Već vidim pravovjerne pastir rockere i heavy metalce 1989. kako pljuju po prvom solo projektu Alena Islamovića. Nepravedno, ali moramo razumjeti da se ipak radi o nasljedniku nasljednika kralja pastirskog rocka i heavy metala. To jest, teško je napraviti nešto što će zasjeniti njegov rad u Divljim Jagodama i Bijelom Dugmetu. Pogotovo ako više nema ni čarobnjaka ni motora. Ali tu su još seke, a nijedan cock rocker ne prestaje pjevati (o) sekama. Pa makar se radilo o dance rocku kao na ovoj ploči. Prije nego osudimo Alena jer se, kao, prodao imajmo na umu da je ovo vrlo hrabar potez za nekoga čije se ime veže za određenu scenu (pogotovo onu koja ne podnosi mekušce). Pravovjerni, mekušac vam je u gaćama - možda više nema zidova Marshalla, ali Alen je i 1989. pjevao o ljetu, sekama i golotinji: "Ajnana naj nananaj naj naj naj... ... sjever prokišnjava, javljaju sa radija, A na jugu panika, vrućina je velika, Eh mili Bože, čuda velikoga, Pola Balkana seli do Jadrana" uz pomoć dječjeg zbora (ajmo, Kerberi i Putnici, tko bi se od vas usudio snimiti dječji zbor kako pjeva o razvratu?!) Alen nastavlja: "Seke vrtiguze, Šetaju gologuze, Svi za jednom, jedna za sve, Bez gaćica je najljepše!" i ubacuje malo izvornog, tradicionalnog ("Sve ptičice iz gore"): "Haj, nek se čuje čuje, haj, nek se zna! Sve se seke iz gore, Spustile na more, Samo jedna ostala, Moja mala šašava." ...i poslije još malo ajnananajkanja: "Sjever prokišnjava, a moja seka ostala Daleko od obala, od obala Jadrana, Eh, mili Bože suknjica je uska, A što bi bila uska? Da ne bude guska!" GUSKA! Jeste čuli? Tko je sad mekušac?! i onda ajnana naj još sto godina. Ovo je bio zamalo hit. Alen ne usporava nimalo, nastavlja s "Čin, čin, čini mi se" uz zvukove ritam mašina, preprocesiranih gitara, casio puhačkih sekcija i... casio bilo čega. Ni s pjesničke strane stvari se ne mijenjaju. Seksa k'o u priči: "Čin, čin čini mi se ljubit se konkretnije, Ljubit se konkretnije, mnogo je pametnije, Drma se kabanica od tvoga poljupca" Usput naš junak priznaje da se plaši suknjice na kockice, kaže: "ijoij", a zatim: "Šuška se šuška da zapet sam k'o puška". I ne zaboravi ispustiti slavonski "IJUJU!". Zbog naše sigurnosti umjetnik je poslije ova dva komada pakla ubacio u treću s unplugged laganicom "(Napila se) prostakuša". A onda se vraćamo u pakao s "Divlje godine", a "Trokiram" i "Ime" su čak lagani povratak heavy korijenima (čitaj: više gitara). Da ne duljim, prve dvije pjesme su ono jedino istinski razorno na ovom albumu, no sam koncept je vrijedan visoke ocjene, kao i utjecaj na Malog Matu, a ako baš hoćemo govoriti o izdaji, angažman u 4 Metuzalema je jedina crna točka njegove karijere. Krajnje je vrijeme da se vrati sekama, gaćicama ili još bolje, motorima jer znamo da može bolje i žešće od bezobraznih reciklatora koji misle da imaju pravo nazivati se divljim jagodama. Highlightovi: "Haj, nek se čuje, čuje, haj, nek se zna" "Čin, čin, čini mi se" Ocjena: 7/10

Narantxa