Načelnik Uprave prosvjetne inspekcije, koji je kao što Vam je i sam naveo u dostavljenom Izvješću,osobno (potpisavši popratni dopis, vidi njegov Prilog 2) 29. ožujka 1999. poslao preslik anonimnog pisma Zavodu za unapređenje školstva. Međutim, na moju pisanu molbu da mi dostavi preslik tog anonimnog pisma, pravio se da niti ne zna o čemu je riječ, kao da to s njim i s Upravom prosvjetne inspekcije nema nikakve veze. Naprotiv, on me u svom odgovoru (Klasa 602-03/99-01/85, Ur.br. 532-03-02/1-99-3 od 23. travnja 1999.) samo izvješćuje da "viši savjetnik Željko Štefanac nije prosvjetni inspektor već službenik Zavoda za unapređenje školstva u Zagrebu, Badalićeva 24", te – kao da tek nagađa - da "vjerojatno se radi o stručno-pedagoškom nadzoru, a ne o inspekcijskom nadzoru". Dopis je potpisao načelnik mr. sc. Stjepan Breber (Prilog 5 njegova Izvješća).

Ne smatrajući potrebnim objasniti zašto mi je uputio dopis navedenog sadržaja umjesto da me izvijesti o čemu se radi i umjesto da mi dostavi traženu kopiju anonimnog pisma kad sam to već zatražio (proizvoljna je njegova tvrdnja da "ravnatelj i školski nadzornik odnosno savjetnik nisu obvezni dostaviti podnositelju podneska preslik anonimnog pisma" jer ovdje nije riječ o samoinicijativnom dostavljanju tog preslika, nego o mom opravdanom pisanom zahtjevu da dobijem preslik anonimnog pisma kojemu Uprava prosvjetne inspekcije pridaje toliki značaj), načelnik mr. sc. Stjepan Breber u svom Izvješću smatra potrebnim zamjeriti mi da kao "prituženik, profesor sa 18 godina radnog iskustva ne razlikuje ulogu prosvjetnog inspektora od stručno-pedagoškog savjetnika ili školskog nadzornika".
A ja sam još prije, u podnescima upućenima kako Pučkom pravobranitelju tako i Upravi prosvjetne inspekcije (dakle spomenutom načelniku) objasnio da se navedeni savjetnik Željko Štefanac zapravo ponašao kao nekakav kriminalistički inspektor (Vaš broj P.P. – 501-99-1 od 29. travnja 1999.):

Ponašajući se doista kao svojevrsni inspektor, gospodin Štefanac saslušavao je učenike i učenice za vrijeme drugog, trećeg i četvrtog sata, a u dijelu petog sata u tome je zajedno s njim sudjelovao i ravnatelj Trupeljak. Gospodin Štefanac me "zamolio da ih pustim da s učenicima razgovaraju bez moje prisutnosti", što nisam ni mogao odbiti. Istoga dana tako su bili i u 3d razredu (gdje će poslije provesti i anonimnu anketu) i to za vrijeme nastavnog sata iz predmeta Informatika, budući da 3d razred toga dana nije imao sat iz predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura (u daljnjem tekstu TZK).

Nebitno je, dakle, da li ja razlikujem ulogu prosvjetnog inspektora od školskog nadzornika ili kriminalističkog isljednika, ali je mnogo važnije razlikuje li to gospodin Željko Štefanac. Kako je napisao i načelnik Uprave prosvjetne inspekcije u spomenutom dopisu (Prilog 5 njegova Izvješća) "Željko Štefanac nije prosvjetni inspektor već službenik Zavoda za unapređenje školstva u Zagrebu, Badalićeva 24" ali ako pogledate Dopis Zavoda za unapređenje školstva, pisan na memorandumu tog Zavoda sa spomenutom adresom Badalićeva 24 (Prilog br. 10) vidjet ćete da ga je načelnik tog Zavoda Željko Jakopović, prof, završio s napomenom "Dostaviti: Upravi prosvjetne inspekcije, Ovdje", premda se Uprava prosvjetne inspekcije nalazi na adresi Trg burze 6, Zagreb. Gospodin Jakopović time je riskirao da mr. sc. Stjepana Breber, načelnik Uprave prosvjetne inspekcije i njemu zamjeri da - ne zna ni gdje se nalazi.
Konačno je i meni dostavljen primjerak "Nalaza o stručno-pedagoškom nadzoru u Prvoj ekonomskoj školi, Medulićeva 33, Zagreb", za koji nalaz gospodin Željko Štefanac na kraju navodi da “Izvješće je zaključeno dana 29. travnja 1999. godine, sačinjeno u pet (5) istovjetnih primjeraka.
Među brojnim neobjektivnim, paušalnim, pristranim i nedobronamjernim primjedbama što ih gospodin Željko Štefanac navodi u tom svom izvješću svakako je eklatantan primjer neistine njegova uvodna tvrdnja da “nadzoru su bili nazočni: ravnatelj škole, gospodin mr. sci. Slavko Trupeljak i gospodin Mladen Sabljak, profesor tjelesne i zdravstvene kulture."
Objašnjavajući u prethodnoj rečenici od čega se sastojao taj “nadzor”, gospodin Štefanac navodi da

"Stručno-pedagoški nadzor proveden je izravnim uvidom u neposredni odgojno-obrazovni rad nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture Mladena Sabljaka, ostvarenje planiranih zadaća u nastavi TZK-a, pedagošku i drugu dokumentaciju te razgovorom i usmenim uzimanjem izjava od učenika".

Već sam Vas izvijestio u svom prvom podnesku (Vaš broj P.P. – 501-99-1 od 29. travnja 1999.), da razgovoru gospode Štefanca i Trupeljaka s učenicima/učenicama nisam bio nazočan jer je upravo gospodin Štefanac inzistirao da se udaljim. Uostalom to može potvrditi ukupno više od stotinu učenika/učenica iz razreda IVd, IIb, IIc, IIId i IVc. Znakovito je još jednom napomenuti da IIId razred toga dana po rasporedu nije ni imao TZK, ali su ravnatelj Trupeljak i savjetnik Štefanac banuli u taj razred za vrijeme nastave predmeta Informatike profesorice Jarmile Hanuške, koja Vam je poznata po onoj famoznoj anketi u kojoj su učenici morali napisati i potpisati koliko su točno vremena proveli na WC-u 2. studenoga 1998. a za vrijeme moje nastave iz TZK u IVb razredu. (Vidi prilog).
U svom "Nalazu" profesor Štefanac dana 29. travnja 1999. među ostalim navodi da

"Pedagoška služba škole treba ispitati učenice i ustanoviti zbog čega ne vježbaju u većem broju, da li je to uobičajena praksa, koliko je motiviranost za rad u nastavi povezana s nastavnim sadržajima ili radom nastavnika, njegovim postupcima i o tome izvijestiti ovaj zavod. Anketni list treba škola sastaviti sa stručnim savjetnicima Zavoda za unapređenje školstva".

Time se, zapravo, naknadno nastoji opravdati ona već provedena neuobičajena i čudna anonimna anketa među učenicama još 21. travnja 1999. godine na način i s rezultatima koje sam također već naveo u svom podnesku (Vaš broj P.P. – 501-99-1 od 29. travnja 1999.).

I na kraju, o čemu se ovdje zapravo radi najbolje ilustrira činjenica da viši savjetnik Željko Štefanac u svom “Nalazu” niti ne spominje da sam mu prilikom njegove "inspekcije" osobno dao na uvid dopis/upozorenje ravnatelja Slavka Trupeljaka prof, od 19. studenoga 1997. godine (Klasa 602-03/97-01, Ur. broj 251-88-01-97-1031) o obvezi profesora da ne ostavljaju učenice same u svlačionici.
A sve ovo inicirano je anonimnim pismom u kojemu me tobože učenice optužuju da im ulazim u svlačionice dok se presvlače (što bi inače drugo i radile u svlačionici?).
Pošto je to konačno razjašnjeno u opsežnoj i detaljnoj "istrazi" (inspekciji, nadzoru ili nazovite to kako hoćete) u kojoj su sudjelovali viši dužnosnici Ministarstva prosvjete i športa nekome je doista veoma stalo do toga da me stalno drži pod “pojačanim nadzorom”.

Ja sam jedini profesor Prve ekonomske škole u Zagrebu kojemu je od 1995. godine upućen i proveden stručno-pedagoški nadzor. Ostali profesori TZK ostavljaju se da u miru izvršavaju svoje radne obveze, a u isto vrijeme ni ravnatelj Slavko Trupeljak niti Školski odbor ništa ne poduzimaju u svezi sa ozbiljnim upozorenjima Stručnog vijeća TZK-e još od 6. rujna 1998. kad je zapisnički konstatirano:

"Budući su gimnastičke sprave u vrlo lošem stanju i opasne za rad, molimo da se formira komisija koja će utvrditi što se od sprava i rekvizita može popraviti, a što će se predložiti za otpis". (Vidi prilog).

Zapisnik je potpisala prof. Jasna Rešković, predsjednica Stručnog vijeća TZK-e Prve ekonomske škole u Zagrebu i dostavila ga mr. sci. Slavku Trupeljaku, ravnatelju Prve ekonomske škole i Školskom odboru, ali su se oni na to oglušili.
Po svemu sudeći, ne preostaje nam nego da pričekamo da neki učenik nastrada usljed vježbanja na neispravnim i opasnim gimnastičkim spravama, a za slučaj da se to doista i dogodi već imamo onoga tko će ponovno napisati neko anonimno pismo u kojemu će se tvrditi tko je za to odgovoran.
Ni Uprava prosvjetne inspekcije niti Zavod za unapređenje školstva time se ne bave. U isto vrijeme viši savjetnik Željko Štefanac u svom "Nalazu" najavljuje da, kad sam ja u pitanju, "Zavod za unapređenje školstva provest će više ciljanih uvida u ovoj i idućoj školskoj godini. Bez najave uvida" (str. 3 točka 4 Nalaza višeg savjetnika Štefanca).

Iz svega navedenoga jasno je na što cilja viši savjetnik Štefanac pripremajući mi više takvih prepada čak za dvije godine unaprijed. No zanimljivo je što o tome kaže Zakon o stručno-pedagoškom nadzoru ("Narodne novine" br. 73/97) na koji se gospodin Štefanac poziva u uvodnom dijelu svog “Nalaza”. Naime, “Školski nadzornik dužan je pravodobno obavijestiti ravnatelja školske ustanove o vremenu obavljanja nadzora. Iznimno, stručno-pedagoški nadzor može se obaviti bez obavijesti iz stavka 1. ovog članka, "ako to zahtijeva svrha nadzora" (članak 11. Zakona).

Evidentno je, dakle, da mi je u Prvoj ekonomskoj školi u Zagrebu određen doista iznimni tretman a o svrsi takvih “inspekcija” već je dovoljno rečeno u mojim predstavkama.

S poštovanjem,
Mladen Sabljak

PRILOZI:
1. "Izvještaj o događanjima u 4b razredu na sedmom satu dana 2. studenog 1998." prof. Jarmile Hanuške, s posebnim rezultatima mjerenja koliko je vremena koji učenik proveo u WC-u.

2. Zapisnik prof. Jasne Rešković, predsjednice Stručnog vijeća TZK-e Prve ekonomske škole u Zagrebu od 6. rujna 1998. (dostavila ga mr. sci. Slavku Trupeljaku, ravnatelju Prve ekonomske škole i Školskom odboru, ali su se oni na to oglušili) koji među ostalim sadrži i ozbiljno upozorenje o lošem stanju gimnastičkih sprava i opasnosti (za učenike) za rad na njima.

O tome obavijest:
Ministarstvo prosvjete i športa
n/r ministra Božidara Pugelnika
10000 ZAGREB
Trg burze 6

Ministarstvo prosvjete i športa
Prosvjetna inspekcija
10000 ZAGREB, Trg burze 6

Zavod za unapređenje školstva
Zagreb, Badalićeva 24