Izvješće Ministarstva prosvjete i športa, Uprave prosvjetne inspekcije, Klasa 602-03/99-01/85, Ur.br. 532-03-02/1-99-2 od 7. svibnja 1999. koje ste primili na Vaš zahtjev od 5. svibnja 1999. godine ministarstvu (Klasa: 602-03/98-01, Ur. broj: 251-88-01-98-348), kad ste, na temelju odredbe članka 7. i 11, Zakona o pučkom pravobranitelju (“Narodne novine”, br. 60/92) tražili izvješće sa svim relevantnim podacima i ocjenama prosvjetnog inspektora, kako bi pučki pravobranitelj mogao donijeti odluku o možebitnom daljnjem postupanju sukladno svojim ovlastima, dostavljeno je i meni osobno.

Navedeno izvješće sadrži niz neutemeljenih tvrdnji, pogrešnih interpretacija priloženih materijala i neobjektivnih, paušalnih, pristranih i nedobronamjernih tvrdnji i opaski autora tog izvješća, mr. sc. Stjepana Brebera, načelnika Uprave prosvjetne inspekcije, koje bi Vas mogle navesti na sasvim pogrešne zaključke u svezi sa slučajem ravnatelja Prve ekonomske škole u Zagrebu, Slavka Trupeljaka.

Do sada nije utvrđeno i bilo bi neoprezno s moje strane tvrditi da je ravnatelj Slavko Trupeljak stvarni autor i dostavljač anonimnog pisma što je poslužilo za ovu najnoviju hajku uperenu protiv mene kao čovjeka i kao nastavnika za predmet Tjelesna i zdravstvena kultura (u daljnjem tekstu TZK). Pisano na pisaćem stroju, kad je već anonimno, čak i da je na mjesto svojeručnog potpisa autora isto tako pisaćim strojem napisano: “Ravnatelj Prve ekonomske škole u Zagrebu”, bilo bi neutemeljeno i nepošteno tvrditi da bi to bilo “anonimno pismo ravnatelja Prve ekonomske škole u Zagrebu”, sve dok Slavko Trupeljak ne bi priznao ili bi na drugi način bilo sa sigurnošću utvrđeno da bi ravnatelj Prve ekonomske škole gospodin Slavko Trupeljak doista bio autor tog pisma.

Ovo anonimno pismo umjesto svojeručnim potpisom autora završava riječima "Učenice Prve ekonomske škole u Zagrebu".

Bilo kako bilo, u oba slučaja posrijedi je ništa drugo nego klasično anonimno pismo i nitko objektivan i nepristran ne bi ga smio drugačije nazivati olako prihvaćajući i dajući tom pismu “autorske” atribute tipične za anonimna pisma svih vrsta i namjera (U antologiji anonimnih pisama zacijelo je najviše onih što nakon navođenja kojekakvih gadosti o napadnutoj osobi završavaju “potpisom” “Jedan prijatelj”).

Međutim, nije li znakovito da se u svim službenim dopisima što ste ih primili u svezi s ovim slučajem, anonimno pismo u kojemu je iznesen niz kleveta na moj račun ne navodi naprosto kao anonimno pismo, nego se uporno ponavlja da bi to bilo “anonimno pismo grupe učenica” a načelnik Uprave prosvjetne inspekcije u Izvješću koje Vam je dostavio čak tvrdi:

"Uvidom u službenu dokumentaciju Uprave prosvjetne inspekcije i Zavoda za unapređenje školstva ustanovljeno je:
1. Uprava prosvjetne inspekcije zaprimila je 29. ožujka 1999. godine anonimni podnesak učenica ..." (itd.)

Nadalje se navodi da "Istoga dana podnesak je dostavljen u nadležnost Zavodu za unapređenje školstva (prilog broj 2)." Štoviše, pogledate li taj prilog broj 2, vidjet ćete da je osobno mr. sc. Stjepana Breber, načelnik Uprave prosvjetne inspekcije, potpisao popratni dopis u kojem opet tvrdi:

"Dostavljamo Vam anonimni podnesak učenica 1. ekonomske škole u Zagrebu u svezi izvođenja nastave tjelesne i zdravstvene kulture nastavnika Sabljaka. Molimo Vas da utvrdite činjenice i da o tome obavijestite Upravu prosvjetne inspekcije."

Kako sam Vas već izvijestio svojim podneskom od 29. travnja 1999. savjetnik u Zavodu za unapređenje školstva, Željko Štefanac me 16. travnja 1999. nenajavljeno dočekao na drugom satu nastave tjelesnog odgoja 4d razreda, a na moje iznenađenje i upit zašto se nije prethodno najavio, gospodin Štefanac objasnio mi je da je došao nenajavljeno na osnovu anonimne prijave, naglasivši da se za to niti ne treba najavljivati kao kad dolazi u stručno-pedagoški nadzor. Ponašajući se doista kao svojevrsni inspektor, gospodin Štefanac saslušavao je učenike i učenice za vrijeme drugog, trećeg i četvrtog sata, a u dijelu petog sata u tome je zajedno s njim sudjelovao i ravnatelj Trupeljak. Gospodin Štefanac me "zamolio da ih pustim da s učenicima razgovaraju bez moje prisutnosti", što nisam ni mogao odbiti. Istoga dana tako su bili i u 3d razredu (gdje će poslije provesti i anonimnu anketu) i to za vrijeme nastavnog sata iz predmeta Informatika, budući da 3d razred toga dana nije imao sat iz predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura (u daljnjem tekstu TZK). Na kraju mi je kazao da za spomenutu anonimnu prijavu nije bilo nikakve osnove, ali na moje pitanje mogu li dobiti kopiju tog anonimnog dopisa i zapisnika po tome, odgovorio mi je da on to meni ne može dati, ali ako sam zainteresiran, neka to zatražim od Prosvjetne inspekcije i gospodina Brebera, kojega je g. Štefanac upravo tako imenom spomenuo.
Sve to bio je razlog i povod mom obraćanju Prosvjetnoj inspekciji dana 22 travnja 1999 (Klasa 602-03/99-01/85, Ur. br. 15-99-1) kada sam među ostalim naveo:

U svezi s posjetom Vašeg savjetnika (inspektora) Prosvjetne inspekcije profesora Željka Štefanca koji je 16. travnja 1999. u Prvoj ekonomskoj školi istraživao navode iz nekakvog “anonimnog pisma” što ga je navodno primio ravnatelj te škole Slavko Trupeljak, molim Vas da mi uredovno dostavite preslik tog "anonimnog pisma" kao i zapisnik o provedenoj inspekciji dana 16. travnja 1999, a u povodu i na temelju navoda iz tog pisma.