Tagline: She Had To Kill The Thing Her Husband Had Become - But Could She? Radnja: Ugledni znanstvenik ubijen je čeličnom prešom u tvornici svojeg brata. Na mjestu zločina zatečena je njegova žena koja krivnju priznaje bez ikakvog oklijevanja. Međutim, nedostaje motiv za tako okrutno ubojstvo, jer je par živio u braku bez razmirica. Mlada udovica ne želi otkriti razloge zbog kojih je počinila ubojstvo, a simptomi ludila se ne primjećuju na njoj, ali u zadnje vrijeme pokazuje osjetljivost na muhe u svojoj blizini. Nakon što nećak otkrije svom stricu da je njegova majka tražila čudnu muhu bijele glave, klupko se počinje odmotavati. Nakon što je striko izblefir'o, majka propjeva: znanstvenik je ubijen na svoju želju. Postao je žrtva svojeg izuma - stroja koji je u stanju dematerijalizirati i ponovo materijalizirati na drugom mjestu. Izum je funkcionirao savršeno sve dok u stroj zajedno s njim nije ušla muha... Osvrt: Kad sam bio mali (ako se uzme u obzir da sam ja krupne gradje tak' da nisam nikad bio baš malen osim baš u prvim godinama života, ali to nije sad ni bitno :) ) u kinima je igrao film pod nazivom "Muha". Taj spektakl nisam nikad otišao pogledati jer me u to vrijeme horrori nisu zanimali (nego više karate kid, američki ninja i te fore), ali kad sam odrastao, saznao sam da je film iz moje mladosti o kojemu su svi pričali bio samo remake filma iz 50-ih. Hmmm... budući da sam u međuvremenu razvio sklonost za kinematografiju 50-ih smatrao sam da je to film koji treba gledati pod obavezno jer je sama radnja trash, a kad se tome doda i vrijeme nastanka samog filma... pa di ćeš bolje??!! No ipak nije bilo tako. Nakon što sam pogledao film promjenio sam mišljenje. Ovaj film se ne može nikako uklopiti u sve ove filmove za kojima patimo Toni i ja :) Iako nije jedini film koji je sniman po davno nastalom romanu, on odudara od njih ostalih zato što se striktno drži radnje romana, što se bogami i osjeti za vrijeme gledanja (tek sad kužim koji kupus rade današnji scenaristi... majko mila). Stvoren je jedan prostorno-vremenski kontinuum koji drži gledatelja u napetosti, kao što to i radi svaka dobra knjiga, mogli bi to porediti sa odnosom jeftinih western romana sa kioska i nekim klasikom svjetske književnosti. Ovaj fenomen se tako rijetko viđa na filmu uopće da sam zaboravio i da postoji. To je prvi i osnovni problem zašto ovaj film ne može biti trash, jednostavno ima nešto kvalitetno u sebi, makar je radnja sve samo ne nešto što se da lako popušiti. Osim toga, film ima klasičnu manu svih filmova snimanih prije seksualne revolucije, a to je subliminalni naglasak na svetoću obitelji napravljen u cheesy američkom stilu gdje je slijeđen obrazac: žena je jako bajkovito lijepa, brižna majka i supruga muškarac je lijep i iznimno inteligentan, superjunak u svakom pogledu žive u braku bez svađa imaju lijepog sina i kućnog ljubimca žive u prekrasnoj kući s poslugom prema kojoj se odnose prijateljski meni se od toga riga... Dakle, kao što sam gore spomenuo riječ je o degutantnoj savršenosti :) koju je lakše podnijeti kad ima nasilja, vanzemaljaca i krvi. Ovaj film nam ne daje to u dovoljnoj mjeri. Kako onda ovakav film može biti dobar? Rješenje je jednostavno - ne može, bar ne što se tiče trash faktora. Tek pred kraj filma, on se pretvori u monstruma, a ona ga ubije prešom od 20 tona. Nažalost, ona to ne napravi zbog nikakve osvete (sramota!) nego na njegovu želju da svijet ne dozna za sva moguća zla koja bi mogao polučiti njegov eksperiment. Vrlo hipi što znači vrlo loše :) Nismo se mi tu okupili da gledamo dobre nego loše filmove, pobogu! Koga zanima kultni film nek ode na hr.rec.film i slične gay grupe. Hoćemo krv, pobješnjele bakice, zombije ninje, kgb i jednoruke osvetnike, a ne mir, harmoniju i moralnu poruku. Želimo simultane napade vojske na vanzemaljce, čudovišta iz močvare, samuraje, zombije, kanibale, karate kidove, zle mozgove, brkate žene, mossad, securitateu, ukrajinske kurve, sex, drogu, nasilje i vampire četnike. Mislim da sam bio jasan. Ako vam ovo gore nije nužno da biste uživali u filmu, onda znači da možete gledati "The Fly", jer se ne radi o lošem filmu, nego o sasvim dobrom filmu koji se našao na stolu krivog recenzenta. Doduše, film je po mnogim stvarima zaista smiješan, ali za razliku od ostalih horrora te vrste, nosi i jednu dublju pouku. Kako je roman po kojem je snimljen film pisan u jednom vremenu koje je davno iza nas, ta poruka je prikazana na malo čudan način. Više nitko ne sanja o stroju za dematerijalizaciju u ovo doba, a ako i sanja ne boji se da su ovakvi gafovi mogući (bar se nadam da se ne bojite, ako vas ima). Sada bi bilo aktualnije snimiti nešto u vezi genetski modificirane hrane. Sveukupno, ovaj će vas uradak sedme umjetnosti ostaviti u čudnom raspoloženju, zbog kojeg god razloga ga gledate. P.S. Na samom kraju filma ima jedna ZAISTA gadna scena

Tomac