Reagiranje Školskog odbora, Uprave za inspekcijske poslove, MZOŠ-a na primjenu članka 106. Zakona o odgoju i obrazovanju
u osnovnoj i srednjoj školi
Vrlo su zanimljive reakcije MZOŠ-a, Prosvjetne inspekcije i Školskog odbora Prve ekonomske škole u Zagrebu
na primjenu članka 106. najnovijeg Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi koji govori o tome da će se radnika, ukoliko
ustanova ima saznanja o kaznenom postupku protiv njega, udaljiti s posla do obustave odnosno pravomoćne presude. Kronološkim redosljedom
ću ovdje navesti njihove reakcije. Frano Mandić, prosvjetni inspektor i načelnik za Prosvjetnu inspekciju Zagreb šalje odgovor (21. travnja
2009. godine) NSZSŠH-u sljedećeg sadržaja: "Iz dopisa odvjetnice Abramović, koji ste dostavili u privitku podneska, razvidno je da je
kazneni postupak protiv ravnatelja Prve ekonomske škole pokrenut prije 2. 8. 2008. godine, dakle prije stupanja na snagu Zakona o odgoju i obrazovanju
u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, broj: 87/08). Kako svaki propis djeluje pro futuro, osim, ako je zakonom iznimno propisano povratno
djelovanje zakona, smatramo da nema osnove poduzimati mjere i radnje protiv ravnatelja Prve ekonomske škole u Zagrebu, stoga neću ni pokretati
inspekcijski postupak."
Dopis (14. svibnja 2009. godine) gospodina Želimira Janjića, državnog tajnika Uprave za srednje školstvo, ispred
MZOŠ-a kao odgovor gospođi Mariji Lugarić, saborskoj zastupnici, na zastupničko pitanje ministru vezano za kazneni postupak protiv ravnatelja
Prve ekonomske škole u Zagrebu: "…Ovime Vas obavještavamo kako je postupak koji se vodio protiv navedenog ravnatelja, obustavljen rješenjem
Općinskog suda u Krapini, poslovni broj K61/09-32 od 20. travnja 2009 godine….."
Dakle, po tom odgovoru kazneni postupak protiv ravnatelja
Prve ekonomske škole u Zagrebu je obustavljen 20. travnja 2009. godine. Iz tog odgovora proizlazi da je ravnateljeva izjava na raspravi (vezano za
mobbing i otkaz) u Općinskom sudu u Zagrebu (9. veljače 2009. godine) neistinita: "Također napominjem da je tužitelj u više navrata podnosio
i različite prijave protiv mene, uključivo i kaznene prijave, koji su svi postupci u konačnici odbačeni, o čemu se može dostaviti odgovarajuća dokumentacija…"
Isto tako i odgovor Školskog odbora Prve ekonomske škole u Zagrebu (10. ožujka 2009. godine) mojoj odvjetnici Abramović je po odgovoru Želimira
Janjića na zastupničko pitanje neistinit: "…izvješćujem Vas da nećemo poduzimati nikakve postupke protiv ravnatelja, obzirom da su svi
postupci koje je inicirao Vaš klijent protiv ravnatelja Škole obustavljeni."
Međutim, niti odgovor gospodina Želimira Janjića na zastupničko
pitanje ne stoji jer rješenje o obustavi nema snagu pravomoćnosti obzirom da je Županijskom sudu u Zlataru upućena žalba koja je u postupku rješavanja.
Prema pravnoj struci tu svakako valja reći da u svim sudskim postupcima kao jedno od temeljnih postulata stoji načelo pravomoćnosti, a to zbog potreba
pravne sigurnosti. Naime, sudsku odluku donesenu u nekom kaznenom postupku može se smatrati mjerodavnom za reguliranje ponašanja pripadnika društvene
zajednice tek od trenutka nastupa njezine pravomoćnosti jer je tek od spomenutog trenutka ta odluka neopoziva i neizmjenjiva. To stoga što se više ne
može pobijati redovnim pravnim lijekovima. Kako je u konkretnom slučaju riječ o sudskoj odluci, točnije rješenju, protiv koje je izjavljena žalba,
nastup pravomoćnosti te odluke odgođen je do trenutka odluke suda više instance po žalbi. Prema tome, ne može se govoriti o tome da bi kazneni postupak
bio dovršen donošenjem bilo koje odluke koja nema svojstvo pravomoćnosti jer bi takva tvrdnja bila u direktnoj koliziji s osnovnim načelima našeg
kaznenog zakonodavstva. Prema stajalištu pravne struke obrazloženje Frane Mandića je pogrešno jer on u konkretnom slučaju otklanja primjenu
novog Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi navodeći da se isti Zakon ne može primijeniti jer je kazneni postupak protiv
ravnatelja Prve ekonomske škole u Zagrebu pokrenut prije stupanja na snagu tog Zakona, a nije propisano retroaktivno djelovanje Zakona. Obzirom
da stavak 4. članka 106. Zakona izričito propisuje: "Ako školska ustanova kao poslodavac sazna da je protiv osobe u radnom odnosu u
školskoj ustanovi pokrenut i vodi se kazneni postupak za neko od kaznenih djela iz stavka 1. ovog članka udaljit će osobu od obavljanja poslova
do obustave kaznenog postupka, odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude, uz pravo na naknadu plaće..." dostatno je da se nakon stupanja
na snagu predmetnog Zakona sazna da se vodi kazneni postupak, dok nimalo nije relevantna okolnost kada je kazneni postupak doista i pokrenut.
Citirana je zakonska odredba posve jasna i ne može se tumačiti na bilo koji drugačiji način. Tumačenjem Mandića došlo bi do jedne zaista apsurdne
situacije - osobe protiv kojih je u tijeku kazneni postupak bi uživale sasvim drugačiji tretman u pogledu prava iz radnog odnosa, a to samo jer
bi protiv jednih postupak bio pokrenut prije stupanja na snagu novog Zakona, a protiv drugih nakon toga. To sigurno nije bila namjera zakonodavca
jer se time direktno krši ustavno načelo jednakosti svih pred zakonom.
Još jedna zanimljivost vezana uz ovu temu. Nekoliko dana nakon prve
rasprave vezane za mobbing i otkaz (dakle nakon 9. veljače 2009. godine) dobivam poziv za novu sudsku raspravu kod Općinskog suda u Krapini,
a u vezi kaznenog postupka protiv okrivljenih (S. Trupeljak i Ž. Štefanac). Valjda je sudac poziv za raspravu poslao i okrivljenicima. Budući
da kroz cijelo to vrijeme ista osoba vrši poslove ravnatelja Prve ekonomske škole u Zagrebu, mogu se postaviti barem dva pitanja: 1. Što su
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Školski odbor i Prosvjetna inspekcija poduzeli obzirom da su mojim dopisom od 9. svibnja 2008. godine
bili obaviješteni da se protiv navedenog vodi kazneni postupak? 2. Na kome je odgovornost za posljedice poduzetih radnji ravnatelja u vrijeme kada je trebao biti suspendiran?.
