Mladen Sabljak
profesor tjelesne i zdravstvene kulture
u Prvoj ekonomskoj školi u Zagrebu,
Medulićeva 33

Vaš broj:
P.P. –501-99-1 od 29. travnja 1999.

U vezi s Vašim dopisom upućenim Ministarstvu prosvjete i športa pod gornjim brojem a povodom moje pritužbe tom ministarstvu (Klasa: 602-03/98-01, Ur. broj: 251-88-01-98-348 kojim ste, na temelju odredbe članka 7. i 11, Zakona o pučkom pravobranitelju (“Narodne novine”, br. 60/92) tražili izvješće sa svim relevantnim podacima i ocjenu prosvjetnog inspektora, kako bi pučki pravobranitelj mogao donijeti odluku o možebitnom daljnjem postupanju sukladno svojim ovlastima, u prilogu Vam dostavljam Dopis Ministarstva prosvjete i športa, Uprave prosvjetne inspekcije (Klasa 602-03/99-01/85, Ur.br. 532-03-02/1-99-3 od 23. travnja 1999.) o tome da viši savjetnik Željko Štefanac nije prosvjetni inspektor već službenik Zavoda za unapređenje školstva u Zagrebu, Badalićeva 24, te da “vjerojatno se radi o stručno-pedagoškom nadzoru, a ne o inspekcijskom nadzoru.
Dopis je potpisao načelnik mr. sc. Stjepan Breber.
Tim dopisom načelnika Uprave prosvjetne inspekcije se zapravo opovrgava tvrdnja višeg savjetnika Željka Štefanca koji me 16. travnja 1999. nenajavljeno dočekao na drugom satu nastave tjelesnog odgoja 4d razreda, a na moje iznenađenje i upit zašto se nije prethodno najavio, gospodin Štefanac objasnio mi je da je došao nenajavljeno na osnovu anonimne prijave, naglasivši da se za to niti ne treba najavljivati kao kad dolazi u stručno-pedagoški nadzor. Ponašajući se doista kao svojevrsni inspektor, gospodin Štefanac saslušavao je učenike i učenice za vrijeme drugog, trećeg i četvrtog sata, a u dijelu petog sata u tome je zajedno s njim sudjelovao i ravnatelj Trupeljak. Gospodin Štefanac me "zamolio da ih pustim da s učenicima razgovaraju bez moje prisutnosti", što nisam ni mogao odbiti. Istoga dana tako su bili i u 3d razredu (gdje će poslije provesti i anonimnu anketu) i to za vrijeme nastavnog sata iz predmeta Informatika, budući da 3d razred toga dana nije imao sat iz predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura (u daljnjem tekstu TZK). Na kraju mi je kazao da za spomenutu anonimnu prijavu nije bilo nikakve osnove, ali na moje pitanje mogu li dobiti kopiju tog anonimnog dopisa i zapisnika po tome, odgovorio mi je da on to meni ne može dati, ali ako sam zainteresiran, neka to zatražim od Prosvjetne inspekcije i gospodina Brebera, kojega je g. Štefanac upravo tako imenom spomenuo.
Sve to bio je razlog i povod mom obraćanju Prosvjetnoj inspekciji.
Uostalom, evidentno je da se ovdje nipošto nije radilo o stručno-pedagoškom nadzoru (kako je i sam gospodin Štefanac odmah napomenuo) niti se takvo ponašanje ravnatelja Prve ekonomske škole i angažiranje njegovog "inspektora" (bez obzira koliko “stručno” i “pedagoški” su saslušavali učenike kako bi od njih "izvukli" ma kakvu potvrdu navoda iz meni nepoznatog anonimnog pisma) ne može smatrati načinom unapređenja školstva u Republici Hrvatskoj, pa niti u Prvoj ekonomskoj školi.
A to nije ni bio cilj ravnatelja Slavka Trupeljaka i njegovih manipulacija tobožnjim anonimnim pismima i sličnim njemu dragim metodama koje su u Prvoj ekonomskoj školi postale uobičajene.
Saznavši za moje obraćanje Ministarstvu prosvjete i športa, Prosvjetnoj inspekciji i Pučkom pravobranitelju, ravnatelj Slavko Trupeljak nije se mogao zadovoljiti rezultatima gore opisane “inspekcije” o kojoj se već danima priča u našoj školi sa zgražanjem pojedinih nastavnika i podsmjehom učenika koje je to već počelo zabavljati. Zato je 21. travnja 1999, dakako, opet u mojoj odsutnosti i bez mog znanja, u 3d razredu Prve ekonomske škole provedena i anonimna anketa, ali samo među učenicama tog razreda.
Razrednica 3d razreda u kojemu inače ja izvodim nastavu TZK gospođa Irena Šarac podijelila je učenicama unaprijed pripremljena pitanja pod naslovom "Anketa za učenice". Meni je naknadno, kad sam za to saznao s nekoliko dana zakašnjenja, kazala da se za sve u vezi s tom “Anketom za učenice” obratim našoj školskoj pedagoginji gospođi Tatjani Kivađ-Antić, jer da je to ona pripremila i organizirala. Naprotiv, pedagoginja Tatjana Kivađ-Antić objasnila mi je da je pitanja za tu “Anketu za učenice” sačinila na zahtjev spomenute razrednice. Uopće nerado razgovarajući o tome sa mnom, nisu mi htjele reći je li to učinjeno na zahtjev ravnatelja Trupeljaka i – kao da je to strogo čuvana tajna - zašto je ta anketa provedena samo među učenicama, kad za nju u uvodnom dijelu stoji da “ova anketa je anonimna, te će se koristiti kao jedan od elemenata za poboljšanje nastave TZK-a".
Učenici su bili isključeni iz te ankete, jer njima poboljšanje nastave valjda ne bi bilo potrebno, kao ni učenicima i učenicama ostalih razreda Prve ekonomske škole u kojima ta anketa nije provedena, pogotovo ne u razredima onih nastavnika TZK kojima ravnatelj Prve ekonomske škole (za sada) ne pokušava pronaći kakav-takav razlog za otkaz.
Tek na moje inzistiranje par dana poslije toga od pedagoginje gospođe Tatjane Kivađ-Antić dobio sam preslik listova “Ankete za učenice” koje je njoj predala razrednica gospođa Irena Šarac s objašnjenjem da su to odgovori anketiranih učenica. (U toj provedenoj svojevrsnoj “istrazi” nema podataka o tome koliko je bilo ukupno tiskanih primjeraka “anketnih listova”, broj anonimno anketiranih učenica i broj vraćenih neispunjenih anketnih listova, ako ih je bilo i ako ih je razrednica vratila pedagoginji kao neiskorištene).
Također je nepoznato na koji način je razrednica prethodno usmeno pripremila učenice za sudjelovanje u toj anonimnoj anketi. Pisana uvodna napomena da “ova anketa je anonimna, te će se koristiti kao jedan od elemenata za poboljšanje nastave TZK-a” bila je smiješna i samim učenicama koje su već par dana znale sve o dolasku “inspektora” i njegovom inzistiranju na pitanjima “ulazi li profesor Sabljak u svlačionicu dok se vi skidate?"
To pitanje nije izravno navedeno u tekstu "Ankete za učenice", ali već sama anonimnost ankete, po prirodi stvari, omogućavala im je da napišu štogod hoće kao odgovor na pitanje “Da li je, po Tvojem. mišljenju, odnos profesora TZK-a korektan prema djevojkama?", pogotovo ako bi iz ma kojeg razloga "radije imala profesoricu TZK-a?" kako im se sugerira prvim narednim i ujedno zaključnim pitanjem te famozne "Ankete za učenice" kao da je ravnatelj Trupeljak već uspio provesti svoju namjeru i dati otkaz profesoru Mladenu Sabljaku.
Na stranu to što se ovakvim metodama kod učenika još u srednjoj školi potiče i razvija smisao za pisanje anonimnih tužbi, ali normalnim ljudima. osobito onima koji ne poznaju metode ravnatelja Prve ekonomske škole Slavka Trupeljaka, zvučat će paradoksalno kad ovdje kažem da mi je drago da su neke učenice u toj anonimnoj anketi navele da im “ulazim u svlačionicu”. Naime, to sam doista i učinio nekoliko puta, navodeći usput bilo kakav razlog, ali po izričitom pisanom nalogu ravnatelja Slavka Trupeljaka.
Naime, dana 19. studenoga 1997. godine uredovno mi je uručen dopis ravnatelja mr. Slavka Trupeljaka, prof, (Klasa 602-03/97-01, Ur. broj 251-88-01-97-1031) slijedećeg sadržaja:

Premda mi je to upozorenje izgledalo najblaže rečeno čudno, jer je krajnje neumjesno i morbidno zahtijevati od profesora da ne napušta svlačionicu u kojoj se učenice skidaju prije odlaska u sportsku dvoranu (Ispričavam se što to možda nepotrebno objašnjavam, ali kako se i iz naziva te prostorije vidi, ona samo za to i služi učenicima odnosno učenicama), u početku, po primitku tog upozorenja, dakako da nisam stalno bio u svlačionicama, ali sam ipak par puta ušao ako bih zamijetio da se učenici/učenice tamo zadržavaju duže nego obično, ne smetnuvši s uma da ravnatelj s posebnom pozornošću prati izvršavam li njegove naloge, uključujući i ovu “radnu obvezu” stalnog boravka u svlačionici zajedno sa Željkom, Tanjom i ostalim učenicama, osobito ako su iz Gajnica.
Meni osobno bilo je to ispod ljudskog dostojanstva, pomislio sam da bi i te djevojčice u pubertetu mogle to pogrešno protumačiti, ali jedna od dvije svlačionice je prolazna prostorija koju ne mogu preskočiti da bih ušao u sportsku dvoranu ili kabinet TZK, što je i gospodin Željko Štefanac zaključio prilikom svog “uviđaja” i saslušavanja učenica dana 16. travnja 1999. pa su on i ravnatelj Trupeljak neko vrijeme naglas meditirali o mogućim "arhitektonskim riješenjima" za taj stručno-pedagoški problem.
No sada je jasno da se iza one tobožnje ravnateljeve brige za školski inventar krije njegova podvala i namještaljka a sve, dakako, u njegovim stalnim pokušajima da me "uhvati u neizvršavanju radnih obveza" a sve u nastojanju da provede svoju neutemeljenu prijetnju koju mi je uputio sadržanu u “Upozorenju o obvezama iz radnog odnosa” (Prva ekonomska škola, Klasa: 602-03/98-01, Ur. broj 251-88-01-98-348 od 18. svibnja 1998):
"Ovim pismenom upozoravam vas da ste dužni uredno izvršavati svoje radne obveze u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu. U slučaju ponovljenog kršenja radnih obveza razmotrit ću mogućnost otkaza ugovora o radu sklopljenog 10. srpnja 1996. godine."

Navest ću samo još jednu od brojnih mogućih ilustracija u kakve tragikomične situacije ravnatelj Slavko Trupeljak dovodi ne samo svoje kolege profesore nego i učenike Prve ekonomske škole.

Dana 6. studenoga 1998., na sjednici Nastavničkog vijeća ravnatelj me je, pozivajući se na kolegicu gđu Biserku Viljetić, imenovao odgovornim za "promenadu" i nered na hodniku kod sportske dvorane do kojeg da je došlo 2. studenoga 1998. za vrijeme 7. sata poslijepodne (od 19,10- 19,55 sati) dok sam imao nastavu tjelesnog odgoja sa učenicima 4b razreda.
Pošto sam to argumentirano demantirao dodavši da na hodniku nije bilo nikakvog nereda a da se ne može nazvati “promenadom” ako su za vrijeme nastave dva ili tri učenika otišla u nužnik (WC), prof. Jarmila Hanuška, razrednica 4b razreda morala je provesti anketu u kojoj su učenici odgovarali na slijedeća pitanja:

- tko je bio na satu i vježbao;
- tko je bio na satu i nije vježbao;
- tko je i koliko dugo za vrijeme sata bio na WC-u

O tome je prof. Jarmila Hanuška sačinila i pisani “Izvještaj o događanjima u 4b razredu na sedmom satu dana 2. studenog 1998".

REZULTATI ankete:
"Pero Kopić izašao na toalet, vrijeme trajanja: 1,35 min;"
“Vanja Koprolčec izašla na WC na 2 min po dozvoli profesora."

Doista je bilo krajnje vrijeme da se netko zainteresira za ovakve “stručno-pedagoške” metode koje se provode u Prvoj ekonomskoj školi usred Zagreba, glavnog grada Republike Hrvatske, koji bi po mnogoćemu trebalo da bude uzor ostalim školama.

Zagreb, 5. svibnja 1999.

S poštovanjem,

Mladen Sabljak

PRILOZI:
1. Dopis Ministarstva prosvjete i športa, Uprave prosvjetne inspekcije (Klasa 602-03/99-01/85, Ur.br. 532-03-02/1-99-3 od 23. travnja 1999.)
2. Dopis ravnatelja mr. Slavka Trupeljaka, prof, od 19. studenoga 1997. godine (Klasa 602-03/97-01, Ur. broj 251-88-01-97-1031) o obvezi profesora da ne ostavljaju učenice same u svlačionici.

O tome obavijest:
Ministarstvo prosvjete i športa
n/r ministra Božidara Pugelnika
ZAGREB
Trg burze 6

Ministarstvo prosvjete i športa
Prosvjetna inspekcija
ZAGREB
Trg burze 6

Zavod za unapređenje školstva
ZAGREB
Zagreb, Badalićeva 24