U prilogu dostavljam Vam kopiju pojedinih članaka Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjim školama i učeničkim domovima u Hrvatskoj sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske i Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske u Zagrebu 19. ožujka 1997.godine (Prilog I), iz kojih je vidljivo da je viši savjetnik načelnik Zavoda za unapređenje školstva Željko Štefanac potajnim dolaskom i obavljanjem “stručno-pedagoškog nadzora” (bez znanja voditelja stručnog aktiva, kojega o tome nije niti naknadno izvijestio) svjesno prekršio Članak 60. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjim školama i učeničkim domovima u Hrvatskoj.

Prema Članku 60. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjim školama i učeničkim domovima u Hrvatskoj: "Izvješće o uvidu u rad pojedinog školskog profesora supotpisuje voditelj nadležnog stručnog aktiva." u slučaju tog stručno-pedagoškog nadzora voditelj stručnog aktiva ne samo da nije supotpisao nalaz nego za taj nadzor nije ni znao jer je viši savjetnik u nadzor došao bez njegovog znanja a nije ga o tome niti naknadno izvjestio.
Dakle, viši savjetnik gospodin Željko Štefanac svjesno je prekršio Članak 60. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjim školama i učeničkim domovima u Hrvatskoj, a njegov pretpostavljeni, gospodin Željko Jakopović, načelnik Zavoda za unapređenje školstva, kao i gospodin Stjepan Breber, načelnik Uprave prosvjetne inspekcije to su vidjeli i na to očigledno pristali.

Nadalje se iz urudžbenog štambilja na tom presliku vidi da je Prosvjetna inspekcija to anonimno pismo primila dana 29.ožujka 1999. godine, dakle tri dana nakon što je ravnatelj bio u posjedu tog pisma, pa bi se iz takvog stanja stvari moglo pretpostaviti da je gospodin Slavko Trupeljak, ravnatelj Prve ekonomske škole, zapravo pošiljalac a ne adresirani primatelj tog anonimnog pisma zaprimljenog u Upravi prosvjetne inspekcije pod brojem Klasa 602-03/99-01-68, ur.br. 11-99-1.

U Izvješću načelnika Uprave prosvjetne inspekcije Klasa 602-03/99-01/85 Ur.br. 532-03-02/1-99-2 od 7. svibnja 1999. navodi se, među ostalim, da “Uvidom u službenu dokumentaciju Uprave prosvjetne inspekcije i Zavoda za unapređenje školstva ustanovljeno je:... a sve u svezi, prema mišljenju prituženika, zbog neutemeljene prijetnje ravnatelja u svezi s davanjem “Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa” koje nije priložio u svojoj dokumentaciji (prilog br. 6).

Pogledate li spomenuti prilog br. 6 na koji Vas upućuje gospodin načelnik Uprave prosvjetne inspekcije doista ćete vidjeti da je taj prilog zapravo preslik ravnateljeva "Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa" primljenog telefaksom. U gornjem rubu tog preslika tako se može pročitati automatski otisnuta oznaka telefaksa:

07/05 ’9908:29FAX385 1 447 598I EKONOM.ŠKOLA

Preslik je, dakle, načelniku Uprave prosvjetne inspekcije odaslan sa telefaksa (pretplatnički broj) 447-598 Prve ekonomske škole, koji se nalazi u uredu ravnatelja škole g. Slavka Trupeljaka. Nadnevak 07/05 ’99 ujedno je i nadnevak Izvješća načelnika Uprave prosvjetne inspekcije u kojemu taj načelnik tvrdi da ono što navodi u izvješću “ustanovljeno je uvidom u službenu dokumentaciju Uprave prosvjetne inspekcije i Zavoda za unapređenje školstva.

Koliko su te tvrdnje navedene u Izvješću neistinite vidi se i iz činjenice da “prituženik” (kako me načelnik naziva u svom Izvješću) ne samo da je ravnateljevo "Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa" još 2. lipnja 1998. dostavio Upravi prosvjetne inspekcije (Klasa 602-03-98-01) nego je Uprava za nadzor (kako se tada nazivala Uprava prosvjetne inspekcije) dana 12. lipnja 1998. godine uredovno (Klasa 600-04/98-01/151, ur.br. 532-05-01/7-98-2 od 12. lipnja 1998.) izvijestila mog odvjetnika da to nije u djelokrugu rada Prosvjetne inspekcije, nego Školskog odbora, kao organa upravljanja, čime se to, vraćanjem u nadležnost Prve ekonomske škole, pokušalo zataškati.

Dakle, kad bi se načelnik Uprave prosvjetne inspekcije u pisanju svog Izvješća doista koristio uvidom u službenu dokumentaciju Uprave prosvjetne inspekcije i Zavoda za unapređenje školstva, kao što tvrdi u svom Izvješću od 7. svibnja 1999. (a nije), umjesto svojim kontaktima s ravnateljem Slavkom Trupeljakom, onda mu takvi kontakti ne bi bili ni potrebni, a valjda bi i njegovo Izvješće bilo odgovornije, a samim tim i objektivnije.

Svakako je znakovito, da je načelnik Uprave prosvjetne inspekcije sada našao da je Prosvjetna inspekcija ipak za to nadležna, ali, dakako, radi utvrđivanja moje odgovornosti na temelju anonimnog pisma, a ne odgovornosti ravnatelja Slavka Trupeljaka za njegov rad i postupke navedene u mojoj pritužbi od 18. svibnja 1998. (Klasa 602-03/98-01 ur.br. 251-88-01-98-348).

Razumljiva je, dakle, i opravdana, završna napomena u mojoj pritužbi Prosvjetnoj inspekciji “Još jednom Vas molim da na moje utemeljene i potpisane predstavke poput ove reagirate barem s onoliko pozornosti kolika se u Ministarstvu poklanja anonimnim pismima.” što i načelnik Uprave prosvjetne inspekcije sada citira u svom Izvješću (str. 2), ali bez komentara.

Na istoj stranici (str. 2 točka 5) svog Izvješća načelnik Uprave prosvjetne inspekcije sada se odjednom proglašava nadležnim, pa tvrdi da su "potpuno proizvoljni i neutemeljeni" moji navodi od 18. svibnja 1998. (Klasa 602-03/98-01 ur.br. 251-88-01-98-348) da će se ravnatelj služiti tim Upozorenjem kao osnovom za brzometne “inspekcije”. A upravo sada je očigledno da je ta moja pretpostavka bila opravdana. Ona se i obistinila kroz ovo najnovije šikaniranje na temelju jednog anonimnog pisma krajnje sumnjiva podrijetla i namjera, a viši savjetnik Željko Štefanac u suradnji sa ravnateljem Trupeljakom prihvatio se tog posla svojom najavom "više ciljanih uvida u ovoj i idućoj školskoj godini. Bez najave uvida."