Leonard Henig, psihijatar - recenzija knjige "SUMRAK HRVATSKOG ŠKOLSTVA - kronologija jednog mobbinga"

Suočivši se s činjenicama iz „Sumraka hrvatskog školstva“ autora Mladen Sabljaka, čovjek ima dojam da se nalazi u nekom kafkijanskom krajobrazu s mnogobrojnim dilemama.
Od nekada mladog, čvrstog, perspektivnog, prosperitetnog prosvjetnog radnika kakav je bio na pragu svog života, nailazimo poslije ne tako dugog vremena na čovjeka koji se još jedva bori za osnove egzistencije uz mnogobrojne boleštine. U ovim vremenima sveopće recesije čovjek bi mogao pomisliti da je to jedan od uzroka ovog konglomerata, ali po svemu to nije slučaj.
Postoji jedan moderan termin koji sve više ulazi u uporabu a to je mobbing, prema nekim autorima to je napad grupe ljudi na nekoga. Taj naziv vuče svoje porijeklo i značenje iz latinskoga jezika od mobile vulgus-pokretljiva grupa ljudi, s time da mobile znači i prevrtljiv.
Postoji i metodologija mobbinga kojom se izabire žrtva. Tko ili što definira razloge za napad? Strah! Od čega sve?
Voltaire je jednom prilikom rekao i napisao: „Ja se s Vama ne slažem, ali ću do kraja braniti Vaše pravo da mislite drugačije“. U žabokrečini su i nimfe šepave. U stadu je toplo, ali smrdi. Pravo na jednakost – pravo je svakoga da bude drugačiji. Tko je drugačiji? Čega se boji taj koji pristaje biti drugačiji?
Epiktet ima valjda neki razlog zašto su mu bogovi dali dva uha i dva oka, a samo jedan jezik (vrlo slobodna verzija).
Što na zlostavljanje drugog ljudskog bića, koje hvala svim bogovima dijeli istu sudbinu s kolegama, tjera tu gomilu kolega?
On je profesor kao i oni. Što to mogu dobiti ako kolegi svakodnevno zagorčavaju život sitnim pakostima i psinama?
Tko bilježi i gdje tako stečene poene? Tko je kada i kako na tom uzvišenom skupu odredio kriterije "izvrsnosti" kojima svi moraju udovoljiti?
Mora da su u pitanju neki tajni kružoci na kojima se donose manifesti u koje su upućeni samo odabrani. Kako su se odabirali? Lako! Sami su se između sebe izabrali. Nisu imali pametnijeg posla pa su odlučili braniti ono što jesu i ono što imaju. A ne bi bilo loše da imaju i više i da dalje budu to što jesu: polupismeni, poluodgojeni, poluobrazovani, zabušanti za cijelo. Tako da se dopadnu onome tko o tome odlučuje. Kako mu se dopasti? Tako što ćeš umjesto njega drage volje i ničim izazvan odraditi prljav posao i obraniti njegov položaj, na kojemu niti on ne bi trebao biti, ali nekoga je i on prethodno obranio, pa je dobio svoju malu nagradu. Tako kreće priča o mobbingu: ima tamo neki klipan koji nam kvari radost unisonog lupetanja gluposti. Ima tamo neki nadobudni gradski dečko koji je zapeo da se radi po zakonu i pravilima struke. Ispada da mi pojma nemamo o struci! Kao da smo mi imali vremena baviti se strukom. Nismo imali pametnija posla – mi smo se krvavo mučili i probijali. Ništa nama nije palo s neba. To pada samo onima u centru. Ti iz centra imaju vremena da se bave strukom i nebitnim detaljima.
Što je to u ljudskom biću što ga tjera prema piću?
Mobile vulgus ima divan moto: Kada vas u srcu nešto štreca, nema ništa bolje od lova na zeca! A tko će biti zec?