MOBBING, ZLOSTAVLJANJE NA RADNOM MJESTU, ZAŠTITA DOSTOJANSTVA


PROSVJETNA HEROINA NADA STANOVIĆ, INSPEKTORICA BEZ KOMPROMISA

Ministarstvo znanosti
gubi strpljenje i pamet

Sin poznatih glazbenika, unatoč negativnoj ocjeni, prebačen
je u viši razred, a oni zanimanje javnosti pokušavaju
prenijeti s predmeta nadzora na osobu koja ga je provela


PIŠE: HANA LETICA
SNIMIO: STIPE MARINOVIĆ


Nada Stanović, prosvjetna inspektorica iz Splita poznata, među ostalim, i po razotkrivanju afere s neregularnim diplomama u splitskom Pučkom otvorenom učilištu (POU), u ovom je trenutku persona non grata u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta: suspendirana je s posljednjeg predmeta, sva njezina rješenja, izdana od 2005. godine naovamo, poništena su, a prošlog tjedna je splitska policija privela njezina supruga, slikara Petra Periša, zbog navodnih prijetnji prosvjetnom inspektoru Ivanu Ivandi.
Nada Stanović tvrdi kako je riječ o lažnom svjedočenju protiv nje i supruga, kroz koje se njezina obitelj pokušava diskreditirati i prikazati kao konfliktna. Naime, ovaj put je u fokusu slučaj splitske Glazbene škole "Josip Hatze", gdje je Stanović školskom odboru predložila smjenu ravnateljice Vesne Alebić nakon što je otkrila kako je jedan od učenika, inače dijete poznatih splitskih glazbenika, unatoč negativnom uspjehu, prebačeno u viši razred. Ministarstvo je potom inspektoricu suspendiralo s predmeta, pa je na njezino mjesto postavilo Lidiju Vukasović, koja

je raspustila školski odbor i tako spriječila smjenu ravnateljice.
Šira javnost je za Nadu Stanović, po struci profesoricu povijesti i povijesti umjetnosti, prvi put čula nakon što je po službenoj dužnosti poništila 600 diploma splitskog POU-a, pronašavši niz propusta u njihovu izdavanju. Nakon niza optužbi, elemenata mobbinga i na koncu sudskog spora, na kraju je ipak "zaradila" i javnu ispriku tadašnjeg ministra obrazovanja Dragana Primorca Stanović danas drži da je isprika tek mala politička "stilska figura": naime, iako je Ministarstvo obustavilo postupak protiv nje, ravnatelj POU-a Jozo Katić ne samo da nije smijenjen, već je i ponovno izabran u novom mandatu. To su tek neki od razloga zbog kojih konstatira kako školski sustav u Hrvatskoj funkcionira traljavo, zakoni se provode slabo i nekompetentno, te tvrdi kako unutar tog sustava postoji interesna premreženost, protežiranje i kriminal.
Činjenica je, mnogi bi na njezinu mjestu već odustali od principijelnosti, uz razvoj događaja koji sa sobom nosi veliki stres za pojedinca koji se odluči "s rogatima bosti". Stanović nije ostala imuna te ju je tijekom "slučaja POU-a" zadesila bolest, no srećom je izvukla živu glavu. Ne predaje se, kaže, "puno zna i

- Snaga me ne napušta. U životu nema kompromisa kad je istina u pitanju. Za istinu ću se boriti dok dišem, radi se naprosto o mom habitusu - kaže Stanović.

MAJSTOR RADOVAN
Kako komentirate najnoviju aferu u splitskom školstvu, slučaj Glazbene škole "Josip Hatze"? Optužuju Vas da ste zataškavali žalbe građana na vaša rješenja?
- To je skandalozna i stupidna situacija gdje me se optužuje za diskriminacijski i pristran stav. Svaki dokument prođe kroz knjigu protokola i nemoguće je bilo što zataškati i "spremiti u ladicu". Činjenica da se radi o statusu učenika koji je sin poznatih splitskih glazbenika, a i sve ostale okolnosti ovog slučaja, navode na jedan, sasvim alternativan zaključak: pristranost ministra Radovana Fuchsa. Očito, Ministarstvo za koje radim gubi strpljenje i pamet, što ne znači da neče posegnuti za mojom totalnom suspenzijom.
Tvrdite kako Vas se pokušava javno diskreditirati još od slučaja POU-a, a u tom nastojanju se Ministarstvo obrazovanja ne drži postojećih zakona. Ista metoda se primjenjuje i u slučaju Glazbene škole?
- Nas su u gimnaziji iz logike učili da je

najteže dokazivati ono što je evidentno. U oba slučaja Ministarstvo pribjegava već prokušanoj metodi: prenosi zanimanje s predmeta nadzora na prosvjetnog inspektora, konkretno na moj profesionalni integritet. Radi se o lažnom svjedočenju protiv mene i mog muža. Što se tiče konkretno POU-a, riječ je o kriminalu koji je nedvojbeno složen, seže makar do samog vrha države ako ne i šire. Još u prosincu 2006. tadašnji premijer Ivo Sanader je na skupu HDZ-a u Imotskom rekao da slučaj POU "treba zataškati". Pametnome dosta! Tako i u Glazbenoj školi "Josip Hatze": ministar Radovan Fuchs svojim stupidnim frazama pismeno fiksira dokaz o svojoj nekompetentnosti jer me, među ostalim, suspendira od daljnjeg vođenja inspekcijskog postupanja, premda je prvostupanjski postupak okončan. Za daljnje vođenje tog okončanog postupka imenuje višu prosvjetnu inspektoricu Lidiju Vukasović, ženu Gorana Vukasovića, čije ime je poznato iz afere "Brodosplit", a "akcija" razrješenja školskog odbora bila je sinkronizirana s Uredom državne uprave, dakle Nevenom Čurkovićem i Nansi Ivanišević. Nitko nije toliko naivan da bi povjerovao kako se ministar Fuchs silno upinje u nastojanju da se stvar riješi regularno.


"Ne primam
dara od takvijeh govnara"


Kad je moj otac bio đak klasične Franjevačke gimnazije u Dubrovniku, imao je profesora geografije koji je šepao. Dakako, đaci k'o đaci, rugali su mu se, ali su mu, u prigodi rođendana, kupili tortu i stavili mu na katedru. Profesor je uzeo tortu, odnio je do kante za smeće i rekao: "Ja ne primam dara od takvijeh govnara." I to je moj životni moto! - ispričala je Stanović


Mladen Sabljak, autor knjige "Sumrak hrvatskog školstva" pohvalio je Vašu recenziju u kojoj otvoreno govorite o problemima funkcioniranja hrvatskog školskog sustava.
- Čitajući tu knjigu prepoznala sam metode za kojima posežu mali autoriteti. A najteža je tiranija malih autoriteta. Upravo tim metodama je i Mladen Sabljak godinama bio perverzno ponižavan od strane Uprave, odnosno od samog ravnatelja škole Slavka Trupeljaka. Kuriozum je to da su Prosvjetna inspekcija i dužnosnici u Ministarstvu godinama bili obavještavani o tome, međutim nisu reagirali. Ukazivao je i na konkretne nezakonitosti vezane za organizaciju maturalnih putovanja, znam da se protivio i prikupljanju novca za štete od učenika... I na kraju, nakon petnaestak godina, svi su - i ravnatelj Trupeljak, i Prosvjetna inspekcija, i državni tajnik za srednje školstvo Želimir Janjić- koordinirano odradili svoj "posao", pa je profesor Sabljak dobio otkaz koji nema nikakvo uporište u zakonu. Indikativno je da se dva dana nakon donošenja odluke o otkazu na njegovo mjesto zaposlio ni manje ni više nego sin Marijana Kajmaka, tadašnjeg pomočnika ministra Uprave za inspekcijske poslove koji je, zbog, upletenosti u slučaj POU smijenjen s te funkcije. On danas snosi "reperkusije" na funkciji savjetnika u kabinetu ministra

Fuchsa.

NISAM PROZVIŽDALA
Imate podršku Vesne Balenović, koja kaže kako je sretna zbog nove jake "zviždačice"?
- Nikada nisam bila članica udruge "Zviždač". Vesna Balenović, govorim bez okolišanja, upotijebila je slučaj POU-a za svoju promociju i to kad je svima bilo bjelodano o čemu se radi. Konkretno, Mladenu Sabljaku se nikada nije odazvala, a potpisujući s Primorcem "pakt o nenapadanju" u javnosti se deklarirala kao "zakleti neprijatelj korupcije". Nije oportuno suprotstaviti se ravnatelju Trupeljaku i političkim moćnicima iz prosvjetnog miljea, koji svi imaju svoje ime i prezime: Želimir Janjić, Marijan Kajmak, Krešimir Topić... Interesantno, ista imena režiraju i moj progon. Istina je da je meni u mojoj životnoj situaciji pomogao Željko Jovanović koji je jedan od rijetkih intelektualaca među saborskim zastupnicima, i to sve na inicijativu Ranka Ostojića.
Historia est magistra vitae. S aspekta profesora povijesti, možemo li povući relaciju na liniji Stjepan Radić - Dragan Primorac - Radovan Fuchs, ministrima prosvjete u različitim hrvatskim vremenima?
- Stjepan Radić je bio ministar prosvjete

Kraljevine SHS. Danas, u retrospektivi, čini mi se neumjesnim uspoređivati, a kamoli poistovjećivati ih, bez obzira što su sva trojica obavljala istu funkciju ministra. Nažalost, po svemu sudeći, ni Primorac ni Fuchs ne shvaćaju, ali svatko daje ono što ima, da povijest nije nesnosan krpež datuma i vladarskih imena, ona je učiteljica života. Politička misao Antuna i Stjepana Radića, odnosno njihova filozofija, sadrži najrealniju tezu, koja kaže da je obitelj temelj na kojemu se razvija i podiže duhovno zdrav, a materijalno bogat narod. To je polazište za šire asocijacije i stvaranje općenarodnog i zajedničkog bogatstva, kako duhovno-kulturnog, tako i onog materijalnog. Imamo dvije nespojive situacije, jer koliko je Stjepan Radić bio svjestan da svijet ostaje na našoj djeci, toliko ministar Dragan Primorac i ministar Radovan Fuchs ne mogu shvatiti da kržljavi ne mogu dočekati budućnost. Atmosfera je vrlo konfliktna i u obitelji i u školi. Mladost je potpuno dezorijentirana. Nitko nije toliko naivan da bi povjerovao da se ne radi o bespoštednom razračunavanju lijevog i desnog, a da pri tom ne misli na nekakve lijevo ili desno usmjerene stranke. Neophodna je ona metafizička, supraintelektualna opcija, i onda čovjeku biva jasnije i "tempora" i "mores"...