rekao, ono što je Gillesu bilo važno su bile pobjede - to, i biti poznat kao najbrži vozač na svijetu. Za njega je bilo vrlo uvredljivo da je netko mislio da je pobjeđen u ravnopravnoj borbi.
"Ljudi su, čini se, mislili da smo imali najveću bitku u životu! Isuse Kriste, kvalificirao sam se sa sekudnom i pol brže od njega! Mislim da sam dokazao da, u jednakim bolidima, ako želim da je netko iza mene... pa, mislim da će taj netko i ostati iza mene..."
"I što sada? U Belgiji, ako se ponovi Imola, budemo prvi i drugi, sa kritičnom količinom goriva, onda bi, pretpostavljam, oboijica trebali ostat bez goriva? Ponašat ću se prema njemu kao da je u Williamsu ili Brabhamu. Napravit ću što sam trebao napraviti i u Imoli."