MOBBING, ZLOSTAVLJANJE NA RADNOM MJESTU, ZAŠTITA DOSTOJANSTVA

Povod zadnjih poteza ravnatelja Škole prema meni

Dugo sam razmišljao što je navelo ravnatelja Škole mr. sc. Slavka Trupeljaka na zadnje poteze usmjerene protiv mene. Najvjerojatnije je tome više razloga.
Jedan je razlog vjerojatno u tome što sam početkom svibnja 2008. godine uputio dopis Školskom odboru, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa (ministru i državnom tajniku Uprave za srednje školstvo Želimiru Janjiću) i Gradskom uredu za obrazovanje. Povod je bio raspisani natječaj za ravnatelja naše Škole. U tom dopisu sam ih upoznao s činjenicom da se protiv mr. sc. Slavka Trupeljaka vodi kazneni postupak kod Općinskog suda u Krapini koji sam već prije pokrenuo. A pritisak na mene od strane ravnatelja pogotovo se povećao nakon dobivenog prvog poziva za sud. Vezano s tim kaznenim postupkom ravnatelj je na sjednicama nastavničkih vijeća u nekoliko navrata tvrdio kako je postupak protiv njega obustavljen, što meni nije bilo poznato i što sam davao do znanja. Bio je dosta nervozan i kontinuirano se držao tog termina "obustavljen postupak". Štoviše, govorio je kako prof. Sabljak širi laži o njemu.
Drugi razlog vidim u tome što sam u veljači 2008. godine protiv Škole ustao tužbom za zaštitu dostojanstva prema Zakonu o radu. I na kraju, vrlo je indikativno da je dva dana nakon donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu na poslovima upravo moga radnoga mjesta angažiran Ante Kajmak, sin ravnatelja Uprave za inspekcijske poslove u MZOŠ-u Marijana Kajmaka. Odlukom Vlade RH u veljači 2009. godine Marijan Kajmak je razriješen te dužnosti i nakon toga postaje savjetnik ministra. Možda je upravo to razlog zašto su Zapisnik, Prijedlog i Rješenje prosvjetnog inspektora Lautara Galinovića od 15. srpnja 2008. godine, a isto tako i odgovor Prosvjetne inspekcije, odnosno prosvjetnog inspektora Frane Mandića na moj zahtjev za ukidanje Odluke o otkazu ugovora o radu, izgledali upravo tako.



Vezano za sva događanja oko donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu, evo i jedne reakcije zbornice Prve ekonomske škole. Naime, u drugoj polovini dvanaestog mjeseca 2008. godine dobivam anonimno pismo iz Škole. Zaključci koji mi se nameću su sljedeći:
- da je to pisao netko tko je dosta dobro upućen u zbivanja u Školi. Međutim, žalosno je da se nitko ne usudi godinama ništa reći naglas. Ljudi su vrlo vjerojatno u strahu za svoje radno mjesto i boje se da ih ne snađe isto što je i mene zadesilo;
- na taj se način (anonimnim pismima) zapravo nastavlja “tradicija” rješavanja problema u školi.
Predlažem da pročitate tekst anonimnog pisma u cijelosti: