UDBAŠKE METODE RAVNATELJA TRUPELJAKA

Pojačani nadzor nepoćudnih, fabriciranje anonimnih pisama, manipulacije "personalnim dosjeima" i skandalozno anonimno anketiranje učenika kao "stručno-pedagoške metode" unapređenja školstva u Hrvatskoj

Iz godine u godinu se ravnatelj zagrebačke Prve ekonomske škole Slavko Trupeljak povlači tiskom kao jedan od istaknutijih medijskih slučajeva hrvatskog školstva.
Prvo ga je 1994. godine u "Vjesniku" kao starog komunističkog "konfidenta", koji mijenja stranke prema trenutačnoj potrebi, očešao dr. Hrvoje Šošić u članku "I ministri žrtve podvala", bez demantija.
Kasnije je o Trupeljaku pisao i novinar Mario Profaca u članku "Nećemo sada o tome", ("Vjesnik", 17. 05. 1998). Novinaru se Trupeljak žalio da ga "vrijeđaju roditelji učenika. Velik je to problem ne samo za njega, nego i za Ministarstvo prosvjete i športa; Do sada nisu imali takav slučaj (...) Svi su već nervozni. Osobito roditelji bez čije je suglasnosti (koju po zakonu mora tražiti) ravnatelj s turističkom agencijom "Ban-Tours" potpisao ugovor za odlazak osam razreda na skupu maturalnu ekskurziju u Španjolsku. Pobunili su se roditelji, jer oni iz svog džepa plaćaju troškove maturalnog putovanja svoje djece;
Dva razreda učenika tjednima su se ljutito javljala izravno u radijski program "stojedinice" (Radio 101).
Na jednom su roditeljskom sastanku izravno pitali ravnatelja zašto ih prisiljava da pristanu uz tu agenciju. "Dobivate li vi novac za to?", upitali su ga bez okolišanja. Gospodin ravnatelj se na to pitanje "jako naljutio", ali nije demantirao. Samo je kazao: "Nećemo sada o tome. Vi biste to trebali dokazati..." …", premda se bez po muke moglo dokazati da je Željko Marković, vlasnik povlaštene turističke agencije "slučajno" – brat bliske suradnice ravnatelja Trupeljaka u "njegovoj" školi.

Ali... - nećemo sada o tome...

Osim izletima u Španjolsku, ravnatelj Slavko Trupeljak mnogo više je opsjednut organiziranjem jednog drugog "izleta". Već godinama izmišlja i poduzima protiv nastavnika Mladena Sabljaka, profesora tjelesne i zdravstvene kulture, kojekakve svoje mudrolije kako bi ga primorao da – izleti iz škole.

Pritom se taj Trupeljak služi zanimljivim metodama: vještim manipulacijama anonimnim pismima i personalnim dosjeima, anonimnim anketiranjem učenica o tome ulazi li im nastavnik u svlačionicu dok se one skidaju, pa do pedantno vođenih anketa o tome kada su pojedini učenici za vrijeme nastave odlazili u zahod i koliko su se tamo zadržali. Učenici su uz svoja imena i prezimena disciplinirano upisivali te podatke u anketne listove, točno u minutama i sekundama, vjerujući, valjda, da je posrijedi neka nova stručno-pedagoška metoda unapređenja školstva u Hrvatskoj. Naime, na predstavke i žalbe profesora Mladena Sabljaka, iz Zavoda za unapređenje školstva u I. ekonomsku školu došao je Željko Štefanac, "viši školski nadzornik u rangu višeg stručnog savjetnika" Zavoda za unapređenje školstva.

No, umjesto da ravnatelja Slavka Trupeljaka pošalje tamo gdje mu je mjesto, naš se "viši stručni savjetnik", onako s visine, okomio na nastavnika Mladena Sabljaka.

Učestalo dolazeći na njegove satove nastave tjelesne i zdravstvene kulture.

Prava kulminacija samovolje ravnatelja nastupila je u slučaju njegovog zaposlenika Mladena Sabljaka, profesora tjelesne i zdravstvene kulture, koji je zbog šikaniranja svoje osobe, što ih trpi, protiv Trupeljaka podnio Kaznenu prijavu, a isto tako i protiv Željka Štefanca, višeg savjetnika u Zavodu za unapređenje školstva. Naime, iz svih dokumenata je vidljivo da je Štefanac Trupeljaku nastojao izići u susret kad god je mogao, čak tako daleko da je nastavnika Sabljaka stavio pod "pojačani stručno-pedagoški nadzor" dok mu je s druge strane sam ravnatelj uskraćivao isplatu prekovremenih sati, i zataškavao ili umanjivao probleme što ih je zatekao u školi, premda je na njih bio i pismeno upozoren. Trupeljak je smatrao da je Sabljak kriv što se učenici i roditelji bune protiv monopola turističke agencije "Ban-Tours", o čemu je pisao "Vjesnik". Samo par dan nakon toga Slavko Trupeljak uručio je profesoru Sabljaku prijetnju otkazom, na što se ovaj uputio svome odvjetniku, a odvjetnik je otišao na razgovor ravnatelju Trupeljaku. Odvjetnik Babić Petar o tome je slučaju i razgovoru s ravnateljem sačinio izvješće (uručeno i školi) u kojem stoji:
"Dan poslije članka “Tko i zašto s pojedinim turističkim agencijama namješta skupe maturalne ekskurzije u inozemstvo - Nećemo sad o tome”, autora Marija Proface, objavljenog u dnevniku “Vjesnik” 17. svibnja 1998. ravnatelj Prve ekonomske škole, koji se imenom i funkcijom spominje u tom članku, uputio je mom klijentu, zaposleniku Mladenu Sabljaku, prof. tjelesne i zdravstvene kulture “Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa”, u kojem pismenu se navode tobožnji propusti u izvođenju nastave te mu se stavlja u izgled “razmatranje mogućnosti otkaza ugovora o radu sklopljenog 10. srpnja 1996. godine”. Profesor Sabljak inače je i razrednik jednog od dva razreda Prve ekonomske škole u kojima je ravnatelj ove škole došao u sukob s roditeljima učenika, koji su odbili pristati na ravnateljeva nagovaranja da svoju djecu pošalju na ekskurziju u organizaciji turističke agencije “Ban-tours”. Dana 27. svibnja 1998. godine, na zahtjev mog klijenta, osobno sam posjetio mr. sci. Slavka Trupeljaka, profesora i ravnatelja Prve ekonomske škole kako bih mu skrenuo pozornost na neutemeljenost spomenutog “Upozorenja” i prijetnji otkazom. Ravnatelj “se ogradio” od tog upozorenja (što ga je vlastoručno potpisao) objasnivši da “iza toga stoji naša pravna služba”, no bez obzira na pogrešnu primjenu citiranih pravnih propisa (članak 71. Pravilnika o radu, a u svezi s člankom 110. Zakona o radu), iznad svega valja istači da se spomenuto “Upozorenje” općenito i u svim pojedinostima temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u svezi s izvršavanjem radnih obveza mog klijenta gospodina Mladena Sabljaka. Štoviše, premda sam gospodina ravnatelja posjetio isključivo radi razjašnjenja navoda u tom njegovom “Upozorenju”, on je najveći dio tog razgovora vodio o problemima što ih ima s roditeljima spomenuta dva razreda (3-a i 3-d) oko organiziranja ekskurzije u Španjolsku, što se ni u kom slučaju ne bi smjelo stavljati na teret mom klijentu profesoru Mladenu Sabljaku, razredniku 3-d …" Ovdje svakako valja napomenuti da je sutradan nakon mog sastanka s ravnateljem Prve ekonomske škole, Školski odbor te škole na svojoj sjednici održanoj 19. svibnja 1998. poništio odluku prema kojoj bi svi razredi morali ići na ekskurzije isključivo putem turističke agencije “Ban-tours”, koju je zagovarao ravnatelj. Iz svega navedenoga ne može se izbjeći dojam pa i razboriti zaključak da je spomenuto “Upozorenje” svojevrsno ravnateljevo nepravedno kažnjavanje razrednika Mladena Sabljaka zato što se nije priklonio ravnatelju u njegovom izboru turističke agencije mimo volje roditelja (koji isključivo i osobno plaćaju troškove ekskurzije u Španjolsku) iz istih razloga zbog kojih je i sam Školski odbor poništio tu odluku, a na temelju naputka Ministarstva prosvjete i športa. Naime, za očekivati je također da bi se ravnatelj pri prvom i najmanjem propustu profesora Mladena Sabljaka poslužio tim upozorenjem kao “dokazom” o tobožnjim njegovim učestalim propustima kao “ponovljenim kršenjem radnih obveza” za “razmatranje mogućnosti otkaza ugovora o radu sklopljenog 10. srpnja 1996. godine”, kako to ravnatelj i najavljuje na kraju svog “Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa”. Zagreb, 29. svibnja 1998.

Godinu dana kasnije Sabljak traži podršku svojih kolega, oni "vrše analizu situacije" i svih prigovora navedenih u Nalazu višeg savjetnika Željka Štefanca, te je njihov "…Sastanak održan 31. svibnja 1999. godine na zahtjev profesora Stjepana Levanića v.d. sindikalnog povjerenika Sindikalne podružnice Prve ekonomske škole kojoj se prof. Mladen Sabljak obratio radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa. Sastanku su bili nazočni prof. Jasna Rešković, predsjednik Stručnog vijeća; prof. Milena Rabar i prof. Mladen Sabljak, članovi Stručnog vijeća. …" Svi prigovori odbačeni su s navodima argumenata kao neosnovani, a dokument u ime Stručnog vijeća TZK škole 31. svibnja 1999. potpisuje prof. Jasna Rešković.

Kako se iz dokumentacije vidi vrhunac u tom Nalazu predstavlja konstatacija da je sa sata tjelesne i zdravstvene kulture kod prof. Sabljaka neopravdano izostalo 22 učenice, unatoč tome što su manjkale cijeli dan i što im je razrednica sve opravdala. Međutim u ovakvom navodu viši savjetnik Željko Štefanac vidi podlogu za postavljanje pretpostavke da bi se razlozi tom neopravdanom izostajanju tolikog broja učenika mogli nači u "...radu nastavnika i njegovim postupcima". Radi toga viši savjetnik Željko Štefanac najavljuje da će "Zavod za unapređenje školstva provest više ciljanih uvida u ovoj i idućoj školskoj godini. Bez najave uvida.''

Nije prošlo dugo a predsjednica sindikata V. Kanižaj od ministra Pugelnika zajedno sa svojim "Nezavisnim sindikatom zaposlenih u srednjim školama" traži smjenjivanje ravnatelja XVI. Gimnazije i provjeru rada ravnatelja Prve ekonomske škole u Zagrebu S. Trupeljaka ("Večernji list", 26.05. 1999.), a na osnovu molbe za zaštitu prava nastavnika Sabljaka, što je stavljeno u okvire prijetnji štrajkom, ako se profesorima ne isplate novci za prijevoz.
Nekoliko dana potom Sindikat piše Sabljaku:

"… Dana 17.svibnja 1999.godine Sindikalna podružnica Prve ekonomske škole zaprimila je molbu – zahtjev prof. Mladena Sabljaka da mu se pruži pomoć u zaštiti njegovih prava koja mu se već duže vrijeme narušavaju i pokušavaju osporiti. U prilogu je dostavio svu dokumentaciju koja mu je na raspolaganju.

Prof. Mladen Sabljak djelatnik je Prve ekonomske škole u svojstvu profesora TZK-e i ima 18 godina radnog staža. Član je naše Sindikalne podružnice, pa po toj osnovi i po važećem Kolektivnom ugovoru ima pravo na žalbeni postupak ukoliko se žali na ocjenu školskog nadzora. Također, sindikalni povjerenik obvezan je zapriječiti svaki oblik šikaniranja, prijetnje i omalovažavanja.

Povod traženja pomoći su:

1. Anonimno pismo (…)
2. Nekorektan stručno – pedagoški nadzor i Nalaz izvršen na poticaj anonimnog podneska grupe učenica Prve ekonomske škole. Nadzor i Nalaz izvršio je viši savjetnik Željko Štefanec. Tim nadzorom i Nalazom je po mišljenju Izvršnog odbora Sindikalne podružnice i po mišljenju Stručnog vijeća TZK-e učinjeno više propusta i kršenje Kolektivnog ugovora;
3. Ostala priložena dokumentacija iz koje se mogu uočiti i drugi nekorektni postupci prema Mladenu Sabljaku;

U svezi pružanja pomoći u zaštiti prava prof. Mladena Sabljaka održan je 8.lipnja 1999.godine sastanak IO Sindikalne podružnice Prve ekonomske škole kojem su bili nazočni svi članovi. (…)
Izvršni odbor Sindikalne podružnice jednoglasno je odbio i osudio svaki oblik anonimnog predstavljanja kao i reakcije na anonimni podnesak. Prof. Jasna Rešković kao predsjednica Stručnog vijeća TZK-e upoznala je IO sindikata sa zaključcima sastanka Stručnog vijeća TZK-e koji je održan 31. svibnja 1999. godine na inicijativu prof. Stjepana Levanića zamjenika sindikalnog povjerenika. Stručno vijeće TZK-e na svom sastanku razmatralo je Nalaz o stručno-pedagoškom nadzoru gospodina Željka Štefanca, te su ustvrdili da u njemu ima niz neutemeljenih navoda i da je prekršen članak 60. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjim školama.

Izvršni odbor također osuđuje metode provođenja tajnih i anonimnih anketa među učenicima jer postižu negativan pedagoški efekt. Također zabrinjava i činjenica da u takvim nepedagoškim postupcima sudjeluju i pojedini djelatnici naše škole (razrednici, pedagog, voditelj smjene), a u sve to se uvlači i učenike. Time se narušava ugled škole, autoritet nastavnika i unosi nemir u red i rad kolektiva umjesto da se pažnja posveti osnovnoj odgojno-obrazovnoj djelatnosti.

S tom namjerom Izvršni odbor želi i predlaže da se što prije održi sastanak zamjenika sindikalnog povjerenika, ravnatelja škole i prof. Mladena Sabljaka čime bi se izbjegli mnogi nesporazumi između djelatnika i Uprave škole.

U Zagrebu, 25. lipanj 1999.godine

I tako se to odvija iz godine u godinu, a Trupeljaka s mjesta ravnatelja nitko ne miče.
Konačno, o svome slučaju Mladen Sabljak 30. listopada 2001. Ministarstvu prosvjete i športa upućuje žalbu, u kojoj između ostalog stoji:

"U vezi s mojim predstavkama od 29. travnja 1999. i 7. svibnja 1999., moram Vas, na žalost, izvijestiti da me ravnatelj Prve ekonomske škole u Zagrebu Slavko Trupeljak i dalje sustavno šikanira nastavljajući izmišljati kojekakve staljinističke metode (što se nastavljaju na njegovo već poznato manipuliranje anonimnim ili krajnje dubioznim “pritužbama učenika”), a sve u cilju njegove opsesivne potrebe da konačno kompletira
paket tobožnjih razloga za moje uklanjanje iz te “njegove” škole otkazom radnog odnosa. (…) U tom me uvjerenju još više učvršćuje i to da na svoje dopise iz 1999.godine Ministarstvu prosvjete, Zavodu za unapređenje školstva, do današnjeg dana još nisam dobio niti jedan odgovor, ali zato sam od tada dva puta imao stručno pedagoški nadzor od strane višeg savjetnika prof. Željka Štefanca, međutim do današnjeg dana nisam dobio niti jedan Zapisnik u svezi s time. I to usprkos činjenici što je viši savjetnik prof. Željko Štefanec nakon drugog nadzora 22. studenoga 2000. godine na sastanku sa Stručnim vijećem TZK-e rekao da će objediniti zapisnike prvog i drugog nadzora. A ta dva nadzora radio je u rasponu od cca 6 mjeseci.…" Sabljak se pita "Da li ta šutnja od strane svih nadležnih institucija znači da su postavljeni neki novi kriteriji u prosvjeti odnosno da su metode koje sam naveo u dosadašnjim dopisima zapravo legalizirane kao pedagoške i demokratske…", a te metode sačinjava:

1) Vođenje anonimnih anketa među učenicima u kojima se moraju izjašnjavati koliko su vremena proveli na WC-u za vrijeme sata nastave Tjelesne i zdravstvene kulture;
U dokumentaciji je vidljivo kako su učenici svojim vlastitim potpisom morali potvrditi svoju prisutnost na satu tjelesne i zdravstvene kulture, a oni koji su za vrijeme tog sata izišli na WC morali su također to potvrditi svojim potpisom i još napisati vrijeme boravka na WC-u

2) Dovođenje savjetnika Zavoda za unapređenje školstva u nadzor izvođenja nastave tjelesne i zdravstvene kulture Mladenu Sabljaku, a na "anonimna pisma" koja ravnatelj "vadi iz rukava"...

Naime, iz dokumentacije se vidi kako je ravnatelj usmeno upoznao prof. Sabljaka sa sadržajem pisma 26. 03. 1999. s obrazloženjem da je to dobio od Ministarstva prosvjete, a naknadno se ustanovljuje kako je to isto "anonimno pismo" u Ministarstvo stiglo tek 29. 03. 1999.; dakle tri dana nakon što je to obznanio ravnatelj Škole.

3) Organiziranje anonimnih anketa s "ciljem poboljšanja i unapređivanja" nastave Tjelesne i zdravstvene kulture;
Iz provedene ankete tako proizlazi da bi za "poboljšanje i unapređenje nastave tjelesnog odgoja" bile zainteresirane samo učenice a ne i učenici, jer oni su toga dana pušteni sa tog sata, pa nisu ni sudjelovali u toj "stručno-pedagoškoj" anketi.Unatoč zapisnicima i dokumentima koji potvrđuju Sabljakove navode, ravnatelj Škole Slavko Trupeljak na sjednici nastavničkog vijeća javno je ustvrdio da u Školi učenici nisu nikad morali pisati koliko su vremena za vrijeme nekog nastavnog sata proveli na WC-u.

Budući da je Sabljak žalbe pisao godinama, a odjeka nije bilo, pritisak na njega postajao je neizdrživ: ravnatelj Trupeljak i njegov savjetnik iz Zavoda za školstvo Štefanac – počeli su tražiti dlaku u jajetu, ne obraćajući pažnju na realno stanje u nastavi, kao i na fizičku dotrajalost radnih prostorija. Stručno vijeće TZKa upozoravalo je na opasnu dotrajalost zaštitne željezne mreže na prozorima u vježbaonici, ali Trupeljak i Štefanac kao da su opsjednuti "stručno-pedagoškim " progonom Mladena Sabljaka.

Mladen Sabljak bio je i predsjednik Stručnog vijeća tjelesne i zdravstvene kulture Prve ekonomske škole, a Zapisnik sa sastanka tog stručnog vijeća od 24. svibnja 2000. godine što je bio dostavljen i ravnatelju Trupeljaku i Zavodu za unapređenje školstva, sadržavao je i ovo upozorenje:

U dvorani zagušljivo i nema zraka. Osim toga, zaštitne mreže prozora u dvorani su dotrajale i kao takve predstavljaju povećanu mogućnost povreda.
(…) Već smo u nekoliko navrata navodili lošu organizaciju nastave tjelesne i zdravstvene kulture i loše uvjete rada i tražili da se donese neko rješenje
[Zapisnik od 19. listopada 1998. (točka 2.); Zapisnik od 11. lipnja 1999. (točka 3.); Zapisnik od 15. rujna 1999. (točke 2. i 3.); Zapisnik sa sastanka od 5. listopada 1999. na kojem su prisutni ravnatelj mr. sc. Slavko Trupeljak i viši savjetnik Željko Štefanec; Zapisnik od 21. siječnja 2000. (točka 1.)

Unatoč svim našim pisanim i usmenim zahtjevima sve je ostalo onako kako je i bilo a na naše pismene zahtjeve gotovo da i nema odgovora. Smatramo da izgovor za ovakvu organizaciju nastave i ove izuzetno loše uvjete ne može biti samo nedostatak financija.…"

U istoj dvorani postoje i zaštitne mreže reflektora u dvorani koje su fiksirane na zidu sa četiri točke. Radi lošeg pričvršćenja tih zaštitnih mreža (neke su jednim dijelom vezane žicom na cijevi od centralnog grijanja) u nekoliko sam navrata morao prekidati sa nastavom, dok se nije otklonila opasnost od eventualnog povređivanja. Naime, zaštitna mreža reflektora bi u tim momentima ostala pričvršćena samo na jednoj ili dvije točke fiksiranja (od četiri) i tada postoji opasnost da padne nekom od učenika na glavu. A obzirom da se Nalazi na visini od cca 5 metara i da je teška 15-20 kilograma tada je to i po život opasno.

Na žalost (hrvatskog školstva), gospodin Slavko Trupeljak, ravnatelj Prve ekonomske škole u Zagrebu, i gospodin Željko Štefanac, viši savjetnik u Zavodu za unapređenje školstva, evidentno su više zaokupljeni sustavnim progonom i šikaniranjem nastavnika Mladena Sabljaka, što su i sami službeno nazvali "pojačani stručno-pedagoški nadzor nastavnika Mladena Sabljaka", premda Zakon o stručno-pedagoškom nadzoru ("Narodne novine" br. 73/1997.) takvo što ni kao naziv niti kao metodu ne spominje. U konkretnom slučaju to, dakako, neodoljivo asocira na policijsku mjeru pojačanog nadzora koja se primjenjuje prema društveno opasnim osobama.

Tako je, dakle, u Školu došao Željko Štefanac, viši savjetnik u Zavodu za unapređenje školstva, ali prvenstveno radi "pojačanog stručno-pedagoškog nadzora nad nastavnikom Mladenom Sabljakom", a što se tiče onog upozorenja o opasno oštećenoj željeznoj pregradi na prozoru, on u "službenoj bilješki o stručno-pedagoškom uvidu u Prvoj ekonomskoj školi od 7. do 13. lipnja" konstatira da "Mreže na prozorima štite staklo od udaraca lopte. Zaštitna mreža je na tri mjesta oštećena u donjem dijelu i ne predstavlja opasnost za učenike".
Kamo li sreće da je ta "bezopasna" mreža pala na veleučenu glavu višeg stručnog savjetnika i tako zorno potvrdila njegovu tvrdnju da "ne predstavlja opasnost za učenike".

Na žalost u Prvoj ekonomskoj školi u Zagrebu uvijek stradaju nedužni:
U dvorani za tjelesnu i zdravstvenu kulturu (gimnastička dvorana) Prve ekonomske škole u Zagrebu, 12. prosinca 2001. godine dok su učenice I.e razreda stajale u vrsti radi evidentiranja prisutnosti učenika na tom satu (tzv."prozivka" na samom početku nastavnog sata), nenadano se s prozora visine oko tri metra na 15-godišnju učenicu Anu Rudaš srušio desetak kilograma teški željezni okvir sa zaštitnom žičanom mrežom.
Ozlijeđenu učenicu nastavnik Ivan Sunara hitno je odveo u najbližu bolnicu (Bolnica za dječje bolesti, Klaićeva 16, gdje joj je dežurni liječnik konstatirao "natučenu glavu" i "ogrebotine", pružio liječnička pomoć i odredio "dva dana mirovanja", zacijelo zbog sumnje na mogući potres mozga. Događaj, o kojemu u spomenutoj bolnici postoji sva medicinska dokumentacija, šturo je evidentiran u razrednom Dnevniku I.e razreda kao "povreda na satu", a učenica je po savjetu liječnika ostala dva dana kod kuće.

Za razliku od ostalih svojih kolega i kolegica nastavnika koji već godinama u toj zagrebačkoj srednjoj školi pokunjeno oportunistički prelaze preko arogantnog ponašanja osiljenog ravnatelja, profesor Sabljak odlučio se na ono što će, valjda, konačno probuditi desetak državnih insritucija kojima već godinama uzaludno šalje svoje predstavke:

Državnom odvjetništvu Zagrebačke županije uputio je krivičnu prijavu protiv Slavka Trupeljaka, ravnatelja Prve ekonomske škole u Zagrebu, te Željka Štefanca, višeg savjetnika; u Zavodu za unapređenje školstva, s priloženom dokumentacijom iz koje bi državni odvjetnik mogao ustanoviti da su te dvije osobe u slučaju ozlijeđene 15-godišnje učenice odgovorni za kazneno djelo nesavjesnog rada u službi s posljedicom ugrožavanja sigurnosti učenika i nastavnika, a u dogovornom šikaniranju profesora Sabljaka "pojačanim stručno-pedagoškim nadzorom " da je posrijedi njihova zlouporaba službene dužnosti i ovlaštenja.

Kopije kompletne dokumentacije primili su još i Pučki pravobranitelj Republike Hrvatske, Ministarstvo prosvjete i športa ( "na ruke ministra Vladimira Strugara"), Prosvjetna inspekcija, Zavod za unapređenje školstva i Gradski ured za obrazovanje i sport Grada Zagreba ("na ruke pročelnika Ivice Lazanje").

Sada svi nešto čekaju: Od navedenih državnih institucija svaka kao da čeka što će neka druga s navedenih adresa poduzeti, profesor Sabljak očekuje da bi mu viši školski nadzornik Štefanac uskoro mogao ponovno doći u najavljenu "inspekciju bez prethodne najave" a u okviru provedbe "petogodišnjeg pojačanog stručno-pedagoškog nadzora nad nastavnikom Sabljakom ".

Ostali nastavnici i nastavnice Prve ekonomske škole očekuju da bi njihov kolega profesor Mladen Sabljak uskoro mogao dobiti otkaz.

A što čeka ravnatelj Slavko Trupeljak?

On čeka da njegov sin, apsolvent zagrebačkog Fakulteta za fizičku kulturu uskoro diplomira. Nakon uručivanja otkaza profesoru Mladenu Sabljaku, "upražnjeno mjesto" nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture u Prvoj ekonomskoj školi u Zagrebu bilo bi kao stvoreno za ravnateljeva sina, zar ne?