Dok nisam došao do ovog izdanja nisam vjerovao kako je moguće raditi totalbalkansku glazbu na koju se mogu razbijati boce o glavu i rezati vene, a sve u rock aranžmanu. I onda sam dobio drugi album Bolera i uvjerio se da je netko pomuzao i slavensku kravu. Dok su razni Filmovi i Valjci pokušavali biti ljudi sa zapada, Bolero se nije sramio svog slavenstva i prigrlio je svu estetiku istočnog bloka. Uglavnom one tmurne elemente i, naravno, Jesenjina. Pa tako je i ovaj album (inače, drugi po redu) pun:
- krčmi
- balalajki
- boca
- blata
- koščatih ruku
- Jesenjina
- proletera
- tambura
- još malo proletera
- harmonika
- petokraka
- noževa u srcu
- samplova paljenja cigarete
- pokislih breza
- kurvi
- drolja
- bludnih svetica
- sudbina tužnih
- suza gorkih
... a tu je i odličan cover partizanske pjesme ("Konjuh Planinom").
Highlightovi:
- "škćk škćk ša ša!" ("O Jesenjinu")
- "Sviraj harmoniko, sviraj onu moju,
Trgni tikvo šuplja!
Onu sisatu bih radije no koju,
Ta je ponajgluplja" ("Sviri harmoniko tugo, tugo")
- "Zašto umiru proleteri"
- "Konjuh planinom"
- "Jelena"
Ocjena: 7/10
|
|