Dugo sam razmišljao što je navelo ravnatelja Škole mr. sc. Slavka Trupeljaka na zadnje poteze usmjerene protiv mene. Najvjerojatnije je tome
više razloga. Jedan je razlog vjerojatno u tome što sam početkom svibnja 2008. godine uputio dopis Školskom odboru, Ministarstvu znanosti,
obrazovanja i športa (ministru i državnom tajniku Uprave za srednje školstvo Želimiru Janjiću) i Gradskom uredu za obrazovanje. Povod je bio
raspisani natječaj za ravnatelja naše Škole. U tom dopisu sam ih upoznao s činjenicom da se protiv mr. sc. Slavka Trupeljaka vodi kazneni postupak
kod Općinskog suda u Krapini koji sam već prije pokrenuo. A pritisak na mene od strane ravnatelja pogotovo se povećao nakon dobivenog prvog
poziva za sud. Vezano s tim kaznenim postupkom ravnatelj je na sjednicama nastavničkih vijeća u nekoliko navrata tvrdio kako je postupak
protiv njega obustavljen, što meni nije bilo poznato i što sam davao do znanja. Bio je dosta nervozan i kontinuirano se držao tog termina "obustavljen
postupak". Štoviše, govorio je kako prof. Sabljak širi laži o njemu. Drugi razlog vidim u tome što sam u veljači 2008. godine protiv
Škole ustao tužbom za zaštitu dostojanstva prema Zakonu o radu. I na kraju, vrlo je indikativno da je dva dana nakon donošenja Odluke o otkazu
ugovora o radu na poslovima upravo moga radnoga mjesta angažiran Ante Kajmak, sin ravnatelja Uprave za inspekcijske poslove u MZOŠ-u
Marijana Kajmaka. Odlukom Vlade RH u veljači 2009. godine Marijan Kajmak je razriješen te dužnosti i nakon toga postaje savjetnik ministra.
Možda je upravo to razlog zašto su Zapisnik, Prijedlog i Rješenje prosvjetnog inspektora Lautara Galinovića od 15. srpnja 2008. godine, a isto tako
i odgovor Prosvjetne inspekcije, odnosno prosvjetnog inspektora Frane Mandića na moj zahtjev za ukidanje Odluke o otkazu ugovora o radu, izgledali upravo tako.
Vezano za sva događanja oko donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu, evo i jedne reakcije zbornice Prve ekonomske škole. Naime, u drugoj
polovini dvanaestog mjeseca 2008. godine dobivam anonimno pismo iz Škole. Zaključci koji mi se nameću su sljedeći: - da je to pisao
netko tko je dosta dobro upućen u zbivanja u Školi. Međutim, žalosno je da se nitko ne usudi godinama ništa reći naglas. Ljudi su vrlo
vjerojatno u strahu za svoje radno mjesto i boje se da ih ne snađe isto što je i mene zadesilo; - na taj se način (anonimnim pismima)
zapravo nastavlja “tradicija” rješavanja problema u školi. Predlažem da pročitate tekst anonimnog pisma u cijelosti: