 |
Babogredski život nije tekao samo u selu. On se širio čitavim babogredskim "atarom"
po stanovima koji su poput šljiva nicali svuda i uz gundinačku i sikirevačku
među, sve do Save i kruševačkih njiva, pa onda prema Štitaru, Rastovici i Banovu
dolu do Berave prema Cemi, skrećući potom uz šumu Oriljak u Škopinjak, Zmijno,
Poljanice, Cersine, Medveđa, sve do Kladavca i krivudave "Bitulje. Tako je isto
bilo i u drugim slavonskim selima, posebice u selima zapadnog dijela
Brodsko-posavske županije i gotovo u svim selima Vukovarsko-srijemske županije.
Stanovi su ponos naše Šokadije i prve su farme u svijetu. Od pamtivijeka su
svojom ljepotom kitili našu Slavoniju i davali joj posebnu čar, živost i
bogatstvo.
Na stanu se boravilo i zimi i ljeti. Zimu bi tu provodili najstariji i oni koji
su se sa svinjama bili na žirovanju, a poslije ĐurđevaŤ bi na stan dolazili svi
koji su mogli raditi u polju ili čuvati marvu.
Stanarice su bile vrsne kuvarice, prelje, vezilje i tkalje, a stanari vrli
kosci, orači, tišljeri, kolari, pčelari i živinari
Danas je nažalost sve manje stanova i većina ih je napuštena, zapuštena ili
srušena. Neki su opet tijekom domovinskog rata obnovljeni jer su, naročito u
ovom posavskom dijelu Slavonije, bili spas i za narod i stoku, no ostalo je i
onih koji nikad nisi! napušteni i na kojima i dalje stanari provode svoj mirni život, bez stresova, uživajući u mirisnoj prirodi, ptičjim pjevankama i
jutarnjim buđenjima opojnom pjesmom slavuja i kukurikanjem ponosnih pitlova.
Na stan treba doći, i proživjeti makar jedan dan kako bismo osjetih' svu ljepotu
stanarske pitomosti i uživo vidjeli čime se svakodnevno zanimao stanarski bračni
par.
Treba kušati i dio kulinarskih specijaliteta vridnih stanarica, njihove vruće
ljepine iz vanjske peći, topli nabrekli kruh, sir i kajmak ohlađen u bunaru,
porumenjele škranjke s čobanskog ražnja, čobanac i toplu prasetinu s ražnja,
krofne, poderane gaće i rezanca s kajmakom, makom, orasima i suhim sirom.
| |
